TAKSA PLACENA U GOT OVU

Narodna Svijest

 

GOD. XIX — B«, 22

DUBROVNIK, 2 Lipnja 1937

CIJENA Din, 150

 

HRVATSKI KATOLIČKI NARODE !

Vjernici Grada i Biskupije Sv. Vlaha

Naš starodrevni, klasični i katolički grad Dubrovnik doživjet će

Velebno Slavlje
Ouharistijskog &Hongresa

Pod pokroviteljstvom Preuzv. dalmatinskog Episkopata razvit ćemo
dana 15, 16, 17 i 18 srpnja ove godine ponosno i neustrašivo
barjak katoličkog osvjedočenja i vjere u naše najsvijetlije narodne
ideale.

Povijest hrvatskog naroda najuže je povezana s Katoličkom
Crkvom. I Dubrovnik, grad Sv. Vlaha, svu svoju slavu i veličinu
ima da zahvali katoličkoj vjeri svojih dičnih pređa, jer se izvor
svih vjerskih i kulturnih vrijednosti nalazi u Euharistijskom Kristu-
Kralju. Stoga kao prošlost tako i sadašnjost našega grada
treba da bude najuže povezana s Euharistijskim Suncem, koje je
pravi zalog sretnije budućnosti.

»ZA KRST ČASNI I SLOBODU ZLATNU“ borili su se
naši pradjedovi. To geslo nije ni danas izgubilo ništa na svojem
značenju, jer je bezboštvo uprlo sve sile, da iščupa vjeru, koja je
temelj društvu i državi.

Usred mnogobrojnih teškoća naših dana Božanski nam Spa-
sitelj dovikuje iz Svetohraništa ljubavi: ,DOGJITE K MENI SVI
KOJI STE UMORNI I OPTEREĆENI I JA ĆU VAS OKRIJEPITI“
(Mt. 11, 28).

Poslušajmo ovaj glas, sakupimo se oko Božanskog Pastira
pak puni pouzdanja recimo: ,,Gospodine, komu da idemo? Ti
imaš riječi vječnog života i vjerujemo i spoznasmo, da si Ti Krist,
Sin Božji“ (lv. 6, 68-69). Samo u Kristu, Spasitelju svijeta, mogu
danas kao uvijek da nađu narodi vječno ali i vremenito smirenje
i olakšanje, jer ,,BLAGO NARODU, KOJEMU JE NJEGOV BOG
GOSPODAR“ (Ps. 32, 12),

Euheristija nam daje odvažnost u poteškoćama, jakost u
kušnjama, pouzdanje kad nada slabi, veliku i samoprijegornu ljubav
prema Bogu i bližnjemu, koja nosi mir narodima i cjelokupnoj

ljudskoj zajednici.
i narodima.

Dobro nam stoga došli u ovaj starodrevni grad draga braćo
iz raznih krajeva hrvatske domovine a osobito Vi vjernici Dubrovačke
i ostalih primorskih biskupija, da se svi kao jedan okupimo oko
Vrela Životaida pred cijelim svijetom ispovijedimo svoju duboku
vjeru u Euharistijskog Krista-Kralja te nepokolebivu ljubav i
odanost prema Petrovoj Stolici, koja je našem hrvatskom narodu
dala časni naziv ,PREDZIGJE KRŠĆANSTVA.“

Dođite svi bez razlike: seljaci, radnici, građani a osobito Ti,
draga omladino ! Stupimo svi ponosno pod križeve i barjake,
simbole vjere i kulture! Svrstajmo se u nepreglednu povorku ne-
ustrašivih boraca te prožeti živom vjerom pratimo Euharistijskog
Isusa po ulicama Grada Svetoga Vlaha!

Neka se naše gradske zidine ogriju toplinom vjerskog i narod-
nog zanosa! U sjeni Križa, komu je Dubrovnik, slijedeć slavne
tradicije svojih pređa, i u najnovije doba podigao vidni spomenrk
na Srđu, a pred Euharistijskim Srcem Božanskog Spasitelja, nek:
zaori iz punine duša i srdaca naših :

lsukrste Srcu Tvom, s nama naš se kune Dom, dušom,
tijelom vijek sam Tvoj, za Krst časni bijuć boj.“

U Dubrovniku na Tijelovo 1937.

DIJECEZANSKI BISKUP

JOSIP M. DR. CAREVIĆ

Predsjednik
MIHO SKVRCE

II Podpredsjednik Ill Podpredsjednik
Dr. VICKO SVILOKOS  MILOSLAVIĆ ANTUN pok. MARINA TUTA ANTUN
Bazdan Božo, Beato Josip, Bizzarro-Ohmućević pl. Karlo, Bona-Bunić pi. Maro,
Bogdan pl, Lina, Božić kan dosa Ivo gener. vikar, Bracanović Darij, Domančić
prof, Luka, Fabris Mons, Miho, Foretić prof. Vinko, Fortunić Vlaho, Franičević
Rihard, Goszi Milan, Gozze pl. Vito, Gregorić Franica, Ivanišević Mato, Jakšić
Flora, Jančić Frano, Juvančić ud. Josipa, Kaštelan prof, Mladen, Kelez Ivo, Kelez
Jako, Kisić Miho odvj., Knego O. Markolin O. P., Koren O, Matija O. C., Krečak don
Đuro, Liepopili kan. don Antun, prepozit, Malnerić dr. Martin, Marinović Niko pok.
Antuna, Matičević Niko, Mičić kan. don Dušan, Miloš Luka, Milošević Božo, Moza-
ra Vlaho, Nadramija Vicko, Nikšić dr. Ivo, Novak O. Česlav O. P., Pavlić Ivo, Perica O
Petar D.I., Poković Antun, Sessa Zlata, Spiletak Andrija, Španjol O. Dr. Nikola
O. F. M., Talija O. Urban O, F. M., Taljeran Ljubica, Taljeran Mons. Vladimir,
Tonković Mare, Veramenta Gjuro, Zamagna pl. Riko, Zec M. Antun.

Ona je zalog prave slobode pojedincima

Đr.
I Podpredsjednik

 

PETRU

Od Cezareje Filipove, kada se je po
prvi put na otajstveni mačin prelila
božanska vlast u čovjeka Petra, niže
se legija izabranika, koji na sebi nose
čast i  inkarniraju vlast Namjesnika
Božjih. Jednom su prodrle kroz vje.
kove zvonke melodije glasa Sina Bo-
žijega ,Pasi jaganjce moje, pasi ovce
moje“, ali ta milozvučna pjesma nikad
ne prestaje. ,Nebo i zemlja proči će,
ali moje riječi neće proći!“ Vlast dana
Petru nije prestala sa momentom  ka-
da je on, okrenut maglavce, razapet
predao svoju neumrlu dušu u maručaj
svog Angiela, da se vine u vječni za-
grljaj Božje ljubavi, Nije Krist ustano-
vio Crkvu za Petra i Jakova, za Pavla
i Ivana, već za čovječanstvo do konca
svijeta: ,.... naučavajte sve narode...
ja sam s vama do konca svijeta“, Po
toj vlasti i po božanskom privilegiju
živi Papinstvo, Ono vječno mlado. pre-
lazi od Petra ng njegove vasljednike.
kroz punih devetnaest vjekova. Imena
Petar, Marcelin, Tito, Alaksandar, Utr-
ban, Ivan, Benedikt, Lav, .. . Pijo sa»
mo su konkretne forme jedne te iste

u PIJU

ideje. To su samo razni nosioci istog
dostojanstva, koje nije nerazdruživo
vezano ni uz jednog čovjeka, jer pravi
nosilac te vlasti i dostojanstva jest sam
Krist. To je ono što Papinstvu daje
posebno obilježje i što ga megju svim
zemaljskim dostojanstvima uzdiže u
madljudski red,

Rimski imperatori i vogje barbarskih
horda osjetili su moć Papinstva, a
Kršćanski vladari su oduvijek na po-
seban način uvažavali položaj rimskih
Papa. Badava, Papinstvo neodoljivom
snagom ispoljuje svoje božansko po-
rijeklo. Pečat, kojega je ta božanska
ustanova dobila od svog osnivača to-
liko je očevidan, da oni koji ne vje-
ruju u nadnaravnu misiju Papinstva,
to osjećaju i priznavaju, više puta i ne
shvaćajući,

Vršeći svoju misiju Papinstvo je u
svim vjekovima zadiralo brazde u po-
vijest čovječanstva. Nekad dublje, ne-
kad pliče, već prema potrebi i duhu
vremena. Jedno je sigurno, da Papin-
stvo nikada mije smetqulo s vida svoju
svrhu. U doba kađa je Crkva prolazila

kroz majteže kalvarije, Papinstvo je
sjalo u punini, jer je tada dolazila do
punog izražaja i njegova misija, Pastir
je uz stado, ne zato da u dokonici
svira uz frulu, već da obrani stado
kad masrnu vuci razdiracci, Toga je
Papinsvo bilo svijesno kroz vjekove i
to ga posebno karakterizira.

Doba pontifikata damašnjeg slavno
lvadajućeg pape Pija XI. obilježeno je
organiziranom borbom protiva Boga i
Crkve ajegove. Možda je rijetko kada
kroz vjekove pakao jače bjesnio nego
baš danas. Bezboštvo se organizira,
oruža i uavaljuje ma Crkvu i njezine
vijerne, U pojedinim državama skuču-
je se sloboda Katolicima, u drugima
ih se goni na stratište, a u trečima ih
se prisiljava na oružani otpor, U ta-
kovim prilikama Papinstvo je u naše
dane došlo do punog izražaja. Sami
progonitelji Crkve to uvigjaju i u ne-
moćnem bijesu priznavaju. Bijeli vati-
kanski starac, nemoćan osamdesetgo-
dišnjak, bez oružja i vojske, bez suda
i žandara vlada milijonima. I onima,
koji su u Meksiku i Španiji dali i de-
ju živote zu svoju vjeru. I onima koji
u Njemačkoj i drugim državama leže
po zatvorima i koncentracijonim logo-

rima, I onima koji u slobodi ispovije+

daju svoju vjeru, Svl oni upiru svoj
pogled u vječni grad. Božja provid-
nost neće zapustiti zaručnicu Kristovu;
stoga ona u teškim časovima postav-
lja na čelo Crkvi spremne zastupnike
Kristove, Pijo XI je po Milosti Božjoj
dorastao teškim danima, koje proživ-
ljuje Crkva. On, ,Papa svetaca“ pi-
bavlja vojujućoj Crki nove zagovorni-
ke i uzore u teškim danima. Og, ,Pa-
pa Katoličke Akcije“ organizira jake
falange svjetovnjačke vojske, koja će
svoja prsa suprostaviti strašnom valu
bezboštva i dekristijanizacije, ulažući
sve sile da svijet vrati Kristu. On ,Pa-
pa Misija“ svom energijom nastoji da
preko požitvovnih sinova privede na
put spasenja što više ljudi i da Crkvi
pribavi nove vijernike. On ,Papa En-
ciklika“ neumorno upozorava svećens-
tvo, vladare i vijerni puk neka po
vlastitoj obnovi u duhu Evangjelja pro-
vede popravak društva. Protiv bezbož-
nog komunizma naglašava socijalnu
pravdu, protiv ubitačnog boljševizma
preporučuje ,Mir Kristov“, Mržaji su-
prostavlja ljubav, nepravdi pravdu, ne-
čovječnosti čovječnot, . . .. . Antikristu
Krista.

Tako je još jednom Papinsivo zas-
jalo u punini svog božanskog posla-