VAKSA PLACENA U GOTOVU Narodna Svijest GOD. XXI — BR. 2 DUBROVNIK, 11. Siječnja 1939 CIJENA Dia. 1:50 Zabluda Obadva fašizma: onaj stariji sa ju- ga i mlađi mu ortak sa sjevera: inače — prem obadva mladi — puni be- smrtnih i vječnih zasluga za svoje na- cije i za cjelokupno čovječanstvo : ožareni sjajem istinske i prave veli- čine: počinju u zadnje vrijeme — naročito onaj sjeverni — sve to već- ma zastranjivati, zalaziti na bespuće; gdje ih — ne trgnu li za vremena natrag — neminovno, a možda i vrlo brzo, čeka strahovita propast. Jedna od najpogubnijih zabluda fašizma jest nesumnjivo ovaj njegov monstruozni, ogavni rasizam: užasna i besmislena lakrdija, kojom se je već toliko kom- promitovao i obrukao da komunisti i demokrati sviju zemalja taru ruke od veselja. Već se dotjeralo dotle, da je proti stanovitih rasističkih ekscesa ino- rala ustati i sama sv. Stolica čitavom, snagom svog nepogrešivog auktori- teta, Dvojica između najviših crkve- nih dostojanstvenika: dva kardinala nadbiskupa nađoše se također prisi- ljeni, pored mnogih drugih, da dadu meritorne izjave u stvari; izjave, koje samo što potkrepljuju oštri stav sv. Stolice spram ove najnovije: toli mrske i ubitačne hereze. Kardinal - nadbiskup pariški, msgr. Ivan Verdier, uputio je pismo belgij- skom nadbiskupu - primasu, kardinalu msgru Van Roey-u, povodom krasne, magistralne studije ovog potonjeg o rasizmu i rasističkim mahnitostima, »Dogođaji, kojima smo svjedoci a koji su potresli sve naše ljudske osje- ćaje“ — piše kardinal Verdier, cilja- jući pritom poglavito na sramotna progonstva, kojima su izvrgnuti Ži- dovi pod stanovitim fašističkim reži- mima — govore vrlo jasno da naro- di plaćaju već sada danak toj nastra- noj nauci. U našoj neposrednoj blizini progoni se u ime rasnog prava na hiljade i hiljade ljudi poput divljih zvijeri, otima im se imovina i postu- pa s njima kao s odbačenicima, koji u okrilju civilizacije uzalud traže za- klona i koru hljeba. To je strahoviti plod rasne teorije,“ ,Čudesne ideologije uzdrmale su u ovaj mah bijedno čovječanstvo — re- kao je drugom prilikom isti kardinal nadbiskup. Kad bi ove teorije došle na kormilo, naše bi duhovno djelo nestalo sa svijeta. Ove teorije nikle su, kako znamo iz čisto brutalne sna- ge u svrhu da opravdaju najbrutal- niju tiraniju koju povijest poznaje“. Kardinal msgr. Schuster, nadbiskup u Milanu, veli: ,Pojavio se novi ob» lik kereze, koji se gotovo posvuda stao širiti, a koji ne dira samo u vr- hunaravne temelje katoličke Crkve, nego također nastoji ono više shva- ćanje o ličnosti, narodu i domovini materijalizovati u ljudskoj krvi. Ta hereza oduzima ljudstvu svaku višu vrijednost, pa zato ne predstavlja manju megjunarodnu opasnost od komunizma, U ime te bajke XX. sto- ljeća — nastavlja kardinal — danas se u trećem Rajhu progone potomci Abrahamovi, a u isto vrijeme provodi se borba proti jedine objavljene reli- Rasizma gije ... Nije li možda ta nova filozo- fija sa sjevera ognjeni žar u kom se kuje oružje za budući rat? Nasuprot rasističkoj herezi, koja se protivi kr- šćanskoj nauci o istočnom grijehu, stoji katoličko jedinstvo u krvi Kri- stovoj. To jedinstvo dolazi do najvi- šeg izražaja u sakramentu Tijela i Krvi božanskog Spasitelja. Presv, Eu- haristija je utjelovljenje otajstvenog jedinstva svakog pojedinog kršćanina s Kristom i svim članovima Crkve. Rasne i nacionalne razlike unutar ljudske familije neizmjerno su nad- mašene sa tim jednim duhom Kristo- vim, koji sjedinjuje i tijelo Crkve, te ga održava u životu. Mogu se poja- viti nacionalne razlike u politici i pri- vredi, no Crkva se ne bavi ni politi- kom ni privredom. U Crkvi nema ni- kakvih rasnih razlika. U otajstvenom tijelu Isusa Krista, u Crkvi, nema po riječima apostola Pavla ni Grka ni Skita, nego samo — čovjek ,novi stvor“. Izjavama dvojice velikih cr- »kvenih pastira možemo nadodati i to da fašistički rasizam, gledan s nauč- nog stanovišta, predstavlja nešto ne- moralnije od istog komunizma. Nacistički rasizam među inim baj- kama priča i to da bi »Arijevci“, me- đu ovim pak u prvom redu Švabe, bili tobož vredniji, superiorniji od ostalih ljudskih rasa; superiorniji u- mom i karakterom. To se uopće nikako i ničim ne da dokazati. Pa u čem su to, molimo, korifeji nacizma: stanoviti Rosenber- gi, Goebellsi i Širasi superiorniji od ponekog prosječnog Židova ili Ara- pina ? Uostalom nigdje u Evropi: ni na sjeveru ni na jugu, nećeš naći ni ciglog jednog naroda čiste rase. Što se n. p. nas tiče, po mišljenju prof, Zarnika Južni Slaveni potječu od če- tiri glavne i tri sporedne rase. Prof. Erdeljanović spominje pet do šest, a jedan njemački učenjak (Lebzefter) ništa manje nego deset tipova u ras- noj strukturi današnjih Južnih Slovena. Graditi dakle jednu ideologiju, njoj podvrgavati naciju i državu, a sve to na principima krajnje labavim i krhklim, na jednoj pseudo-znanstvenoj osnovi, znači u najmanju ruku toliku površnost, lakoumnost i neozbiljnost, da bi to prije moglo biti obilježjem rasne in- feriornosti negoli superiornosti: prije znakom intelektualnog i moralnog pro- padanja negoli uspinjanja. Dao Bog — vapi kardinal Verdier, misleć time na Francuze, ali njegova želja vrijedi za sve narode pa i za naš — dao Bog da mi ostanemo po- šteđeni od ovih teorija, dao nam On da naša kršćanska civilizacija otkloni rasnu nauku. Više nego ikada prije da prigrlimo ideje sveopće bratske ljubavi, mudre slobode, poštovanja pred svim ljudskim. To je prava civi- lizacija, kršćanska civilizacija, naša civilizacija.“ K. st. Oglašujte u ,,Nar. Svijesti“, Važnost engleskog jezika i kulture O učenju engleskog jezika. Kažu: engleski jezik je težak: nesavladiv, nepristupačan i slično. Valja istinu reći: engleski pravopis i izgovor ni- jesu doista laki; ostala pak gramatika ne zadaje naročitih poteškoća; u ko- ječem je čak i lakša od gramatika mnogih drugih jezika. Nu na obranu tog toli napadanog engleskog pravopisa, a na obodrenje i utjehu onima te žele da se s tim zamršenim pravopisom uhvate u ko- štac, treba istaći da ni pravopisna pravila drugih jezika nijesu baš tako laka niti jednostavna. Eto n. p. i naš rođeni pravopis — unatoč davno već usvojenom načelu: Piši kako govoriš! još uvijek nije zadobio svoje konačne i stalne forme. Još uvijek se javljaju polemike i prepirke kako treba pisati ovu ili onu riječ. Kolikih li samo ra- zlika između najnovijeg, pravopisnog upustva prof. Belića i drugih, ranijih! Jedan je pravopis Luka Zore, drugi Maretičev, treći Belićev, pored čita- vog niza jošte drugih. U Francuskoj pred par godina pojavilo se neko uzor-izdanje gramatike, posljednja ri- ječ francuske jezikoslovne nauke, dje- lo izdato pod patronatom same Aka- demije; pa ipak se našao učenjak, koji je svu tu nepogrešivu, tu model- gramatiku svojim opaskama naprosto demolirao. Ne treba dakle nipošte ustuknuti pred engleskim pravopisom. S nešto više pregnuća dade se on ipak svla- dati, bar u tolikoj mjeri u kolikoj ga savlada jedan prosječan, srednje ško- lovani Englez; a to je dosta. Uosta- lom svaki jezik, vlastiti kao i tuđi, treba učiti dok si živ. Što se pak izgovora tiče, treba dr- žati na umu da čovjek rođen, zado- jen i uzgojen u jednome jeziku, ri- jetko kada, skoro nikada ne može postići da živi govor drugog tuđeg jezika: ne samo engleskog već bilo kojeg inog, usvoji u tolikoj mjeri da mu to bude dahom životnim kao što mu je jezik materinski. Zar mi nje- mački, francuski ili talijanski izgova- ramo baš onako kao što to čine ro- đena djeca dotičnih naroda ? Pa opće uzevši s tuđim jezikom ne ćeš se nikada saživjeti kao sa svojim materinskim. Kad je riječ o engleskom, spome- nućemo, za potvrdu ovoga što reko- smo, jedan tipičan primjer iz novije engleske kulturne istorije. Svak, ko iole pozna englesku i svjetsku književnost, čuo je za veli kog i slavnog romanopisca, klasika engleske knjige Josipa Conrada, umr- log nazad dvanaest godina. Conrad nije bio rodom Englez, već Poljak sa Ukrajine. Zvao se Josef-Konrad Kor- zeniovsky, pa kad je postao engles- kim piscem: znajuć da nijedan En- glez, kao ni drugi Anglo-Saksonac neće ni za živu glavu uspjeti da va- ljano izgovori riječ: Korzeniovsky: odbacio je poljačko prezime a sv drugo kršteno ime pretvorio u zime, postavši tako Joseph Con Šta više, ovaj autor, koji je pisao ta- ko savrštenom engleštinom, da su odlomci njegove proze uneseni u školske udžbenike, nije za čitavog svog života valjano svladao engleski izgovor i čuveni francuski savremeni pjesnik Paul Vale&ry, koji je s njim više puta na dugo razgovarao, kaže da je Conradov engleski govor bio upravo strašan : ,horrible“. Kad je dakle tako bilo sa jednim Conradom, ne treba se ni nama od- već plašiti engleskog izgovora. Ko- načno ne idemo za tim da se pro- metnemo u Engleze, ,da se pravimo Englezi“. Istina, stari car Karlo V., i sam izvrstan lingvist, priča se da je rekao: ,Svakim novim jezikom, koji čovjek nauči, stiče novu dušu“. — Ne bi doista zgorega bilo dobiti en- glesku dušu; ali ne treba ciljati baš tako daleko. Dosta nam je znati en- gleski toliko, da možemo neposredno crpsti iz neiscrpnih, prebogatih vruta- ka engleske i ostale anglo-saksonske kulture, u prvom pak redu da može- mo čitati njihove književne produkte. To je najvažnije! (Slijedi). K. St. Po svijetu Talijansko-francuski odnosi nije lako da se razvedre poslije onih nedavnih protufrancuskih ekscesa sa talijanske strane, Povike za Korzikom i Tuni- som dugo će pamtiti Francuzi. Kao odgovor na talijanska presizanja pred- sjednik franc. vlade Daladier poduzeo je ovih dana jedno uprav demonstra- tivno putovanje na Korziku i sjevernu francusku Afriku: Tunis i Alžir. Po- šao je praćen odjeljenjem ratne flote, a s njime i načelnici vrhovnih sto- žera triju francuskih vojnih snaga: kopnene vojske, mornarice i vazdu- hoplovstva: generali Gamelin (kopn.) Guillemin (vazduh.), i admiral Darlan. Ne samo na Korzici; gdje se među prostim svijetom doduše govori nekim "talijanskim dijalektom, ali srcem su svi Francuzi, nego i po Africi narod je kako se priča, oduševljeno pozdra- vio Daladiera, Misli se uostalom, da će britanski ministri Chamberlein i Halifax pri svojoj sadašnjoj posjeti Mussoliniju pokušati da posreduju iz- među Italije i Francuske — ako prije toga sretno kraju privedu razna za- kučasta pitanja između njihove do- movine i Italije. Mađarsko-češki pogranični sukob odigrao se prošlih dana kod Munka- čeva. Pala je krv. Poginulo je 9 ma- đarskih i 5 čeških vojnika. Čini se da incidenat, premda oštar i krvav. ipak neće uroditi tragičnim posljedicama. Velika Britanija prem i dalje str- pljivo radi na očuvanju svjetskog mira i doprinosi žrtve (put Chamberleina i Halifaksa u Rim također je jedna ta- kva žrtva) ipak, da ju eventualni do- gađaji ne bi zatekli nepripravnu, brzo povećava i dotjeruje svoju i onako golemu bojnu flotu. Sad ima u grad- nji do 150 što većih što manjih lađa. Ofenziva generala Franca u Ka- taloniji teče vrlo povoljno.