Strana 2

sahranjen veliki pjesnik slobode i
prvak starije hrvatske književnosti.

Neizmjerno nas je zadužio g. pret-
sjednik dr. Vtatko Maček koji je i o-
vom prilikom pokazao kako mu, ma-
kar je toliko zaokupljen svojim poli-
tičkim poslovima, leži na srcu i svaka
kulturna manifestacija hrvatskog naro-
da, pa je i na ovu našu kulturnu pro-
slavu izvolio poslati posebnoga dele-
gata u osobi g. nar. zastupnika I. O.
Mladineo.

Počašćeni s tolike pažaje mi ćemo
zamoliti g. delegata da izvoli u ime
g. pretsjednika g. Dr. Vlatka Mačeka
otkriti ovu ploču.

Blagodarimo  preuzv. g. Biskupu
koji se odazvao našoj molbi da obavi
blagoslov ove spomen ploče.

Neka je vječita hvala svim našim
sugragjanima, koji su doprinijeli obole
da se je ova ploča sa pjesnikovim re-
ljefom mogla postaviti.

Svaka čast i priznanje i sa ovog
mjesta neka je pododboru matice
Hrvatske na čelu sa njegovim pret-
sjednikom g. Dr E. Katićem i prečasnim
kanoaikom Gjivanovićem da se uspje-
lo prokazati pjesnikov grob i društvu
,Dub*, koji je u tu svrhu hvalevri-
jedno stavio na raspoloženje potrebita
srestva.

A časni sinovi sv. Frana, naša
skromna Mala braća, revni nasljednici
one svoje davne subraće, s kojima se
naš neumrli pjesnik, dok je živio, u
skrušenom zanosu duhovnih vježaba
na Daksi čeličio za svoja nadahnuća
»krstjanina - spjevaoca“, koji su ga
mrtva nazad 300 godina u ovu svoju
crkvu na počinak do sudnjega dana
primili, koji su njegova djela u svojoj
čuvenoj biblijoteci sačuvali i prvi pre-
ko njihova Fra Ambroza Markovića
njegova Osmana u tisak dali pa i pro-
šle godine preko oca Nikole Španjola
dali čvrstu podlogu za istraživanje
pjesnikova groba — od sada će i ove
ploče, koju su nam pripremno dopu-
stili postaviti, bili za vjekove čuvari.
Da! za vjekove; jer sve i ako redov-
nici umiru, ne umiru redovi. Naši vri-
jedni Dominikanci na istočnim grad-
skim vratima i Mala Braća na zapad-
nim čuvaju nam kroz vjekove za vje-
kove naše mrtve velikane, Toliko je
uspomena uma, najljepšeg nadahnuća,
vjere, dobrotvornosti sahranjeno u ta
dva naša panteona, što se dižu stroga,
neumoljiva, prkoseći zubu vremena, 2
noseći biljeg vjere i kulture mašeg
milog Dubrovnika.

Vama, časni oče gvardijane Male
Braće, u ime gragjanstva preko Braće
Hrvat. Zmaja predajem ovu ploču. Ali
ona pod brižnim čuvanjem Vašim i
Vaše časne subraće postaje i največa
narodna svojina.

Nad ovim grobom i ispred ove
ploče sadašnji će i budući naraštaji
našeg naroda, razmišljajući o veličini
svoje slavne prošlosti krijepiti svoj
um, svoje srce i svoje snage za velika
pregnuća u budućnosti.

Govoru dr. V. Svilokosa slijedio je
odgovor gvardijana Male Braće mp.
O. Valerijana Bžusića:

Pred par mjeseci izrazili su nam Braća
Hrvatskog Zmaja želju i molbu da do-
zvolimo postavljanje spomen ploče na-
šem velikom pjesniku Giivu Gunduliću.
Zar smo se mogli oglušiti ovoj molbi?
Ne! To bi bio ne samo dokaz indo-
jencije, ne samo znak kulturne zaosta-
losti, nego gaženje pijeteta prema po-
nosu maše književnosti — pjesniku
Gunduliću.

Osjećali smo, da nam je humana,
kulturna, nacionalna i kršćanska duž-

nost da želji Br. HR Zmaja izagjemo
najpripravnije u susret, Jednakim smo
se veseljem odazvali i želji Pododbora
Matice Hrvatske da je pokuša sa tra-
ženjem pjesnikova groba.

Vanredno smo veseli što danas gle-
damo skupa sa cijelim Dubrovnikom
uz veselo zanimanje cijelog Hrvatskog
naroda, da su obe želje postale stvar-
nost. Mi stojimo pred iskopanim gro-
bom, pred tjelesnim ostatcima onoga
čiju veliku i duboku kršćansku dušu
danas živo osjećamo u silnom mnoštvu
njegovih stihova a naročito u »Suzama
Sina Razmetnoga“. Mi stojimo danas
pred pločom koja će potsjećati svakog
posjetnika, da ovdje leži pjesnik čije
ime svaki Hrvat sa ponosom izgovara.

Mi pak franjevci s veseljem sklapamo
i ponos što se u našoj crkvi krije ova
naša dubrovačka i nacionalna svetinja«
Ponosni smo da ćemo njoj mi biti od
sada najvjerniji čuvari.

Gospodine Predsjedniče i ostala gos-
podo! Dok Vam se ovdje u ime svoje
i u ime svoje braće zahvaljujem na
povjerenju, dotle Vam ujedno obećajem
da ćemo grob Gundulićev kao i ploču
koja nam je predana, čuvati, kako to
dolikuje prvorazrednim nacionalnim i
kulturnim svetinjama.

Pozvan od g. dr. V. Svilokosa pri-
stupa delegat pretsjednika dr Vlatka
Mačeka narodui zastupnik gosp. Ivan
Mladineo i otkriva spomen-ploču, dok
to zvona slavljenjem najavljuju gra-
gjanstvu koje nije moglo biti u crkvi :

Na velikoj plohi, sa reljefaom pla-
ketom Gundulićeva lika u bronzu (rad
g. Kerdića, profesora Umjetničke aka-
demije u Zagrebu) stoji natpis:

Dubrovnik svome sinu
Dživu Franu Gunduliću
Neumrlom pjesniku slobode
Ponosu Hrvatske književnosti
Sahranjenu u ovoj crkvi
Nastojanjem Braće Hrvatskog Zmaja
O 350 godišnjici njegova rogjenja
i 300 godišnjici smrti
Godine MCMXXXXIX postavi

Ploča je djelo majstora g. Mata F.
Kršinića. Duga je 2 m. a široka 1 m.
Okolo ploče nalazi se trokratni plete-
nac, dok su slova polirana crnom bo-
jom.

Dijecezanski biskup u svečanom
biskupskom ornatu obavlja zatim čin
svečanog blagoslova spomen-ploče.

Nakon toga stupa na govornicu g.
Ivan Mladineo te izreče ovaj znača-
jan govor:

Preuzvišeni g. Biskupe, draga hrvat-
ska braćo i sestre!

Zapala me je osobita čast, da u Va-
šem građu pri otkriću spomen-ploče
velikanu Hrvatskoga Parnasa, Dživu
Franinu Gunduliću, zastupam našeg
dičnog predsjednika Dr. Vlatka Mačeka,
koji Vam svima preko mene isporučuje
naisrdačniji pozdrav.

U ovom svečanom času, kada Du-
brovnik ,kruna svih hrvatskih gradova“,
a s njime i svi naši gradovi i sela, sela
i zaselci diljem mile nam Hrvatske Do-
movine klanjaju se dragim moćima
Dživa Gundulića, pjesnika slobode, cio
hrvatski narod prožet je tvrdom vje-
rom, da su ovakovi njegovi sinovi jam-
stvo njegove bolje budućnosti.

Zaslugom skromnih sinova sv, Frane,
časne Male Braće čuvani su kroz vje-
kove u ovom grobu mili zemni ostanci
velikog nam pjesnika slobode.

Ovim otkrićem ostavljamo budućim
našim pokoljenima milu narodnu reli-
kviju, kojoj će otsele cijeli hrvatski
narod hodočastiti i čuvati je kao sve-
tinju, držeći se istine izražene stihom
našeg Preradovića ,Narod samo koji
mrtve štuje na prošlosti budućnost si
snuje“,

NARODNA SVIJEST 9. Veljače 1938

 

Broj €

 

   

Evo me
da zaštitim
Vašu kožu !

Prepustite od sada meni njegu
Vaše kože. Jedino što Vam
valja činiti jest, Vašu kožu re-
dovito sa Nivea natrti. Samo
Nivea sadržaje E ucerit sred-
stvo za jačanje kože. Time vrši
Nivea dobrotvorni utjecaj
na kožno staničje. Ona održaje
Vašu kožu mladom i jakom tako
da joj niti oporo vrijeme ne
može nauditi. Kupite još danas
Nivea, jer je bolje predusresti
nego liječiti !

 

Slaveći uspomenu Dživa Gundulića,
slavimo ga kao najvećeg hrvatskog
pjesnika starije dobi, a istodobno i kao
luč, koja ja svijetlila na onom putu,
kojim su ga slijedili naši hrvatski pro-
svjetitelji. Slavimo ga i kao umnog
državnika slobodnog Dubrovnika. U
njemu su usredotočena sva ona lijepa
sredstva Dubrovčana, sa kojima su oni
mogli i znali kroz vjekove uščuvati
svoju slobodu. Bez pjesničkoga zanosa
nema poleta ni za koji rad, pa ni po-
litički ni narodni. Bez razboritosti i
istrajnosti državničke pa sve kada bi i
postojao pjesnički zanos, opet ne bi
bili polučivani jači politički uspjesi. O-
vakovi velikani bili su u ono teško
doba očevi dubrovačke države i dubro-
vačke slobode. Oni su znali svaku žr-
tvu doprinijeti za slobodu svog rodnog
grada, koju su slobodu u velike cije-
nili. Ovdje je baš najizrazitije došla do
izražaja čežnja koju ispoljava po uzoru
slavnog pokojnika i cijeli njegov hr-
vatski narod koji je uvijek spreman, da
uz bilo koje žrtve usčuva svoju slobodu,
pak sama ova činjenica dovoljna je, da
na današnjoj slavi dičnog Dubrovnika
učestvuje i cio hrvatski narod.

Gledajući Vas braćo i sestre ovdje
sakupljene ne samo iz uže veći iz šire
dubrovačke okolice, a znajući da kako
svi ostali tako i ovaj grad biva napu-
čivan pretežno stanovništvom iz svoje
okolice postaje svakom jasno i nepo-
bitno, da stanovnik ovog grada nije bio
a niti jest drugog kojeg naroda sin i-
zim hrvatskog. Ovo naglasujem s raz-
loga što pamtim, da natrag 40 i više
godina, kada su novine bile pisane i
čitane samo po gradskim stanovnicima
lako je bilo činjenice iskrivljivati, te
prema želji i volji pisati i tumačiti. Da-
nas pak kada svaki sin hrvatskoga
naroda kao jedan uzima učešća i javao
sudjeluje pri svim narodnim poslovima
postaje ne samo teško već i nemoguće
istinu iskriviti, a još manje sakriti.

Ovi i ovakovi velikani istina ne ra-
gjaju se svaki dam, ali braćo i sestre
budite uvjereni i sigurni, da se broj
ovakovih za stalno umnožava kada se
odgajaju i žive u slobodi. Ustrajmo na
braniku slobode i ugledajmo se u pri-
mjer ovog našeg slavnog velikana, kome
neka je slava i trajna uspomena u na-
šim srcima.

Polaganje lovor-vijenaca pratilo je
precizno i oduševljeno pjevanje impo-
zantne Smetanine ,Slava tebi veleslavni
sine“ od strane HPD ,Dubrava“ uz
dirigiranje vrijednog i zaslužnog M.o
Josefa Vlach-Wrutickog.

Cijela ova proslava prenašana je van
crkve Male Braće preko zvučnika, što
ih je instalirao vrijedni g. Diracca tako
da je mnogobrojno slušateljstvo, koje
nije moglo imati mjesta u crkvi pratilo
izvana tok cijele ove velebne funkcije.

Vijenac pretsjednika g, dr. Vlatka Ma-
čeka položio je njegov delegat narodni
zastupnik g. Ivan Mladineo. Zatim su
položeni vijenci slijedećih gradskih hr-
vatskih ku turnih društava: Braće Hr-
vatskog Zmaja, Napretka, H. P. D.
,Dubrava“, Anice Bošković, H. Pp. OD:
Gundulić“, Hrvatskog Radiše, Narod-
ne Ženske Zadruge, Katoličkog dru:
štva ,Bošković“.

Ša velikim zadovoljstvom i prizna-
njem moramo istaknuti, da je cjelo-
kupna hrvatska štampa ne samo u gra-
du, nego i širom čitave lijepe naše do-
movine iskazala posebnu pažaju našoj
proslavi Gundulićeva jubileja. Prednja-
čila je dakako naša zagrebačka štampa,
koja je u isto vrijeme lijepo isticala
veličinu Dživa Frana Gundulića sa kul-
turnog i narodnog gledišta.

Jugoslavenska Akademija zaanosti i
umjetnosti, komemorirajući dne 4. o.
mi. Strosmajera .slavila je i Gundulića
ističući značenje ideje slobode u nje-
govim djelima.

Izjava nar. zast. Mladinea
Prije svog odlaska izaslanik dr. V.
Mačeka, narodni zastupnik g.I van Mla-
dineo dao je dopisniku ,Hrvatskog
Glasnika“ ovu izjavu :

, Priznajem u mnogim prigodama slu-
šao sam i čitao o svečanosti sv. Vlaha,
ali je sve to prema onom što sam vi-
dio i čuo blijeda slika, koju ni vrlo
jaka fantazija mije u stanju približiti
realnosti. Ne znam, čemu sam se više
divio. Oči su mi zastajale na lijepim
nošnjama, čistoći, vedrim licima, nji-
hovim plemenitim crtama i preskačući
tako sa jedne slike na drugu trudio
sam se da obuhvatim sve to, što nije
blio lako. Ko jednom dogje na ovu
svečanost, taj će shvatit da tradicionalna
skladnost i pitomost grada i sela sv.
Vlaha nije prazna riječ. Sadržaj njezin
ispunjava ponosom ne samo uas, nego
cijeli hrvatski narod. Svečanost se je
redala neusiljeno po programu kojeg
su stoljeća odredila. Hrvatski narod i
grada i sela nekadašnje države sv. Vlaha
iskazao mi je kao predstavniku vogje
Hrvata osobite počasti. Ljubav i pri-
vrženost naroda dubrovačkog kraja hr-
vatskoj narodnoj borbi ispunila me je
naročitim zadovoljstvom. Po odlasku
iz Dubrovnika imam ugodnu dužnost
da izvjestim predsjednika dr. Mačeka
o onom što sam vidio i čuo, te da
mu isporučim pozdrave koje su i skup-
no i pojedinačno bili njemu upućeni,

Pozdravljam hrvatski narod dubro-
vačkog kraja i najsrdačnije mu zahva-
ljujem na iskazanoj mi neobičnoj pažnji.
Čestitam ovom vrijednom narodu, što
svoje tradicije nije zabacio, nego ih
čuva i još danas živi zajedno sa du-
hom kulta svome hiljadugodišnjem za-
štitniku. Tako treba raditi, Narod živi