TAKSA PLACENA U GOT OVU Narodna Svijest GOD. XIX — B«, 22 DUBROVNIK, 2 Lipnja 1937 CIJENA Din, 150 HRVATSKI KATOLIČKI NARODE ! Vjernici Grada i Biskupije Sv. Vlaha Naš starodrevni, klasični i katolički grad Dubrovnik doživjet će Velebno Slavlje Ouharistijskog &Hongresa Pod pokroviteljstvom Preuzv. dalmatinskog Episkopata razvit ćemo dana 15, 16, 17 i 18 srpnja ove godine ponosno i neustrašivo barjak katoličkog osvjedočenja i vjere u naše najsvijetlije narodne ideale. Povijest hrvatskog naroda najuže je povezana s Katoličkom Crkvom. I Dubrovnik, grad Sv. Vlaha, svu svoju slavu i veličinu ima da zahvali katoličkoj vjeri svojih dičnih pređa, jer se izvor svih vjerskih i kulturnih vrijednosti nalazi u Euharistijskom Kristu- Kralju. Stoga kao prošlost tako i sadašnjost našega grada treba da bude najuže povezana s Euharistijskim Suncem, koje je pravi zalog sretnije budućnosti. »ZA KRST ČASNI I SLOBODU ZLATNU“ borili su se naši pradjedovi. To geslo nije ni danas izgubilo ništa na svojem značenju, jer je bezboštvo uprlo sve sile, da iščupa vjeru, koja je temelj društvu i državi. Usred mnogobrojnih teškoća naših dana Božanski nam Spa- sitelj dovikuje iz Svetohraništa ljubavi: ,DOGJITE K MENI SVI KOJI STE UMORNI I OPTEREĆENI I JA ĆU VAS OKRIJEPITI“ (Mt. 11, 28). Poslušajmo ovaj glas, sakupimo se oko Božanskog Pastira pak puni pouzdanja recimo: ,,Gospodine, komu da idemo? Ti imaš riječi vječnog života i vjerujemo i spoznasmo, da si Ti Krist, Sin Božji“ (lv. 6, 68-69). Samo u Kristu, Spasitelju svijeta, mogu danas kao uvijek da nađu narodi vječno ali i vremenito smirenje i olakšanje, jer ,,BLAGO NARODU, KOJEMU JE NJEGOV BOG GOSPODAR“ (Ps. 32, 12), Euheristija nam daje odvažnost u poteškoćama, jakost u kušnjama, pouzdanje kad nada slabi, veliku i samoprijegornu ljubav prema Bogu i bližnjemu, koja nosi mir narodima i cjelokupnoj ljudskoj zajednici. i narodima. Dobro nam stoga došli u ovaj starodrevni grad draga braćo iz raznih krajeva hrvatske domovine a osobito Vi vjernici Dubrovačke i ostalih primorskih biskupija, da se svi kao jedan okupimo oko Vrela Životaida pred cijelim svijetom ispovijedimo svoju duboku vjeru u Euharistijskog Krista-Kralja te nepokolebivu ljubav i odanost prema Petrovoj Stolici, koja je našem hrvatskom narodu dala časni naziv ,PREDZIGJE KRŠĆANSTVA.“ Dođite svi bez razlike: seljaci, radnici, građani a osobito Ti, draga omladino ! Stupimo svi ponosno pod križeve i barjake, simbole vjere i kulture! Svrstajmo se u nepreglednu povorku ne- ustrašivih boraca te prožeti živom vjerom pratimo Euharistijskog Isusa po ulicama Grada Svetoga Vlaha! Neka se naše gradske zidine ogriju toplinom vjerskog i narod- nog zanosa! U sjeni Križa, komu je Dubrovnik, slijedeć slavne tradicije svojih pređa, i u najnovije doba podigao vidni spomenrk na Srđu, a pred Euharistijskim Srcem Božanskog Spasitelja, nek: zaori iz punine duša i srdaca naših : lsukrste Srcu Tvom, s nama naš se kune Dom, dušom, tijelom vijek sam Tvoj, za Krst časni bijuć boj.“ U Dubrovniku na Tijelovo 1937. DIJECEZANSKI BISKUP JOSIP M. DR. CAREVIĆ Predsjednik MIHO SKVRCE II Podpredsjednik Ill Podpredsjednik Dr. VICKO SVILOKOS MILOSLAVIĆ ANTUN pok. MARINA TUTA ANTUN Bazdan Božo, Beato Josip, Bizzarro-Ohmućević pl. Karlo, Bona-Bunić pi. Maro, Bogdan pl, Lina, Božić kan dosa Ivo gener. vikar, Bracanović Darij, Domančić prof, Luka, Fabris Mons, Miho, Foretić prof. Vinko, Fortunić Vlaho, Franičević Rihard, Goszi Milan, Gozze pl. Vito, Gregorić Franica, Ivanišević Mato, Jakšić Flora, Jančić Frano, Juvančić ud. Josipa, Kaštelan prof, Mladen, Kelez Ivo, Kelez Jako, Kisić Miho odvj., Knego O. Markolin O. P., Koren O, Matija O. C., Krečak don Đuro, Liepopili kan. don Antun, prepozit, Malnerić dr. Martin, Marinović Niko pok. Antuna, Matičević Niko, Mičić kan. don Dušan, Miloš Luka, Milošević Božo, Moza- ra Vlaho, Nadramija Vicko, Nikšić dr. Ivo, Novak O. Česlav O. P., Pavlić Ivo, Perica O Petar D.I., Poković Antun, Sessa Zlata, Spiletak Andrija, Španjol O. Dr. Nikola O. F. M., Talija O. Urban O, F. M., Taljeran Ljubica, Taljeran Mons. Vladimir, Tonković Mare, Veramenta Gjuro, Zamagna pl. Riko, Zec M. Antun. Ona je zalog prave slobode pojedincima Đr. I Podpredsjednik PETRU Od Cezareje Filipove, kada se je po prvi put na otajstveni mačin prelila božanska vlast u čovjeka Petra, niže se legija izabranika, koji na sebi nose čast i inkarniraju vlast Namjesnika Božjih. Jednom su prodrle kroz vje. kove zvonke melodije glasa Sina Bo- žijega ,Pasi jaganjce moje, pasi ovce moje“, ali ta milozvučna pjesma nikad ne prestaje. ,Nebo i zemlja proči će, ali moje riječi neće proći!“ Vlast dana Petru nije prestala sa momentom ka- da je on, okrenut maglavce, razapet predao svoju neumrlu dušu u maručaj svog Angiela, da se vine u vječni za- grljaj Božje ljubavi, Nije Krist ustano- vio Crkvu za Petra i Jakova, za Pavla i Ivana, već za čovječanstvo do konca svijeta: ,.... naučavajte sve narode... ja sam s vama do konca svijeta“, Po toj vlasti i po božanskom privilegiju živi Papinstvo, Ono vječno mlado. pre- lazi od Petra ng njegove vasljednike. kroz punih devetnaest vjekova. Imena Petar, Marcelin, Tito, Alaksandar, Utr- ban, Ivan, Benedikt, Lav, .. . Pijo sa» mo su konkretne forme jedne te iste u PIJU ideje. To su samo razni nosioci istog dostojanstva, koje nije nerazdruživo vezano ni uz jednog čovjeka, jer pravi nosilac te vlasti i dostojanstva jest sam Krist. To je ono što Papinstvu daje posebno obilježje i što ga megju svim zemaljskim dostojanstvima uzdiže u madljudski red, Rimski imperatori i vogje barbarskih horda osjetili su moć Papinstva, a Kršćanski vladari su oduvijek na po- seban način uvažavali položaj rimskih Papa. Badava, Papinstvo neodoljivom snagom ispoljuje svoje božansko po- rijeklo. Pečat, kojega je ta božanska ustanova dobila od svog osnivača to- liko je očevidan, da oni koji ne vje- ruju u nadnaravnu misiju Papinstva, to osjećaju i priznavaju, više puta i ne shvaćajući, Vršeći svoju misiju Papinstvo je u svim vjekovima zadiralo brazde u po- vijest čovječanstva. Nekad dublje, ne- kad pliče, već prema potrebi i duhu vremena. Jedno je sigurno, da Papin- stvo nikada mije smetqulo s vida svoju svrhu. U doba kađa je Crkva prolazila kroz majteže kalvarije, Papinstvo je sjalo u punini, jer je tada dolazila do punog izražaja i njegova misija, Pastir je uz stado, ne zato da u dokonici svira uz frulu, već da obrani stado kad masrnu vuci razdiracci, Toga je Papinsvo bilo svijesno kroz vjekove i to ga posebno karakterizira. Doba pontifikata damašnjeg slavno lvadajućeg pape Pija XI. obilježeno je organiziranom borbom protiva Boga i Crkve ajegove. Možda je rijetko kada kroz vjekove pakao jače bjesnio nego baš danas. Bezboštvo se organizira, oruža i uavaljuje ma Crkvu i njezine vijerne, U pojedinim državama skuču- je se sloboda Katolicima, u drugima ih se goni na stratište, a u trečima ih se prisiljava na oružani otpor, U ta- kovim prilikama Papinstvo je u naše dane došlo do punog izražaja. Sami progonitelji Crkve to uvigjaju i u ne- moćnem bijesu priznavaju. Bijeli vati- kanski starac, nemoćan osamdesetgo- dišnjak, bez oružja i vojske, bez suda i žandara vlada milijonima. I onima, koji su u Meksiku i Španiji dali i de- ju živote zu svoju vjeru. I onima koji u Njemačkoj i drugim državama leže po zatvorima i koncentracijonim logo- rima, I onima koji u slobodi ispovije+ daju svoju vjeru, Svl oni upiru svoj pogled u vječni grad. Božja provid- nost neće zapustiti zaručnicu Kristovu; stoga ona u teškim časovima postav- lja na čelo Crkvi spremne zastupnike Kristove, Pijo XI je po Milosti Božjoj dorastao teškim danima, koje proživ- ljuje Crkva. On, ,Papa svetaca“ pi- bavlja vojujućoj Crki nove zagovorni- ke i uzore u teškim danima. Og, ,Pa- pa Katoličke Akcije“ organizira jake falange svjetovnjačke vojske, koja će svoja prsa suprostaviti strašnom valu bezboštva i dekristijanizacije, ulažući sve sile da svijet vrati Kristu. On ,Pa- pa Misija“ svom energijom nastoji da preko požitvovnih sinova privede na put spasenja što više ljudi i da Crkvi pribavi nove vijernike. On ,Papa En- ciklika“ neumorno upozorava svećens- tvo, vladare i vijerni puk neka po vlastitoj obnovi u duhu Evangjelja pro- vede popravak društva. Protiv bezbož- nog komunizma naglašava socijalnu pravdu, protiv ubitačnog boljševizma preporučuje ,Mir Kristov“, Mržaji su- prostavlja ljubav, nepravdi pravdu, ne- čovječnosti čovječnot, . . .. . Antikristu Krista. Tako je još jednom Papinsivo zas- jalo u punini svog božanskog posla-