Strana 2 BOG SVOJIH NE ZAPUŠTA U selu je sve živo u nekom neobič- nom pokretu. — Svak se žuri i veselo obavlja svoj posao. — Domaćin pohrlio u šumu, da usječe badnjak, stopanica sva okupljena kućnim poslom, djevoj- ke redu i čiste kuću, mladići kud koji za svojim poslom, djeca veselo trčkare i viču sakupljajući drva, da.o ponoća pripale drvenog kralja. Badnji je dan. — Priroda uspavana zimskim snom pruža oku smireni i spokojni djevičanski san. — Cvrkuta- nje zimskih ptičica odaje onaj zimski život pun hladnoće, ali ipak nekog prijatnog osjećaja. — U daljini na vrhutmcima obližnjih gora lašti se pri sunčanom sjaju sniježna površina, sa kojih dopire hladni povjetarac i zapu- huje kitnjastim borjem, te se spušta niz vrletne goleti primorskog kraja, da namreška mirnu razinu plavoga Jadrana. Nebom kruže lagani runasti oblaci raskidani noseć ma sebi sitne kapljice, koje spuštajući se iz njihovog zagrljaja postaju sniježne pahuljice. Radost je primorcu rijetki zimski gost u bjelini snijegović, koji donosi grudanje i veselje djeci i momcima. — Ali danas nema mu izgleda i neće pružiti tu radost primorskom selu. Sve je u selu za svojim poslom i svak se žuri, da ga na vrijeme obavi i mirno i spokojno dočeka Badnju večer. — Badnjaci su već u dvorištu, perad je po zaklana, svinjetina visi u konobama, bravetina se cijedi o zid- nom klinu. Čeka se ,Zdrava Marija“ kada zvo- no sa župske crkve pozivlje vjernike na pozdrav Gospi. Ne progje dugo večernji zvon pro- dire kroz reski zrak i dopire do i naj- zabitnije potleušice sela, gdje ima žive duše. — Sve je okupljeno u ognjištu, vrijeme je da se pristavi badnjak. Svi ustaju, skidaju kape, krste se, a do- maćin počinje dirljivu molitvu. Posiplje badnjak pšenicom, polijeva vinom i i škropi krštenom vodom. — Oči su sviju uperene u domaćina. Ovo je tre- nutak zanešenja, trenutak one zemalj- ske sreće prodahnute nebeskim blago- siovom. — Prizor divan, da omekša i najtivrgje i najokrutnije ljudsko srce. Izraz žive i nepokolebive vjere u sve- mogućstvo Božje, u njegovu pomoć i zaštitu. Ovaj radostni i sveti čin doživljuju sve obitelji sela, ali ima jedna obitelj, koja uza sve svoje nastojanje ipak po- mućeno u svojim dušama danas, ispu- nja kršćanski običaj Badnje večeri. Majka sa dvoje nejake djece, pri og- njištu svome, tužno dočekuju Božić, jer im fali domaćin. Nema tu supruga, nema oca djeci svojoj. — Njihov je obred kratak, hladan i sumoran. Nazad pet godina ode ivan N. iz svoga sela, odijeli se od svoje kuće, ostavi suprugu i dvoje djece, — Prve dvije godine pomagala je njegova marna ruka svoje, i prilično obilno, ali već su tri godine, a od Ivana ni glasa ni traga. — Djeca spadoše ma same majčine dvije ruke, koja poštenim i marnim radom iako oskudno hrani siročad svoju. Radinost, poštenje i poniznost, ipak svijet voli i cjeni, pa takova sirota nagje zakloništa i samilostne pomoći, kod dobrih ljudi. Marija N. uz sve svoje jade i ne- volje lako bi i ovaj križ pretrpjela i snosila, ali joj je najgore snositi onu pustu neizvjesnost, što je sa njezinim Ivanom. — Da ga je smrt digla, ona bi se ipak nekako smirila, ali ovako ne može se smiriti. U samoći plače, a sa djecom moli za svoga druga. Svakojake su joj se misli vrtjele po glavi. — Ali u svoj svojoj nevolji nije očajala, ufala je u Boga i u svoju molitvu. Znala je često kazati: Bog sirote ne zapušta. Naravno da djeca nijesu shvaćala onu bol i brigu majčinu, ali i nehote su s njome učestvovale u tuzi. ,Djeco, reče onu, danas ćemo-oso- bito moliti za vašega oca, eda se mili Bog smiluje, te da barem obaznamo, što je s njime, dalije živ ili mrtav, I počeše moliti. ,To je bila usrdna po- uzdana i sabrana molitva upravljena malomu Isusu, koji donosi veselje do- brim ljudima, i koje u nevolji ne zapušta. Noć je već bila odmakla. Djeca su sa majkom uz popret molila za svoga oca i čekala ponoća, da tada odu u crkvu i tamo se još više mole, da im Bog povrati izgubljenog oca. Vatra je pucketala na ogojištu, maj- ka je pospremala posugje, djeca su čevrljala o polnoćki. Vani se je čuo lavež pasa, puškaranje i pjevanje se- oske mladeži. Vjetar je na mahove u- darao o vrata ognjišta, inače sve mirno i tiho. Neko zakuca na vrata. Djeca brzo potrče da otvore očekujuć koju od svojih susjeda. Vrata se otvore i poja- vi se muška prikaza. ,Dobar večer !* reče i stupi naprijed. — Majka se o- bazre i zagleda se u došljaka. — Ko je po Boga ?" izusti nešto iznenagjena i gotovo prestrašena. ,Ne boj se, ženo, jam sam tvoj Ivan!“ Pade jedno drugom u naručaj. Suze radosnice proteku niz dva uža- rena lica. Otac izljubi djecu svoju i nasta neizmjerno veselje. Smire se duhovi i nastane bezko- načno propitkivanje. Napokon će Marija smirena i vesela ipak sa nekom bojazni zapitati Ivana : »Pa što bi s tobom, Ivane, ove pu- ne tri godine ?“ ,Ženo puno sam toga prošao i do- živio“, i dok se djeca zabavljahu i- gračkama, što im otac donese, on pri- čaše Mariji: ,Zapao sam u rgjavo dru- štvo, tu mi se pričalo o svemu i sva- čemu, dok mi napokon nijesu i Boga iz srca isčupali. Postao sam bezbožac, buntovnik, zaboravio sam na vas i na sve što me sijeća na rodno selo, Bio sam kao zvijerka, tražio samo osvetu, zamrzio na ljude, samo sam bio sklon na palež, klatarenje i kragju, više ni- jesam bio slika čovjeka“. Marija je drhtala od straha, ali nije se usudila, da išta reče. — Ivan na- stavi: ,Srećom za me namjerih se na dobru dušu, plemenitu i posve pre- danu u volju božju. Ova me je preo- krenula, Ja se preobrazih, stavih se na pošteni rad i u prvom ređu vratih se opet k Bogu, a eto i svojoj obi- telji. Nešto sam u zadnje doba zaslu- žio poštenim radom, pa sam sada vas sretan, da sam se izbavio iz onoga zemaljskog pakla i vratio k miru i vjeri svojoj“. i Marija se sada ohrabri i izvi joj se iz punih grudi vrući vapaj: ,Oh, Bo- že hvala ti!“ _ Vesela obitelj ode skupa k polnoćki. Čitavom selu bijaše drago, da se je povratio kući Ivan N. Svijet je koješta govorio. Ali samo Marija i [vati snali su pravi uzrok sve- mu i od srca su hvalili svemogućemu Bogu ma velikoj milosti, koju su od njega pirmili. Bog svojih ne zapušta“. Često je tako znala Marija reći svojim susje- dama, kada bi joj ove štošta govorile i okrivljivale njezinog Ivana. L, Totić. NARODNA _ SVIJEST 22 Prosinca 1937 Božić u Kate Kukuše Broj 54 Od svih godišajih blagdana Božić je najmiliji. Uspomena poroda spasa svijeta opčarava cijeli kršćanski svijet. Svak onda treba da je u svom domu. Ako je kogod poslom izvan kuće, Žuri se i hita da bude na Božić u svojoj obitelji. Narodna riječ veli: Svakomu je Božič u svomu domu. Sama nas priroda upućuje na taj Blagdan. Zimzelen je ukočena, listo- padno je stablo nago. Šaka je dana, a torba crne noći. Studen nas sili uz ognjište. Drva su nasječena, suhad do- nesena, ,badnjik“ je spravan, O To- minu dne čuje se po selu cikot svinja. Na goleti, nad zaklanom svinjom, puc- keta zapaljena žukva, zasmuđi spržena dlaka, plamen liže uz debele svinjske bedre kroz dim, a varnice kao krijes- nice dižu se u oblake, nošene topli- nom i uvijane vjetrom. Okolo se ko- mešaju ljudi sa žurilima i sklanjaju laktom ražarene obraze pred sukljaju- ćim plamenom. Pa kad taj poso završi, nastane pogagjanje: ,U ujemu je 80 oka... nije nego 78... a biće 85...“ Sve nekako u blizu, a vigjećemo na kantaru u Margice. Njezin je kantar najbolji, jer ga ona ima od onda, kada je njezina, kuća klala u. s& po 40 vo- lova. Jao kući gdje se svinju ne ubija. Tu je slab zalogaj i na sam Božić. Domaćice su u velikoj brizi da se Božić dočeka po običaju od starina. ,MNe čemo, sestro, pometat naše u- žance“, govorila je Mare ,velika“ (vi- soka metar i 35 cm) Mari ,maloj“ (vi- sokoj metar i 84 cm). ,Kako sam či- nila, gdje sam se rodila, tako činim i gdje sam se udala“. Siromašnijima je Božić uvijek vese- liji nego bogatijima. U Mokošici se je najbolje slavio u Kate Kukuše, jer je Kate bila žena pobožna, bistra, mu- droznana. Srednjega rasta kao sve Ri- ječke, uspravna i u 80.0j godini kao voštanica u srcu zime. Naučila je mno- go mstorije“ i skladnosti kod sestara »dvije Sorgovice“, a muž joj je bio veseli Kristo, čovjek pun šale, zabave i komedije. Pravi šeremeta u selu. Ka- tina sestra Mare Cvjetulinka bila je fi- lozof i pjesnik svih zgoda i nezgoda u selu. U dubrovačkoj je prirodi svoj- stvo biti pjesnikom. Učeni pjeva bolje i vještije, a prosti ljepše i prirodnije, zato su se u Katinoj kući sastavljale kolende, kanconete, podrugačice i vje- ralice, pa eto Kristo će im dati pregje da se oprede kanconeta za Božić, jer je nekako u inadu s bogatim kapeta- nom Gjarkovićem. Po nesreći su susjedi u baštinama. Rastavljaju ih mrgini. Ako Kakova ovca preskoči mrgin, eto vike i prav- danja sa protivne strane. A ovca je ovca, te radi čestih ovčih stopa zajio se gavan i siromah, Kapetan je jak na glasu i tobocu, a Kristo na zdravlju i lakrdiji, pa miike ne fali. Jaka figura žilavoga Krista veselo ide kući. Na ramenu nosi lijep badnjik, na- rešen brštanom. U opancima je brz i hitar. U boku, koji mu je pritegnut mornarskim pasom kao u mazge trbuh poprugom, uvija se desno, lijevo, a izmegju noga mu može zec promaknut. Djeca ga ugledala iz daleka, kako po- centava ispod tereta, kao da živa ovna na ramenu nosi. Ali Kristo baš naro- čito ide kuda mu puta nema i traži da djecu nadraži, pa nasta vika : ,Eno Kika, ... nosi Gjarkovičev badnjik !* Kristo sinuo od veselja; živ se u trupu trese od radosti, jer su djeca pogodila što Kuko misli i što hoće, Odma zaredaju za njim u povorku, te uz graju i viku doprate badnjonošu M. Kusijanović do kuće. Jadna Kate, koja, radi pusto- pašnosti svoga Krista, nikad nema mi- ra, povorku dočeka ispred vrata a djeca vikahu: ,Eto ži, Kate, Kristo nosi Gjarkovićev badnjik, kako u ,Putu od- Križa“ ... križ Gospodinov“. Fala vam na kolaču, javite to Gjarkoviču“, reče Kate, klanjajući se životom i odvuče Krista u kuću. Ode glas po selu, te stiže i do kuće kapetanove. Svak je znao da je Kuko napravio lakrdiju, samo kapetan mne, te pošalje momka da obigje njegovu šumu, ali nigdje ništa nema posječena nego dub u Vikarićevu osretku. Kate je pred svijetom Krista lijepo dočeka- la, a kad je bila s njime na samu, oprala ga je na jeziku i vodom i sa- plunom! Kristo Kako je bio stari pomorac, došao s Brsečina u Mokošicu za zeta, Lice mu je zaraslo gustom bradom. Nekoliko je prednjih zuba polomio na mornarskim galetama, pa kad se smi- je i ceri na sva usta, sikti mu glas kroz te šupljine kao da mu je grkljan prigorio. U svetac je svirao u lijericu ili pjevo uz gusle, da tako uskladi svoj život sa pjesnicima Marom Cvje- tulinkom i svojom dragom Katom. Ou više voli badnjik a Kate Betlem, koji je gledala negdje u gradu. Nju po- božno to zanese i uvede Betlem u o- bičaj svoje kuće i ako nije u običaju sela. Svi smo odlazili da vidimo kako Kate očituje masladu, gdje se drugi divi njenoj umješnosti. Odovud, odo- uud, jer se je umjela fino klanjat i skladno govorit, dobavila je betlemskih figurica i sličica. Travica je našla u šumi, pijeska u potoku, te uredi svoj Betlem čedno, ali lijepo. Kate je sa svakom figuricom govorila, sa svakom sličicom | prikazivala: "Živo je vodila posjetnika kroz staze, šetnice i lugove do štalice, gdje su voko i pule, Gospa, Djetešce i sv. Josip čekali da Kate zapjeva: U ponoč se Bog rodi Nebo i zemlju pohodi Bog i čovjek ishodi Od Djevice Marije. Kristo je, nemajući svoje djece, zvao djecu iz sela, da mu budu družina, kad on postavlja ,badnjik“. Vrlo ozbiljan uzeo bi svečanu pozu, a Kate bi na- mrštila obrve usred čela. Kuhinja, malašna prostorom, bješe van kuće, na kraju prekuća, a djeca su s vrata gle- dala kako Kristo prekrstivši se polaže badnjik na popret. Polijeva ga vinom, govoreći, ,da vino ragjalo“ ; posiplje ga pšenicom, govoreći, ,da'bi puno nicalo“. Onda bi se okrenuo na Ka- tu i nju posuo žitom, govoreći, da bi i od tebe roda bilo“, jer je bila ne rotkinja. Čim bi slamu vadio, on bi počev kokodakat, a djeca u sve glase: Pi, pi, pi! Tad bi se i Kate udobro- voljila, dala djeci prikala, suhih smo- kava i mjendela uz dječji poklik: Fa- la. Sretan Božić! Sutra dan je — na Božić — Kristo hodio po nekim ku- ćama na čestitanje s lijericom. Bio bi šeremeta pošao i u kap. Gjarkovića, ali ovaj ne će pomirbe s Kristom Ka- kom, što mu je cijelo selo žestoko zamijeralo, jer narod veli: Ko neče mirboženje, Taj će poniženje ! Spomen 1000 godišnjice Kraljevstva Irvatskoga —, ilustrirana poštanska dopisnica sv. Ćirila i Metoda na Du- vanjskom poe. ninaa pošti samo inar-. Oglašujte u Narod. Svijesti