TODOR VIRI E RIS DE TAKSA PLAĆENA U GOTOVU Narodna Svijest GOD. XIX — BR. 41. DUBROVNIK. 22. Rujna 1937 CIJENA Din. 150 INTELIGENCIJA | SELJASTVO To je vrlo interesantan problem oso- bito danas, kada se radi o našoj eksi- stenciji, i seljaštvu se podaje kod nas vrlo važna uloga u razvoju naših na- rodnih težnja i borbi da postignemo svoja narodna prave. Treba dobro uačiti ovo pitanje, svestrano ga promotriti i onda dati svakomu svoje, Inteligencija je vrlo važan čimbenik u jednom narodu, bez koje bi ovaj ostao primitivan i natražan. Oma daje narodu ono što je tekom vremena ljud- ski um iznašao u korist čovječanstva, ona je ona pokretna sila koja pokreće ljudskim dušama, te stvara novi dom i rod u progresivnom razvoju ljudske povjesnice pojedinih maroda. Uvijek je inteligencija vodila narod i bila na kormilu njegovih pokreta. Ona se ne smije podcijenjivati i bacati u pozadinu, jer bi se time radilo na narodnu propast. Nema sumnje da je seljaštvo kod nas vrlo važan čimbenik u narodnom us- trojstvu, jer ono sačinjava većinu na- roda i po svojim moralnim vrednotama i materijalnoj snazi otskače svojom zdravom jezgrom. Ali što bi seljaštvo bez inteligencije u današnjem napretku umjetnosti, znanosti i elektro. tehnike ? Oro bi bilo prepušteno svojoj sudbini bez veće vrijednosti i značenja, gotovo osugjeno na svoju vlastitu propast. Danas se čuje: treba da seljaštvo vodi politiku, što je pogrešno kazano, ispravnije je reći: mora se voditi se- ljačka politika, što je sasvim nešto drugo. Neki bi htjeli postaviti seljaka kao diktatora sa svemoćnom neograničenom vlašću, a inteligencija bi morala slijepo slušati diktat odozdo i po njemu raditi, Kao što griješe oni, koji bi htjeli sve prepisati inteligenciji, tako griješe i oni, koji bi htjeli da seljaštvo bude sve u svemu. Niko ne može zanijekati vrijednost seljačkog staleža, a još manje vrijed- nost inteligencije, koja je po školi osposobila svoje duševne moći, da bude na visini kulturnih naroda, Ali se od inteligencije traži, da ona, koja je nikla od naroda, seljaštva, i upo- irebi svoje umne tekovine na korist toga naroda, koji je kod nas većinom seljački. Inteligencija ne smije biti pa- rasit na seljačkoj grbači, Radić je kudio takovu pokvarenu gospodu, a imao je i pravo, jer nikomu ne dozvoljava nje- gova izobrazba, da je zlorabi na štetu drugoga. Dočim je hvalio s pravom gospodu, koja je osjećala i radila za svoj narod, Inteligencija mora poštovati narodne osjećaje, štititi njegov interes, u jednu riječ, mora osjećati s narodom — se- ljakom. Seljaštvo s druge strane dužno je braniti i pomagati onu svoju inteligen- ciju, koja radi i osjeća za nj. Ono mora dobro da luči dobro od zla, prama svome zdravom shvaćanju, pa da to traži i od svoje inteligencije, te samo onome daje svoje povjerenje, kojega rese i moralne i vjerske vrednote i če- ličnost značaja. Daleko od utopija pa dolazile one ma s koje strane. Čovjek je osugjen na radito mu je životni princip. Ludo je vjerovati nekim prorocima, koji za- magljeni samim pukim materijalizmom, obećavaju u ovoj dolini suza raj, u kojemu će teći samo med i mlijeko. Takovi daleko od neše kuće. Svak ma svome mjestu i inteligencija i seljaštvo pošteno, iskreno, otvoreno i nesebično, pa će onda sinuti i bolja budućnost našem ispaćenom hrvatskom narodu. L. Totić JUBILEJ ZNAMENITE ENCIKLIKE 8. rujna 1907. objavljena je Enciklika Pape Pija X. ,Pascendi Dominici gre- gis“, kojom se osugjuje modernizam, koji je u katoličkim školama i krugo- vima pod ruhom krive i naučne spo- ljašnosti širio svoja pogubna načela i zablude. I danas, nakon punih 30 go- dina nije manje važna autoritativna ri- ječ Papina sadržana u ovoj Eociklici. Nažalost je mnogima nepoznata. Nikad nije dovoljno pa ni višekratno čitanje; treba ju opetovano temeljito proučavati. Jer sadržava program čitave Teologije, kako se mora obragjivati prema po- trebama našeg modernog vremena du- hovnih previranja. Sve crkvene nauke su tamo zahvaćene i protumačen nji- hov princip. Podana je sinteza i pravilo, koje im zajamčuje pravi napredak, a da se ne izlože pogibelji zabluda, Raz- otkriti su svijesni i nesvijesni neprija- telji Boga, Objave i Crkve, 30 godina! Pogibelji iste, napadaji još strašniji, larva deblja, da ni spo- sobniji duhovi smjesta ne mogu rasu- diti, jer se taj neprijatelj predstavlja u ulozi revnitelja i branitelja. Automat- ski se polaže i juramentum a da i Uložne knjižice Srpske Banke kupujem 15.000 — do 20.000:—- dinara. Knjižice mogu biti i sa manjim iznosom. — Za škelske knjige i ostali materijal primamo Uložne knjižice Srpske Banke uz povoljni tečaj počam od Din. 100— na više. Dutrovnik rijetkim slučajevima jurator pozna de- taljni sadržaj papinskog dokumenta. Enciklika ,Pascendi Dominici gregis“ objavljena pod datumom 8. rujna 1907. na blagdan Porogjenja Marijina u Dje- lima Pape Pija X. svezak 4., strana 47—114. — u službenom listu sv. Sto- lice Acta Sanctae Sedis godina 40 (1907.), str. 593. do 650. Enciklika ima tri dijela. I. dio iznosi i pobija modernističke zablude. Religiozna filozofija moderni- sta polazi s agnosticizma. Razum čo- vječji je ograničen na spoznaju mate- rijalnog svijeta i njegovih pojava i promjena, zato ne može spoznati Boga. Zapadaju dalje s tim u vezi u čisti in- telektualizam, religioznu imanenciju, podsvijest, osjećaj i fideizam, Naravno ujedno odbacuju objavu kao historijski fakat i ruše ne samo indirektno i samu bit kršćanstva, koje izjednačuju s po- javom raznih krivovjerja i ogavnih kul- tova. Nauk vjerski, dogme su skup primitivnih formula i vjerskih osjećaja, koji su prema tomu podložni promjeni kao i svi drugi osjećaji. Modernista kao vjernik vjeruje do- duše da Božanstvo postoji u sebi bez obzira na samoga vjernika, a njegov odnos prema Božanstvu sastoji se u vjerskom životu i vježbanju misticizma i naučavaju neku vrst intuicije, Otvo- ren je put k ateizmu svim onim, koji nemaju sreće uživati u tim osjećajima! Razumljiv je prema tomu stav moder- nista prema predaji, pa kad je govor o odnosu nauke prema vjeri, Bogoslov modernista aplicira ista na- čela koja i filozof: imanenciju i sim- bolizam. Modernizam je zbirka svih krivovjerja i otvoren put bezboštvu. Zato diže Papa svoj glas i osugjuje u načelu i pojedinačnoj. aplikaciji. II. U drugom dijelu navodi Enciklika uzroke modernizma. Na prvom je mje- stu zmatiželja i oholost kao moralni uzroci, Kao intelektualni u prvom redu je neznanje kršćanske filozcfije, teolo- gije i svete historije. II. U trećem dijelu Papa odregjuje sredstva i;spominje, što je već podu- zeo Papa Grgur XVI., Pijo IX. i Lav XIII. I tu najprije topla riječ biskupima i predstojnicima sjemeništa i univerzi- teta. Pojedinosti daje, kako se ima proučavati pojedina disciplina, filozo- fija, pozitivna teologija, Sveto Pismo i posebne prirodne nauke. Odredbe, kako se imaju izabirati poglavari bogoslov- skih sjemeništa i prcfesori, glede sa- mih mladića. Zadnji odsjek o osudi pogibeljnih knjiga, ustanovi biskupij- skih cenzura, pa o suragjivanju klera u novinama, svećeničkim kongresima i trogodišnjem izvještavanju biskupa. Sjećajući se ovog jubileja znameni- toga crkvenog dokumenta žalimo, kako su se izmijenila vremena. Nekada je riječ Kristova namjesnika izgovorena pod kupolom Micbelangelovom nad grobom sv. Petra tumačila na svim katedrama staroga svijeta — Evrope — i po svoj je zemlji odjekivao nji- hov glas (Ps. 18, 4). Spomen 1000 godišnjice Kraljevstva Hrvatskoga — ilustrirana poštanska dopisnica sv. Cirila i Metoda na Du- vanjskom polju. U svakoj pošti samo 1 dinar. | T Dr. Marijo Matulić Kao da neki usud leži nadmlagjom na- šom inteligencijom, a naročito nad onom hrvatskom inteligencijom, koja djeluje u organiziranim katoličkim redovima, U našoj sredini osjećamo teško svaki takav gubitak, jer i onako ne obiluje. mo intelektualcima, kojih se rad snaž- no i osjetno očitovao u onoj grani javnog života, kojoj bi se posvetili. Uz ove iisli primili smo i vijest o preranoj smrti dra Marija Matulića, glavnog urednika ,Hrvatske Straže“, koji je u 41, godini preminuo u Za- grebu pred nekoliko dana, primivši Sv. Sakramente umirućih i posebni pa- pinski blagoslov, Šira naša javnost, pa čak ni širi redovi organiziranih katolika ne znaju za rad i značaj pok. Matulića, a mnogi nijesu ni čuli spomena o njegovom imenu. To ne 'umanjuje ni najmanje značaj njegove pojave, jer teško je, naći tako skromnog javnog radnika, kao što je bio pok. Matulić, To je proizlazilo iz njegove superiorne i zato skromne ličnosti s jedne, a u karakteru posla, ikoji je obavljao s dru- ge strane. Njegov se rad očitovao u dnevnom pisanju članaka i obradbi vi- jesti, studiranju problema našega i sira- nog. života, razbistravanju pojmova, njegovim sjajnim polemikama o radu masona, samostalaca, jugoslavenske pučke. fronte, komunista i ostalih ne- gativnosti, kao i o zabludama i zastra- njivanjima u našem kulturnom i poli- tičkom životu. Pok. dr. Matulić, kao jedan od najspremnijih hrvatskih no- vinara i publicista (uz ostalo njegovo su djelo: sve Mosk-ove brošure o ma- soneriji ]) nastupao je sjajnim stilom, blistavom duhovitošću, a uz to teme- ljitim poznavanjem predmeta i logičkim i zaokruženim postavljanjem i riješa- vanjem pitanja. Svršio je pravni fakul- tet, pohagiao filozofski i Visoku školu političkih znanosti u Parizu. Dr. Matulić bio je duša ,Hrvatske Straže“, koja njemu u prvom redu ima zahvaliti svoje uspjehe i činjenicu da joj danas i njeni najodrješitiji načelni protivnici moraju priznati, da je u prvom redu maše žurnalistike, Pok. Matulić je svom dušom i marom prionuo uz svoj poziv zapuštajući pri tome sebe i svoje. Rado je bio vigjen u društvu, naročito megju mlagjim intelektualcima i sveučilištarcima, kojima je posvetio toliko pažnje. Brojna su predavanja i konference, koje je pok. Matulić odr- žao studentima. Formiranju današnje hrv. macionalističke sveučilišne omla- dine pok. dr. Matulić dao je lijepi pri- log svojim spisima, predavanjima i konsultacijama. Pok. dr, Matulić radio je uz to i u organizacijskom pogledu u Katoličkoj Akciji, pa će se i tu osjetiti njegova prera- na smrt, ali sve ipak nadmašuje gubi- tak, koji je pretrpjela ,Hrv. Straža“, hrvatska nacionalna žurnalistika i po- litička publicistika. U nekim je stva- rima za sada nenadomjestiv i nakon smrti pok. Giura Ljubića — Matuliće- vog prijatelja, druga i suradnika — nismo većeg gubitka pretrpjeli. Zato se tužnim srcem opraštamo od zaslužnog pokojnika, izražavajući is- kreno saučešće plemenitoj mu supruzi ggji Idi rogi. Mladineo i bratu mu preč. Don Niku u Splitu, njegovim saradni- cima u ,Hrv. Straži“ i Katol. Akciji. Laka mu bila hrvatska gruda, za čiju se slobodu u svom nacionalističkom zanosu tako snažno i zaslužno borio!