MRA PLAĆENA U GOTOVU Narodna Svijest GOD. XIX — BR. 48. DUBROVNIK, 10. Studenoga 1937 CIJENA Din. 150 Otkriće spomen-ploče i svečana Akademija prigodom 150. godišnjice smrti O. Rugjera J. Boškovića, što je priredio Ogranak Braće Hrvatskog Zmaja u Dubrovniku u nedjelju 7. XI. 1937. Qlaša dužnost Stope velikih ljudi ne iščezavaju bez traga sa lica zemlje. Dogodi se istina, kadgod da oni progju nečujno mimo svojih suvremenika, koji ih zasljepljeni pasijom ili zablješteni veličinom nji- hovih djela, me znadu da ih pravo ocjene. Ali kad njihova djela sazru i pokaže se plod njiho- vog rada ljudi ih počmu cijeniti. Njihova se djela stanu pretraživati, proučavati a čovječanstvo im podiže vidne znakove svoga poštivanja dižući im spomen-ploče i spomenike. O. Rugjer Bošković kad je pred 150 godina zatvarao svoje trudne oči nije se ni on mogao pohvaliti da su mu suvremenici dostojno ocije- nili životni rad, Francuski enciklopedisti iako su se u sebi divili njegovim genijalnim djelima, nijesu mu htjeli ih priznati jer je on bio tugjin a k tome pripadnik stališa, koji su oni a priori mrzili, Oni pak koji su mu bili bliži po osjećaju nijesu mogli da shvate zamašitost njegovih djela. Mjerili su ih vidom svoga uskog horizonta, i kad su ih nalazili da prelaze njihovo shvaćanje, naprosto su ih zabacivali kao nastrane i neosnovane. Vrijeme, koje daje svakomu svoje, dalo je pravo u mnogočem O. Rugjeru Boškoviću. Nje- gova su se djela stala proučavati i postala su baza raznih obreta u korist čovječanstva. Boško- vić je na taj način zadužio cijelo čovječanstvo i još jednom obistinio se je aksiom da veliki ljudi zato pripadaju cijelom čovječanstvu. Porijetlom pak Bošković je pripadao samo jednom narodu, Ovaj narod ima pravo da se ponosi s njime, ali da mu bude i zahvalan. Bošković koristeći čo- vječanstvu, koristio je i svome narodu, ali ovoga je još više zadužio što mu je ime pronio svijetom, Cijeli hrvatski narod pravom se ponosi Boško- vićem kao jednim od svojih najgenijalnijih ljudi, A pogotovo može da se s njim ponosi maleni Dubrovnik kao njegov rodni grad. Ovaj ponos ne bi bio na svom mjestu kad on ne bi bio združen dužnim pietetom prema ovom velikom sinu Du- brovnika. Dosad nije se ni Dubrovnik ni hrvatski narod dostojno odužio svome velikom sinu. Sto pe- deseta obljetnica njegove smrti oživila je i osvje- žila njegov spomen, i ako sve ovo ima da bude početak Boškovićevog narodnog kulta, tad je uistinu mnogo učinjeno. Ali ako ima zaborav da opet sve pokrije pod svoj pepeo tada je posve malo ili ništa učinjeno. — Vremenski propust može se još uvijek popraviti. Na nama je pak da učinimo svoju dužnost, kojom ćemo ispuniti i jednu svoju narodnu dužnost, Govor mp. D. Gjura Krečak pri- godom otkrića spomen-ploče : Svako stvaranje na polju znanja i umjeća našlo je plodan teren u ovoj našoj Dubravi, Svi kulturni pokreti zapadne Evrope odjeknuše megju us- kim zidinama ovog našeg starog grada, a književnost i eksaktne znanosti na- gjoše ne samo učenika dostojnih veli- kih učitelja, mego čak i takovih, koji ne zaostaše ni za prvim pionirima megju velikim narodima. No nije Du- brovnik samo od drugih uzimao, nego im je i davao, a davao je i središtu kršćanske kulture vječnom Rimu i on- dašnjim žarištima znanja Padovi i Bo- logni. Davao je moćnim dvorovima u Španiji, Beču i Budimu. Davao je vrsne diplomate, odvažne pomorce i admirale, učene bogoslovce i dvorske savjetnike, te vrijedne nastavnike uzgajatelje mla- dim knezovima i velmožama, tugjim i slavljanskim. Tako je u velikoj utak- mici naprednih država 15 i 16 pa sve do 19 stoljeća, kad je izgubio svoju samostalnost i blagostanje, dva pred- uvjeta za kulturno natjecanje, maleni Đubrovnik doprinio je toliko materijala, za duhovnu zgradu zapadno evropske civilizacije, da bi se tim mogli pono- siti čitave države i narodi. Dubrovnik je stoga zaslužio časne nazive: Hrvatska Atena, kruna hr- gatskih gradova i onaj klasični epitafij: parva domus Ragusa, sed suffičit orbi (Dubrovnik je mala kuća, ali cijelom svijetu dovoljna). U dugom nizu gla- sovitih dubrovčana koji su mnogo do- prinjeli u zgradu opće i domaće civi- ti ele, zah nalazi se Onaj, pred čijom se om u ovom času sakupismo, uče- njak, koji je od Dubrovčana najslav- niji, a u Evropi jedan od prvih svojega vijeka, zvat po našu O. Rugje Boško- vić, a u svijetu L' dole (Abbče) Bošković. i Sretno je bilo ovo gnijezdo Pavle Bara Betere, Dubrovkinje i Nikole Boš- kovića bistrog i čestitog trgovca iz se- ljačke, uvijek katoličke porodice Boš- kovića, iza 1830 godine prozvate Kristići i Tomići, od iskona katoličkom selu Orahovi D6, župe Ravno u Popovom polju. Sretna je i časna ova kuća, jer je u njoj na 18 svibnja 1711 g. ugle- dalo svijetlo Božje sedmo dijete spo- menutih sretnih roditelja, koji postade dika kulturne Evrope svoga doba; dika Vaša, draga seljačka bračo Kristići, Tomići, Brkiči i Lijevci, koji vučete lozu od slavnog Boškoviča, kao i Va- šeg malenog, ali danas čuvenog sela Orahovi Do; dika i Vaša časni oci Isusovci, jer su Boškoviću dali pravac i ulili zanos časni Vaši prešasnici u glasovitom rasadištu klasicizma Colle- gium Ragusinum, po kojem su i drugi glasoviti Dubrovčani dobili lovore na svijetlo čelo; dika naša i gradu i na- rodu, jer je Bošković potencirao i svi- jetu manifestirao sfvaralačku moč i snagu našega grada i naroda. Ponosni stoga moramo biti, što je Boškovićev duh preletio iz ove male ulice preko gradskih mira (zidina), te leteći od papinskog do francuskog i bečkog dvora, od milanske Brere do pariške Pomorske akademije, od cari- gradskih i varšavskih visokih krugova do znanstvenih prvaka Londona ne sa- mo ovjekovječio svoje ime nego i svuda . pronosio slavu Dubrovnika, Kolik je ugled uživao Bošković u svoje vrijeme dokazuju njegovi savremeni životopisci Angelo Fabroni i Francesco Ricca. Do- zvolite mi da Vam citiram Fabroni-a. Ovai italijan zove našeg Boškovića uzvišenim genijem, kojega je Rim ča- stio kao svoga učitelja i kojega Italija smatra svojim nresom, a kojemu bi Grčka podigla kip, pa ma bila prisi- ljena razvaliti jedan kip svojih voj- skovogja, da mu nagje mjesto. Pravo je stoga da mu i njegov rodni Dubrovnik podigne ovu skromnu ploču na kuću u kojoj se rodio, makar ona ne predstavlja onoliku čast, koliku je ovaj veleum zaslužio, a pogotovo ne potpunu isplatu duga, koju Dubrovnik ovom svom sinu duguje za diplomatske intervencije kod papinskog, poljskog, napuljskog Dvora u prilog malenoj republici, kad je mogla imati velikih neprilika od strane moćnih država Ru- sije, Turske i Engleske. Pravo je da mu se njegov rodni grad oduži još i za vanrednu ljubav koju je ispoljio u tugjini prema Dubrovniku i okolici veličajući u svojim latinskim pjesma ljepote Gruža (pulchra Gravosa), pitomost Rijeke (nobilis Umbla), a na- dasve izdižući iznad zvijezda ljubav prema svome gradu i domovini: Dulce natale sol Ragusa, dulcior ab ipsis patria sideribus (Slatka rodna gruda Dubrovnik, slagja domovina od istih zvijezda). Uvažavajući sve Boškovićeve zasluge i vrline čast mi je u ime du- brovačkog Ogranka Braće Hrvatskog Zmaja, družbe kojoj je izmegju osta- loga dužnost uzdržavati svježu i časnu uspomenu na velikane svoga naroda, odkriti ovu spomen ploču učenjaku Dubrovčaninu Rugjeru Josipu Boško- viču uz zahvalu časnim osobama, koje su nam obolom i radom pri postav- ljanju pomogli i uz živu želju da ova hladna ploča u budućim pokoljenjima bude buditi ne samo priznanje i uspo- menu, na slavnog i zaslužnog velikana, nego i ljubav prema znanosti rodnom gradu i hrvatskoj domovini, kojom se je Bošković odlikovao. Neka je slava Rugjeru Josipu Boš- koviću ! Slava! Sadržaj govora mp. O. U. Talije izrečena na Akademiji u društvu »Bošković“ : Sadižaj govora što ga je izrekao U, Talija u Društvu Bošković prigodom otkrića spomen ploče i svečane kome- moracije 150 g. od Boškovićeve smrti priregjene od Ogranka Hrvat, Zmaja u Dubrovniku 7. novembra 1937. Mi se eto sjećamo Boškovića poslije 150 god. od njegove smtti, jer je nje- gova uspomena ostala trajna. Razlog je tomu, što sve inteligenci- je nijesu poredane na horizontalnoj crti već na krivulji, dok se jedne dižu, dru- ge se spuštaju, dok jedne naprijed idu, druge zaostaju. Jaki su duhovi rijetke pojave ali, što rjegje, to znamenitije. Čovječanstvo u njih upre svoje oči, od njih zatraži, da im oni pokažu no- ve izvore materijalne, intelektualne i moralne kulture; ako to od njih po- stigne duboko im se pokloni, proglasi ih velikim i njihovu uspomenu preda- je od jedne na drugu generaciju. Bošković je bio jaka pojava. Oa se podiže nad talentima. On je rastvorio dvije knjige: jednu, koja je napisana triangulis et numeris, a drugu, koja nas uvodi u natsjetilni natprirodni svi- jet, a i tu nam je pokazao neke stra- nice, koje su bile nepoznate čovječan- stvu. Stoga se Bošković ubraja me- gju Genija. Bošković je bio na prvom mjestu matematik, astronom, fizik. On je da- kako protegnuo svoja istraživanja na filozoisko polje, ali samo ograniče- no. On mije stvorio nikakova filozof- skog sistema. On se pozabavio iilo- zofskim pitanjima, ali se je oslanjao manje više na aristotelsko - skolastični sistem. Jednu je tačku,samostalno original- inn i ite Pi