TAKSA PLAĆENA U GOTOVU

Narodna Svijesi

 

D., XXI — BR. 4

DUBROVNIK, 25. Siječnja 1939

CIJENA Din. 1:50

 

Crkva i Židovstvo

Ovo je izvod iz nedavno održane
propovijedi msgra Cazzani biskupa u
Cremoni u kojoj se tumači načelni stav
Crkve prama Židovstvu.

»Ruka Božja je očita u povijesti, a
osobito se na sjajan način očitovala u
povijesti židovskoga naroda.

Taj narod, koji i malobrojan u us-
poredbi sa cjelokupnim ljudskim ro-
dom, koji je inteligentan, radišan i pro-
doran pomiješan je sa svim narodima,
a da se ni s jednim nije stopio. Ču-
desno se prilagogjuje gragjanskim i
gospodarskim uvjetima svih naroda
i vremena, ali nepokolebivom ustraj-
nošću čuva karakteristike svoga ple-
mena i svoje organizacije i zajednicu
oko sinagoga. Na taj način je on i
nehotice svijetlo svjedočanstvo božan-
skoga podrijetla kršćanstva.

Skoro u svojoj cjelini židovski narod
zabacuje vjeru u Evangjelje, ali čuva-
jući i širenje svoje svete knjige u ko-
jima se preko Proroka iznosi, da tako
kažemo preventivna povijest Kristova,
svjedoči za kršćanstvo, a sa svojim
životom i samom povijesti ovaj narod
potvrgiuje riječ i samo božanstvo Kri-
stovo.

Divni su vremeniti uspjesi napretka
židovskoga naroda. Reklo bi se, da
Bog ovome. nekada izabranom, naro-
du i da je drži obećanje blagostanja,
budući da je on odbio blago vječnoga
kraljevstva Kristova. Ali kada taj na-
rod dosegne stanoviti stepen blagosta-
nja i moći i kada se čini, da je blizu
ostvarenja svoga sna o kraljevstvu Ju-
dinu, podiže se protiv njega oluja, koja
u različitim oblicima obnavlja kazne
koje je prorekao Krist. Sjetimo se ono-
ga što se dogodilo u vrijeme Julijana
Apostate, koji je pretendirao, da će
Krista utjerati u laž, kad je pomagao
Židovima, da bi u Jeruzalemu opet
sagradili hram, okupiii se oko njega i
obnovili kraljevstvo Izraela. Iz jaraka
iskopanih za temelje provalio je pla-
men kao iz vulkana, tako da je pod-
hvat morao biti napušten. To je zabi-
lježio takogjer i poganski povjesničar
Marcelin.

I sada su Židovi u najbogatijim
zemljama predobili opsežnu i moćau
gospodarsku prevlast u trgovini, in-
dustriji i bankarstvu, a negdje takogjer
i u politici, dok u isto vrijeme nastoje
pod zaštitom bogatih i moćnih država
da obnove kraljevstvo Siona. Ali eto
podiže se protiv njih nova oluja.

To je uvijek znak ruke Božje, koja
ispak, razumije se, ne posvećuje eks-
cese koje na različitim mjestima poči-
nja mržnja na Židove, isto kao ni onda
kad se služio sa Nabuhodonozorom,
da bi kaznio tada još izabrani narod,
a da time nisu postale legitimnim sve
okrutnosti i bezboštvo onoga moćnog
babilonskog vladara. Kažu neki, da

Crkva štiti i brani Židove s njihovim
židovstvom.

To nije istina.
I radi toga malazite staru i dugu

 

Oglašujte u ,,Nar. Svijesti“,

tradiciju crkvenog zakonodavstva i di-
scipline kojoj je cilj, da obuzda i ogra-
niči akciju i utjecaj Židova megju krš-
ćanima kao i dodir kršćana i Židova
izolirajući Židove i nedozvoljavajući im
vršenje onih služba i zvanja preko ko-
jih bi mogli dominirati ili utjecati na
duh, odgoj i običaje kršćana. Ona se
uvijek brinula za obranu, očuvanje i
kršćanske vjere i običaja od očitiih
utjecaja Židova i ništa više,

Razumije se, da su vanjski oblici i
strogosti crkvene discipline bili razli-
čiti prema prilikama zemalja, naroda i
vremena, ali su duh i bit crkvene di-
scipline s obzirom na Židove uvijek
bili isti“.

Crkva je uvijek nastojala, da obrana
od židovskih utjecaja ostane u grani-
cama čovječnosti i ljubavi. Uvijek je
molila i moli za obraćenje Židova i
prima u svoju zajednicu sve one, koji
iskreno prihvate Kristovu nauku.

»Ovi ipak moraju prekinuti sve veze
s židovskim općinama i moraju se
osloboditi od svakoga sudjelovanja i
suradnje s njima. I radi toga Židovi,
koji se iskreno obrate nailaze u na-
puštanje, na averziju a ne rijetko i na
progon s njihove ex braće po židovstvu“.

»Crkva ne prihvaća i ne može pri-
hvatiti materijalističkog rasizma, koje-
mu su duša i duh ovisni o krvi i koji
ne priznaje gospodstva slobodne i
razumne duše nad naslijegjenim instik-
tima, koji zabacuje djelovanje milosti
preko gospodstva duha nad mesom,
kao ni prevlast kršćanske ljubavi pre-
ma prirogjnnim simpatijama i antipa-
tijama“.

»Oni iskreni obraćenici, pa došli oni
od židovstva ili od poganstva od apo-
stata ili od heretika, kad su jedamput
kršteni za Crkvu su kršćani kao i svi
drugi i s njima se postupa kao i sa
svim drugim te njihove ženidbe s krš-
ćanima imaju bit i efekte jednake kao
i kod svih drugih“.

Crkva nije izmijenila svoje zakone u
rist Židova. I danas kao i uvijek su u
načelu zabranjene sve ženidbe s Ži-
dovima“,

»Ali sigurno nije ljudski, a još ma-
nje kršćanski, kad se meki prerevni
skandaliziraju nad djelima milosrgja i
ljubavi ili iskazima samilosti prema
svim Židovima, koji su zakonima o
rasi dovedeni u bijedan položaj, koji
traži samilost. Skandalizirati se mad
tim milosrgjem znači zaboraviti ili ne
razumjeti Kristove priče o Samaritancu
i dijeliti neljudsku intrasigentnost Ži-
dova protiv koje je Krist ustao tom
pričom. To znači ne shvatiti i ne osje-
titi smisla one ljubavi koja je praktič-
na bit Evangjelja“.

Crkva je uostalom uvijek bila opre-
zna i spora u obraćenje
Židova i ne običaje im dodijeliti kršte-
nja, ako ne poslije dugih i ozbiljnih
kušnja. Ona je još sporija i opreznija
kada prilike vremena ili mjesta mogu
navesti Židova ili nevjernika da zatraži
kršćanstvo s ciljem, da ukloni sve pre-
grade bilo radi računa, interesa, bilo
radi strasti“.

Nemoć parlamentarne demokracije

Dogagja se katkad i to, da ,Na-
rodni“ zastupnici uopće nijesu narod-
ni, jer ih narod nije izabrao, Nijesu
izabrani slobodnom narodnom voljom,
jer je sam narod nije imao, budući
mu je bila nametnuta putem terora ili
zavaravanja i obećavanja, tugja volja.
Ti t. zv. Narodni“ zastupnici nijesu
ništa drugo nego ljudi, koji su znali
steći simpatije kod raznih šefova stra-
naka. Sami su ih šefovi formalno iza-
brali kao ,narodne“ zastupnike, a na-
rod je pri tom igrao sasvim sporednu
ulogu. A da li su bar šefovi stranaka
izabrani od širokih narodnih slojeva ?
U mnogo slučajeva nijesu, jer je njih
izvikala gradska ulična masa ne gle-
dajući ni ma sposobnosti ni na po-
štenje pojedinaca, nego samo na što
veću servilnost i ulagivanje istoj masi,
Zato je već u XIX v. rekao Donoso
Cortes, veliki španjolski politik i uče-
njak svjetskog glasa, da je pučka vo-
lja gragjanske demokracije samo fik-
cija, iza koje se krije diktatura jednog
sloja.

Dogodi se čak, što je još mnogo
gore, da u tom najvećem narodnom i
državnom forumu sjede i oni individui
koji bi morali biti pod stražom i u
zatvoru. Tu više puta sjede ljudi ne-
karakterni, bez spreme, bez sposobno-
sti i razumjevanja za teške i zamršene
megjunarodne, narodne, socijalne, po-
litičke i kulturne probleme. Pa što je
još najgore, u parlamentu mogu mirno
sjediti i najgore narodne izdajice, I taj
po sposobnosti i mišljenju pravi ulični
talog i ološ znade se u parlamentu
često puta terorom i zavaravanjem šire
narodne mase održati na vlasti te tako
silom nametnuti svoju volju eliti duha
i kulture; a baš njoj bi po pravu pri-
padalo da vlada. Ali to je sve u ime
jednakosti, slobode i bratstva ! — Zato
je potpuno opravdano kazao De Toc-
queville da opće pravo glasa prečesto
daje vlast nad društvom bogaljima du-
ha. — K svemu ovome pridolazi joši
silna korupcija i gloženje megju sa-
mim strankama, da tako bude puna
mjera. Videći da se sve ovo dogagjai
u Francuskoj Andrć Tardieu, jedan od
najvećih živućih francuskih državnika,
napisao je u svojoj nedavno izišloj
knjizi ,Souverain captit“ i ovo: ,Kad
bi sloboda imala suditi Trećoj Repu-
blici (Francuskoj) naprosto bi je osu-
dila“.

Pa zar da tako shvaćena i provede-
na parlamentarna demokracija kroji
sudbinu naroda i čitavog svijeta ? Do-
ista ne!

|I nastupila je reakcija sa svim ozna-
kama što ih ona ima po svojoj naravi,
U mnogim su državama nastali po-
kreti, kojima je cilj spas naroda i do-
movine iz ralja parlamentarne demo-
kracije davajući svu vlast jednom  čo-
vjeku, pa makar i privremeno, koji će
svojom moći i ugledom podignuti du-
boko zapala narodna kola. To je sve
unapred vidio genijalni Donoso Cortes,
jer kaže: ,Iza stranaka, što se glogju
i propadaju, stoji masa koja je gladna
i koja ima po općem glasovnom pravu
u svojim rukama Herkulovu batinu.
drže drage ruke. Zgrabit će je onda

ona sama u svoje ruze; izabrat će
tirana, idola, koji će se iz ništa podići
i prisvojiti svemoguaću vlast“, Drugom
jednom zgodom kaže još i ovo: ,Dik-
tatura je faktično nužni izlaz iz libe-
ralne demokracije, koja je slobodom
raspravljanja stavila sve u pitanje i
tako potkopala načela vrhovne vlasti,
njenog auktoriteta i same zakonitosti,

Iz toga stanja nema drugog izlaza do

diktature, jer se jedino tako može sa-
čuvati društvo od raspada, do kojega
ga vodi razularenost stranačke političke
borbe“. Pa čak i sami napredak tehni-
ke neizravno potkopava temelje današ-
nje parlamentarne demokracije, To po-
tvrgiuju i ove Tocquevilleove riječi:
»Svijet se uporedo s tehničkim na-
predkom sve više komplicira i bit će
sve teže i teže organizirati ga demo-
kratski što bude kompliciraniji, jer će
morati biti organiziraniji“.

Ta reakcija ma ovakovu parlamen-
tarnu demokraciju najjače se ispoljila
u talijanskom fašizmu, njemači
cijonal-socijalizmu i španujols
cijonalnom pokretu.

Fašizam se drži doktrine, što ju je
sam Mussolini napisao u Talijanskoj
Eaciklopediji, a koja uglavnom glasi
ovako: ,Fašizam hoće da država bu-
de jaka, organizovana i u isto vrijeme
osnovana na širokoj narodnoj osnovci,
Fašizam nijeće da broj kao broj, mo-
že ravnati ljudskim društvom ; niječe
da taj broj može vladati ma osnovi
periodičke konsultacije naroda. — Fa-
šizam tvidi, da postoji nejednakost
ljudi, nejednakost neizbježiva, ali plo-
dna i blagotvorna, jer ljudi ne mogu
postati jednaki mehaničkim i izvanj-
skim činom, kao što je opće izborno
pravo. Fašizam zabacuje u demokraciji
apsurdnu konvencijonalnu laž o poli-
tičkoj jednakosti, zebacuje duh skupne
neodgovornosti i bajku o sreći i neo-
graničenom napretku. Ali, ako se de-
mokracija može shvatiti drukčije, to
jest, ako demokracija znači, da narod
ne bude potisnut na rub države, tada
je fašizam mogao biti označen kao
demokracija organizirana, centralizi-
rana i autoritarna“,

Talijanskom fašizmu sliči i španjol-
ski nacijonalni pokret, iako je u nje-
mu došlo do potpunog izražaja speci-
fična španjolska mota i jače istaknut
sistem, koji papa preporučuje u svojim
enciklikama, a osobito u ,quadragesi-
mo anno“. to jest korporativizam.

Čini se na prvi pogled, da njemački
nacijonalsocijalizam sliči gore spome-
nutim sistemima. Ali promotrivši ga
malo bolje odmah se vidi, da je
od njih mnog različniji, i to osobito u
unutrašnjem obliku.

Ova iri pokreta protiv izmoždene
parlamentarne demokracije ipak nijesu
osamljena. U mnogim, gotovo svim,
evropskim državama pojavili su se i
napreduju, gdje jače gdje slabije, slični
pokreti, čak i u bajoslovnoj demokrat-
skoj Eagleskoj.

Činjenice i stvarnost jasno govore.
Tu su znakovi teške i nepreboliive bo-
lesti sadašnje parlamentarne demokra-
cije. Neostaje drugo nego čekati, da je
smrt pokosi svojom nesmiljenom ko-
som i da je povede u carstvo prošlo-
sti i zaborava. Historiji ostaje dužnost
da je kritički prosudi.

Na pomolu je bolji i pravedniji so-
cijalni, kulturni i politički poredak -
kršćanski korporativizam.