Strana 2 NARODNA SVIJEST 18 Siječnja 1939 Broj 3 Da li je glavni oltar u Maloj braći uvijek današnjem mjestu ? bio na Cijenio sam da je to pitanje, onako kako sam iznio u ,Hrv. Straži“ broj 266 i 267 god. 1938., definitivno ri- ješeno. Megjutim neki se ne slažu s mojim izlaganjem te nastoje dokazati (v. ,N. Svijest“ br. 2 t. g. i ,Jadranski Dnev- mik* koncem prošle godine) da se Gundulićev grob ima iražiti ma dru- gom mjestu, stojeći na stanovištu da je oltar veliki, prije potresa, bio dub- lje u apsidi, tako da bi ono što je bilo onda ispred oltara, s pomaknu- ćem oltara, ostalo danas iza oltara. Za dokaz da je oltar bio dublje u apsidi navogiaju se slijedeći argumenti: 1) Romanska crkva, njezin stil, arhi- lektura i nutarnji namještaj zahtjevaju da veliki oltar bude po sredini apside, a možda i dublje. Nekada je bila crkva Male Braće romanskog stila. Dakle je i oltar morao da bude dublje u apsidi. 2) Iza oltara, u takvoj poziciji, mo- glo je da bude mjesta za kor, za le- gjio, sjedala i za grobove. 3) Gundulićeva grobnica, s poma- knućem oltara naprijed, bila je napu- štenu i nova učinjena u kapelici koja se malazi i danas, izmegju vanjskog zida apside i sakristije. 4) Ne stoji, ili ne zna se, da li je Orsa Zamanja pokopana 1654 u koru ispod legjija. 5? Na otvorenoj ploči ispod legjija vide se tragovi neke ornamentike, ali tu nema ni traga plemićkog grba obi- telji Zamagna, 6) Sjedala nisu biia na istom mje- stu gdje i sada. 8) Nezna se dosljedno, niti gdje je bilo mjesto hebdomadata, a niti grob ispod njega. 9) Biskupski grob, iza današnjeg oltara velikoga, ne datira od prije po- tresa nego istom od 1752 god. O bi- skupskom grobu Matice mrtvih ne mo- gu ništa da govore, jer ga tada nije ni bilo. 10) Veliki oltar bio je manjih di- menzija, najviše 2 m?, a i drugi oltari su bili maleni jer ih je bilo 25, gdje ih sada ima samo osam. Prve iri točke su piščevi pozitivni argumenti, dok su ostale točke jedno- stavno negiranje mojih argumenata. Osvrnuti ću se ukratko redom na sve spomenute, pozitivne i negativne argumente. Nagagjati da je veliki oltar bio dub- lje u apsidi, na temelju romanskog ili romaničkog stila ondašnje crkve, odveć je slobodno. Ne stoji da je crkva bila čisto romaničkog stila. O tome pouz- danih dokumenata nemamo. Ostataka pako romaničkog stila danas jedva je gdje opaziti. Naprotiv nalazimo lijepih elemenata gotice kao na pr. portal, prozori u sakristiji: i donji dio zvoni- ka. Ponutrica crkve i njezin namještaj izrazito je barokni ili renesanski, Da- kle mješavina raznih elemenata. U takvoj mješavini, oltar mogao je lako da bude postavljen onako kako je po- treba zahtjevala, bez obzira na stil. No baš u tom pogledu, praktična na- ime strana zahtjevala je oltar više spri- jeda. Redovničke zadruge su prve po- čele prenašati, radi praktičnosti, kor iza oltara. Nije bila sretna ideja, a nije ni posve u liturgijskom duhu, ali kad je već jedanput bio iza oltara tre- belo mu je naći i dovoljno mjesta. To se je postizavalo tako da je oltar bi- van pomaknut naprijed. Kad bi bio oltar negdje po sredini apside, onda ne bi bilo mjesta za o- veću redovničku familiju, recimo od tridesetak članova što svećenika, što studenata, što braće lajika, kakva je mogla biti onda u Male Braće. U našem slučaju, takav smještaj oltara bio bi nepriličan i radi slobod- nog ulaza u zvonik i u samostan, koji bi bio ostao ispred oltara. Proračunavanje površine apside na 54 m3, kako je vrši pisac u svrhu da dokaže te se je moglo naći mjesta i za sjedala i za legjio i za grobove, ne doprinoša za potvrdu teze ništa. To izračunavanje vrijedilo bi samo u slu- čaju da je oltar bio na današnjem mjestu. Ali pošto pisac uzimlje da je oltar bio u apsidi, onda je morao ra- čunati samo onu površinu koja se je nalazila iza ondašnjeg oltara. To zna- či za polovicu manje nego li je da- našnji kor. Prema tome nije moglo biti mjesta za gori navedene objekte ako je oltar t. j. bio po sredini apside. Stojeći, pisac ma stanovištu da je Gundulićev grob bio iza današnjeg oltara, (dakle negdje pri dnu apside) veli da je s pomaknućem oltara taj grob bio prenesen u današnju Gundu- lićevu kapelu. Ali otkuda pisac znade za to pre- našanje groba ? Oikuda znade (t. j. na temelju kojih dokumenata) da je Gundulićeva kape- la sagragjena istom poslije potresa ? Otkuda znade da je baš u tu kape- licu prenesen i pjesnik Gundulić ?, I konačno u kojim ispravama se čita da je pokopan ,in corau evaagelli ?“ Ni- su li to sve samo nagagjanja ? Da je Gundulićeva kapelica (grob- nica) postojala davno prije potresa o tome nema nikakve sumnje. Za vrije- me potresa, kako mi je preč. Dn Niko kan. Gjivanović čitao isvorni dokume- nat. kapelica je stradala i familija Gun- dulićeva tražila je u Rimu dispenzu da može interese od uloženog kapitala s kojima su se morale inače izgovarati mise, obratiti u popravak rečene ka- pele. To im je bilo i dozvoljeno za rok od 10 godina. Nije potreba, cijenim, ponovno do- kazivati da spomenuta kapela nije pri- padala lozi pjesnika Gundulića, nego drugoj jednoj lozi roda Gundulića, koja se je doista i pokopala u svojoj ka- peli, dok se je loza našega pjesnika pokapala ,ispred velikog oltara“. Moje argumente, u pogledu polo- žaja grobova iza oltara, piščevo nije- kanje nije ni malo oslabilo. Ja sam pisao da rečeni grobovi t.j. biskupski odmah iza oltara, grob Zamanjin po- sredini apside, te jedan ispod sjedali- ca i još jedan ispod hebdomadara u ravnoj liniji, datiraju od prije velikog potresa, a postoje još i danas. Pisac to niječe. Ja to, dabome, ne mogu dokazati jer su predmeti neposrednog iskustva, ali zato mogu svakome po- kazati da vidi i da se sam uvjeri, ima li dobre volje. Za biskupski grob veli: ,Taj grob, koji je tu sada nije to grob iz vreme- na prije potresa. To je grob biskupa Franchi-ja god. 1752. O tomu grobu Matice prije potresa ne mogu ništa da govore, jer ga tada nije bilo“. Biskup Franchi iz 1752 g. nije zacijelo prije potresa, niti sam ja to tvrdio. Ali zato neki ,ira Savin, bisk. trebinjski etc, bi pokopan iza velikog oltara u biskup- skoj grobnici 26 prosinca 1661“. Da- kle prije potresa. U taj grob pokapali su se i dalje biskupi sve do 1810 g. Te godine bio je naime pokopan u isti grob biskup Ferrich. To sve zna- mo iz Matica ili registra ukopanih u crkvi Male Braće. Za grob Orse Zamanjinke pokopane u koru ispod legjila 1654 godine, veli pisac: ,Ne zna se gdje je bio taj grob... Ispod sadanjega legjila imade komad ploče dobro izlizane ljudskom nogom, pa do njega komad hrapave ploče, na komu imade komad orna- mentike, ali nema traga grbu familije Zamagna“. I opet ne mogu dokazati nego samo pokazati da se tu doista nalazi i grob i grb rečene patricijske familije, a ne samo fragmenat orna- mentike. interesanino je spomenuti i to da je onaj komad navodne orna- mentike koga je vidio pisac, zapravo jedan dio grba i to neizlizan ljudskom nogom, dok je ostali dio grba i ploče koji je bio ispod legjija ostao je ne- taknut, dok se je maprotiv onaj dio koji je ostao izvan dobro izlizao. Da- kle je legjio bio na istom mjestu gdje i danas. Dalje veli pisac da sjedala, nisu bila po sred kora, nego unmaokolo, kao što je to i po drugim crkvama. To je točno za sjedala (stalli) gdje sjede sve- ćenici, Ali sjedalice koje služe klerici- ma — akolitima kod čitanja sv. of ci- ja, bile su i ostale do dana današnjega na svom staru mjestu. Pa opet veli pisac ,da sjedala nisu bila na istom mjestu gdje i danas“, A da gdje su onda bila? Valjda nisu visjela pod stropom ! Tako isto mogu ponovno ustvrditi da mjesto hebdomadara nije moglo biti drugdje nego baš ondje gdje je i danas t. j. na dnu kora. Sad, da li su spomenuti grobovi bili u ravnoj liniji jedan iza drugoga, ili ma koji drugi način smješteni, sporedna je stvar. Glavno je da su oni zauzimali (kako se i danas može viditi) početak, sre- dinu i dno kora. Njihov smještaj go- vori nam da je kor ili apsida imala duljinu prije potresa kao i poslije potresa. Prema tom logično slijedi da je ve- liki oltar bio i ostao na istome mje- stu. Što se tiče konačno veličine oltara velikoga, te broja malih oltara kojih bi bilo prema pisanju pisca 25, pre- ma o. Juriću 21, ništa me mijenja na stvari. Ja držim da nije bilo više od 12 ev. 14 oltara. Ali o tome drugom zgodom bude li prilike i volje. fra N. Španjol — Radi pregradnje snižene cijene zgodna prilika za nabavu božićnih darova KNJIŽARA JADRAN" DUBROVNIK Podmirite pretplatu! Iz božićne poslanice pra- voslavnog patrijarhe Srpskopravoslavni patrijarha g. Dr. Gavrilo Dožić, uputio je svojim vjer- nicima božićnu poslanicu, koja poči- nje riječima : ,Gavrilo po milosti Božjoj pravo- slavni Arhiepiskop Pećki, Mitropolit Beogradsko-Karlovački i Patrijarh Srp- ski, svemu časnom prezbiterstvu, mo- naštvu i blagočestivom i Bogom ču- vanom narodu pravoslavnom, blago- dat i milost od Boga Oca, koji nas je blagoslovio svakim blagoslovom s ne- ba u Hristu (Ef, 1, 2—3), a od smer- nosti naše celiv u Duhu i svesrdni božićni pozdrav : Hristos se rodi! Već je dvadeseto stoljeće od kako u radosti i duhovnom veselju slavimo veliki praznik Gospoda i Spasitelja našeg Isusa Hrista. Ova velika i čo- vječjem umu nedostupna tajna Božijeg ovaplogjenja, trijumf je Božje volje i Božje ljubavi prema rodu ljudskom. Spasonosna tajna ovaplogjenja Slo- va Božjeg trijumiuje pobedom nad svima grešnim i zločinačkim postupci- ma i pothvatima odmetnutog i zablu- djelog predhrišćanskog čovečanstva. Ona irijumfsuje nad padom naših Pra- roditelja, preko kojih se grijeh uselio u ovaj svet; nad potopom, ispred ko- ga ie moralna pokvarenost bila ovla- dala svetom; nad idolopoklonstvom, koje je bilo zasjenilo u očima naroda jednog i istinitog Boga; nad faraon- skim nasiljem, sa kojim je izabrani narod bio lišen zavjeta Božjeg; nad vavilonskim ropstvom, koje je izabra- ni narod vodio u tugju zemlju; nad grubom silom Grka i Rimljana, koji su primorali izabrani narod da se otcjepi i odmetne od istinitog Boga ; nad zločinačkim planom svirepog cara Iroda, koji je, ubistvom toliko hiljada nevine odojčadi u Izrailju, tražio da pogubi i novorogjenog mladenca Isusa, Iskupitelja i Spasitelja sveta“. Poslanica završava riječima : »Proslavljajući veliki i radosni praz- nik Božića, Nove godine i Bogojavlje- nja, kao najveće duhovno blago i spa- sonosno dobročinstvo Božje volje i Božje ljubavi prema nama, pogjimo, braćo i sestre blagočestiva djeco Sve- tosavske Pravoslavne Crkve, za Hristom Bogom, najvećim i svemogućim ze- maljskim i nebeskim Mirotvorcem i Dobročiniteljem roda ljudskoga! Samo lučezarna svijetlost Njegove Božanske i spasonosne nauke može nas osvježiti i osnažiti, da u svetoj vjeri našoj bu- demo sposobni i jaki srcem i duhom, voljom i energijom za svako dobro djelo. Obasjani evangjelskom svjetlo- šću i ljubavlju možemo osjetiti veliku radost i trijumf slave carstva Božjega na zemlji, da bi u neizmjernoj i velikoj tajni Rogjenja Sina Božijeg i Iskupi- telja našeg, mogli sa nebeskim angje- lima, u skromnosti vitlejemskih pastira, pjevati: ,Slava na visini Bogu i na zemlji mir i dobra volja megju lju- dima!“ Mir Božji, Hristos se rodi !“ Blagoslov i neizmjerna blagodat Božja neka uveliča Božićnu radost vašu, a svesrdni pozdrav i topla ljubav Nama neka bude sa svima vama u Gospodu i Spasitelju našem Isusu Hristu sada i svagda! Odlazak i dolazak željezž- mice, Vlakovi dolaze u Gruž svaki dan u 5:45, 9.20 (brzi), 18:40, a odla- ze svaki dan u 6:45, 1205, 20:45 (brzi). Još k tomu u 15.45 odlazi vlak za Hum-Trebinje, a dolazi 14.5%,