TAKSA PLACENA U GOTOVU Narodna Svijest GOD. XIX — BR. 33 DUBROVNIK, 28 Srpnja 1937 CIJENA Din. 150 POSLIJE KONGRESA REFLEKSIJE Frapirani ostaše svi: punovjerni i malovjerni, vjernici i nevjernici, kato- lici i nekatolici, bogougodnici i bez- božnici, jer neočekivano slavlje doče- kuje na tlu hrvatske Atene Euharistijski Krist. Maleni, ali divni Dubrovnik, ne do- čeka takoga slavlja, niti od postanka svoga što slična ne zapamti u analima svojim. Čitava Dalmacija, čitava katolička Hrvatska zastupane su u čarnoj Dub- ravi Sv. Vlaha, sa svojim biskupima, prelatima, svećenstvom, društvima Ka- toličke Akcije i drugim nabožnim društvima, A ponadasve tu se sabra čitava dubrovačka dijeceza od vrh Ko- mavala do na kraj vilinskog Pelješca i kitnjaste Korčule. Nijesam bio učesnik sviju dana Kon- gresa, ali zadnji dan, koji je bio uis- tinu triumfalni dan Euharistijskog slavlja, ostao mi je duboko usagjen u duši sa svim onim niansama, varijaci- jama i raznovrsnim činima, koji se toga dana obaviše u počast Isusa- Boge-Kralja. Nije moja namjera opisivati u tan- čine to velebno slavlje, jer je i tako to učinjeno u zadnjem broju ,N. S.“, već hoću da samo letimično duhom preletim sve ono, što sam toga dana vidio, čuo i osjećao. Vidio sam ogromnu masu hrvatskog katoličkog naroda iz sviju krajeva u svojim narodnim nošnjama. Vidio sam i osobito mi je srcu priraslo ono Kri- žarsko zborovanje, nakon blagoslova novih križarskih zastava. Ona brojna četa Križara i Križarica, u svome do- stojanstvenome nastupu u svojim kri- žarskim odorama i sa znakovima, za- stavama i glazbama, zatim onaj veliki broj Domagojaca i Domagojka, budila je u svačijem srcu neki ugodni osjećaj zadovoljstva i oduševljenja. Govori, na tim zborovima izrečeni, bili su direktiva, pobuda i priznanje ovim borcima za vjeru i dom, a bili su i nama kao poticaj: naprijed! svrstavajte se u te brojne redove, sko hoćete, da vam domovina bude sretna u znaku Križa, i da društvena pravda i blago- stanje i gragjanska sloboda zasja nad lijepom hrvatskom domovinom. Prelazim preko veličanstvenog čina obnavljanja Golgotske nekrvne žrtve — svete Mise, i duboko zanosnog go- vora dubrovačkog biskupa, koji je istodobno i prinosio tu nekrvnu žrtvu Isusu Kristu Kralju. Moj duh lebdi nad onom završnom krunom ovog slavlja, nad nepregled- nom povorkom — nad teoforičnom procesijom, — Od početka te nepre- kidne svečane javne manifestacije Eu- haristijskom Isusu, pa sve do konca, pruža ti se pred očima divna slika, ali živa slika u raznovrsnim bojama, ob- risima, ispoljavanjima svega onoga ži- vota, kretnja i emblemskog značenja sviju predmeta, što vjernici nosahu kao simbole Isusova mukotrpnog života. Mnoštvo križeva, barjaka, zastava ; brastva u svojim klasičnim nošnjama GLASOVI ŠTAMPE Splitska ,KATOLIČKA RIJEČ“ od 22. VII. piše: »Dubrovnik je bio zaista premalen za ovaku divnu manifestaciju, Ali on joj je pružio okvir koji se bez dvojbe nigdje na svijetu ne može naći: pre- krasan umjetnički okvir njegova Straduna i njegovih dvaju baroknih crkava uz renesansnu kneževsku palaču; slavan narodni okvir hrvatstva i njegovih repu- blikanskih uspomena; ponosan okvir njegove kulture i njegove političke proš- losti; nadasve divan okvir njegove katoličke vjere, koja se iskazuje u svim manifestacijama privatnog i javnog života dične prošlosti i požrtvovne sadaš- njosti, vjere koja nije htjela da znade za drugoga vladara osim za Svetoga Vlaha... Teško je kazati koliko je hiljada naroda primilo u ove dane spasonosne sakramente, klanjalo se, molilo i davalo zadovoljštinu presv. Srcu Isusovu. Teško je kazati koliko je hiljada vjernika prisustvovalo zaključnoj procesiji, Možemo kazati da je to učinio sav katolički Dubrovnik, a uz gragjane, hiljade učesnika iz okolice pa i iz daljih krajeva...“ »NOVO DOBA“ od 20. VII. o teoforičnoj procesiji piše: »Ova ogromna procesija tekla je tačno 1 i po sat Stradunom, preko Pile, Boninova do Lapada i natrag istim pravcem. Četiri kilometra vijugala se je procesija kroz guste špalire gragjanstva i kada su prvi već bili natrag, zadnji su se tek zaputili. Ovakove precesije nije Dubrovnik sigurno nikada doživio. Svatko je bio istinski zadivljen, jer se ovako i ovoliko nije ni pomišljalo ni očekivalo. Ova religijozna i strogo narodna hrvatska manifestacija može se bez pretjeranosti ubrojiti megju najjače dokumente osjećaja našeg naroda, koji je zaista duboko vezan uz svoju vjeru i narodnost, koja ga izdvaja od ostalih naroda po snazi svog uvjerenja i moći izdržljivosti“. Šibenski ,KATOLIK“ od 25. VII. izmegju ostaloga piše : »Kulturni Dubrovnik doživio je ovih dana ono što možda nikada dosada nije, Euharistijski kongres, koji je počeo 14 t. mj. a završio u nedjelju 18 t. mj. bio je uistinu triumf katoličke misli i vjere u Svetotajstvenog Krista. To su bili dani veliki i slavni. Dubrovnik može biti ponosan što ih ie doživio... Procesija je prolazila tačno 1 sat i 30 minuta, Bilo je 10 glazbi i preko 300 barjaka... Dubrovnik je plivao u moru euharistijskog slavlja. Euharistijski Krist, komu je u čast i priregjena ova veličanstvena manifestacija katoličke misli, ne će ostati dužan onima, koji su poradili za što bolji uspjeh ovoga veličanstve- nog slavlja. Dubrovački kongres je glasan svjedok da je Dubrovnik s okolicom kato- lički bio i ostao — da je i sadašnja generacija dostojna masljednica svojih velikih oteca slobodne dubrovačke republike. Ovaj kongres je ispunio sve ono za čim se je išlo, Da se Kristu podade čast i priznanje, a svakomu drugomu glasno dovikne, da Dubrovnik ne će skrenuti s vjekovne linije svoje — koju mu je zacrtala svijetla povijest prožeta jačinom katoličke misli. One divne dubrovačke crkve i onako bogato zaodjevene glasno govore o živoj vjeri časne povijesti Dubrovnika. Ništa drugo ne želimo i ne molimo nego samo jedno, a to je, da duh starih dubrovačkih otaca i generacija bude zvijezda Danica pokoljenju koje stupa na pozornicu javnoga života. Pa smo onda sigurni za hrvatski i katolički karakter naše Atene koja je svakomu draga“. »HRVATSKA STRAŽA“ od 21. VII. piše: »lmpresivna slika i sjajan uvod u kongres bila je velika noćna procesija vjerskih bratovština dubrovačke biskupije. Najslikovitija je bila skupina ,bra- tima“ iz Korčule sa njihovim ,tunikama“ sa kukuljicama. ,Bratimi“ su nosili goleme ,torčune“, od kojih su meki bili teški po 65 kilograma. To je bio pri- zor, koji se može vidjeti jedino negdje u južnoj Italiji ili u Španjolskoj. Tor- čune su nosili i neki korčulanski intelektualci, U procesiji je nošena zavjetna slika ,Gospe od porata“ iz dubrovačke katedrale, Procesiju je vodio biskup Pušić... Sve u svemu kongres u Dubrovniku je veličanstveno slavlje i za dubro- vačke prilike jedno ugodno iznenagjenje. Time se naš stari Dubrovnik pokazao dostojan svojih pregja, koje su mnogi napadali radi vjerske netolerancije i to samo zato, jer su budno pazili ma katolički karakter hrvatske Atene, pa su išli čak dotle, da su u osam sati iz grada otpremali sve one, koji nisu katolici, Mjesto zvona, koje je najavljivalo čas, kad stranci moraju iseliti iz grada, još stoji, a zvono se nalazi u muzeju. Zahvaljujući tome dubrovački kraj je možda najčistiji hrvatski kraj. Zna- čenje ovoga kongresa je i u tome, što će on mnogima u pamet dozvati činjenicu, koju oni rado zaboravljaju. Nažalost to zaboravlja i široka hrvatska javnost, Megjutim ovom manifestacijom hrvatski Dubrovnik poručuje svemu hrvatskom narodu: mi Hrvati katolici Dubrovnika smo Vaši, a vi ste naši! Mi smo jedno i uz pomoć Božju ništa nas neće slomiti | sa velikim svijećama, pružaše oku di- van prizor, Sve predvogjeno od više glazba i Domagojskim i Križarskim četama, dolazi Isus u presvetoj Ostiji, nošen od velikog svećenika po redu Melkisekovu, a okružen od zamjernog broja višeg i nižeg svećenstva, redov- nika, redovnica i katoličkih udruženja. Narod dubrovačke dijeceze, u raznim nošnjama, praćen od svojih revnih župnika, pružaše osobitu pažnju i div- ljenje. Sve ovo začinjaše zvuk glazba i pjev vjernika, te tiha molitva pobožnih duša uz pjevanje svećenstva, kao počasne straže Isusa-Krista. Stoga nije čudo, da sve ovo davaše nešto što ljudsku dušu i nehotice uz- nosi i u njoj pobugjuje divljenje, za- nos i neki unutarnji ugodni i do suza dirajući osjećaj. »Što takovo nemože niko da priredi nego svećenici“ bio je jedan, a možda i više, zloradih izlijeva. — Jedna ino- vjerka pitaše: ,Koja je to vjera, što tako živo iskazuje svoj unutarnji osje- ćaj, da me ganiva do suza; kod naše vjere toga nema“, »Doista se moramo diviti tim kato- licima“ rekao je jedan pravoslavac, — «10 hoće reći imati narod uza se“ reče jedan političar. — ,Nema ti, brate, do vjerskog oduševljenja“, kaže jedan inače mlakonja u vjeri, — ,Znaš, pri- jatelju, ovo znači osvojiti duše, a ne tijelo“ uzvikne jedan inteligentni go- spodin“. — ,Bog je tu, brate“, us- klikne neki seljak. Ko bi sve nabrojio, što se je toga dana čulo u znak poštovanja i priz- nanja. Bio je tu gdjegdje i koji pig- mejac i slijepi miš, da disonira svojim neumjesnim postupkom ili zlob- nom doskočicom, ali te je samo za sažaljevati i moliti se Isusu, da im pro- svijetli zamagljenu pamet. Kada sam ovo kazao već može či- taoc i sam zaključiti i predstaviti kakvi bijahu moji, pa i svih onih tisuća dru- gih . dobromislećih učesnika duševni osjećaji, pri ovom impozantnom i zna- čajnom dogogjaju na tlu klasičnog, katoličkog Dubrovnika. Osjećaji su bili duboki, potresni, ganutljivi i do zanosa opčaravajući. Takva što samo Bog pravi u srcima odanih i vjernih svojih, a smućuje i ponizuje neprijatelje svoje. Velik je Bog u narodu svojemu! L. Totić Što je Kafa Hag za srce to su Zeiss-Umbral stakla za oči. Zaštitite Vaše oči od prejake svjetlosti, Za sve informacije kao i pro spekte obratite se na stručnog optićara BOGDAN DUBROVNIK