Strana 2

 

Calderon :

, Tajne Svete Mise“

(15 WIl0. g. U crkvi M. Braće u Dubrovniku)

Tridentinski koncil je bio bogato i
neiscrpno vrelo procvata barokne kato-
ličke umjetnosti. Nasuprot hladnog pro-
testantskog racionalizma uspinje se na
vrhnunac katoličkog mišljenja i osjeća-
nja divna i životvorna vjera o ličnoj
nazočnosti u Presvetoj  Euharistiji.
Autos sacramentales“, posebna vrst
dramatike u Španjolskoj, u prvom je
redu posvećena veličanju ove uzvišene
tajne. Ta neobična dramatika zaista
iznenagjuje svojom upravo potpunom
nestašicom dramatske radnje u kojoj
ipak nalazimo neobično jake i neodo-
ljive dramatske efekte. Tajne svete
Mise“ djelo su u biti didaktičko, kao
što ih je slično pisao naš Marko Ma-
rulić, mali Calderonov sjajni pjesnički
talenat, njegovo savršeno poznavanje
pozornice i dramatskih elemenata uči-
nilo je iz toga živu igru, koja se iz
naivnih početaka jednostavnog dialoga
penje do snažne napetosti jakih mo-
menata dramatike, koji ne mogu pro-
mašiti svoga učinke. Od Adama preko
Mojsije pa do Spasitelja za kojega
svjedoče njegovi učenici Ivan i obraćeni
Pavao, Misa se razvija svojim svečanim
i sjajnim tokom, tumačena, komentira-
pa, simbolizirana, pri čemu naročito
dramatičan efekat donose dva kora:
Židovstvo i poganstvo, koji svaki na
svoj način promatraju svijetlu pojavu
Spasiteljevu i reagiraju na nju svaki
na svoj način. Ta protkanost radnje
korovima stvara osobito snažan učinak.

Sve bi to još uvijek bilo problema-
tično u svom djelovanju na gledaoca,
kada nebi bilo u pravom okviru i u
pravom, svom vlastitom ambijentu.
Crkva Male Braće sa svojim ukusnim,
pravim baroknim okvirom mogla je
megjutim dočarati Calderonovo doba,
i ono, njemu suvremeno, staro kato-
ličko, pobožno i revno Dubrovnika.
Pojačan sretstvima moderne električne
rasvjete, taj dekor zaista omogućuje
prenošenje u jedan neobični i preobra-
ženi svijet u kojima se otkrivaju ne-

M. Kusijanović

dostižne Tajne Božje Milosti, vrijednost
i smisao Otkupljenja. Bez nepotrebnih
teatralnih naprava, u skladnom i umjet-
nički ukusnom okviru glavnog oltara,
dubrovački su Domagoici i Domagojke
odigrali tu zanosnu i istinski vjerničku
glorifikaciju nekrvne žrtve i Euharistij-
skog Isusa potpnno u stilu, s velikim
razumijevanjem i s neizmjerno mnogo
truda i pregaranja.

Gledao sam, nekoliko sali prije, te
male angjelčiće kako satima stoje vjež
bajući svoju ulogu strpljivo i s preda-
njem, da onda opet, navečer, kroz puna
dva sata, pobožno i vjerno nastupe
prateći te divne Tajne svojom ljupkom
nevinošću i svojim djetinjim žarom.
Izvedba ,Tajne Svete Mise* zadovo-
ljila je potpuno; dakako da ima gla-
sova koji jače i akustičnije odzvanjaju,
a ima i izvagjača koji imaju više smisla
za stil i stilizovanu interpretaciju. Ali
to su tek nijanse. Domagojci i Doma-
gojke htjeli su da ta čitava priredba
bude njihov, i baš njihov poklon Eu-
haristijskom Kralju u vezi s njihovim
djačkim kongresom i kao zajednica po-
vezana srcem i dušom, živom vjerom
i pravim požrtvovanjem, stvorili su ipak
homogenu cjelinu koja je morala u
svih nazočnih izazvati snažan val lju-
bavi i vjere prema onome, kome je
čitava ta igra posvećena. Od brojnih
gledalaca mnogi su mi iskreno priznali
istinu. A to i jest glavno.

Bilo bi krivo isticati pojedince u za-
jedničkom djelu svih požrtvovnih Do-
magojaca i Domagojki, koji su svom
ljubavlju i predanošću prionuli uz rad
za ovu krasnu manifestaciju. Neznanje,
Mudrost, Adam, Ivan Krstitelj, Mojsije,
Pavao, Krist, divlji Židovi i skromniji
pogani i oni fini mali angjelčići, od
kojih kao da je jedna polovina sišla
sa fra Augelicovih najsuptilnijih vizija,
a druga polovina utekla Rafaelu s nje-
govih najdivnijih djela, onaj nevidljivi
pjevački zbor, (pod ravnanjem oca Jor-
dana Kuničića) i još nevidljiviji režiser
(o. Klement Žic), svi zaslužuju neogra-
ničeno priznanje i našu toplu zahval-
nost, što su toliko mapora 1. ljubavi
ulili u to, da Euharistijskom kongresu
i domagojskom sastanku dadu obilježje

Bosonogi u Gospe od Milosrgja

Razdanilo je dok su bosonozi za-
vjetnici stigli u blizinu Gospe od Mi-
losrgja. Pučina je morska nešto uz-
burkana. U razgovoru je sa vjetrom i
valom, kao i život čovječji, koji pri-
tište jad i nevolja. Ruka majčina za-
drhta na pogled oltarske slike i baci
se na koljena, te tako domili do ol-
tara. Nove suze poteku majci niz lice
a dijete začugjeno gleda sad u Gospu,
sad u majku, dok ne prestanu suze,
koje su se nekim nutarnjim zadovolj-
stvom osušile. Svijeća, koju je Mar-
gica donijela, žarkim plamenom prati
njene tople molbe.

Već nadolazi i drugoga naroda, koji
se kao i Margica sprema da primi
svetu Pričest. Preko mise je primila
Euharistijskoga Tvorca tako pobožno
i skrušeno, kao nikad tako, nego valj-
da u zadnjemu času svoga Života, za
poputninu u bolji svijet.

Iza dovršene molitve izagju ovi za-
vjetnici pred crkvu da se obuku i da
založe. Dijete, naviknuto da plače kad
i majka plače, da se vedri, kad se i
majka vedri, obraduje se videći majku
preporogjenu, gdje sada veselijim o-
kom gleda svoje dijete, a gleda crkvu
k6 da time kaže čedu: ,U ovomu se
hramu prave kršćanske duše napajaju
snagom za borbu u ovom bijednom
životu. Oj, živote, ševariko ffa vjetru,

ovdje se zakloni!“ A prije odlaska na
crkovnom pragu poljubi svoje čedo,
kao da mu tim daje jamstvo, da ne
će skrenuti s onoga puta, na koji ga
ona navodi... Majka je!

Od toga dana prošlo je 48 godina!
a Margica Boškova dočeka svoga sina
Milića smirena u krilu svome; kad li
je smrt pozove na selenje u drugi svi-
jet na nebu. Daje sinu Miliću isti ona-
kav poljubac, kakav mu je dala na
pragu crkve Gospe od Milosrgja, davši
mu lime drugo jamstvo, da će i od
tamo nad njim bdjeti i paziti.....
Majka jel

U raspremi sobe pokojne Margice
traži sin nešto-da sačuva na spomen
svoje majke. U noćnom ormariću je
svežanj, umotan u tvrd papir i vezan
tvrdim koncem u križ. Odmotava i
ima što da vidi: Spremljen ,senjo
broda“, hrvatska trobojnica, sa ime-
nom ,Otac Antun“, koju je ona brižno
čuvala punih 50 godina, kada je bila
skinuta s domaćega svoga broda, pro-
data, jer je u kući ostala sama neja-
čad g. 1885. Tada je sin shvatio onaj
uzdah majčin u Gružu na pogled
trabakule. U spremnjaku je osim toga
našao pismo Margičina sina Antuna
iz Amerike, u kome veli: ,Pogji maj-
ko u Gospu od Milosrgja, ispovidi se
i pričesti za me, daj svijeću, jer sam

»NARODNA SVIJEST“ 17 Srpnja 1937

 

 

Zadruga ,,Uzajamnosti“ i
osiguravajuća zadruga
,Oroatia“

Zagrebački ,Katolički List“ u svom
broju 26. od 24. lipnja ove godine do-
dosi slijedeće : .

Zadruga ,Uzajamnosti“ sklopila je
sa osiguravajućom zadrugom ,Croati-
om“ ugovor, kojim zadruga postaje
povjerenikom ,Croatiae“. Zašto je zad:
ruga ,Uzajamnosti“ baš sa ,Croatiom*
sklopila ugovor, ima više razloga. Me-
gju prvim je razlozima, što je u toj
instituciji domaći kapital s domaćim
ljudima. Koliko to vrijedi, vidi se naj-
bolje iz toga, što je nedavno jedno
veliko strano osiguravajuće društvo o-
stavilo iza sebe razočaranje onih na-
ivnika, koji ne misle komu povjerava-
ju svoju muku.

U ,Croatii“ sjede strogo poslovni,
ali isključivo naši prokušani domaći
ljudi, ,Croatia“ je materijalno dobro
situirana, te ima u svojim rezervama
jamstvo, da će svoje obveze moći iz-
vršiti i ne će cjepidlačariti. Kod ,Cro-
atie“ je osigurana ogromnim dijelom
naša beneficijalna i crkvena imovina
već odavna i ta tradicijonalna činjeni-
ca je igrala vrlo važnu ulogu i kod
naše odluke, da se odlučimo za ,Cro-
atiu“.

Još nam je i danas u živoj uspo-
meni izjava hrvatskog metropolite g.
dra Antuna Bauera, koju je dao pri-
likom proslave 50.. obljetnice osigura-

 

 

velike i žive vjere, kao jezgru i srce
svega našega nastojanja. Igra je bila
uokvirena orguljskim koncertom o. Ni-
kole Orlića: Bach i Bellando, ljupkiji,
nježniji i refleksivno zasanjan u svom
Olfertoriju.

, Crkva je bila prepuna. Mnogo onih
koji su htjeli vidjeti priredbu nisu imali
pristupa. Uvjeren. sam da bi još neko-
liko puta mogla ispuniti crkvu na čast
i ponos izvagjačima, našim Domagoj-
cima, a na duboku duhovnu korist
dubrovačkih vjernika.

Ljubomir Maraković

na temelju toga zavjeta spasio život
od davljenja u vodi. Majko, izvrši ga!“
Milić je napokon razumio zašto je s
majkom bosonog išao u Gospu i za-
što je nakon toga izvršenja u majci
nastao obrat i preporod, a sve radi
spasa svoga djeteta u tugjini i radi
primjera, što ga ostavlja svome djetetu
koje joj je ma smrti oči zaklopilo
1935 godine.

Gospa od Milosrgja, milo svetište
pomoraca, seljaka i gragjana dubro-

vačkih, davalo je uvijek životne okrepe .

i nepomućeno pouzdanje svakome,
koji se u nevoljama ovoga mučnoga
života obraćao tom nebeskom vr&lu.
Mnogi je stradalac Gospinim zagovo-
rom, postignutim vapajem u sigurnoj
smrti, našao spasa i vratio se zdrav i
čitav u svoj dom. Iz morskih valova,
iz vodenih virova, iz bure, ognja, olu-
je, iz strahotnih ponora vadi samo
nebeska sila i zato su maše majke,
idući pješke u grad, (ili iz grada) na
zidnoj brani puta, koja vodi iz Gruža
u grad, našle ploču, što sučelice gleda
u svetište Gospe od Milosrgja, zau-
stavljale se, okretale, veleći djeci: ,Pre-
krstite se 1“ Oh, koliko je uspomena
u tome pokliku sakriveno !

Jednoga dana Margica Boškova'iz
Mokošice, pročitavši pismo, što joj je
došlo iz tugjine preko oceana, suznim
očima reče sinu Miliću : ,Sutra zorom
idemo bosi u Gospu od Milosrgja“.
Gleda dijete svoju majku hrabru i
otpornu udovica, — koja je u njego-

   

=- Broj 30
vajuće zadruge ,Croatiae* i u kojoj je
megiu ostalim doslovce rekao?

Vjerua principima svojih  utemelji-
telja, ,Croatia* se u svom socijalnom
humanom i patriotskom rađu digla u
našoj novoj proširenoj otadžbini do vi-
sine najvećeg zadrugarskog poduzeća
u zemlji; ona može danas nakon svo-
ga 50 godišnjeg djelovanja da se s po-
nosom osvrne na svoje djelo u proš-
losti, izvršeno časno i požrtvovno u
interesu otadžbine. :

Naš narod, odan vjeri svojih otaca,
a držeći se one; ,Pomozi sebi, pa će
Ti i Bog pomoći“, prigilio je od pr-
voga časa ovu našu domaću osigura-
vajuću zadrugu i u toj privrženosti bili
su jednaki svi slojevi naroda, što je
pripomoglo, da se ,Croatia“ vinula do
današnje svoje visine“.

Uz to je potpredsjednik te osigu-
ravajuće zadruge presvijetli g. opat
Mons. dr Lovro Radičević, koji nam
svojom spremom i radom jamči za so-
lidnost ove naše institucije. Ta zad-
ruga znade i cijeniti povjerenje sve-
ćenstva u nju. Ona je dala obilniju
svotu za naš Mirovni fond a i za mno-
ge druge crkvene institucije, a sigurno
će vjeru u sei još više puta honorirati.

Osiguranje je u moderno doba novi
način ekonomije. To je vrst prisilne
štednje. Koliki ne mogu svojima, pre-
ma kojima imadu obveza — - ništa
ostaviti — nego policu i njom se odu-
žiti onima, koji su ih za života dvorili.

U današnje doba zlobe i mržnje te
osvete kako je potrebno da si župnik
osigura crkvu, staje, sijeno, marvu itd.
A i životno osiguranje je od prijeke
potrebe za svećenike.

Potpisana zadruga iapelira na sve-
Ćenstvo, da se preko nje (zadruge),
osigurava kod domaćeg zavoda za osi-
guranje Croatiae“, Sva dobit, koju
zadruga  postizava kao  povjerenica
Croatiae“, ide u korist naše ,Uza-
jamnosti“, dosljedno svećenstva. Poka-
žimo zadružnu svijest i svećeničku so-
lidarnost. Kod dogju agenti kojekakvih
institucija i nagovaraju Vas na osigu-
ranje, sjetite se svoje svećeničke za-
druge ,Uzajamnosti“ i da šte moralno
vezani, da nju pomažete.

. Zadruga | će: skoro razaslati velečas-

nom svećenstvu. upitnicu glede osigu-

ranja, te se nada od svećenstva naj-
većoj staleškoj solidarnosti. .

Raviiateljstvo zadruge
,Uzajamnosti“. '

Up. uredn. — Koliko nam je po-
znato , Croatia“ je jednaki ugovor sklo-
pila i s dalmatinskim, Uzajamnostima“.

vim očima bila energična i ozbiljna,
— kako zapovjed zalijeva suzama u
očima. U večernjoj molitvi ,krešili“
su neki ,očenaši“, namijenjeni nekoj
zgodi, koju je dijete shvatilo, tek kada
je kao odrastao čovjek obilazio Gos-
pino svetište i bacio oko na one
nkvadre“, što im vlaga skida ,pituru“
i izblijegjuje slova. i Šk

Sutra dan Margica ustade rano. U
jedan ubručić vezala nešto zalogaja, a
u drugi obuću svoju.i djetetovu. S
kućnoga se praga prekrsti. _

Dogju do lagje. 'Narod gleda ovu
dvojicu i pomalo se čudi, kuda idu
bosonozi. Lagju je vozila Mare Velika,
koju Margica umoli, da ih iskrca na
Kantafigu, da dulje idu pješke. Prolaze
Gružem, gdje je sve obuveno i na-
lickano, a oni bosi. Pomorskoga i rad-
ničkoga svijeta izmili na put po koja
glava, baci pogled na njih i nešto
šapću. A što?! — Gataju, jer ne znaju
kO ni ono dijete, što Margica za ruku
vodi. Duboka crnina davala joj je tu-
žani zgled kao vanjski odraz bola njene
duše. U Gružu su m2 ,Škarima“ bro-
dovi, koje popravljaju. U jednomu je
takovu sa mužem i tim: svojim djete-
tom putovala Dalmacijom kao doma-
ćica ,korablje“ domaćega krova. Baci
pogled na arbuo, na koji se penje
msenjo“_ broda i duboko uzdahne.
bosim nogatiia ne osjeća bolove maj-
ka, u zanosu molitve, u težini misli i
jačini želje, ani . dijete, jer-je i tako
pola godine kod kuće boso.' g