Broj 32 N. Subotić (Split): OLTARSKI CIBORIJI U DALMACIJI U mnogim starinskim crkvama oso- bito stolnim opaža se, kako su glavni oltari, a ne rijetko pobočni nad- višeni sa tako zvanim kamenitim <iborijem ili baldahinom. U tlorisu pokazuje ciborij kvadrat od 4 stupa, mad kojim se diže krov u raznim oblicima. U slučaju ciborija odlično se ističe neko svečano i slikovito dos- tojanstvo svetog žrtvenika, na kojem se prikazuje nekrvna euharistična žrtva. Oltarski ciborij potječe iz katakomba. U tom podzemnom groblju stari su krš- ćani u udubinu stijene pri zemlji postav- ljali za odlične vjernike bogato izva- jani sarkofag a nad njim bi gradili polukružno posvogjen svod u obliku arkosolija. Zna se, da je ,arkosolium“ bio mučenički grob, koji je bio ugra- gjen u stijenu u vodoravnoj crti sa pločom, koja je pokrivala grob, a nad njim je izragjen polukružni svod, iski- ćen naokolo simboličnim slikarijama. “Ta vrsta groba zvala se je ,arcosolium“, Mješte sarkofaga ili rake došao je na to mjesto oltar. Kašnje je taj oltar bio maknut iz udubine i postavljen na dnu jedne kripte dalje od zida. U tom slučaju, da nad grobom može biti prijašnji svod arkosolija, morali su oko oltara postaviti četiri kolone, nad ko- jima počiva svod. To je početak oltar- kog ciborija ili balkina. Ime ciborij za tu vrst oltara ne do- lazi od one posude ili golubice, koja je visjela u zraku po srijedi ciborija, a u kojoj posudi je bila pohranjena sv. Hostija. Taj kameniti baldahin se proz- vao zbog toga, što mu krov ima formu jedne čaše, dakako okrenute (ciborium). Stupove su ciborija u početku gradili ne samo iz kamena, nego tako- gier iz kovine i drva. Četiri su stupa nosili arhitrave naokolo, a nad njima je počivao krovili uzvišak, Kašnje arhitravi bili su nadomješteni od polukružnih arkada, a u vrijeme gotice je naravno vladao nad stupovima oštar luk, a nad njime krov. Taj krov ili je bio ravan (slučaj oltarskog ciborija sv. Stošije u Zadru) ili je imao oblik ku- pole, čak i tornja, koji je ma vrhu svršavao sa križem. U ltaliji su se sačuvali svakovrsni oltarski ciboriji, a bilo ih je i u doba renesanse. U Njemačkoj su ciboriji primaknuti na samu stijenu a pripadaju ponajviše stilu gotice. Ako su ciboriji pobočnih oltara — kao u Njemačkoj — povezani spojeni zidom, onda sliče izdubenom luku, što ga nose dva ili četiri stupa. Danas oltarski ciboriji mažalost nijesu više u modi, ali su Nijemci opet preuzeli inicijetivu da grade ciborije, kao što to radi umjet: nički zavod A. Steinera u Fiirsten- feldbrucku, kod Miinchena. I zbilja ci- borij pretstavlja visoke odlike crkve- nog graditeljstva i služi ozbiljnom uresu samog oltara, naročito ako se nalazi u prostranom koru. S desne i lijeve strane ciborija kao si traga u visini kapitela vješali su izmegju stupova zastore koji su zatvarali ciborij ma početku kanona u Misi, a to da se zaštiti svećenika od bilo koje smetnje i da se u vjernicima pobudi strahopo- čitanje prama presv, Euharistiji. U ne- kim crkvama u lialiji i u Francuskoj u drugoj polovici srednjega vijeka cibo- rij nema svoda ili krova, nego se zastori postavljaju izmegju četiri stupa a na vrhu arhitrava postavljaju kipove angjela i svetaca pa i kandelabre. Osobitu pažnju zaslužuju oltarski ciboriji gragjeni još za dobe hrvatske dinastije u Dalmaciji. Ističem u prvom redu oltarski ciborij kraljevske dvorske crkve sv. Marte u Bijačima iz 9. vijeka. Taj su ciborij rekonstruirali sa otkopanim fragmentima u splitskom arheološkom muzeju. Krov mu je piramidalan a važ- na je i plastika koja se opaža na toj »radnji. Svojom ozbiljnom konstrukcijom ostavlja u gledaocu dubok dojam iako je plastika u detaljima još primitivna i jednostvavna, Sv. Marta u Bijačima u blizini kraljevskog dvora hrvatske narodne dinastije bila je zasnovana, kao bazilika na 3 lade. I taj je ciborij krasan primjer starohrvatskog monu- mentalnog graditeljstva. Našao se je takogjer vrh ciborija stolne crkve hrvatskog dvorskog biskupa u Kninu, u sv. Mariji u Biskupiji. U Rabu imamo djelomično sačuvani ciborij gradske katedrale iz XI vijeka. Taj ciborij je bio nošen od 6 stupova iz mramora, a to je veli L. Karaman, vrlo rijedak oblik oltarskog = ciborija. Najveću pred- nost davaju stručnjaci čuvenom cibo- riju u velebnoj katedrali sv. Ivana Ur- sina u Trogiru. Gragjen je u roman- skom slogu iz 13. vijeka. Vajarske su radnje na tom ciboriju izvršene osobi- tom finoćom i rutinom i s mnogo sen- zibiliteta za otmeni relief, Kupola mu je osmerokutna podijeljena finim stu- pićima na dva kata. U stolnoj crkvi sv, Stošije u Zadru ističe se oltarski ciborij iz doba roma- nike sa ravnim krovom. Kapiteli su tog ciborija iz 14 vijeka izragjeni buj- nom fantazijom. Kako je kor prostran olterski se ciborij lijepo harmonizuje sa cjelinom arhitetonskog djela. Zna- tan je takogjer oltarski ciborij iz dobe hrvatskog monumentalnog graditeljstva u stolnoj crkvi sv. Tripuna u Kotoru sa osmerokutnim krovom. I taj je ci- borij vrlo važna plastična radnja koju ističu najviše Iveković i Vasić. Krasan je dekorativni relief na arhitravima stupovlja, što nosi osmerokutnu kupolu ispod koje se ističe oltar sa svojom divnom jednostavnošću. U Dubrovniku se nije sačuvao iz starine nijedan oltarski ciborij. Ali su taj ciborij imale sve znatnije crkve iz dobe hrvatskih vladara, maročito kra- ljevska zadužbina, crkva sv. Stjepana, sada porušena u vrtu b. sjemeništa. I monumentalna stolna crkva Velike Go- spe porušena potresom g. 1667 je imala oltarski ciborij u romanskom stilu prema duhu vremena. Oltarski su ciborij imale i neke crkve iz dobe hrv. vladara na Pelješcu, kao Gospa od Lužina u Stonu sv. Petar ,ad ripas“ u Trpnju. Nažalost uišta se od toga nije sačuvalo, Megjutim oltarski ciboriji u dalma- tinskoj Hrvatskoj nijesu prosta kopija sličnih radnja izvan Dalmacije, jer oni pretstavljaju neku posebnu hrvatsku varijantu. Ta je varijanta mogla nastati utjecajem cistercitskog tipa iz južne Italije. Ciborij iz sv. Marte u Biačima je srodan sa ciborijem po prilici iz iste dobe u Perugii (Italija). No vidi se u detaljima da hrvatski majstor hoće da modeluje na svoj način, a pri tome su bili mjerodavni i liturgični zahtjevi u rasporedu prostora dotične crkve. Pojava oltarskih ciborija u Dalmaciji zaslužuje poseban i opširan studij. No ovi retci će biti dostatni da se uvjerimo kako naše autohtono hrvatsko gradi- teljstvo nije zanemarilo nijedan predmet iz područja sakralne umjetnosti. Iaače treba istaknuti, da je oltarski ciborij bio omiljeli arhitektonski motiv u rimskim bazilikama pa i u mnogim lombardijskiin bazilikama. Zato bi bilo u duhu starokršćanske pa i starohrvatske prakse, da se opet u naše crkve uvedu prema stilu oltarski ciborij. Oreste Pantalini u jednom svom djelu (, Arte sacra e liturgia“ Milano 1032) veli : Ciborij je dostojan i prikladan završe- tak oltara naročito u crkvi znatnih pro- porcija, samo ako se izgradi sa umjet- ničkim ukusom iz plemenitog gragjev- nog materijala bez obzira na štednju“. Treba mimogred spomenuti, da se imenom ciborija u liturgiji katoličke Crkve nazivlje takogjer piksida u kojoj se čuva HEuharistija za pričesnike u svetohraništu. NARODNA SVIJEST 23 Srpnja 1937 Strana 5 Umjetničke ženske crkvene radnje u starom i novom Dubrovniku 1. Incefi, Megju vrlo vrijednim žen- skim radnjama u starome Dubrovniku ističu se neki veoma fino izragjeni incefi (antipendiji). Na prvom mjestu stoji incef kojim se zagrće glavni oltar u katedrali. Ovaj skupocjeni iucef izvezen je na crvenom polju. U sredini u medaljunn prikazuje Gospu, koja sjedeći drži djetešce Je- zusa položena na skutu. Navezen je u reliefu sa zlatnom niti a punto pittura. Cijeni se, da je ovaj incef rad dubro- vačkih dumana, a po stilu spada u 14. ili najkašnje u 15. vijek, Pred 40 go- dina zaslugom preč. kanonika Dan. Iva Ferranti, onda rektora katedrale, spa- šen je od propasti. Na staromu sred- njemu dijelu ovog incefa, jer su mu krajevi nadodani pri popravku, vide se konture starog veza i po nekim zna- kovima se sudi, da ga je resilo drago kamenje i biseri što se jes vremenom otsukalo. Drugi je takogjer veoma važan incef iz 17. stoljeća navezen od dumne Ma- rije Stay, domenikanke iz manastira sv. Katarine u Dubrovniku, sestra gla- sovitoga Beaedikta Stay. Ovaj je incef navezen u reliefu sa svilom i zlatnom na svilenom polju, koje je s vremenom dobilo žutkastu boju. U medaljunu u sredini incefa vidi se Jezus, koji drži dvije krune, jednu zlatnu a drugu trnovitu i nudi ih sv, Katarini Sijeaskoj da izabere koju želi. Medaljon je iz- vezen a puuto ipittura, Ovaj se incef za blagdane stavlja pred oltar Križa u kapeli presv. Sakramenta u katedrali, Treći incef vrlo vrijedan pažnje je onaj što se izlaže pred oltar sv. Vlaha u svečevoj crkvi samo dva puta u go- dini na svečev blagdan i na Ruku sv, Vlaha 5. VII. Navezen je na crvenom svilenom polju sa zlatnom i srebrnom niti u reliefu. U sredini je medaljon izragjen takogjer a punto pittura, a prikazuje ,Angjeosko Navještenje“. Drži se da je i ovaj incef rad dumne Stay, jer je glavna svečanost u domi- nikanskom manastiru sv. Katarine bilo Navještenje. U maše doba naslikala je gospogia Marija Marotti medaljone na dva incefa u Maloj Braći, a u našoj zavjetnoj crkvi ,Spasu“ vidimo incef naše dične gospogjice Ike Bizzarro, koja je u me- daljonu naslikala našu dragu ,Gospu Milosrgja.“ G.gjica Ika, potomkinja sta- rih naših matrona, htjela je da slijedi primjer starijih dubrovkinja, koje su prošloga vijeka svojim rukama izradile i darovale fapit za zavjet crkvi ,Spasu“. 2. Zavjetni tapit u crkvi ,Sv. Spas“. Sv. Spas zovu u Dubrovniku zavjetnu malu crkvu, koja se nalazi blizu crkve franjevačke. Ova elegantna mala crkva, lijepa radi čistog svog stila i radi svoje starine, posvećena je Spasitelju Isukrstu. Crkvica je podignuta nakon trešnje godine 1536 i poviše vrata nosi ovaj natpis: Ad avertendam coelestem iram in maximo terrae tremore hanc sacram aedem Se. Rha. vovit anno a Christi natali die DXX supra M.XVI. Cal, Jan. Dan. Rhes. et Dam. Min, faciendum curarunt et Pe. Seor. Za francuske okupacije Dubrovnika bila je sekvestrirana i pretvorena u magazin za držanje soli. Crkvica je unutra sasvim interesantna zbog veoma ukusnog arhitektonski gragjenog plafona, te je sredinom proš- loga vijeka povraćena bogoslužju, iako se još uvijek vide i osjećaju posljedice teške uspomene francuske sekvestracije. Na jedinom oltaru slika predstavlja Propelo, a povrh crkvenih vrata stoji velika slika koja predstavlja Uzašašće Gospodinovo. Ova je slika od nepo- znatog ali svakako klasičnog kista. U Dubrovniku opstoji predaja, da su ovu crkvicu, za zavjet, pomogle gra- diti dubrovačke matrome te da su one prenosile kamenje pri njenoj gradnji. S toga iz pobožnosti pa i u čast i ma uspomenu ove domaće predaje, nakon zemljotresa od godine 1843 dostojne potomkinje izvezle su fapit (ćilim) koji još i danas — u svečanim prigodama —- pokriva tlo kapele, S donje strane naličja stoji prišiven četverokutni ko- mad bijelog platna, na kome je napi- sano u ondašnjem pravopisu : Nakon trescgne 14 rujna g. 1843. Trud i ves gnihovieh ruka Vladike dubrovačke Jedinom Spasitelju svijeta U gnemu zavjetnoj crkvi Poklagnaju, posvetivaja“. Matrona, koja je radnjom upravljala, bila je gospogja Mara Gozze, a sa- radnicama je bilo odregjeno koliko svaka ima da izradi, Vez je bio na dvonitki na križić. Dvonitka je bila podijeljena na četverokute i predana svakoj saradnici da izveze, Ali s vremenom se taj tapit bio nešto oštetio, pa su ga pred desetak godina dubrovačke gospogje u lijepom broju i izglednom zauzetnošću popravile, Li- jepe uspomene blagopokojni biskup Marčelić dopustio je bio, da u velikoj dvorani biskupskog dvora gospogje obavljaju taj posao oko popravka i čišćenja ovog zavjetnog tapita dubro- vačkih žena. 3. Misni paramenat u narodnom vezu za ,Gospu od Milosrgja“. Mi- lost Božja me je nadahla da se pove- dem za našim starim dubrovačkim gospogjama, koje su ljubile ljepotu u crkvi prama onoj psalmiste: ,Do- mine, dilexi decorem domus tuae.“ [ uputile smo da se izradi za svetište naše premile ,Gospe od Milosrgja“ misni paramenat t. j. planitu (kazulu) i ostalo što joj pripada. Moja je ideja bila da sve. bude naše i roba i vez i rad. I sve smo se složile i uspjele, Svila (seta cruda) je izatkana na Lopu- du t. j. svilene bube, čahure-funkjele naše, predivo, osnova i podka naša, dakle svilena tkanina naša. Izvezena je u narodnom vezu po motivu iz starin- skog mrkog konavoskog veza ošva žutnice. Izradila ga je umjetnica rada blagopokojna gospogjica Ane Hozman, koja se osobitim oduševljenjem zauzela da izvrši cijelu radnu i krojučku i ve- ziljsku. A uprav je majstorski sve iz- vršila, da joj služi na čast i uspo- menu*, Ovaj se misni paramenat upotrebljava u svetištu ,Gospe od Milosrgja“ samo na najveće svečanosti. Nek je svima, koji su pomogli, da se je ovo izvan- redno lijepo djelo i prvo svoje višti moglo izvesti, plata od Boga i naše drage ,Gospe od Milosrgja“ L. B. B. * Ova vrla vezilica bila je skromna i sak- rila se kao ljubičica. Posjedovala je svoj skupocjeni album, u koji je bila sakupila sve motive konavoskog veza, a bila je i među prvim sakupljačicama narodnih vezova. Njoj su bile povjerene mnoge teške radnje od visokih ličnosti, što je sve vrlo pohvalno i sa priznanjem izvršila. Bilo joj je ponuđeno da bi otvorila u Dubrovniku školu u koju bi dovela mlade konavoke, koje bi poduča- vale građanke u konavoskom vezu, ali je ona u svojoj skromnosti to odbila.