TAKSA PLACENA U GOTOVU Narodna Sv ijest GOD. XIX — BR. 23 DUBROVNIK, 9 Lipnja 1937 POVRŠNOST U doba tehničkog napretka i meha- nizma, u doba prekomjernog kulta ti- jela, izgleda, da se je duhovni napredak začahurio u neku maglovitu ograniče- nost pojimanja duševnih vrednota, — Malo je zdravih, čistih vmova, koji sa dubokim poznavanjem ljudske duše, sa sveopćom erudicijom i poznavanjem svjetskih problema, emancipiranih od utjecaja bilo sopstvenih manira, bilo kojekakvih obzira, već samo radi istine, zagrabiše liječiti rane ljudskih duša, a na temelju toga i ekonomsku bijedu. li nedostatak poznavanja predmeta, o kojem se hoće raspravljati i-davati svoje mišljenje, ili krivi principi, ma kojim se hoće graditi, ili pako neka sataniska mržnja, zahvata masu, koja ne računa sa ozbiljnim činjenicama, već po svome slijepom nagonu srće bez opravdanja u propast. Pokazalo se je mnogo puta, da je dovoljan jedan nesavjestan huškač, na temelju neosnovanih krilatica, a te po- goduju raspojasanoj i nediscipliranoj ljudskoj duši, te podigoe čitave bune i nered u masama. U ogorčenosti i ozlojegjenoj ljudskoj duši poragja se neki revolt, i u tom momentu dovoljna je jedna iskra, da prouzroči silni požar. Tada se ne re- ilektira na ništa, tada sve, u nekoj zamagljenosti, bukti i razlozima nema mjesta. Dok se to kod neukih i neorijenti- ranih masa može da shvati, osuditi je kod inteligencije, koja nažalost, mnogo puta, ne zaostaje u tome za masom, već i ona izgubi busolu, bilo s kojih razloga, i zatalasa se s masom. Danas se čuje od svakoga prigovora, čuje se govoriti o riješenju socijalnih pitanja, odabrava se ovaj ili onaj na- zor, a drugi se kudi, većinom to vam je kafanska politika, politika od oka ili stranačko manovrisanje, Pitajte vi takove politikaše i problemaše za neki dublji razlog, za moralnu i filozofsku obrazložbu tih njihovih tvrdnja, pa će vas bagatelisati i tobože uvrijegjeni u svome ponosu i samosvijesti, nazvati kakvim pogrdnim imenom, _ izvaliti kakvu otrcanu frazu i misle, da su te tim pobjedili, i da_oni imaju pravo. Imao sam priliku da razgovaram sa jednim akademičarom nastrojenim ko- munističkim idejama. Odmah kod na- šeg razgovora uvidih, da je to poletna mlada duša, doista željna pravde, ali. zalutala ovca, Počne mi se braniti sa nekim preživjelim i stotinu puta pobi- jenim prigovorima, pa to pobugjuje kod ozbiljnog čovjeka sažaljenje i sa- milost. Površnost je ona, koja zavodi mnoge na stramputicu, ona stvara pobrkanost i krive nazore, pa po tom i krive za- ključke, a na krivim zaključcima čo- vječanstvo ne može da ide naprijed već nazaduje. Sigurna je stvar, da čovjeka smiruje samo duševna mirnoća i duševno za- dovoljstvo, jer puka tvarnost samo ga zaslijepi i časovito obmami, a netom se osvijesti uvigja, da je nemiran, ne- zadovoljan; fali mu ono, što čovjeka čini sretnim, a to je mir duše. A da se to postigne treba ozbiljno, duboko i svestrano proučiti jedan pro- blem, da ga možeš mirne duše pri- hvatiti i za nj se oduševiti, te za nj i uvjerenjem raditi, Rad za jednu stvar, ideju, samo za plaću, za lični interes, bez višeg shva- ćanja i razumjevanja, bez oduševljenja, samo je životinjski posao, to je maki: nalno obavljanje posla bez više svrhe, Ko pako idealno shvaća svoj posao, ko ima pred očima uzvišene ideje, do kojih je došao svestranim proučava- njem i stalnom spoznajom, taj je pravi pobornik za čovječja prava, taj je vri- jedan priznanja i poštovanja, Površnost ne dovodi nikada do cilja, ona i najbolje ideje i probleme profa- nira, zasjeni ih, da ne otskoče u svom pravom sjaju. Zrelo prosugjivanje bilo u privatnom bilo u javnom životu, nesebično i ob- jektivno gledanje u dogogjaje, sma- njilo bi mnoge razmirice, i tim bi se mnogo više koristilo svim općim in- teresima i mukotrpnom čovječanstvu. L. Totić Kapitulacija Glasa Boke“ KOTOR. Još o metodama ,Glasa Boke“. U br. 227 ,Glasa Boke“, koji je izašao 29 svibnja (po ,Glasu Boke“ maja), raspisao se urednik g. Slovinić na puna dva stupca pod uvredljivim naslovom ,Anonimni pokvarenjak u akciji... .* protiv ,Narodne Svijesti“ i njezina dopisnika. U ovom dugom članku uzalud smo tražili bilo kakvu činjenicu ili konstataciju, kojom bi u- redništvo potkrijepilo klevete, podvale ili denuncijacije svoga ,vjernika“, na- bačene na kotorsko svećenstvo. lsto tako uzalud smo tražili bilo kakav od- govor na razna pitanja, uskrsla tokom ove polemike, koju je započeo “vjer- nik“ ,Glasa Boke“, a ne dopisnik »Narodne Svijesti“, kako za neupuće- ne tvrdi urednik. Nijesu ta pitanja na- bačena ,bez ikakve veze“, nego u ve- zi sa postupkom ,Glasa Boke“, koji je u ovoj polemici za sebe uzurpirao funkciju suca i suverena u vjerskim pitanjima (razumije se samo za kato- ličku Crkvu!), funkciju organa javnog mnijenja Boke Kotorske i tutora nje- zina tradicionalizma, Megjutim, ured- ništvo je našlo za shodnije da i sebe i svog ,vjernika“ i svog šefa izvuče iz jedne vrlo nezgodne situacije, u koju je kružok ,Glasa Boke“ došao konsta- tacijom predzadnjeg, a još više :zad- njeg broja ,Narodne Svijesti“. Izvlači se jednim dosadnim, razvlačenim ope- tovanjem uvijek istih uvredljivih epi- teta na račun dopisnika ,Narodne Svi- jesti“. Pri tome se računa na psiho- loški momenat: da se idejna praznina prekrije lekcijama o kršćanskom mo- ralu'i o Kristu-svijetlu i istini, a uz- mak maskira nagomilavanjem stareo- tipnih bombastičkih uvreda. Još ima uredništvo ,Glasa Boke“ toliko moralne snage, da ne upotre- bimo drugi izraz, da kritikuje katoličke vjerske nauke, kako je iznio vjernik“ i urednik, smatra i stvarnom i pristoj- nom, koja je potekla tobož iz vjerskih * Radi preobilja gradiva nije moglo izaći prije. Uredništo. (masonskih i masonofilskih nivelator- skih!) pobuda. Od nauke o pravoj vjeri napravio je ,Glas Boke“ politič- ki problem, sigurno zato jer tako kon- venira nekim poznatim nivelatorskim tendecijama slobodnozidarskih loža, koja je u svoje doba snivala o jugo- slavenskoj vjeri, samo da tako oslabi i raskine vezu katoličkih vjernika sa papinstvom. Tako se po ,Glasu Bo- ke“, jednim pod religioznim vidom čisto defetističkim, pače i heretičkim postupkom, tnijela politika ,u domen religije i crkve“. ,Glas Boke“ predvi- gja, da će katolički publicisti napus- titi tu politiku ,prije nego što pijetao tri puta zakukurikne“. To je uedništvo » Glasa Boke“. instinktivno osjetilo po- trebu, da u ovoj formi izrazi svoja, »pozitivna“ politička iskustva iz ere pofovaca, pohoraca, JNS-ovaca, sve do onih ,kolosalnih“ iz ere zadnjih op- ćinskih izbora. Tvrdnja ,Glasa Boke“, da smo mi napustili teren propovijedi, odnosno da smo ostavili ,vjernika“ i propo- vjednike, mlati ravno u čelo uprav zad- nji broj (kao i ovaj) ,Narodne Svijes- ti“. Kako se izvrću činjenice, značaj- no svjedoči pasus o ubacivanju dina- mita u ,Bokeljsku Mornaricu“, ,u na- di da će se oma raspasti“, I smiješno je i banalno i podlo klevetnički, da baš ,Glas Boke“ podmeće katoličkim krugovima ovakve namjere sa jednom eminentno katoličkom ustanovom. Na+ protiv, katolički su krugovi u Kotoru čvrsto osvjedočeni, da bi se »Bokelj- ska Mornarica“ i te kako ojačala, a njezin katolički karakter mnogo bolje afirmirao, kad bi njezin viceadmiral, šef ,Glasa Boke“, lista komu urogjeni protukatolički instinkt ne da mira, po- vukao zadnju konsekvenciju. Jer za našu ,Mornaricu“, čuvaricu najljep- ših katoličkih i bokeljskih tradicija, nije i ne može biti svejedno, da li ju vode odani sinovi Crkve ili obratno. Dakako da se ovo ne odnosi na sve njezine pročelnike, kojima, u ogrom- noj većini, neka je svaka čast, jer mi znamo dobro razlikovati, što je ko. »Glas Boke“ udara po anonimnosti dopisnika ,Narodne Svijesti“, Najprije, nije problem u tome, nego u činjenici, da je dopisnik ovu polemiku vodio tako, da je već ma dohvatu cilja. Na- ime, vodio ju je tako, da je naprosto primorao ,Glas Boke“, da izbaci sav protukatolički otrov koji se tu krio. Uostalom, neka sve te kilometrične pouke o anonimnosti urednik prebaci na svoga ,vjernika“ i neka njemu do- vikne “Napolje iz tame, pa da razgo- varamo“ ili, kako bi g. Rudolf Giunio napisao, ,na vidjelo, za istinu i prav- du!“ ,Vjernik“ se i morao da sakrije jer mu jedna časna i delikatna fun- kcija nije dozvolila ,da stvorenim vizi- rom istupi za stvar za koju se bavi“. »Glas Boke“, uvigjajući, kud sve ide ova polemika (jer ,nastavi li, ko zna gdje će završiti“ I?), i da se karte sve to više otkrivaju, a uvjeren, da se cio javni život grada Kotora odvija u znaku jedne velike trulosti, smatra za najzgodnije da prekine. Stvar je zbilja došla u opasan stadij, otkako je po- lemika počela da zahvaća i osobu g. R. Giunia. Sad je ,Glasu Boke“ pos- talo vruće, pa se vrti kao mačak oko vruće kaše, Svoj uzmak i poraz mas- CIJENA Dia. 150 +1 Biskup UCCELLINI U dubokoj starosti od 90 godina preminuo je Biskup Uccellini ma 1. o, mj. u svom rodnom mjestu Lopudu. Zbog duboke starosti bio je Biskup Uccellini napustio svoju biskupiju Boko-kotorsku i nastanio se je na Lo- pudu, gdje ga je eto i smrt zatekla, Rogjen je na Lopudu, dne 2 augu- sta 1847 od dobrih i pobožnih rodi- telja. Nakon s odličnim uspjehom svr- šene gimnazije u Dubrovniku, a bo- goslovije u Zadru bi zaregjen za svećenika 1871. i to baš u Kotoru, jer je tada bila ispražnjena biskupska sto- lica, Nakon malo mjeseca sprovedenih kao dušobrižnik u Ošljemu bi imeno- van duhovnikom u centralnom sjeme- ništu u Zadru, a megjutim je podučavao kao prcfesor gimnazije u Zmajevićevom sjemeništu u Zadru, i kao profesor fundamentalke i dogmatike u ist centr. bogoslov. sjemeništu. God, 1 postade rektorom centr. bogoslov. Za- voda., Svoje je dužnosti vršio uzorno i veoma revno, te je bio cijenjen od svojih pretpostavljenih, a štovan i ljub- ljen od svojih učenika. Godine 1894 bi imenovan od Svete Stolice apostol- skim upraviteljem Kotorske biskupije za vrijeme bolesnog kotorskog biskupa Dr. Radoničića, a poslije smrti tog bis- kupa Papa ga Lav XIII imenova 1895 kotorskim biskupom, koji je kao takav i umro. Pokojnik je stekao znatnih zasluga za Boku. Dovršio je i uredio dijece- zansko sjemenište u Kotoru. Posebnu je pažnju posvetio radikalnom popravizu katedrale sv. Tripuna, doprinio svojom brigom i novčanom pomoću, da se dovrši velebni hram nove župske crkve na Prčanju. Uznastojao je, da se je tijekom svoga biskupovanja sagradilo nekoliko crkava i župničkih kuća u svojoj biskupiji. Zasnovac je i uteme- ljio g. 1900 zaklonište kotorskih siro- maha sa sjedištem u Dobroti. Podigao je u Hercegnovom krasan zavod, koji ima osnovnu i gragjansku školu sa pravom javnosti pod upravom č, se- stara sv. Križa. Osobitu je brigu uložio za Pučku kuhinju i Dječju trpezu. Po- kojnik se je istakao i na peru. Preveo je uspjehom Danteovo djelo ,La divina comedia“ — imenom ,Divna gluma“ sa komentarom. Njegov dugogodišnji zaslužni rad priznao je prijašnji sv, Otac Papa Pijo X, kad ga je svojim breveom od 28 februara 1914 imeno- vao biskupom asistentom papinskog prijestolja i ubrojio ga u broj rimskih plemića. kira ovako: ,No on (biva: dopisnik uNarod. Svijesti“), eto, nikako neće da izagje na Božje svjetlo. Dok to ne u- čini, mi ćemo, punim mirom prelaziti preko njegovih izazivanja...“ Dakako, gospodo oko ,Glasa Boke“, jer ne- mate čime, da se borite! To je kuka- vički uzmak, potpuna kapitulacija. Slijedi.