MRA PLAĆENA U GOTOVU

Narodna Svijest

 

GOD. XIX — BR. 48.

DUBROVNIK, 10. Studenoga 1937

CIJENA Din. 150

Otkriće spomen-ploče i svečana Akademija prigodom

150. godišnjice smrti O. Rugjera J. Boškovića,
što je priredio Ogranak Braće Hrvatskog Zmaja u Dubrovniku u nedjelju 7. XI. 1937.

Qlaša dužnost

Stope velikih ljudi ne iščezavaju bez traga
sa lica zemlje. Dogodi se istina, kadgod da oni
progju nečujno mimo svojih suvremenika, koji ih
zasljepljeni pasijom ili zablješteni veličinom nji-
hovih djela, me znadu da ih pravo ocjene. Ali
kad njihova djela sazru i pokaže se plod njiho-
vog rada ljudi ih počmu cijeniti. Njihova se
djela stanu pretraživati, proučavati a čovječanstvo
im podiže vidne znakove svoga poštivanja dižući
im spomen-ploče i spomenike.

O. Rugjer Bošković kad je pred 150 godina
zatvarao svoje trudne oči nije se ni on mogao
pohvaliti da su mu suvremenici dostojno ocije-
nili životni rad, Francuski enciklopedisti iako su
se u sebi divili njegovim genijalnim djelima,
nijesu mu htjeli ih priznati jer je on bio tugjin
a k tome pripadnik stališa, koji su oni a priori
mrzili, Oni pak koji su mu bili bliži po osjećaju
nijesu mogli da shvate zamašitost njegovih djela.
Mjerili su ih vidom svoga uskog horizonta, i
kad su ih nalazili da prelaze njihovo shvaćanje,
naprosto su ih zabacivali kao nastrane i neosnovane.

Vrijeme, koje daje svakomu svoje, dalo je
pravo u mnogočem O. Rugjeru Boškoviću. Nje-
gova su se djela stala proučavati i postala su

 

baza raznih obreta u korist čovječanstva. Boško-
vić je na taj način zadužio cijelo čovječanstvo i
još jednom obistinio se je aksiom da veliki ljudi
zato pripadaju cijelom čovječanstvu.  Porijetlom
pak Bošković je pripadao samo jednom narodu,
Ovaj narod ima pravo da se ponosi s njime, ali
da mu bude i zahvalan. Bošković koristeći čo-
vječanstvu, koristio je i svome narodu, ali ovoga
je još više zadužio što mu je ime pronio svijetom,

Cijeli hrvatski narod pravom se ponosi Boško-
vićem kao jednim od svojih najgenijalnijih ljudi,
A pogotovo može da se s njim ponosi maleni
Dubrovnik kao njegov rodni grad. Ovaj ponos ne
bi bio na svom mjestu kad on ne bi bio združen
dužnim pietetom prema ovom velikom sinu Du-
brovnika.

Dosad nije se ni Dubrovnik ni hrvatski narod
dostojno odužio svome velikom sinu. Sto pe-
deseta obljetnica njegove smrti oživila je i osvje-
žila njegov spomen, i ako sve ovo ima da bude
početak Boškovićevog narodnog kulta, tad je
uistinu mnogo učinjeno. Ali ako ima zaborav
da opet sve pokrije pod svoj pepeo tada je posve
malo ili ništa učinjeno. — Vremenski propust
može se još uvijek popraviti. Na nama je pak
da učinimo svoju dužnost, kojom ćemo ispuniti i
jednu svoju narodnu dužnost,

 

  
  

 

 

Govor mp. D. Gjura Krečak pri-
godom otkrića spomen-ploče :

Svako stvaranje na polju znanja i
umjeća našlo je plodan teren u ovoj
našoj Dubravi, Svi kulturni pokreti
zapadne Evrope odjeknuše megju us-
kim zidinama ovog našeg starog grada,
a književnost i eksaktne znanosti na-
gjoše ne samo učenika dostojnih veli-
kih učitelja, mego čak i takovih, koji
ne zaostaše ni za prvim pionirima
megju velikim narodima. No nije Du-
brovnik samo od drugih uzimao, nego
im je i davao, a davao je i središtu
kršćanske kulture vječnom Rimu i on-
dašnjim žarištima znanja Padovi i Bo-
logni. Davao je moćnim dvorovima u
Španiji, Beču i Budimu. Davao je vrsne
diplomate, odvažne pomorce i admirale,
učene bogoslovce i dvorske savjetnike,
te vrijedne nastavnike uzgajatelje mla-
dim knezovima i velmožama, tugjim i
slavljanskim. Tako je u velikoj utak-
mici naprednih država 15 i 16 pa sve
do 19 stoljeća, kad je izgubio svoju
samostalnost i blagostanje, dva pred-
uvjeta za kulturno natjecanje, maleni
Đubrovnik doprinio je toliko materijala,
za duhovnu zgradu zapadno evropske
civilizacije, da bi se tim mogli pono-
siti čitave države i narodi.

Dubrovnik je stoga zaslužio časne
nazive: Hrvatska Atena, kruna hr-
gatskih gradova i onaj klasični epitafij:
parva domus Ragusa, sed suffičit orbi
(Dubrovnik je mala kuća, ali cijelom
svijetu dovoljna). U dugom nizu gla-
sovitih dubrovčana koji su mnogo do-
prinjeli u zgradu opće i domaće civi-

ti ele, zah nalazi se Onaj, pred čijom se
om u ovom času sakupismo, uče-
njak, koji je od Dubrovčana najslav-
niji, a u Evropi jedan od prvih svojega
vijeka, zvat po našu O. Rugje Boško-
vić, a u svijetu L' dole (Abbče)
Bošković. i

Sretno je bilo ovo gnijezdo Pavle
Bara Betere, Dubrovkinje i Nikole Boš-
kovića bistrog i čestitog trgovca iz se-
ljačke, uvijek katoličke porodice Boš-
kovića, iza 1830 godine prozvate Kristići
i Tomići, od iskona katoličkom selu
Orahovi D6, župe Ravno u Popovom
polju. Sretna je i časna ova kuća, jer
je u njoj na 18 svibnja 1711 g. ugle-
dalo svijetlo Božje sedmo dijete spo-
menutih sretnih roditelja, koji postade
dika kulturne Evrope svoga doba; dika
Vaša, draga seljačka bračo Kristići,
Tomići, Brkiči i Lijevci, koji vučete
lozu od slavnog Boškoviča, kao i Va-
šeg malenog, ali danas čuvenog sela
Orahovi Do; dika i Vaša časni oci
Isusovci, jer su Boškoviću dali pravac
i ulili zanos časni Vaši prešasnici u
glasovitom rasadištu klasicizma Colle-
gium Ragusinum, po kojem su i drugi
glasoviti Dubrovčani dobili lovore na
svijetlo čelo; dika naša i gradu i na-
rodu, jer je Bošković potencirao i svi-
jetu manifestirao sfvaralačku moč i
snagu našega grada i naroda.

Ponosni stoga moramo biti, što je
Boškovićev duh preletio iz ove male
ulice preko gradskih mira (zidina), te
leteći od papinskog do francuskog i
bečkog dvora, od milanske Brere do
pariške Pomorske akademije, od cari-
gradskih i varšavskih visokih krugova
do znanstvenih prvaka Londona ne sa-
mo ovjekovječio svoje ime nego i svuda

. pronosio slavu Dubrovnika, Kolik je

ugled uživao Bošković u svoje vrijeme
dokazuju njegovi savremeni životopisci
Angelo Fabroni i Francesco Ricca. Do-
zvolite mi da Vam citiram Fabroni-a.

Ovai italijan zove našeg Boškovića
uzvišenim genijem, kojega je Rim ča-
stio kao svoga učitelja i kojega Italija
smatra svojim nresom, a kojemu bi
Grčka podigla kip, pa ma bila prisi-

ljena razvaliti jedan kip svojih voj-
skovogja, da mu nagje mjesto.

Pravo je stoga da mu i njegov rodni
Dubrovnik podigne ovu skromnu ploču
na kuću u kojoj se rodio, makar ona
ne predstavlja onoliku čast, koliku je
ovaj veleum zaslužio, a pogotovo ne
potpunu isplatu duga, koju Dubrovnik
ovom svom sinu duguje za diplomatske
intervencije kod papinskog, poljskog,
napuljskog Dvora u prilog malenoj
republici, kad je mogla imati velikih
neprilika od strane moćnih država Ru-
sije, Turske i Engleske.

Pravo je da mu se njegov rodni grad
oduži još i za vanrednu ljubav koju
je ispoljio u tugjini prema Dubrovniku
i okolici veličajući u svojim latinskim
pjesma ljepote Gruža (pulchra Gravosa),
pitomost Rijeke (nobilis Umbla), a na-
dasve izdižući iznad zvijezda ljubav
prema svome gradu i domovini: Dulce
natale sol Ragusa, dulcior ab ipsis
patria sideribus (Slatka rodna gruda
Dubrovnik, slagja domovina od istih
zvijezda). Uvažavajući sve Boškovićeve
zasluge i vrline čast mi je u ime du-
brovačkog Ogranka Braće Hrvatskog
Zmaja, družbe kojoj je izmegju osta-
loga dužnost uzdržavati svježu i časnu
uspomenu na velikane svoga naroda,
odkriti ovu spomen ploču učenjaku
Dubrovčaninu Rugjeru Josipu Boško-
viču uz zahvalu časnim osobama, koje
su nam obolom i radom pri postav-
ljanju pomogli i uz živu želju da ova
hladna ploča u budućim pokoljenjima
bude buditi ne samo priznanje i uspo-
menu, na slavnog i zaslužnog velikana,
nego i ljubav prema znanosti rodnom
gradu i hrvatskoj domovini, kojom se
je Bošković odlikovao.

Neka je slava Rugjeru Josipu Boš-
koviću ! Slava!

Sadržaj govora mp. O. U. Talije
izrečena na Akademiji u društvu
»Bošković“ :

Sadižaj govora što ga je izrekao U,
Talija u Društvu Bošković prigodom
otkrića spomen ploče i svečane kome-
moracije 150 g. od Boškovićeve smrti
priregjene od Ogranka Hrvat, Zmaja
u Dubrovniku 7. novembra 1937.

Mi se eto sjećamo Boškovića poslije
150 god. od njegove smtti, jer je nje-
gova uspomena ostala trajna.

Razlog je tomu, što sve inteligenci-
je nijesu poredane na horizontalnoj crti
već na krivulji, dok se jedne dižu, dru-
ge se spuštaju, dok jedne naprijed idu,
druge zaostaju.

Jaki su duhovi rijetke pojave ali,
što rjegje, to znamenitije.

Čovječanstvo u njih upre svoje oči,
od njih zatraži, da im oni pokažu no-
ve izvore materijalne, intelektualne i
moralne kulture; ako to od njih po-
stigne duboko im se pokloni, proglasi
ih velikim i njihovu uspomenu preda-
je od jedne na drugu generaciju.

Bošković je bio jaka pojava. Oa se
podiže nad talentima. On je rastvorio
dvije knjige: jednu, koja je napisana
triangulis et numeris, a drugu, koja
nas uvodi u natsjetilni natprirodni svi-
jet, a i tu nam je pokazao neke stra-
nice, koje su bile nepoznate čovječan-
stvu. Stoga se Bošković ubraja me-
gju Genija.

Bošković je bio na prvom mjestu
matematik, astronom, fizik. On je da-
kako protegnuo svoja istraživanja na
filozoisko polje, ali samo  ograniče-
no. On mije stvorio nikakova filozof-
skog sistema. On se pozabavio iilo-
zofskim pitanjima, ali se je oslanjao
manje više na aristotelsko - skolastični
sistem.

Jednu je tačku,samostalno original-

inn i ite
Pi