need i i TAKSA PLAĆENA U GOTOVU rodna Svijest GOD. XXI — BR. 5 DUBROVNIK, SVETI VLAHO Oj simbole slave moga vječnog grada što ponosno bdiješ povrh sterih mira u ulozi svetoj vječnoga pastira, u Tebi je radost, veselje i nada! Kako sveto stojiš, ponosno i drago ! | ma ivrđavam — svuda — povrh gradskih vrata; Grad moj mirno sniva na ruci od zlata, pogled ti ga prati — kako sveto blago! Iznad njega vi_jeme - svako doba kroči! al' ti si ga eto čvrsto zagrlio, Dubrovnik je vjeran samo tebi bio — otet ti ga nitko nikad neće moći... Opet će mu sunce mirno, toplo sjati i ogrijat duše željne mira, sklada, u kojima živi i želja i nada, da se sretno doba u krilo mu vrati! Eto, danas, Đivo tu nad grobom Tvojim Dubrovčanin svaki zakletvu će dati, da će ponos grada vjerno čuvat znati, ostat duhom vjeran djedovima svojim! O Svetomu Vlahu 1939, Niko Kućar Svetomu Vlahu Više puta, Vlaho, spaso si nam Grad Od potresa, ropstva i ostalih zala; Lebdeć nam sav brižan vrh mira i žala: Odbio si od njeg pokoru i glad ! Stoga nam se Tvoja svima sviđa mitra, Kao i čaroban biskupski Tvoj štap; Tvoja jer je pomoć Dubrovniku hitra, Nada nj siplješ Svojih svih milds(i slap! Pristupamo svi Ti da ljubimo moći, Ti ćeš, Vlaho Sveti, zaista pomoći, 1 očuvati nas od bolesti grla! Tako, i unaprijed, vladaj, divni sveče, Tisuće pred Tobom poklonika kleče... S TOBOM DUBRAVA JE: , STOJNA, NEUMRLA ! Jakov Carić Čuvaru Dubrovnika Digni se more u bučni slap, probudi život u grlu svom i kliči himnu šumom snažnim Moćnom Čuvaru gnijezda velikana slobode i sreće slavnih dana. Jer On je svjetlo u. tami zloće, zdravlju bolesti, :i sunce što radost u tuzi bije. Zaklon čvrst je u buri strasti, | tvrđava u borbi jaka i majka što nad čedom svojim bdije. Sveče Veliki rastjeraj oblake ropstva nek opet slobode vedrina sine veličanstvo, snaga i sjaj. O Sveti Viaho, Dubrovnik sačuvaj ! Iv. Plevnik Sveti Vlaho na Gorici Crkvice b'jela na brijegu popeta što pozdravljćš sunce, dočekivaš ZOTU, pučini se baniš i sinjemu moru ti si nami uv'jek uspomena sveta! Veseljem nas puniš okičena eto od zelenih bora, mrče i masline, ponosno tu stojiš usred te miline i čuvaš to mjesto drago nam i sveto! Sveto svima nami ! Vjekovi nam zbore! Eto i danas pozdrav ti donose barjaci iz grada, a veselo raznose odjeci trombuna od gore do gore slavu našeg Parca, kojom se ponose ocevi i djeca, gore naše, more... Pozdravljaš nas sveto usred te miline u zagrljaju vječnom neba i pučine! Februara_1939 Niko Kućar Ako nemate bolesno oko a trebaju Vam _naočali možete ih dobiti i bez liječničkog propisa kod stručnog op- tičara Bogdan, Dubrovnik, koji ima na skladištu sva potrebna optička po magala i samoprodaju najboljih op- tičkih leća tvrtke Carl Zeiss-Jena. Svi popravci izvršuju se odmah i najjeitinije. Sirite ,,Narodnu Svijest“ 1. Veljače 1939 CIJENA Din, 1:50 Barcelona je oslobođena Vitezovi Krsta i Slobode, hrabri zato čnici vjere katoličke i španjolske na- cionalne časti, jedinstva i obnove, u- gjoše prošlog četvrtka u oslobogjenu Barcelonu. -Ovo je dosle najveća po- bjeda generala Franca: najsjajniji u- spjeh španjolskog nacionalnog oružja. Oslobogjenje Barcelone znači više ne- go da je i sam Madrid oslobogjen ; jer glavno leglo crvene kuge to je bila Barcelona. Aždaja komunističke demo- kracije pogogjena je ovim udarcem usred svog otrovnog srca. Osobito nam je drago, što možemo dati izraza radosti nad ovako zname- nitim dogogjajem baš u ovom broju našeg lista: posvećenu blagdanu du- brovačkog Parca sv. Vlaha. Sv. Vlaho je živi simbol onih naših narodnih, nadasve uzvišenih, vječnih ideala, izra- ženih u starom, i danas vrlo aktuelnom geslu: Za Krst časni i slobodu zatnu! A berba generala Franca i njegovih vitezova, doista je borba za Krst i slobodu. Čitava katolička i nacionalna Špa- nija pristaje stoga uz Franca i priznaje ga za svog Vogju, pa bi jamačno slavni general već odavno bio izvoje- vao odlučnu i konačnn pobjedu, da se proti = španjolskom nacionalističkom pokretu od početka ne urotiše subver- zivne sile sviju zemalja: sve četiri crvene internacionale, masonerija i či- tav demokratski Babilon. I jedan dio hrvatskog novinstva pristaje nažalost uz španjolsku razbojničku demokraciju, No unatoč svim intrigama, pobjed- ničke nacionalističke falange sa razvi- tim barjacima umarširale su u grad, u kom desetci tisuća Bogu i domovini vjernih sinova, kroz ove dvije i po go- dine nagjoše mučeničku smrt od krva- ve ruke zločinačke ,demokratske“ sol- dateske, Azana, Negiin, Del Veyo i druge demokratske kaponje umakoše put Francuske, odnijevši sobom teške milijune narodnog novca. Prije nego što će strugnuti preko granice, ,vogje“ lansiraše putem radija ,svome narodu“ vatren proglas, da se bori do posljed- njeg čovjeka ! Ali barcelonski narod nije izdajnicima nasjeo, Netom crveni pljačkaši s ostalim de- mokratskim talogom napustiše mjesto; gragjanstvo, jedva dahnuvši dušom od strašnog terora, pod kojim je tako du- go čamilo, okitilo je umah svoje do- move dragom španjolskom macional- nom zastavom i uz neopisivo odušev- ljenje izašlo ma susret svojim davno željkovanim osloboditeljima. — Ovim je sada teško uzdrman, a možda i sasvim oboren famozni katalonski au- tonomizan, kao što je prošle godine slično nastradao baskički, Autonomija naime, koju španjolski republikanski ustav bijaše zajamčio Kataloniji i Bis- kaji (Kataloniji čak i sa izvjesnim državnim atributima), bila se izrodila : dijelom u očit i bezobziran separatizam, dijelom pak u komunizam. Jednom i drugom trebalo je doći kraja, pak se eto i došlo. Pitanje je, hoće li te au. tonomije ikad više oživjeti. Rat će svakako još koje vrijeme po- trajati, ali nakon oslobogjenja Barce- lone macionalistička je premoć tolika, da bi samo po čudu iz čvrstih ruku generala Franca mogla izmači dafini- tivna pobjeda. Mračne sile rovarit će doduše jošte; mu sa mnogo manje izgleda za njih, K. St, O Radi pregradnje snižene cijene zgodna prilika za nabavu raznih predmeta KNJIŽARA JADRAN“ DUBROVNIK GOSPA OD MILOSRĐA Ekvinoc' jo pučinom i krajem prostire crninu. Po vuni oblaka munje lije i svijetli tminu..... More vrije... Njega vjetar šiba strašan, a valovi, Ogromni i snažni, kano razbjesnieli lavovi, Jure, lete, uza grebene se penju i nrliču, A razmahane im grive b' jele poput zmija sikću... Onamo daleko, do gorice gore, Gospa — Nada B' jela — i Kamnoj Samoći, Sv'jetla kano ziška, mirno gleda more...... K njoj ide žena jedna. Bosa u crkvu ulazi, Ostavljajući za sobom irag po mramornoj stazi... Pred oltar Gospin klekne. Moli. I najednom s vrata, Istroš' nu skida ogrlicn od starinskog zlata, Pa Gospi je, što ozgo milo gleda, između ruža, Na dlanu ruka svojih žuljavih na zavjet pruža. Pogled joj k nebu krili, te u molitve plamenu, KO srma kosa briznu sva po ivelom ramenu... Svijetlo kandila sad plane, sad opet zaskili, Nemirnu rumen bacajuć po oltarevoj svili, Oluja se u prozor cčri... Vješa mrak ko pauk, I čuje se zviždanje brodova ko ljudski jauk, A žena mramor ljubi... po njemu rasiplje vlasi... »Oi, Marijo“, zavapi ona ,Ti mi sina spasi !* ELMOT