TAKSA PLAĆENA U GOTOVU Narodna Svijesi D., XXI — BR. 4 DUBROVNIK, 25. Siječnja 1939 CIJENA Din. 1:50 Crkva i Židovstvo Ovo je izvod iz nedavno održane propovijedi msgra Cazzani biskupa u Cremoni u kojoj se tumači načelni stav Crkve prama Židovstvu. »Ruka Božja je očita u povijesti, a osobito se na sjajan način očitovala u povijesti židovskoga naroda. Taj narod, koji i malobrojan u us- poredbi sa cjelokupnim ljudskim ro- dom, koji je inteligentan, radišan i pro- doran pomiješan je sa svim narodima, a da se ni s jednim nije stopio. Ču- desno se prilagogjuje gragjanskim i gospodarskim uvjetima svih naroda i vremena, ali nepokolebivom ustraj- nošću čuva karakteristike svoga ple- mena i svoje organizacije i zajednicu oko sinagoga. Na taj način je on i nehotice svijetlo svjedočanstvo božan- skoga podrijetla kršćanstva. Skoro u svojoj cjelini židovski narod zabacuje vjeru u Evangjelje, ali čuva- jući i širenje svoje svete knjige u ko- jima se preko Proroka iznosi, da tako kažemo preventivna povijest Kristova, svjedoči za kršćanstvo, a sa svojim životom i samom povijesti ovaj narod potvrgiuje riječ i samo božanstvo Kri- stovo. Divni su vremeniti uspjesi napretka židovskoga naroda. Reklo bi se, da Bog ovome. nekada izabranom, naro- du i da je drži obećanje blagostanja, budući da je on odbio blago vječnoga kraljevstva Kristova. Ali kada taj na- rod dosegne stanoviti stepen blagosta- nja i moći i kada se čini, da je blizu ostvarenja svoga sna o kraljevstvu Ju- dinu, podiže se protiv njega oluja, koja u različitim oblicima obnavlja kazne koje je prorekao Krist. Sjetimo se ono- ga što se dogodilo u vrijeme Julijana Apostate, koji je pretendirao, da će Krista utjerati u laž, kad je pomagao Židovima, da bi u Jeruzalemu opet sagradili hram, okupiii se oko njega i obnovili kraljevstvo Izraela. Iz jaraka iskopanih za temelje provalio je pla- men kao iz vulkana, tako da je pod- hvat morao biti napušten. To je zabi- lježio takogjer i poganski povjesničar Marcelin. I sada su Židovi u najbogatijim zemljama predobili opsežnu i moćau gospodarsku prevlast u trgovini, in- dustriji i bankarstvu, a negdje takogjer i u politici, dok u isto vrijeme nastoje pod zaštitom bogatih i moćnih država da obnove kraljevstvo Siona. Ali eto podiže se protiv njih nova oluja. To je uvijek znak ruke Božje, koja ispak, razumije se, ne posvećuje eks- cese koje na različitim mjestima poči- nja mržnja na Židove, isto kao ni onda kad se služio sa Nabuhodonozorom, da bi kaznio tada još izabrani narod, a da time nisu postale legitimnim sve okrutnosti i bezboštvo onoga moćnog babilonskog vladara. Kažu neki, da Crkva štiti i brani Židove s njihovim židovstvom. To nije istina. I radi toga malazite staru i dugu Oglašujte u ,,Nar. Svijesti“, tradiciju crkvenog zakonodavstva i di- scipline kojoj je cilj, da obuzda i ogra- niči akciju i utjecaj Židova megju krš- ćanima kao i dodir kršćana i Židova izolirajući Židove i nedozvoljavajući im vršenje onih služba i zvanja preko ko- jih bi mogli dominirati ili utjecati na duh, odgoj i običaje kršćana. Ona se uvijek brinula za obranu, očuvanje i kršćanske vjere i običaja od očitiih utjecaja Židova i ništa više, Razumije se, da su vanjski oblici i strogosti crkvene discipline bili razli- čiti prema prilikama zemalja, naroda i vremena, ali su duh i bit crkvene di- scipline s obzirom na Židove uvijek bili isti“. Crkva je uvijek nastojala, da obrana od židovskih utjecaja ostane u grani- cama čovječnosti i ljubavi. Uvijek je molila i moli za obraćenje Židova i prima u svoju zajednicu sve one, koji iskreno prihvate Kristovu nauku. »Ovi ipak moraju prekinuti sve veze s židovskim općinama i moraju se osloboditi od svakoga sudjelovanja i suradnje s njima. I radi toga Židovi, koji se iskreno obrate nailaze u na- puštanje, na averziju a ne rijetko i na progon s njihove ex braće po židovstvu“. »Crkva ne prihvaća i ne može pri- hvatiti materijalističkog rasizma, koje- mu su duša i duh ovisni o krvi i koji ne priznaje gospodstva slobodne i razumne duše nad naslijegjenim instik- tima, koji zabacuje djelovanje milosti preko gospodstva duha nad mesom, kao ni prevlast kršćanske ljubavi pre- ma prirogjnnim simpatijama i antipa- tijama“. »Oni iskreni obraćenici, pa došli oni od židovstva ili od poganstva od apo- stata ili od heretika, kad su jedamput kršteni za Crkvu su kršćani kao i svi drugi i s njima se postupa kao i sa svim drugim te njihove ženidbe s krš- ćanima imaju bit i efekte jednake kao i kod svih drugih“. Crkva nije izmijenila svoje zakone u rist Židova. I danas kao i uvijek su u načelu zabranjene sve ženidbe s Ži- dovima“, »Ali sigurno nije ljudski, a još ma- nje kršćanski, kad se meki prerevni skandaliziraju nad djelima milosrgja i ljubavi ili iskazima samilosti prema svim Židovima, koji su zakonima o rasi dovedeni u bijedan položaj, koji traži samilost. Skandalizirati se mad tim milosrgjem znači zaboraviti ili ne razumjeti Kristove priče o Samaritancu i dijeliti neljudsku intrasigentnost Ži- dova protiv koje je Krist ustao tom pričom. To znači ne shvatiti i ne osje- titi smisla one ljubavi koja je praktič- na bit Evangjelja“. Crkva je uostalom uvijek bila opre- zna i spora u obraćenje Židova i ne običaje im dodijeliti kršte- nja, ako ne poslije dugih i ozbiljnih kušnja. Ona je još sporija i opreznija kada prilike vremena ili mjesta mogu navesti Židova ili nevjernika da zatraži kršćanstvo s ciljem, da ukloni sve pre- grade bilo radi računa, interesa, bilo radi strasti“. Nemoć parlamentarne demokracije Dogagja se katkad i to, da ,Na- rodni“ zastupnici uopće nijesu narod- ni, jer ih narod nije izabrao, Nijesu izabrani slobodnom narodnom voljom, jer je sam narod nije imao, budući mu je bila nametnuta putem terora ili zavaravanja i obećavanja, tugja volja. Ti t. zv. Narodni“ zastupnici nijesu ništa drugo nego ljudi, koji su znali steći simpatije kod raznih šefova stra- naka. Sami su ih šefovi formalno iza- brali kao ,narodne“ zastupnike, a na- rod je pri tom igrao sasvim sporednu ulogu. A da li su bar šefovi stranaka izabrani od širokih narodnih slojeva ? U mnogo slučajeva nijesu, jer je njih izvikala gradska ulična masa ne gle- dajući ni ma sposobnosti ni na po- štenje pojedinaca, nego samo na što veću servilnost i ulagivanje istoj masi, Zato je već u XIX v. rekao Donoso Cortes, veliki španjolski politik i uče- njak svjetskog glasa, da je pučka vo- lja gragjanske demokracije samo fik- cija, iza koje se krije diktatura jednog sloja. Dogodi se čak, što je još mnogo gore, da u tom najvećem narodnom i državnom forumu sjede i oni individui koji bi morali biti pod stražom i u zatvoru. Tu više puta sjede ljudi ne- karakterni, bez spreme, bez sposobno- sti i razumjevanja za teške i zamršene megjunarodne, narodne, socijalne, po- litičke i kulturne probleme. Pa što je još najgore, u parlamentu mogu mirno sjediti i najgore narodne izdajice, I taj po sposobnosti i mišljenju pravi ulični talog i ološ znade se u parlamentu često puta terorom i zavaravanjem šire narodne mase održati na vlasti te tako silom nametnuti svoju volju eliti duha i kulture; a baš njoj bi po pravu pri- padalo da vlada. Ali to je sve u ime jednakosti, slobode i bratstva ! — Zato je potpuno opravdano kazao De Toc- queville da opće pravo glasa prečesto daje vlast nad društvom bogaljima du- ha. — K svemu ovome pridolazi joši silna korupcija i gloženje megju sa- mim strankama, da tako bude puna mjera. Videći da se sve ovo dogagjai u Francuskoj Andrć Tardieu, jedan od najvećih živućih francuskih državnika, napisao je u svojoj nedavno izišloj knjizi ,Souverain captit“ i ovo: ,Kad bi sloboda imala suditi Trećoj Repu- blici (Francuskoj) naprosto bi je osu- dila“. Pa zar da tako shvaćena i provede- na parlamentarna demokracija kroji sudbinu naroda i čitavog svijeta ? Do- ista ne! |I nastupila je reakcija sa svim ozna- kama što ih ona ima po svojoj naravi, U mnogim su državama nastali po- kreti, kojima je cilj spas naroda i do- movine iz ralja parlamentarne demo- kracije davajući svu vlast jednom čo- vjeku, pa makar i privremeno, koji će svojom moći i ugledom podignuti du- boko zapala narodna kola. To je sve unapred vidio genijalni Donoso Cortes, jer kaže: ,Iza stranaka, što se glogju i propadaju, stoji masa koja je gladna i koja ima po općem glasovnom pravu u svojim rukama Herkulovu batinu. drže drage ruke. Zgrabit će je onda ona sama u svoje ruze; izabrat će tirana, idola, koji će se iz ništa podići i prisvojiti svemoguaću vlast“, Drugom jednom zgodom kaže još i ovo: ,Dik- tatura je faktično nužni izlaz iz libe- ralne demokracije, koja je slobodom raspravljanja stavila sve u pitanje i tako potkopala načela vrhovne vlasti, njenog auktoriteta i same zakonitosti, Iz toga stanja nema drugog izlaza do diktature, jer se jedino tako može sa- čuvati društvo od raspada, do kojega ga vodi razularenost stranačke političke borbe“. Pa čak i sami napredak tehni- ke neizravno potkopava temelje današ- nje parlamentarne demokracije, To po- tvrgiuju i ove Tocquevilleove riječi: »Svijet se uporedo s tehničkim na- predkom sve više komplicira i bit će sve teže i teže organizirati ga demo- kratski što bude kompliciraniji, jer će morati biti organiziraniji“. Ta reakcija ma ovakovu parlamen- tarnu demokraciju najjače se ispoljila u talijanskom fašizmu, njemači cijonal-socijalizmu i španujols cijonalnom pokretu. Fašizam se drži doktrine, što ju je sam Mussolini napisao u Talijanskoj Eaciklopediji, a koja uglavnom glasi ovako: ,Fašizam hoće da država bu- de jaka, organizovana i u isto vrijeme osnovana na širokoj narodnoj osnovci, Fašizam nijeće da broj kao broj, mo- že ravnati ljudskim društvom ; niječe da taj broj može vladati ma osnovi periodičke konsultacije naroda. — Fa- šizam tvidi, da postoji nejednakost ljudi, nejednakost neizbježiva, ali plo- dna i blagotvorna, jer ljudi ne mogu postati jednaki mehaničkim i izvanj- skim činom, kao što je opće izborno pravo. Fašizam zabacuje u demokraciji apsurdnu konvencijonalnu laž o poli- tičkoj jednakosti, zebacuje duh skupne neodgovornosti i bajku o sreći i neo- graničenom napretku. Ali, ako se de- mokracija može shvatiti drukčije, to jest, ako demokracija znači, da narod ne bude potisnut na rub države, tada je fašizam mogao biti označen kao demokracija organizirana, centralizi- rana i autoritarna“, Talijanskom fašizmu sliči i španjol- ski nacijonalni pokret, iako je u nje- mu došlo do potpunog izražaja speci- fična španjolska mota i jače istaknut sistem, koji papa preporučuje u svojim enciklikama, a osobito u ,quadragesi- mo anno“. to jest korporativizam. Čini se na prvi pogled, da njemački nacijonalsocijalizam sliči gore spome- nutim sistemima. Ali promotrivši ga malo bolje odmah se vidi, da je od njih mnog različniji, i to osobito u unutrašnjem obliku. Ova iri pokreta protiv izmoždene parlamentarne demokracije ipak nijesu osamljena. U mnogim, gotovo svim, evropskim državama pojavili su se i napreduju, gdje jače gdje slabije, slični pokreti, čak i u bajoslovnoj demokrat- skoj Eagleskoj. Činjenice i stvarnost jasno govore. Tu su znakovi teške i nepreboliive bo- lesti sadašnje parlamentarne demokra- cije. Neostaje drugo nego čekati, da je smrt pokosi svojom nesmiljenom ko- som i da je povede u carstvo prošlo- sti i zaborava. Historiji ostaje dužnost da je kritički prosudi. Na pomolu je bolji i pravedniji so- cijalni, kulturni i politički poredak - kršćanski korporativizam.