NEEE TAKSA PLAĆENA U GOTOVU Narodna Svijest. GOD. XIX — BR. 42. Dubrovnik ima sreću i čast, da u * svojoj sredini pruža gostoprimstvo po- jedincima raznog porijetla, razne nma- cijonalne i političke orijentacije te raz- nog vjerskog i kulturnog naziranja. No ipak je Dubrovnik grad kršćanskih, katoličkih i hrvatskih osebujnosti i tra- dicija. Posebna nasrtljivost dolazi od onih koji pripadaju društvu , braće od čekića“ a smatraju se k tomu jedino ,nacijo- nalno ispravnima“, Ti i takovi , ideolozi“ i ,korektori“ javnog mišljenja pa ako hoćete i morala u Dubrovniku ne pro- puštaju prilike, da vrše svoju ,propo- vijedničku“ službu. Dok su bili na vlasti to im je lakše išlo, a sada se zadovoljavaju s tim, da izliju svoja čuvstva i osjećaje preko s formalne strane javnog, ali u stvari sasvim pri- vatnog listića, koji jedva može da predstavlja papirnati Dubrovnik. Ta vrsta proroka i ,vaspitača“ su- vereno hoće da riješava ne samo na- cijonalna nego i vjerska, pa čak i megjuvjerska pitanja, Oboružan megju- vjerskom tolerancijom koju dobiva u masonskoj, valjda ,vilaromskoj školi“, raspisa se tu skoro jedan od ,braće...“ te ispovijedi ispred lica ,dogmatičara“ — »prirodno shvaćanje vjere“ srpskog maroda, kojemu, sva je prilika, i on pripada. Srpski narod ,zna, da je svaka vjera osnovana na moralnim principima i da je svaka pred Bogom jednaka, jer je svaka izraz duše koja u nj vjeruje, a da su sve vjere samo forme, po kojima se taj izraz ispoljava, kao što su i razni jezici na kojima razni narodi uz- dižu molitvu Bogu, a svaka je molitva — ako nije farizejska — od Boga do- bro primljena, jer su Bogu svi narodi jednaci (ki, op. naša), nema za njega privilegovanih, ni odabranih naroda“, Ovaj stavak fraza sadrži onaj tipični krajnji vjerski indiferentizam masone- rije, koja priznaje tobožnju ravnoprav- nost svim vjerama za to, da bi se lakše mogla boriti proti Katoličkoj Cr- kvi, na koju auktor misli, jer u istom članku govori o konkordatu i Hrvatima. Objektivnu apsurdnost gornjetvrdnje do- kazuje zdrav razum. Samo je po sebi jas- no, da nije svejedno što i kako će čovjek misliti, odnosno vjerovati o Bogu. Kad bi Bog bio biće, koje svaki pojedinac stvara za sebe, — što je uostalom ne- moguće — onda bi svaki mogao i da odredi način, kako će s tim bogom uregjivati svoje odnose. Ali, budući je Bog apsolutno, realno, savršeno i osob- mo biće, koje nezavisno od svijeta i čovjeka postoji od vijeka, a o kojemu kao Stvoritelju zavisi sve pa i čovjek, slijedi, da ne može čovjek kao ogra- ničeno i ovisno biće biti onaj, koji ima odrediti način za uregjivanje svojih odnosa prema Bogu. Sam Bog je onaj, koji pokazuje kako se to ima izvršiti e da bude dostojno Njega, savršenog bića i Gospodara svega. Istim zdravim razumom vogjeni ne možemo priznati, da je Bog auktor svih religija, vjera, kad znamo, da se one megjusobno razlikuju u naučava- nju o jednom istom vjerskom ili mo- ralnom predmetu. Pogaustvo je m, pr. DUBROVNIK, 29. Rujna 1937 TRAGOM DOMAĆEG STRANCA pripisivalo u Rimskom carstvu bogo- vima sve ljudske mane i strasti, dok Kršćanstvo uči ispravno, da je Bog samo jedan i da je u sebi neizmjerno savr- šen. Ne može se reći, da je poganstvo kad uči, da se božanstva smije štovati najpodlijim nemoralnim činima na pra- vomu putu kao i Kršćanstvo, koje daje čast Bogu najuzvišenijom žrtvom, Sve- tom Misom. Bog je jedan, jer je On jedna i pot- puna Istina; stoga i vjera, kao put do te jedine Istine, može biti samo jedna, Od Boga objavljenu vjeru predao je Isukrst Katoličkoj Crkvi, da je čuva i nepokvarenu posreduje ljudima do konca svijeta. Prema logici nedosljednosti našeg »brata od čekića“ slijedilo bi, da je i pojedino dijete slobodno odrediti, što će misliti i kako će poštovati svoje ro- ditelje. I ako bi u. pr. sin našeg auk- tora onoga članka smatrao u sebi da mora prezirati, vrijegjati svog oca morali bi reći, da je to u redu, jer je to ,izlijev njegove duše“, Ali ,brat od čekića“ ne smatra vjeru onim što bi ona imala zapravo da bude. Njemu kao i drugovima koji misle kao i om, vjera ima da bude u prvom redu ,stup nacije“. Budući da jugoslavenska nacija upire svoje poglede u pravoslavlje, kao vjeru ,macije“ to je sasvim logično, da katolicizam, koji je kod nas vjera uglavnom hrvatskog naroda, ne može biti smatran ravno- pravnom vjerom u ovoj državi. Da u svojem zaključivanju ne grije- šimo dokazuje i ovaj pasus ,brata od čekića“: ,Mi smo na Balkanu. Neka se onaj dio Hrvata i svi drugi tamo amo obazru po toj zemlji, pa će se uvjeriti, da je Srbija ne samo centar jugoslavenstva, nego čitavog Balkana, a Balkan je po prevashodstvu pravo- slavni i takav će ostati dok bude svi- jeta i vijeka“. Kad se čovjek obazre po Balkanu vidi, da se na njemu nalaze i krajevi, koji su čisto hrvatski i katolički ,po prevashodstvu“. Tko oglašuje taj napreduje! Nego Bogu hvala, da više ne mogu takove krilatice da upaljuju kod našeg hrvatskog katoličkog naroda, koji je na svojoj grbači jako dobro osjetio kojim su dobrima obdarila raz- na ,braća od čekića“ Hrvate, a napose Dubrovnik, Što piše ,SLOVENEC“ »Slovenec“ broj 205 od 8 ov. mj., glasilo J. R.Z. piše: Dok je slovenski narod spavao, vrag je po našoj njivi posijao kukolj. To je naime ona slavna monopolizacija i uni- fikacija udžbenika koja je ugledala dan za vrijeme diktatorskog režima famoz- nog Petra Živkovića. Taj duh veliko- srpstva koji se je tih dana pokazao u svoj svojoj pogubnosti, koji hoće pomoću neke krivotvorene ortodoksno- sti zagospodariti nad našom državom, još uvijek ima potporanj kod mjero- davnih krugova naših viših školskih vlasti, tako da svi protesti proti posrbo- hrvaćenju naše kulture preko ,unifici- ranih udžbenika“ nijesu ništa postigli. Pod lažnom krinkom jugoslavenstva čitav taj postupak ide jedino za tim da postepeno likvidira slovenski jezik i kulturu. U višim razredima slovenskih gim- nazija nemamo svojih povjesnih udžbe- nika niti udžbenika za slovensku po- vijest književnosti. Ako to nije sramota, ne znamo što bi viša moglo biti sra- motno za neki narod! Naša šira jav- nost u najviše slučajeva nije informi- rana na koji način današnja srednja škola upoznava slovensku mladež sa slovenskom književnošću. Što bi kazala njemačka javnost kad bi se u višim razredima njemačkih škola obućavala njemačka književnost kao dio jedin- stvenog predmeta ,germanska književ- nost“ uporedo i u jednakoj mjeri kao danska, norveška, švedska i anglosaska književnost? Zar se ne bi svi Njemci jednodušno kao jedan čovjek tome suprotstavili? Kod nas se već nekoliko godina na takav način predaje sloven- ska književnost u višim razredima srednjih škola. Zar se uopće naša gim- nazija još može nazivati slovenskom ? Slovenska književnost na našoj sred- njoj školi više se nikako ne poučava. Nek nam sada netko kaže kakav mora izgledati slovenski čovjek koji izagje iz takove srednje škole. Koje je narodnosti zapravo takova amfibija ? Na čemu je bazirana njegova osobnost i karakter ? Hvala Bogu, što još imamo svoju crkvu sa slovenskim obrednikom, slovenskim propovjedima i nabožnu knjigu, zatim naša književna društva, slovenske narodne časopise i našu slo- vensku katoličku prosvjetu, koji će sa- čuvati naš slovenski narod u njegovoj individualnosti i kulturi, Kad bi ovako išlo dalje iz naše srednje škole ne bi više izlazili Slovenci i Slovenke, već neki čudni dvo- ili -troživi. — Ener- gično zahtjevamo da poučavanje slo- venskog jezika, književnosti i kulture postanu opet samostalni predmeti, kako to i zaslužuju. Taj zahtjev treba proširiti megju najšire slojeve našeg na- roda koji u tome mora stajati skupa sa svojim predstavnicima. On mora postati stalna tačka dnevnog reda na- ših prosvjetnih zborova, da isčupamo kukolj kojega je posijao slovenstvu, našoj vjeri i našim tradicijama pogubni unitarizam koji hoće slovenski jezik, kulturu i narodni karakter utopiti u onom hegemonizmu čija se je pogubna slika pokazala u svojoj golotinji gone- ći sve što je nama Slovencima sveto i milo. CIJENA Din. 150 Razne vijesti Junački čin svećenika u Valenciji, Ratni sud u Valenciji nedavno je osu- dio na smrt jednog Španjolca, jer je u stanovitoj zgodi pokazao svoje sim- patije prema nacijonalnoj Španjolskoj. Prije nego je bio izveđen na stratište, zatražio je da bi mogao govoriti s jed- nim svećenikom. Želja mu je bila us- lišana. Redovnik, koji ga je došao p po- hoditi, nije do tada ništa znao o smrtnoj osudi, Čim je to saznao i još k tome, da je osugjenik otac četvero djece, uputi se ravno k upravitelju tamnica, Slijedećeg je jutra bio dotični svećenik strijeljan. On se je sam ponudio u zamjenu mjesto siromašnog oca če- tvero djece. 500 milijona prema 65 milijardi Na pariškoj je izložbi počeo innkcijo- nirati veliki svjetionik, najjači na svi- jetu, koji ima jačinu od 500 milijona svijeća. To je za sada riječ ljudske moći. Tom prilikom ,la Croix“ opaža da smo još jako daleko od 53 mi- ljardi, što, po računu stručnjaka, iznosi po prilici jačina sunčane svjetlosti, Nakon smrti kardinala Bisletia, koji je od njegova osnutka (g. 1915) bio Prefekt (pretsjednik) Sv. Zbora za Sjemeništa i Sveučilišta, Sv. Otac Papa je lično preuzeo njegovo mjesto na čelo te prevažne ustanove ,da pokaže — reče — još jednom koliko cijeni njezinu važnost za život i upravu Crkve“. Japan se sprema da formalno objavi Kini rat, a to stoga jer ne bi mogao blokirati kinesku obalu bez opasnosti po interese neutralnih država, U Belgiji osnovalo je 200 hotela i pensiona udruženje, kojem je svrha, da traži od svojih gostiju moralno po- našanje i naročito pristojno odijevanje prigodom kupanja na plaži. Hoteli, koji su u ovom udruženju obvezali su se da meće primati goste, koji se ne bi pristojno odijevali. Ti hoteli imaju na ulazu ploču, na kojoj je označeno, da se od gostiju traži najveća pristoj- nost, Nadalje su svi hoteljeri preuzeli na sebe dužnost, da će u salon, bla- govaonicu i u prostorije za namješte- nike staviti na vidno mjesto križ, da će u petak priregjivati samo posna je- la, da neće dozvoliti gostima ulaz u salon i blagovaonicu u kupaćim odi- jelima i da će na vidljivo mjesto sta- viti oglas o radu službe Božje u crkvi, U Engleskoj pozvano je na kongres britanskog udruženja za promicanje znanosti mnogo istaknutih katolika, megju tima i dosta Isusovaca. Jedan irski Isusovac govorit će o temi: ,Bog u znanosti“, U Čehoslovačkoj. Prošlih je dana bulom sv. Oca Pape Pija XI. objav- ljen tzv. Modus vivendi, ugovor izme- gju Svete Stolice i Čehoslovačke, Ugo- vorom izmegju Vatikana i Čehoslovačke uregjena su gotovo sva pitanja, koja su dosad nerješena ometala pravi raz- vitak crkvenog djelovanja. S druge opet strane država je dobila veće po- vjerenje u dobru volju českih katolika i njihovu suradnju. I jedno i drugo potrebno je svakoj državi. Hrvatska katolička obitelj kupuje i troši poštanske dopisnice Duvanjske bazilike. U svakoj pošti samo 1 dinar.