TAKSA PLAĆENA U GOTOVU GOD. XXI — BR. 6 DUBROVNIK, 9. Veljače 1939 CIJENA Din. 1:50 NISTORIJSKA PROSLAVA SV. VLAHA Jubilej pjesnika Himne Slobodi — Otkriće spomen-ploče — Izaslanik Dr Vlatka Mačeka — Rekordan broj barjaka — Masa učesnika iz grada i okolice — Odlučnost narodnih predstavnika — Muževni istup većine općinskih vijećnika — Dostojanstvo i disciplina građana i seljaka — Proslava sv. Vlaha, obavljena ove godine n našem gradu ide zbog spe- cijalnog značenja te iznimnih okolnosti u red dogogjaja, kojima povijest mora odrediti posebno mjesto i markantnim ih slovima zabilježiti, da skreću pozor- nost i budu dragocjeni materijal budu- ćim generacijama grada Dubrovnika i svegakolikog hrvatskog naroda. Oikriće spomen-ploče pjesniku Him- ne Slobodi Dživu Franovu Gunduliću prigodom 300 god. rogjenja i 350. god. njegove smrti, zatim način kako je pro- slavljen blagdan sv. Vlaha 1939. god. u Dubrovniku dva su dogogjaja ne sa- mo historijske nego takogjer epohalne važnosti. Pripreme za proslavu Gundulićeva jubileja Jubilarnu godinu Gundulića, najve- ćeg sina Dubrovnika, krune svih hrvat- skih gradova, proslavio je u glavnom cjelokupni hrvatski narod predvogjen bijelim Zagrebom, tim žarištem hrvat- ske kulture i središtem svih narodnih pokreta. Ni Dubrovnik, kojega je Providnost odredila da bude rodni grad prvaka hrvatskih pjesnika, nije zaostao, pak je iskazao svoj najveći pijetet i odužio se je svom velikanu sinu na način naj- dostojniji megju sviflla. Hvalevrijednim zauzimanjem, Podod- bora Matice Hrvatske kojemu je na čelu uvaženi i veleuč. g. dr. Ernest Katić, zasukalo se je rukave i pregnulo, da se mnagje Gundulićev grob. Na osnovu materijala bivšeg gvardijana mp. O. dr. Nikole španjola, započelo se je iskopavanjem u crkvi Male Braće u cilju, da iskopine nagju grob, u ko- jemu se nalazi auktor ,Osmana“ i »Šuza sina razmetnoga“, Društvo , Dub“ hvalevrijedno je namaknulo potrebna sredstva. Posao kopanja trajao je sedmicama uz kratke i stanovite pauze. Velika lju- bav i rijetka ustrpljivost gg. dr. Ernesta Katića, pretsjednika mjesnog pod- odbora Matice Hrvatske i prečašnog don Nika kanonika Gjivanovića budno i stručnjački je pratila svaki udarac po rramornatom tlu ispred ve- likog oltara u crkvi Male Braće, sve dok se nekoliko dana pred svetkovinu sv. Vlaha nije došlo do konstatacije, da grob, označen u maticama umrlih brojem 6., mora biti onaj, koji se nalazi ispod stepenice koja se nalazi uz mra- mornatu ogradu pred spomenutim veli- kim oltarom. Matični podaci, ostatak grba na ploči groba i broj mrtvačkih lubanja u grobu pružili su istraživači- ma i posebnoj komisiji dovoljno ma- terijala_ za stvaranje zaključka, da je taj, a me koji drugi, grob u kojemu počivaju zemni ostanci Dživa Franova Gundulića, Željno iščekivanje gragjanstva, koje je s najvećim zanimanjem pratilo isko- pavanje bilo je nagragjeno i zadovo- ljeno u času, kad su sva zvona sa zvo- nika Male Braće zaslavila i dužim tra- janjem pozivala sugragjane, da dogju i poklone se onomu, na čijem su na- gjenom grobu gorile svijeće | mirisavo cvijeće resilo zemne ostanke gragjanina ovjenčana aureolom pjesnika prvaka. Prvi koji je iskazao počast pjesniku Himne Slobodi bio je marodni zastup- nik g. prof. Roko Mišetić sa ostalim prestavnicima gragjanstva pak je polo- žio na grob lovor vijenac ubran i sple- ten u pitomoj ovoj Dubravi, Svečano otkriće spomen-pioče Na Svijećnicu, 2. veljače izvršeno je svečano otkriće spomen-ploče u crkvi Male Braće, koja je postavljena zauzi- manjem Braće Hrv. Zmaja. Ovoj sveča- nosti u crkvi Male Braće, gdje se nalazi i grob velikog sina hrvatske Atene pri- sustvovao je sav stari i novi Dubrovnik, I pred crkvom okupilo se je ogromno mnoštvo naroda, jer je crkva bila pre- puna. Grad je bio okićen zastavama i sagovima, a glavne ulice, ulazi u grad, te pročelje crkve bilo je u zelenilu, koje je postavila hrvatska omladina. U 11 sati na stubištu pred velikim oltarom zauzelo je mjesto HPD ,Du- brava“ dok su se Braća Hrvatskog Zmaja smjestila pod stubama, koje vode u klaustar. Članovi kulturnih društava i gragjanstvo zauzelo je slo- bodni dio crkve. U prvom redu klupa nalazili su se narodni zastupnici gg. Ivan Mladineo, izaslanik vogje hrvat- skog naroda dr. Vladka Mačka, i do- maći narod. zastup. prof. g. Roko Mi- šetić, te g. dr. Miho Skvrce kao i predstavnici ostalikshrvatskih kulturnih društava, Na slobodnom prostoru pred spomen-pločom zauzeo je mjesto pre- uzvišeni biskup g. dr Josip M. Care- vić sa svećenstvom. Tačno u 11*15 stupio je pred Gun- dulićev grob preuzv. biskup dr. Ca- rević i uz asistenciju svećenstva po- dijelio odriješenje: onomu, čijoj je svi- jetloj uspomeni namijenjena ova ri- jetka svečanost. : Nakon toga uzlazi na govornicu pred mikrofon veliki meštar Braće Hrvatskog Zmaja g. dr. Vicko Svilo- kos te održi ovaj govor: Preuzvišeni gosp. Biskupe: časna gg. narodni zastupnici; poštovane go- spogje i gospodo sugragjani ! Ne bi ni bilo od potrebe naglasi- vati veliko značenje Gundulića. Njegovo je značenje u našem knji- ževnom i narodnom životu bilo veliko i u njegovo doba: U ono doba, dok je naš mali Dubrovnik bio glavnim književnim žarištem u krilu hrvatskog naroda, Njegova djela u lijepom jeziku, pu- nom izrazne gipkosti i dubrovačke mekoće, prepisivala su se i širila kroz naš narod; a njegov Osman, jer zbog ondašnjih diplomatskih obzira prema moćnom otomanskom carstvu nije mo- gao biti štampom objelodanjen, jedino se prepisivanjem i sačuvao do novi- jeg doba. Tako su dakle kroz vijekove njego- va djela postala duhovna svojina na- šega naroda, kod koga su njegove ideje našle potpunog razumijevanja i izvršile najveći utjecaj u hrvatskoj pre- porodnoj epohi prošloga vijeka. Gun- dulić je u našem Mažuraniću našao dostojnog popunitelja, pa možemo mirne duše kazati, da su Gundulićev duh, misli i riječi u raznim oblicima plodnosno djelovali u hrvatskoj knji- ževnosti sve do dana današnjega. Njega se dakle doista može smatrati organskim pretečom demašnieg hrv, književnog stvaranja. I danas se nakon tri stoljeća s ne- umanjenim udivljenjem njegova djela i čitaju i slušaju i prikazuju. Može im se iznositi i kojekakove prigovore umjetničko - književne priro- de, ali niko ne može poreći, da još svegjer u hrvatskom marodu u njego- vim vjekovnim težnjama žive sve iste one ideje, koje je Gundulić zastupao i znao tako vješto u pjesničko ruho odjesti. U tome i leži sva veličina njegova kao pjesnika. I danas, kao i nekoć, nalaze neo- doljivi odjek oduševljenja u srcima našim njegove u svojoj klasičnoj je- dnostavnosti tako uzvišene riječi o slo- bodi, kao o ,daru u kom sva blaga višnji nam Bog je do“. A_te riječi tim neposrednije, tim iskrenije i tim uvjerljivije djeluju, kad znamo da se redovito malo cijeni ono, što se ima. Gundulić je baš i u tome velik i odvaja od prosječnosti, što je znao visoko cijeniti i tako divno opje- vati slobodu, premda je on u slobodi živio. Veličajuć sa tako uzvišenim ri- ječima slobodu svoje slavne male do- movine pružio nam je nekim regbi vidovitim nadahnućem istodobno naj- trajniju himnu onoj vječnoj ideji slo- bode, koja — da se poslužim riječi- ma tu skoro izrečenim od kardinala- nadbiskupa pariškog Verdier-a ,ostaje uvijek kao znamenje časti svakoga čovjeka, kao uvjet za njegov puni ra- zvoj i kao garancija njegove sreće na zemlji“, Onu izrazitu karakteristiku hrvatskog naroda, koji se već od svog dolaska na ove divne maše obale opredijelio zapadnoj kulturi, koje je mala repu- blika sv. Vlaha bila najsvjetliji nosilac u prošlosti, i Gundulić je protkao u svom najopsežnijem djelu Osmans, koji u stvari i nije drugo već slavije- nje pobjede zapadne civilizacije nad istočnim otomanskim barbarstvom. Sve ove osjećaje, koji su stare Du- brovčane čvrsto vezivali uz katoličku vjeru i uz veliku kulturnu zajednicu kršćanskog zapada, umio je Gundulić kao niko do njega izraziti na doličan pjesnički način i u svim drugim svo- jim djelima. Zato ona i danas imaju za nas trajnu životvornu snagu. A snagu svježe aktuelnosti imaju i imati će i za to, što ističu i opće ljudska shvaćanja i težnje da bi istina i ćudoregje zavladali megju ljudima, I danas mnogi Ljubdrag tuguje, što je zlato jače od pravde, a mnogi Mi- ljenko je nesretan i poražen izborom potkupljenih sudaca. Veliki dio čovje- čanstva još uvijek požudno hlepi da bi mogao odahnuti bez sile, u gni- jezdu slatkom slobode premile. A vi- dimo. da i danes na svijetu sila s pri- ke zgode nad zakonim gospoduje“. Pa se ne bi zaista pretjeralo i za današnje doba kazati: ,sad su od zlata doba prava, — na zlatu se sad prodava — pravda, ljubav, čast i vjera“. Radi svega toga naš neumrli pjesnik ostaje i svijetli nosilac ideja, koje su trajne, a koje su baš hrvatskoj duši tako blize. Od smrti njegove prošla su eto već tri stoljeća. Mnogo je nedaća i nad Dubrovnikom i nad našim narodom prohujalo kroz ta stoljeća, a djela su se Gundulićeva sačuvala do dana da- našnjega i uvijek nas jednakom sna- gom ushićuju, Od pjesnika kao tjele- sne materije — jer ,vjekovite i bez svrhe nije pod suncem krepke stvari“ nema više nego jedva malo praha i kosti tu u grobu, ali duh njegov pre- življujuć sve prolaznosti ,jur na krili- jih od vjetara, on po svemu svijetu prši“. Taj duh živi osvježujući duše naše svojim pjesničkim nadahnućem, a puk dubrovački svijestan krvne i duhovne veze sa pukom i pastirima Gundulićeve ,Dubravke“ nastavlja i danas sa još većim žarom svoje ne- potvorene hrvatske seljačke duše sa- zivali Danicu, da objavi ,dan bijeli i zoru rumenu“, O 300 godišnjici smrti i 350 go- dišnjici pjesnikova rogjenja p1iregjiva- ne su u njegovu slavu razne kome- moracije i u našem Zagrebu i po o- stalim gradovima naše lijepe domovi- ne. Toliki naši vrsni ljudi od pera obnoviše raznim književnim sastavcima uspomenu na Gundulića i njegova dje- la. Megju tolikim glasovima, koji su se digli u slavu pjesnikovu ni njegov rodni Dubrovnik nije zaostao. Neka i ova ploča koju ćemo sad otkriti sva- kome ma dostojan način pokazuje da je u jednom skromnom, od vremena već poharanom, grobu u ovoj crkvi