= .i opraštanja i TAKSA PLAĆENA U GOTOVU ZEA AL NN MA LANI Narodna Svijest GOD. XIX — BR. 46 DUBROVNIK, 27. Listopada 1937 CIJENA Din. 150 »aMlećemo da Ovaj vlada nad nami... Refleksije o Svetkovini Krista Kralja. Ova sotonska vika protivnika Božjih kao da se s dana u dan neprestano ponavlja. Kušaju da istjeraju Propetoga iz škola, iz sudnica, iz društva, iz javnog i privatnog života, ali ga iz srdaca Njemu vjernih istjerati ne mogu. Isukrst ostaje znak, komu se svijet protivi. A stara je ovo dioba duhova kao' što je star ovaj svijet. S jedne strane sinovi Božji, s druge sinovi svijeta, s jedne poklik Lu- cifera: ,Neću da služim“ ; s druge Mihaela: ,,Ko kako BogP“ 1 ta borba izmegju Krista i Be- lijala ponavlja se kroz sve vije- kove i ponavljat će se dok bude vijeka i svijeta, jer je borba ži- vot čovječji na zemlji. U današnjem našem modernom životu zahvatila su velikog maha načela i teorije protivne nauci božanskog Učitelja Isukrsta i za to ljudsko društvo srće iz pro- pasti u propast, ne nalazi sreće ni mira. Na dnevnom su redu krize i opet krize: moralne, so- cijalne, gospodarske, novčane. Jedna izazivlje drugu. Zabačena su kršćanska na- čela pravde i ljubavi, milosrgja eto nesreće u ljudskom društvu. Što radimo u ovom kritičnom času, kad su i najveći ljudski umovi izgubili ravnovjesje i neznadu, kako da izidu iz ovog ćor-sokaka ? Tre- ba da vapimo s apostolima kad su ginuli u oluji: ,,Spasi nas, Gospode, izgibosmo“ ; treba da zaufanije vapimo ,,Dogji kra- ljevstvo Tvoje“ i da u tom smislu i radimo svaki u svom djelokrugu. Ako je Bog s nami, ko da bude proti nami ? O konačnoj pobjedi moramo biti uvjereni : Vrata paklena neće predobiti dje- lo Isukrstovo, jer Isukrst je Kralj kraljeva i Vladar vladara. On je Kralj vijekova. Neka dakle On vlada i kraljuje u srcima našim u obiteljima našim, u društvima našim i njegova nauka preporodit će svijet i dat će lijeka svim socijalnim, društvenim krizama, mir sreću nemitnom ljudskom Srcu. Hrvatska katolička obitelj kupuje i troši poštanske dopisnice Duvanjsk, bazilike. U svakoj pošti samo 1 dinar. Jesensko je doba, sve se sprema na zimski počinak, Priroda zamire, da početkom pramaljetnog sunca opet ožive i obuče se u raskošno ruho sa stotinu boja, niansa i oblika. Na groblju — tu je zamro tisućama život, da na dan toplog žara Svemoguće Ljubavi i po- tresne angjeoske tiublje opet ožive u divnom sjaju čistih i nevinih duša, Niže se povorka živih, da posjete carstvo mrtvih, jer je dan posvećen onima, koji nekada, kao i mi sada, stupzhu veselo i ponosno, ne misleći ili sasvim rijetko, da će i oni sigurno prispjeti u stan mrtvih, odakle nema povratka do općeg ustanka. Pietet prama milim i dragim pokoj- nicima vodi povorku živih sa cviećem, svijećama i krunicom u rukama, da svojim preseljenim u drugi život, is. kažu ljubav i prekogrobnu odanost, da za njih mole, Ima ih svakcg doba i svakcg stališa, svak osjeća nešto tegobna ma srcu i razna čuvstva obuzimaju ove posjeticce groblja. Tuga je kod nekih još svježa, kod mekih otupila, a kod nekih posve isčezla i valjda ih tamo vodi samo običaj. Ali ljudsko srce koliko gcd bilo tvr- do, ipak ima neku zeru samilosti i sućuti i nehotice se pridružuje općem ., NA MRTVI DAN raspoloženju bolnih osjećaja, da mne kvare onu mirnu harmoniju tuge i boli, koja općenito danas lebdi nad počin- kom mrtvih. Na groblju smo... prizor, koji sva- koga potresa, pa bio i srca od kamena. Grobni spomenici kao da plamte u vatri voštanica, kandila i žižaka, Je- sensko svježe cvijeće, savijeno u vijen- cima i kitama, resi grobne studene ploče, Taj mrtvi prizor oživljuje tihi šapat molitve, jecaja, suza i bolnih uzdaha, mnogobrojnih posjeticca svojih milih pokojnika. Neko kleči uronjen u duboke misli ako već ne moli tiho, neko upiljio svoj tupi pogled u leđenu ploču, ko da prebire prošle uspomene, neko stao pa gleda i ne dade mu se maknuti s mje- sta, kao da ga je neka sila prikovala uz grobni spomenik, neki obilsze od groba do groba, ali sve tiho, pobožno... od sto glasa, glasa čuti nije. Svelo je mjesto, počivalište mrtvih, tu prestaje ljudska zloba, kao da se navlaš ispunja ona latinska poslovica : »de mortuis nihil nisi bene“. Ako još bolje promotrimo pojedine posjetioce groblja, tu će nam opet ot- skočiti razni dirljivi prizori, koji diraju do suza. Majka - udovica, ijuć gorke suze, oplakuje svoga jedinca sina. Mlada dama, sva u dubokoj crnini, držeći za ručicu nejaku kćerkicu, oborila glavu i plače, Tamo jedan gospodin kleči, duboka mu tuga obujmi srce, ne plače doista, ali bol mu para grudi, jer unu- trašnja boiba otsjeva mu na marova- mom licu, Na jednom grobu vide se, sigurno dvoje siročadi, nejaki u crnini, vogjeni od služavke, kleče, mole se za majku svoju. Oh, kako su sabrani, pognutih glava, valjda očekuju rano preminulu majku svoju, koju su izgu- bili u najvećoj potrebi života svoga. Svijet se počeo razilaziti ostavljajući grobove svojih pokojnika, a u duši još prebiru mile uspomene na drage svoje, Sumrak je već, ostah još malo ma groblju. U duši mi se ragjaju razne misli i bude svakojaki osjećaji, Dogje mi na pamet i ono pričanje moje po- kojne babe: kako duše, osobito subo- tom, čine procesiju oko groblja, svaka noseći u ruci goruću svijeću. [I učini mi se kao da vidim tu mnepreglednu povorku pokojnika, koji, osobito eto danas, obilaze, na dan ujihove uspo- mene, grobljem, motreći svoje mile, koji su ih došli pohoditi, sa pogledom molećim, da im pomognu, da se čim prije izbavu iz muka čistilišta. U toj viziji pomolih se vruće za sve tu po- kopane mrtve i osjetih neko olakšanje u srcu svome, jer vjerujem, da je spa- sonosno moliti se za duše čistilišta, O RODNOJ KUĆI O, RUĐE BOŠKOVIĆA Dana 7 novembra o. g. izvišiće se svečano otkriće spomen - ploče u n»Ulici Boškovićevoj“ na kući br. 3 (sada vlasnosti gosp. Nikole i Katice pok. Andrije Miloš) a to ma rodnoj kući velikog astronoma i fizičara, slav- nog mam svećenika- redovnika Dub- rovčanina O. Ruđe Boškovića. Ovu vilo značajnu spomen-ploču postavlja naš rodoljubni ogranak Braće Hrvat. skog Zmaja u Dubrovniku. Dok je još teško govoriti o rezul. tatima trudnog i pomnog kopanja od- nosno traženja mrtvih ostanaka O, Ru- đe Boškovića u kojem grobu počivaju u milanskoj crkvi ,S. Maria Podone“, pitanje o ubikaciji rodne kuće Ruđine u hrvatskoj Ateni posve je i neosporno riješeno. To nam za onu kuću jamči tradicija u našem gradu održana ne- prekidno kroz tolike decenije; to nam jasno kazuje i koje značajno mjesto u pismima Ruđine sestre Anice bratu joj, Ređi. U tome nam je jasnim, neobjelo- danjenim do sada dokumentima mnogo pomogao bogati Arhiv stare dubro- vačke republike, da se i ovo važno pitanje prikaže riješeno u svjeilosti is- tine i dogogjaja koji su se zbili oko osoba iz obitelji i svojte našega Rvđe, Kad je god. 1880—1883 dubro- vačko Općinsko Vijeće odredilo nazi- vanje ulica, koje do onih godina ne- mahu natpisa, i dok se tada povratiše na vidjelo mnoga zaboravljena imena, nekojim. ulicama mnadjenuta su imena naših velikih ljudi ili porodica, kao za ulice: Kabožina, Pucićeva a i Boško- ičeva. Ova zadnja, četvrta ulica na Prijekom (od crkve Sv. Nikole) zvala se je za dubrovačke republike nakon velikog potresa i u 18 vijeku ,Nikolić- ulica“, a to valjda po obitelji jednog trgovca posjednika kuća u onoj ulici i u njeaoj blizini, Rodna ona kuća Ruđina nije bila vlasnost njegovog cca: Nikole Boško- vića, imućnog trgovca, onda kad je on u god, 1691 sklopio bračnu vezu sa pučankom Pavlom, kćeri Bara Petrova Betere, već je to postala neke godine kasnije, u god. 1705., dakle iza kako su se ovim supruzima porodili sinovi i kćeri: Marija Roza, Marija, Božo, Baro, Ivan Dominik i Petar, a prije rogjenja sinova im: Marka Antuna i Rude i zadnjeg im djeteta Anice Marije. Kuća ova bila je barem od 11, XII 1686 do 11. IV 1692 god. vlasnost Ivana Gelovića (Chielovich) Petrovića (sina Petrova) rodom Rišnjanina, bo- gatog trgovca i posjednika nekretnica u Dubrovniku a i u okolici, a on se je oženio pučankom Pavlom, kćerju Antuna Petrova Betere, pa, jer su Baro i Antun Betera bili braća, njihove su pomenute kćeri, dvije Pavle, bile me- gjusobno bratučede (,prve rodice“), a muževi ovih Pavla: Nikola Bošković i Ivan Ćelović bili su muževi dviju bratučeda. Ivan Ćelović preminu u Dubrov- niku nenadno dana 11 aprila 1692 god. u dobi od 46 (?) godina, pošto je bio toga dana napadnut i teško ranjen od dvojice vlastele. Iza zločina pravda se vodila protiv napadača, a i protiv Pavle udove Ivana Rišnjanina. Napadači su bili osugjeni na izvršenje teže kazne i oštete, a udovica na lišenje zakoni- nitog nasljedstva i na jednu oštetu. Već zaključkom Vijeća Umoljenih dana 12 aprila 1692 bilo je izabrano za upravljanje dobara, a i za podmiru dugova pok. Ivana Rišnjamina pet lica iz gragjanstva. Nakon 13 godina po tom, dana 27 novembra 1705 kuća, o kojoj govorimo, u ,Nikolić-ulici“, bila je, — pošto je od Kurije za civilne parnice uvažen zahtjev vjerovnika (upi- sanih vrhu bića pk. Ivana) za namirenje njihovih tražbina, — prodata na jav- noj dražbi. Kao kupac, koji je obećao da će prijaviti pravoga kupca, prikazao se na toj dražbi vlastelin Marin Ma- rinov Kabožić, koji je odmah prijavio kupca, ondje prisutnoga Nikolu Boš- kovića, Ruđinoga oca. Iza kupnje ove kuće on je sa obitelji prešao stanovati u tu kuću, i tu mu se je rodio sin Ruđe, a baš na drugom katu u jednoj od dviju sobica pred kojima je velika dubrovačka ,saloča“ sa onim dugim aSolarom“ nad onom ulicom. U toj kući Boškovića stanovala je do svoje smrti starica Anica, Ruđina sestra, sa- ma sa dvije sluškinje. Ona je odred- bom u svojoj oporuci dana 19 juna 1803 ostavila tu svoju nekretninu Riz- ničarima Gospe Velike, maredivši im da se, osim nekih manjih pobožnih legata, dohoci od glavnice koja će se primiti javnim dražbovanjem one nje- zine kuće, budu dijeliti jednako: za bolesnike siromašnih obitelji, za uboge obitelji od gragjanske ruke i za siro- mašne djevojčice sigjelice i sramežljive. Na koncu ovdje vrijedi još spo- menuti; da se je u istoj onoj ,Boško- vićevoj ulici“ u kući koja ostaje uz ovu kuću Boškovića (sa sjever. strane) rodio dana 28 oktobra 1835 god. naš veliki jezikoslovac prof. Pero Budmani, u kući svoga oca Vlaha Budmani. Niko Gjivanović