Broj 5 NARODNA SVIJEST 1. Veljače 192 Strana Tri Iizianove slike Sv. Vlaha, dubrovačkoga parca.* U gradskom muzeju u Jakinu (An- koni) u Italiji nalazi se jedna od naj- ljepših Tizianovih slika: Oltarna pala Blažene djevice u slavi, izmegju dva sveca. Kraj njih kleči darodavac. Po potpisu i datumu na slici znade se pouzdano, da je veliki mletački majstor sliku naslikao u Mlecima g. 1520, a po svojoj ljepoti i snažnoj kompoziciji ona se smalra ne samo jednom od najznamenitijih djela Tizi- anovih, već i uopće cijele mletačke slikarske škole. Svetac, koji stoji ma lijevo ispod Majke Božje raspelom u lijevoj ruci, a žigom (stigmatom) na desnoj ruci je sv. Franjo Asiški, naslikan u slavu istoimene crkve u Jakinu, u kojoj se slika prije nalazila. Donator, stariji čovjek, obučeni -u ti- pičnoj nošnji vlastele XVI. vijeka, du- gom kosom do ramena, Dubrovčanin je Aloysius-Lujo Gučetić, rogjen god. 1458, a pokopan u Jakinu god. 1538, Tko je onaj svetac koji u biskup- skom ornatu zakriljuje ljevicom du- brovačkog vlastelina, a desnicom mu pokazuje Blaženu Gospu, koja lebdi mad oblacima, to je pitanje, koje je ostalo do danas otvoreno. Istina je doduše, da je velika većina prominen- tnih kulturnih historičara složna u tom, da svetac biskupskom mitrom ma gla- vi i palijem u ruci, nije nitko drugi negu sebatski biskup i dubrovački Pa- rac sv. Vlaho, no ima ih koji misle i drugačije. U svečevom liku gledaju sv. Vlaha uz mnoge druge, poznati kritičari umjetnosti Crowe i Cavalcaselle u svo- joj iundamentalnoj monegrefiji o Tizi- anu štampanoj u njem. jeziku u Leip- zigu god. 1887, pa Teodor Hetzer u svom jedinstvenom djelu: , Tizian Geschichte seiner Farbe“. Frankfurt a/M. 1935. I glasoviti umjetnički kri- tik i jedan od najglasovitijih savreme- nih poznavaoca talijanske renesansne umjetnosti Bernhard Berenson gleda u svečevom liku sliku sv. Vlaha, a jed- nako i katalog izložbe talijanske u- mjetnosti, koja se obdržavala u Lon- donu g. 1928-30, Poznati naš slikar Ljuba Babić bavio se takogjer tim pi- tanjem (Obzor br. 195/1935) pa kaže, da taj svetac i po obličju i po ornatu sliči onomu sv. Vlahu, koji se nalazi u dubrovačkih Dominikanaca, :i koji je ondje poznat kao Tizianov. Ipak sma- tra, da bi to pitanje trebalo konačno riješiti svakako u vezi spomenutom dubrovačkom slikom sv. Vlaha na za- vjetnom oltaru donatora Pucića u Do- minikanaca. Protivno tom mišljenju tvrdi L. Voj- nović (Novosti 8. XI, 1936) da to pi- tanje ne treba tek riješiti, jer da je ono već riješeno, Vojnović spominje službeni katalog, izdan prigodom ve- like Tizianove izložbe u Mlecima u ljetu g. 19385, u kojem 3e kaže, da je biskup u ornatu, koji zakriljuje našeg zemljaka Franjevac sv. Alojzije, Dok se megjutim Babiću čini, da je nemo- guće ono, što tvrdi službeni katalog, jer da je posve isključeno, da je do sv. Franje Asiškoga u fratarskoj haljini Tizian naslikao i opet drugog sveca fanjevca u biskupskom ornatu sv. Aloj- zija, Vojnović kaže, da se službeni ka- talog u tom nije prevario, Ovaj biskup kaže Vojnović zaista je imenjak Aloj- zija-Luja Gučetića (koji je i sam možda bio franjevac trećoredac), a nije nika- ko sv. Vlaho, patron dubrovački, Sve do prvih godina XVII. vijeka — tako razlaže Vojnović — dok nije pro- glašen za sveca talijanski Isusovac Alojzije Gonzaga (; 1591) svi oni, koji su se nazivali Aloise, Alcysius imali su za patrona imenjaka francu- skog sveca St. Louis de Toulouse (rogjenog god. 1274, umrlog g. 1297). St. Louis bio je anžuvinski princ, mla- gli sin kralja napuljskoga Karla II. Na- kon, što je u 14. godini pao kao ta- lac u ruke aragonskome kralju, Louis je u 20. godini pun revnosti za službu božju stupio u franjevački red i postao god. 1296. biskupom južno francuskog grada Toulouse, Za svog biskupovanja odlikovao se vanrednim dobročinstvi- ma i revnošću da očisti svoju bisku- piju od Bogumilske i Patarenske sekte (t. zv. Albigenza i umre u 23 godini. Papa Ivan XXII. proglasi ga svecem god. 1317. i utvrdi dan 11 aprila kao njegov blagdan. U Mlecima postoji još i danas čuvena crkvica njemu posve- ćena Stant' Aloise tako nazvana u mlie- tačkom dijalektu umjesto S. Aloysius. Prema tomu je — zaključuje Voj- nović — biskup franjevac, koga je Ti- zian naslikao kraj Gučetića sv. Aloise Tuluški, Da je nasuprot on sv. Vlaho, držao bi u jednoj ruci grad Dubrovnik kako se to vidi skoro na svim skulp- turama u gradu sv. Vlaha, pa i na sli- kama, osobito na Tizianovoj Manda- ljeni i na tabli Nikole Božidarevića u Dominikanskoj crkvi u Dubrovniku. Sv. Vlaho bez Dubrovnika — završu- je Vojnović — nije sv. Vlaho! Ovo dosta osamljeno mišljenje Luje Vojnovića koji u svecu vidi sv, Aloj- zija djeli i pisac najnovije monografije o Tizianu (štampane u Beču g. 1936) Hans Tietze, koji u obrazloženju svog stanovišta izričito naglašuje, da se u pravilu uzima, da je biskup u ornatu sv. Vlaho, no on da misli, da se tu radi o sv. Alojziju, po kojemu i daro- vafelj Gučetić nosi ime. Mi megjutim držimo, da uglednom njemačkom kulturnom i umjetničkom kritičaru i historičaru Tietzeu, nije po- tanko poznata naša dubrovačka histo- rija, kao ni veliki kult sv. Vlaha u do- movini Luja Gučetića. U protivnom slučaju, on bi se sigurno priključio mišljenju većine kulturnih historičara, koji u svečevom liku gledaju zaštitnika grada Dubrovnika. Ne djelimo takogjer mišljenje Vojno- vićevo i Babićevo, da je jakinski sve- tac naslikan kao Franievac, te da mu ispod svećeničke haljine viri sličan ru- kav franjevačkoj odori, jer isto takav rukav gleda i iz bijele košulje Puciće- vog sveca, pa ipak svi priznavaju, da je Tizian u njemu naslikao sv. Vlaha, biskupa sebatskoga, Inače priključuje- mo se mnijenju L. Vojnovića, da sko- ro na svim skulpturama u Dubrovniku sv, Vlaho drži u jednoj ruci relief grada, premda to nije nužni atribut svečev, koji je na istoku poznat u istočnom, kod nas u zapadnom orna- tu. Pa i u samom Dubrovniku imade još uvijek po zidinama gradskim i po kućama skulptura i slika, gdje je sv, Vlaho prestavljen jedino mitrom na glavi, plaštem preko ramena i palijem u ruci, a da istodobno ne drži relief grada. U ostalom, Dubrovčani već od da- vnine u toj slici gledaju sv. Vlaha, pa su zato i jednu uspjelu litografiju bo- jadisanu vodenim bojama, izragjenu po jakinskom originalu, stavili baš u Črkvu sv. Vlaha u Dubrovniku, gdje se i danas dobro sačuvana u sakristiji nalazi, Slika je pod staklom, u pozla- ćenom okviru u veličini 80 X 60 ca., a izradio ju je talijanski slikar August Bedetti u Jakinu god. 1870, dok ju je crkvi sv. Vlaha poklonio dubrovački vlastelin, rogjak obitelji Gučetića, Ma- rin Bonda. Osim toga usmena predaja u gradu sv. Vlaha znade još i to, da su motivi i svetački likovi na plaštu jakinskog sv. Vlaha, identični s onima na plaštu, koji se još i danas čuva u riznici dubrovačke katedrale. Nije isklju- čeno naime — tako misle neki — da je naručitelj Lujo Gučetić prigodom slikanja svoje zavjetne slike dao slav- nom majstoru za model jedan biskup- ski plašt, kojeg bi poslije lasno po- klonio dubrovačkoj katedrali. Megijutim i Tizian je u svom ateljeru bez dvojbe imao jednog ili više takovih plašteva, da mu služe kod slikanja, pa bi stoga trebalo — tako misle drugi — istra- žiti ne samo našu domaću predaju o tom plaštu, već i prispodobiti motive ua biskupskim plaštevima poznatih Ti zianovih slika sv, Viaha u dubrovačkih Dominikanaca, sv. Marka, sv. Gemini ariusa u Mlecima i sv. Tiziana u Pi ove di Cadore s motivima na plašt jakinskog sv. Vlaha, To nastojanje nas sjeća na s poznatom augsburškom urom se opetuje na mnogim Tizianovim sli kama, a koja je više puta doprinijela raspoznavanju nekih dosli nepoznati! majstorovih djela. Mi megjulim vjeru jemo, da se naklonost legendarnom i čudesnom, crta u karakteru Dubrovč na, koju su oni sačuvali kroz vijekove javlja i u toj predaji o plaštu sv, Vla ha. Kao što seotimentalni dubrovački lokalni patriotizam hoće da vidi (J, Marotti: Fiora Zuzzeri. Pola 1934) u pozadini jakinske slike silhuein grada Dubrovnika, što ne stoji, jer se k ture grada sv, Marka i predobro ra- spoznavaju, i kao što ne stoji, da tu sliku naslikao Tizian u Dubrovn 1, tako su izgieda propali god, 1667 u katedrali i svi stari dubrovački biskup- ski ornati, pa ih nemamo više gdje da tražimo. Za nas je megjutim svakako najin- teresantnije da sv. Vlaho na jakinskoj slici Luje Gučetića, podsjeća po obličju na sv. Vlaha na autentičnoj Tizianovoj slici u dubrovačkih Dominikanaca, To je već zapazio i slikar Ljuba Babić, no dok je na jakinskoj slici iz g. 1520 prikazan sv, Vlaho u punoj muževn i snazi crnih brkova i crne brađe, na dominikanskoj slici izragjenoj preko 35 godina kasnije, on je već prosjedi starac. Kao da je Tizian, koji je u to doba već i sam ostario, gledao u svo- joj slikarskoj viziji i sv. Vlaha megju- tim ostarjela. Tizian je naime naslikao Gučetićevog sv. Vlaha po prilici u svo- joj 35 godini, a Pucićevog u 70 god. Ovom slikarskom pojavom (da likovi u majstorovom ateljeru s njim zajedno dobivaju kod replika sve starije izgle- de) susrećemo se u ostalom i inače u radu Tizianovu. Njegove Madone, koje slika kao mlad čovjek nježne su, tan- kog struka i obraza, dok su one sli- kane pod starije dane izgledom zrele žene, Tempora mutantur, et nos mu- tamur in illis! Osim u Jakinu, još se dva puta su- srećemo likom sv, Vlaha, koji se pri- pisuje kistu Tizianovu. Jedanput na spomenutoj pali sv, Mandaljene u dubrovačkih dominikanaca, drugi put na slici, koja ukrašuje s lijeve strane veliku oltarnu palu: ,Uzašašća Mari- jina“ u dubrovačkoj katedrali. Obje ove slike s njihovim kompozicijama zahtje- vaju potanke temeljite opise, zato o njima druge prigode, * Gosp. Dr. Frano Kesterčanek stavio nam je na raspoloženje za broj odlomak iz jed- nog poglavlja svoga djela: ,Tizian u Dub- rovniku i Dalmaciji“, koje se sprema za štampu. Izabrana VIŠKA kao i sve vrsti prvorazrednih dalmatinskih dobijete kod FIRME A =a=auRnRllOR RER PERO KOLIĆ DUBROVNIK KABOŽINA ULICA, prije agencija Banac & Rusko Medicinaalni Cognac, pravi vinski destilat. Ver- * moutht takmiči se sa najboljim inostranim markama, ZLATNA KAPLJICA i PROŠEK_ fina desertaa v'ne. | AaaRaaaRana&iši a SRB EzEEIOOA a