Strana 2 Calderon : , Tajne Svete Mise“ (15 WIl0. g. U crkvi M. Braće u Dubrovniku) Tridentinski koncil je bio bogato i neiscrpno vrelo procvata barokne kato- ličke umjetnosti. Nasuprot hladnog pro- testantskog racionalizma uspinje se na vrhnunac katoličkog mišljenja i osjeća- nja divna i životvorna vjera o ličnoj nazočnosti u Presvetoj Euharistiji. Autos sacramentales“, posebna vrst dramatike u Španjolskoj, u prvom je redu posvećena veličanju ove uzvišene tajne. Ta neobična dramatika zaista iznenagjuje svojom upravo potpunom nestašicom dramatske radnje u kojoj ipak nalazimo neobično jake i neodo- ljive dramatske efekte. Tajne svete Mise“ djelo su u biti didaktičko, kao što ih je slično pisao naš Marko Ma- rulić, mali Calderonov sjajni pjesnički talenat, njegovo savršeno poznavanje pozornice i dramatskih elemenata uči- nilo je iz toga živu igru, koja se iz naivnih početaka jednostavnog dialoga penje do snažne napetosti jakih mo- menata dramatike, koji ne mogu pro- mašiti svoga učinke. Od Adama preko Mojsije pa do Spasitelja za kojega svjedoče njegovi učenici Ivan i obraćeni Pavao, Misa se razvija svojim svečanim i sjajnim tokom, tumačena, komentira- pa, simbolizirana, pri čemu naročito dramatičan efekat donose dva kora: Židovstvo i poganstvo, koji svaki na svoj način promatraju svijetlu pojavu Spasiteljevu i reagiraju na nju svaki na svoj način. Ta protkanost radnje korovima stvara osobito snažan učinak. Sve bi to još uvijek bilo problema- tično u svom djelovanju na gledaoca, kada nebi bilo u pravom okviru i u pravom, svom vlastitom ambijentu. Crkva Male Braće sa svojim ukusnim, pravim baroknim okvirom mogla je megjutim dočarati Calderonovo doba, i ono, njemu suvremeno, staro kato- ličko, pobožno i revno Dubrovnika. Pojačan sretstvima moderne električne rasvjete, taj dekor zaista omogućuje prenošenje u jedan neobični i preobra- ženi svijet u kojima se otkrivaju ne- M. Kusijanović dostižne Tajne Božje Milosti, vrijednost i smisao Otkupljenja. Bez nepotrebnih teatralnih naprava, u skladnom i umjet- nički ukusnom okviru glavnog oltara, dubrovački su Domagoici i Domagojke odigrali tu zanosnu i istinski vjerničku glorifikaciju nekrvne žrtve i Euharistij- skog Isusa potpnno u stilu, s velikim razumijevanjem i s neizmjerno mnogo truda i pregaranja. Gledao sam, nekoliko sali prije, te male angjelčiće kako satima stoje vjež bajući svoju ulogu strpljivo i s preda- njem, da onda opet, navečer, kroz puna dva sata, pobožno i vjerno nastupe prateći te divne Tajne svojom ljupkom nevinošću i svojim djetinjim žarom. Izvedba ,Tajne Svete Mise* zadovo- ljila je potpuno; dakako da ima gla- sova koji jače i akustičnije odzvanjaju, a ima i izvagjača koji imaju više smisla za stil i stilizovanu interpretaciju. Ali to su tek nijanse. Domagojci i Doma- gojke htjeli su da ta čitava priredba bude njihov, i baš njihov poklon Eu- haristijskom Kralju u vezi s njihovim djačkim kongresom i kao zajednica po- vezana srcem i dušom, živom vjerom i pravim požrtvovanjem, stvorili su ipak homogenu cjelinu koja je morala u svih nazočnih izazvati snažan val lju- bavi i vjere prema onome, kome je čitava ta igra posvećena. Od brojnih gledalaca mnogi su mi iskreno priznali istinu. A to i jest glavno. Bilo bi krivo isticati pojedince u za- jedničkom djelu svih požrtvovnih Do- magojaca i Domagojki, koji su svom ljubavlju i predanošću prionuli uz rad za ovu krasnu manifestaciju. Neznanje, Mudrost, Adam, Ivan Krstitelj, Mojsije, Pavao, Krist, divlji Židovi i skromniji pogani i oni fini mali angjelčići, od kojih kao da je jedna polovina sišla sa fra Augelicovih najsuptilnijih vizija, a druga polovina utekla Rafaelu s nje- govih najdivnijih djela, onaj nevidljivi pjevački zbor, (pod ravnanjem oca Jor- dana Kuničića) i još nevidljiviji režiser (o. Klement Žic), svi zaslužuju neogra- ničeno priznanje i našu toplu zahval- nost, što su toliko mapora 1. ljubavi ulili u to, da Euharistijskom kongresu i domagojskom sastanku dadu obilježje Bosonogi u Gospe od Milosrgja Razdanilo je dok su bosonozi za- vjetnici stigli u blizinu Gospe od Mi- losrgja. Pučina je morska nešto uz- burkana. U razgovoru je sa vjetrom i valom, kao i život čovječji, koji pri- tište jad i nevolja. Ruka majčina za- drhta na pogled oltarske slike i baci se na koljena, te tako domili do ol- tara. Nove suze poteku majci niz lice a dijete začugjeno gleda sad u Gospu, sad u majku, dok ne prestanu suze, koje su se nekim nutarnjim zadovolj- stvom osušile. Svijeća, koju je Mar- gica donijela, žarkim plamenom prati njene tople molbe. Već nadolazi i drugoga naroda, koji se kao i Margica sprema da primi svetu Pričest. Preko mise je primila Euharistijskoga Tvorca tako pobožno i skrušeno, kao nikad tako, nego valj- da u zadnjemu času svoga Života, za poputninu u bolji svijet. Iza dovršene molitve izagju ovi za- vjetnici pred crkvu da se obuku i da založe. Dijete, naviknuto da plače kad i majka plače, da se vedri, kad se i majka vedri, obraduje se videći majku preporogjenu, gdje sada veselijim o- kom gleda svoje dijete, a gleda crkvu k6 da time kaže čedu: ,U ovomu se hramu prave kršćanske duše napajaju snagom za borbu u ovom bijednom životu. Oj, živote, ševariko ffa vjetru, ovdje se zakloni!“ A prije odlaska na crkovnom pragu poljubi svoje čedo, kao da mu tim daje jamstvo, da ne će skrenuti s onoga puta, na koji ga ona navodi... Majka je! Od toga dana prošlo je 48 godina! a Margica Boškova dočeka svoga sina Milića smirena u krilu svome; kad li je smrt pozove na selenje u drugi svi- jet na nebu. Daje sinu Miliću isti ona- kav poljubac, kakav mu je dala na pragu crkve Gospe od Milosrgja, davši mu lime drugo jamstvo, da će i od tamo nad njim bdjeti i paziti..... Majka jel U raspremi sobe pokojne Margice traži sin nešto-da sačuva na spomen svoje majke. U noćnom ormariću je svežanj, umotan u tvrd papir i vezan tvrdim koncem u križ. Odmotava i ima što da vidi: Spremljen ,senjo broda“, hrvatska trobojnica, sa ime- nom ,Otac Antun“, koju je ona brižno čuvala punih 50 godina, kada je bila skinuta s domaćega svoga broda, pro- data, jer je u kući ostala sama neja- čad g. 1885. Tada je sin shvatio onaj uzdah majčin u Gružu na pogled trabakule. U spremnjaku je osim toga našao pismo Margičina sina Antuna iz Amerike, u kome veli: ,Pogji maj- ko u Gospu od Milosrgja, ispovidi se i pričesti za me, daj svijeću, jer sam »NARODNA SVIJEST“ 17 Srpnja 1937 Zadruga ,,Uzajamnosti“ i osiguravajuća zadruga ,Oroatia“ Zagrebački ,Katolički List“ u svom broju 26. od 24. lipnja ove godine do- dosi slijedeće : . Zadruga ,Uzajamnosti“ sklopila je sa osiguravajućom zadrugom ,Croati- om“ ugovor, kojim zadruga postaje povjerenikom ,Croatiae“. Zašto je zad: ruga ,Uzajamnosti“ baš sa ,Croatiom* sklopila ugovor, ima više razloga. Me- gju prvim je razlozima, što je u toj instituciji domaći kapital s domaćim ljudima. Koliko to vrijedi, vidi se naj- bolje iz toga, što je nedavno jedno veliko strano osiguravajuće društvo o- stavilo iza sebe razočaranje onih na- ivnika, koji ne misle komu povjerava- ju svoju muku. U ,Croatii“ sjede strogo poslovni, ali isključivo naši prokušani domaći ljudi, ,Croatia“ je materijalno dobro situirana, te ima u svojim rezervama jamstvo, da će svoje obveze moći iz- vršiti i ne će cjepidlačariti. Kod ,Cro- atie“ je osigurana ogromnim dijelom naša beneficijalna i crkvena imovina već odavna i ta tradicijonalna činjeni- ca je igrala vrlo važnu ulogu i kod naše odluke, da se odlučimo za ,Cro- atiu“. Još nam je i danas u živoj uspo- meni izjava hrvatskog metropolite g. dra Antuna Bauera, koju je dao pri- likom proslave 50.. obljetnice osigura- velike i žive vjere, kao jezgru i srce svega našega nastojanja. Igra je bila uokvirena orguljskim koncertom o. Ni- kole Orlića: Bach i Bellando, ljupkiji, nježniji i refleksivno zasanjan u svom Olfertoriju. , Crkva je bila prepuna. Mnogo onih koji su htjeli vidjeti priredbu nisu imali pristupa. Uvjeren. sam da bi još neko- liko puta mogla ispuniti crkvu na čast i ponos izvagjačima, našim Domagoj- cima, a na duboku duhovnu korist dubrovačkih vjernika. Ljubomir Maraković na temelju toga zavjeta spasio život od davljenja u vodi. Majko, izvrši ga!“ Milić je napokon razumio zašto je s majkom bosonog išao u Gospu i za- što je nakon toga izvršenja u majci nastao obrat i preporod, a sve radi spasa svoga djeteta u tugjini i radi primjera, što ga ostavlja svome djetetu koje joj je ma smrti oči zaklopilo 1935 godine. Gospa od Milosrgja, milo svetište pomoraca, seljaka i gragjana dubro- vačkih, davalo je uvijek životne okrepe . i nepomućeno pouzdanje svakome, koji se u nevoljama ovoga mučnoga života obraćao tom nebeskom vr&lu. Mnogi je stradalac Gospinim zagovo- rom, postignutim vapajem u sigurnoj smrti, našao spasa i vratio se zdrav i čitav u svoj dom. Iz morskih valova, iz vodenih virova, iz bure, ognja, olu- je, iz strahotnih ponora vadi samo nebeska sila i zato su maše majke, idući pješke u grad, (ili iz grada) na zidnoj brani puta, koja vodi iz Gruža u grad, našle ploču, što sučelice gleda u svetište Gospe od Milosrgja, zau- stavljale se, okretale, veleći djeci: ,Pre- krstite se 1“ Oh, koliko je uspomena u tome pokliku sakriveno ! Jednoga dana Margica Boškova'iz Mokošice, pročitavši pismo, što joj je došlo iz tugjine preko oceana, suznim očima reče sinu Miliću : ,Sutra zorom idemo bosi u Gospu od Milosrgja“. Gleda dijete svoju majku hrabru i otpornu udovica, — koja je u njego- =- Broj 30 vajuće zadruge ,Croatiae* i u kojoj je megiu ostalim doslovce rekao? Vjerua principima svojih utemelji- telja, ,Croatia* se u svom socijalnom humanom i patriotskom rađu digla u našoj novoj proširenoj otadžbini do vi- sine najvećeg zadrugarskog poduzeća u zemlji; ona može danas nakon svo- ga 50 godišnjeg djelovanja da se s po- nosom osvrne na svoje djelo u proš- losti, izvršeno časno i požrtvovno u interesu otadžbine. : Naš narod, odan vjeri svojih otaca, a držeći se one; ,Pomozi sebi, pa će Ti i Bog pomoći“, prigilio je od pr- voga časa ovu našu domaću osigura- vajuću zadrugu i u toj privrženosti bili su jednaki svi slojevi naroda, što je pripomoglo, da se ,Croatia“ vinula do današnje svoje visine“. Uz to je potpredsjednik te osigu- ravajuće zadruge presvijetli g. opat Mons. dr Lovro Radičević, koji nam svojom spremom i radom jamči za so- lidnost ove naše institucije. Ta zad- ruga znade i cijeniti povjerenje sve- ćenstva u nju. Ona je dala obilniju svotu za naš Mirovni fond a i za mno- ge druge crkvene institucije, a sigurno će vjeru u sei još više puta honorirati. Osiguranje je u moderno doba novi način ekonomije. To je vrst prisilne štednje. Koliki ne mogu svojima, pre- ma kojima imadu obveza — - ništa ostaviti — nego policu i njom se odu- žiti onima, koji su ih za života dvorili. U današnje doba zlobe i mržnje te osvete kako je potrebno da si župnik osigura crkvu, staje, sijeno, marvu itd. A i životno osiguranje je od prijeke potrebe za svećenike. Potpisana zadruga iapelira na sve- Ćenstvo, da se preko nje (zadruge), osigurava kod domaćeg zavoda za osi- guranje Croatiae“, Sva dobit, koju zadruga postizava kao povjerenica Croatiae“, ide u korist naše ,Uza- jamnosti“, dosljedno svećenstva. Poka- žimo zadružnu svijest i svećeničku so- lidarnost. Kod dogju agenti kojekakvih institucija i nagovaraju Vas na osigu- ranje, sjetite se svoje svećeničke za- druge ,Uzajamnosti“ i da šte moralno vezani, da nju pomažete. . Zadruga | će: skoro razaslati velečas- nom svećenstvu. upitnicu glede osigu- ranja, te se nada od svećenstva naj- većoj staleškoj solidarnosti. . Raviiateljstvo zadruge ,Uzajamnosti“. ' Up. uredn. — Koliko nam je po- znato , Croatia“ je jednaki ugovor sklo- pila i s dalmatinskim, Uzajamnostima“. vim očima bila energična i ozbiljna, — kako zapovjed zalijeva suzama u očima. U večernjoj molitvi ,krešili“ su neki ,očenaši“, namijenjeni nekoj zgodi, koju je dijete shvatilo, tek kada je kao odrastao čovjek obilazio Gos- pino svetište i bacio oko na one nkvadre“, što im vlaga skida ,pituru“ i izblijegjuje slova. i Šk Sutra dan Margica ustade rano. U jedan ubručić vezala nešto zalogaja, a u drugi obuću svoju.i djetetovu. S kućnoga se praga prekrsti. _ Dogju do lagje. 'Narod gleda ovu dvojicu i pomalo se čudi, kuda idu bosonozi. Lagju je vozila Mare Velika, koju Margica umoli, da ih iskrca na Kantafigu, da dulje idu pješke. Prolaze Gružem, gdje je sve obuveno i na- lickano, a oni bosi. Pomorskoga i rad- ničkoga svijeta izmili na put po koja glava, baci pogled na njih i nešto šapću. A što?! — Gataju, jer ne znaju kO ni ono dijete, što Margica za ruku vodi. Duboka crnina davala joj je tu- žani zgled kao vanjski odraz bola njene duše. U Gružu su m2 ,Škarima“ bro- dovi, koje popravljaju. U jednomu je takovu sa mužem i tim: svojim djete- tom putovala Dalmacijom kao doma- ćica ,korablje“ domaćega krova. Baci pogled na arbuo, na koji se penje msenjo“_ broda i duboko uzdahne. bosim nogatiia ne osjeća bolove maj- ka, u zanosu molitve, u težini misli i jačini želje, ani . dijete, jer-je i tako pola godine kod kuće boso.' g