Strana 2

 

BOG SVOJIH NE ZAPUŠTA

U selu je sve živo u nekom neobič-
nom pokretu. — Svak se žuri i veselo
obavlja svoj posao. — Domaćin pohrlio
u šumu, da usječe badnjak, stopanica
sva okupljena kućnim poslom, djevoj-
ke redu i čiste kuću, mladići kud koji
za svojim poslom, djeca veselo trčkare
i viču sakupljajući drva, da.o ponoća
pripale drvenog kralja.

Badnji je dan. — Priroda uspavana
zimskim snom pruža oku smireni i
spokojni djevičanski san. — Cvrkuta-
nje zimskih ptičica odaje onaj zimski
život pun hladnoće, ali ipak nekog
prijatnog osjećaja. — U daljini na
vrhutmcima obližnjih gora lašti se pri
sunčanom sjaju sniježna površina, sa
kojih dopire hladni povjetarac i zapu-
huje kitnjastim borjem, te se spušta
niz vrletne goleti primorskog kraja, da
namreška mirnu razinu plavoga Jadrana.

Nebom kruže lagani runasti oblaci
raskidani noseć ma sebi sitne kapljice,
koje spuštajući se iz njihovog zagrljaja
postaju sniježne pahuljice.

Radost je primorcu rijetki zimski
gost u bjelini snijegović, koji donosi
grudanje i veselje djeci i momcima. —
Ali danas nema mu izgleda i neće
pružiti tu radost primorskom selu.

Sve je u selu za svojim poslom i
svak se žuri, da ga na vrijeme obavi
i mirno i spokojno dočeka Badnju
večer. — Badnjaci su već u dvorištu,
perad je po zaklana, svinjetina visi u
konobama, bravetina se cijedi o zid-
nom klinu.

Čeka se ,Zdrava Marija“ kada zvo-
no sa župske crkve pozivlje vjernike
na pozdrav Gospi.

Ne progje dugo večernji zvon pro-
dire kroz reski zrak i dopire do i naj-
zabitnije potleušice sela, gdje ima žive
duše. — Sve je okupljeno u ognjištu,
vrijeme je da se pristavi badnjak. Svi
ustaju, skidaju kape, krste se, a do-
maćin počinje dirljivu molitvu. Posiplje
badnjak pšenicom, polijeva vinom i
i škropi krštenom vodom. — Oči su
sviju uperene u domaćina. Ovo je tre-
nutak zanešenja, trenutak one zemalj-
ske sreće prodahnute nebeskim blago-
siovom. — Prizor divan, da omekša i
najtivrgje i najokrutnije ljudsko srce.
Izraz žive i nepokolebive vjere u sve-

mogućstvo Božje, u njegovu pomoć i
zaštitu.

Ovaj radostni i sveti čin doživljuju
sve obitelji sela, ali ima jedna obitelj,
koja uza sve svoje nastojanje ipak po-
mućeno u svojim dušama danas, ispu-
nja kršćanski običaj Badnje večeri.
Majka sa dvoje nejake djece, pri og-
njištu svome, tužno dočekuju Božić,
jer im fali domaćin. Nema tu supruga,
nema oca djeci svojoj. — Njihov je
obred kratak, hladan i sumoran.

Nazad pet godina ode ivan N. iz
svoga sela, odijeli se od svoje kuće,
ostavi suprugu i dvoje djece, — Prve
dvije godine pomagala je njegova
marna ruka svoje, i prilično obilno,
ali već su tri godine, a od Ivana ni
glasa ni traga. — Djeca spadoše ma
same majčine dvije ruke, koja poštenim

i marnim radom iako oskudno hrani
siročad svoju.

Radinost, poštenje i poniznost, ipak
svijet voli i cjeni, pa takova sirota
nagje zakloništa i samilostne pomoći,
kod dobrih ljudi.

Marija N. uz sve svoje jade i ne-
volje lako bi i ovaj križ pretrpjela i
snosila, ali joj je najgore snositi onu
pustu neizvjesnost, što je sa njezinim
Ivanom. — Da ga je smrt digla, ona
bi se ipak nekako smirila, ali ovako
ne može se smiriti. U samoći plače,
a sa djecom moli za svoga druga.
Svakojake su joj se misli vrtjele po

glavi. — Ali u svoj svojoj nevolji nije
očajala, ufala je u Boga i u svoju
molitvu. Znala je često kazati: Bog
sirote ne zapušta.

Naravno da djeca nijesu shvaćala
onu bol i brigu majčinu, ali i nehote
su s njome učestvovale u tuzi.

,Djeco, reče onu, danas ćemo-oso-
bito moliti za vašega oca, eda se mili
Bog smiluje, te da barem obaznamo,
što je s njime, dalije živ ili mrtav, I
počeše moliti. ,To je bila usrdna po-
uzdana i sabrana molitva upravljena
malomu Isusu, koji donosi veselje do-
brim ljudima, i koje u nevolji ne
zapušta.

Noć je već bila odmakla. Djeca su
sa majkom uz popret molila za svoga
oca i čekala ponoća, da tada odu u
crkvu i tamo se još više mole, da im
Bog povrati izgubljenog oca.

Vatra je pucketala na ogojištu, maj-
ka je pospremala posugje, djeca su
čevrljala o polnoćki. Vani se je čuo
lavež pasa, puškaranje i pjevanje se-
oske mladeži. Vjetar je na mahove u-
darao o vrata ognjišta, inače sve mirno
i tiho.

Neko zakuca na vrata. Djeca brzo
potrče da otvore očekujuć koju od
svojih susjeda. Vrata se otvore i poja-
vi se muška prikaza. ,Dobar večer !*
reče i stupi naprijed. — Majka se o-
bazre i zagleda se u došljaka. — Ko
je po Boga ?" izusti nešto iznenagjena
i gotovo prestrašena.

,Ne boj se, ženo, jam sam tvoj
Ivan!“ Pade jedno drugom u naručaj.
Suze radosnice proteku niz dva uža-
rena lica. Otac izljubi djecu svoju i
nasta neizmjerno veselje.

Smire se duhovi i nastane bezko-
načno propitkivanje.

Napokon će Marija smirena i vesela
ipak sa nekom bojazni zapitati Ivana :

»Pa što bi s tobom, Ivane, ove pu-
ne tri godine ?“

,Ženo puno sam toga prošao i do-
živio“, i dok se djeca zabavljahu i-
gračkama, što im otac donese, on pri-
čaše Mariji: ,Zapao sam u rgjavo dru-
štvo, tu mi se pričalo o svemu i sva-
čemu, dok mi napokon nijesu i Boga
iz srca isčupali. Postao sam bezbožac,
buntovnik, zaboravio sam na vas i na
sve što me sijeća na rodno selo, Bio
sam kao zvijerka, tražio samo osvetu,
zamrzio na ljude, samo sam bio sklon
na palež, klatarenje i kragju, više ni-
jesam bio slika čovjeka“.

Marija je drhtala od straha, ali nije
se usudila, da išta reče. — Ivan na-
stavi: ,Srećom za me namjerih se na
dobru dušu, plemenitu i posve pre-
danu u volju božju. Ova me je preo-
krenula, Ja se preobrazih, stavih se
na pošteni rad i u prvom ređu vratih
se opet k Bogu, a eto i svojoj obi-
telji. Nešto sam u zadnje doba zaslu-
žio poštenim radom, pa sam sada vas
sretan, da sam se izbavio iz onoga
zemaljskog pakla i vratio k miru i
vjeri svojoj“. i

Marija se sada ohrabri i izvi joj se
iz punih grudi vrući vapaj: ,Oh, Bo-
že hvala ti!“

_ Vesela obitelj ode skupa k polnoćki.
Čitavom selu bijaše drago, da se je
povratio kući Ivan N.

Svijet je koješta govorio. Ali samo
Marija i [vati snali su pravi uzrok sve-
mu i od srca su hvalili svemogućemu
Bogu ma velikoj milosti, koju su od
njega pirmili.

Bog svojih ne zapušta“. Često je
tako znala Marija reći svojim susje-
dama, kada bi joj ove štošta govorile
i okrivljivale njezinog Ivana.

L, Totić.

NARODNA _ SVIJEST 22 Prosinca 1937
Božić u Kate Kukuše

 

Broj 54

 

Od svih godišajih blagdana Božić
je najmiliji. Uspomena poroda spasa
svijeta opčarava cijeli kršćanski svijet.
Svak onda treba da je u svom domu.
Ako je kogod poslom izvan kuće, Žuri
se i hita da bude na Božić u svojoj
obitelji. Narodna riječ veli: Svakomu
je Božič u svomu domu.

Sama nas priroda upućuje na taj
Blagdan. Zimzelen je ukočena, listo-
padno je stablo nago. Šaka je dana,
a torba crne noći. Studen nas sili uz
ognjište. Drva su nasječena, suhad do-
nesena, ,badnjik“ je spravan, O To-
minu dne čuje se po selu cikot svinja.
Na goleti, nad zaklanom svinjom, puc-
keta zapaljena žukva, zasmuđi spržena
dlaka, plamen liže uz debele svinjske
bedre kroz dim, a varnice kao krijes-
nice dižu se u oblake, nošene topli-
nom i uvijane vjetrom. Okolo se ko-
mešaju ljudi sa žurilima i sklanjaju
laktom ražarene obraze pred sukljaju-
ćim plamenom. Pa kad taj poso završi,
nastane pogagjanje: ,U ujemu je 80
oka... nije nego 78... a biće 85...“
Sve nekako u blizu, a vigjećemo na
kantaru u Margice. Njezin je kantar
najbolji, jer ga ona ima od onda, kada
je njezina, kuća klala u. s& po 40 vo-
lova. Jao kući gdje se svinju ne ubija.
Tu je slab zalogaj i na sam Božić.

Domaćice su u velikoj brizi da se
Božić dočeka po običaju od starina.

,MNe čemo, sestro, pometat naše u-
žance“, govorila je Mare ,velika“ (vi-
soka metar i 35 cm) Mari ,maloj“ (vi-
sokoj metar i 84 cm). ,Kako sam či-
nila, gdje sam se rodila, tako činim
i gdje sam se udala“.

Siromašnijima je Božić uvijek vese-
liji nego bogatijima. U Mokošici se
je najbolje slavio u Kate Kukuše, jer
je Kate bila žena pobožna, bistra, mu-
droznana. Srednjega rasta kao sve Ri-
ječke, uspravna i u 80.0j godini kao
voštanica u srcu zime. Naučila je mno-
go mstorije“ i skladnosti kod sestara
»dvije Sorgovice“, a muž joj je bio
veseli Kristo, čovjek pun šale, zabave
i komedije. Pravi šeremeta u selu. Ka-
tina sestra Mare Cvjetulinka bila je fi-
lozof i pjesnik svih zgoda i nezgoda
u selu. U dubrovačkoj je prirodi svoj-
stvo biti pjesnikom. Učeni pjeva bolje
i vještije, a prosti ljepše i prirodnije,
zato su se u Katinoj kući sastavljale
kolende, kanconete, podrugačice i vje-
ralice, pa eto Kristo će im dati pregje
da se oprede kanconeta za Božić, jer
je nekako u inadu s bogatim kapeta-
nom Gjarkovićem.

Po nesreći su susjedi u baštinama.
Rastavljaju ih mrgini. Ako Kakova
ovca preskoči mrgin, eto vike i prav-
danja sa protivne strane. A ovca je
ovca, te radi čestih ovčih stopa zajio
se gavan i siromah, Kapetan je jak
na glasu i tobocu, a Kristo na zdravlju
i lakrdiji, pa miike ne fali.

Jaka figura žilavoga Krista veselo ide
kući. Na ramenu nosi lijep badnjik, na-
rešen brštanom. U opancima je brz i
hitar. U boku, koji mu je pritegnut
mornarskim pasom kao u mazge trbuh
poprugom, uvija se desno, lijevo, a
izmegju noga mu može zec promaknut.
Djeca ga ugledala iz daleka, kako po-
centava ispod tereta, kao da živa ovna
na ramenu nosi. Ali Kristo baš naro-
čito ide kuda mu puta nema i traži
da djecu nadraži, pa nasta vika : ,Eno
Kika, ... nosi Gjarkovičev badnjik !*

Kristo sinuo od veselja; živ se u
trupu trese od radosti, jer su djeca
pogodila što Kuko misli i što hoće,
Odma zaredaju za njim u povorku, te
uz graju i viku doprate badnjonošu

M. Kusijanović

do kuće. Jadna Kate, koja, radi pusto-
pašnosti svoga Krista, nikad nema mi-
ra, povorku dočeka ispred vrata a djeca
vikahu: ,Eto ži, Kate, Kristo nosi
Gjarkovićev badnjik, kako u ,Putu
od- Križa“ ... križ Gospodinov“.

Fala vam na kolaču, javite to
Gjarkoviču“, reče Kate, klanjajući se
životom i odvuče Krista u kuću.

Ode glas po selu, te stiže i do kuće
kapetanove. Svak je znao da je Kuko
napravio lakrdiju, samo kapetan mne,
te pošalje momka da obigje njegovu
šumu, ali nigdje ništa nema posječena
nego dub u Vikarićevu osretku. Kate
je pred svijetom Krista lijepo dočeka-
la, a kad je bila s njime na samu,
oprala ga je na jeziku i vodom i sa-
plunom!

Kristo Kako je bio stari pomorac,
došao s Brsečina u Mokošicu za zeta,
Lice mu je zaraslo gustom bradom.
Nekoliko je prednjih zuba polomio na
mornarskim galetama, pa kad se smi-
je i ceri na sva usta, sikti mu glas
kroz te šupljine kao da mu je grkljan
prigorio. U svetac je svirao u lijericu
ili pjevo uz gusle, da tako uskladi
svoj život sa pjesnicima Marom Cvje-
tulinkom i svojom dragom Katom. Ou
više voli badnjik a Kate Betlem, koji
je gledala negdje u gradu. Nju po-
božno to zanese i uvede Betlem u o-
bičaj svoje kuće i ako nije u običaju
sela. Svi smo odlazili da vidimo kako
Kate očituje masladu, gdje se drugi
divi njenoj umješnosti. Odovud, odo-
uud, jer se je umjela fino klanjat i
skladno govorit, dobavila je betlemskih
figurica i sličica. Travica je našla u
šumi, pijeska u potoku, te uredi svoj
Betlem čedno, ali lijepo. Kate je sa
svakom figuricom govorila, sa svakom
sličicom | prikazivala: "Živo je vodila
posjetnika kroz staze, šetnice i lugove
do štalice, gdje su voko i pule, Gospa,
Djetešce i sv. Josip čekali da Kate
zapjeva:

U ponoč se Bog rodi
Nebo i zemlju pohodi
Bog i čovjek ishodi
Od Djevice Marije.

Kristo je, nemajući svoje djece, zvao
djecu iz sela, da mu budu družina, kad
on postavlja ,badnjik“. Vrlo ozbiljan
uzeo bi svečanu pozu, a Kate bi na-
mrštila obrve usred čela. Kuhinja,
malašna prostorom, bješe van kuće, na
kraju prekuća, a djeca su s vrata gle-
dala kako Kristo prekrstivši se polaže
badnjik na popret. Polijeva ga vinom,
govoreći, ,da vino ragjalo“ ; posiplje
ga pšenicom, govoreći, ,da'bi puno
nicalo“. Onda bi se okrenuo na Ka-
tu i nju posuo žitom, govoreći, da
bi i od tebe roda bilo“, jer je bila ne
rotkinja. Čim bi slamu vadio, on bi
počev kokodakat, a djeca u sve glase:
Pi, pi, pi! Tad bi se i Kate udobro-
voljila, dala djeci prikala, suhih smo-
kava i mjendela uz dječji poklik: Fa-
la. Sretan Božić! Sutra dan je — na
Božić — Kristo hodio po nekim ku-
ćama na čestitanje s lijericom. Bio bi
šeremeta pošao i u kap. Gjarkovića,
ali ovaj ne će pomirbe s Kristom Ka-
kom, što mu je cijelo selo žestoko
zamijeralo, jer narod veli:

Ko neče mirboženje,
Taj će poniženje !

 

Spomen 1000 godišnjice Kraljevstva

Irvatskoga —, ilustrirana poštanska

dopisnica sv. Ćirila i Metoda na Du-

vanjskom poe. ninaa pošti samo
inar-.

 

 

 

 

Oglašujte u Narod. Svijesti