nE.

 

TAKSA PLAĆENA U GOTOVU

Narodna Svijest

 

GOD. XXI — Br. 10

KARDINAL PAGELLI -

Po svemu katoličkom svijetu zavla-
dalo je veselje, da je Crkva tako brzo
dobila svog poglavara i to u osobi
prijašnjeg državnog tajnika kardinala
Eugenija Pacellija, koji je kao papa
uzeo ime Pijo XII.

Ovo je u povijesti Katoličke Crkve
nešto veoma iznimno, jer od polovine
XVII stoljeća kad je bila ustanovljena
služba državnog tajnika (za pape Ur-
bana VIll) dogodilo se je samo dva
puta, da je bio izabran državni tajnik
prijašnjega pape. To je bio slučaj sa
papom Aleksandrom VII (1655 do 1667)
i Klementom IX (1667—1669).

Velika je iznimka takogjer u tomu,
što je Pijo XII, tako brzo izabran, na-
ime peć prvi dan kardinalskog izbor-
nog sastanka, Kad je bio god. 1878.
izabran Lav XIIl. već kod trećega gla-
sovanja (drugi dan Konklava), rekao je
kardinal Ferrieri: ,Non fuit electio,
sed divina inspiratio“ (nije bio izbor
nego Božje nadahnuće).

To bi se isto moglo i sada reći, jer
je kardinal Pacelli bio 'takova ličnost
u zboru kardinala, da ljudski govoreći
zaista ne bi mogli izabrati nikoga, koji
bi megju njima za ovo uzvišeno mje-
sto bio sposobniji i vrijedniji.

Činjenica, da je dosadašnji državni
tajnik došao na papinsko prijestolje
ima još jedno drugo, veoma važno zna-
čenje. Pacelli je bio skoro 9 godina
državni tajnik, to znači, vodio je sve
diplomatske poslove Svete Stolice. U
najuzburkanijim vremenima držao je
skoro deset godina u rukama sve niti
vatikanske diplomacije te je na taj na-
čin bolje od ikoga na svijetu dobio
duboki uvid u prilike po svemu svi-
jetu kao i u pogibeljno previranje i
trenje, koje vlada megju državama,

Nitko nije bolje poučen od Sv. O.
Pape Pija XII o pogibeljima, koje pri-
jete Evropi i svijetu s jedne strane od
bezbožnog i destruktivnog komunizma
i s druge opet od poganskog i anti-
demokratskog rasizma. Kardinal Pa-
celli onaj je glavni faktor, koji je u
borbi Pija XI proti obojice neprijatelja
vjere, kulture, civilizacije, slobode i
demokracije, igrao najvažniju ulogu.

Tako je uza svog velikog predšastnika
novi papa osim papinske časti preu-
zeo takogjer njegove brige i terete, Naj-
veća briga Pija XI bio je mir. O njemu
je pisao i govorio. Za mir je na koncu
i svoj dragocjeni život Bogu darovao.

1 Pijo XII počinje svoj pontifikat že-
ljama, da zavlada mir, kojega svijet ne
može dati. U prvom svom govoru po-
kazao je novi Papa put, kojim se do-
lazi do mira. Pravednost je za njega
onaj preduvjet, bez kojega nema ravno-
vjesja niti mira: Justita et pax oscu-
latae sunt, (pravda i mir se zagrliše),

Ovo je prva želja Sv. O. Pape Pija
XI. Stoga je potrebno, da barem svi
katolici idemo za Sv. Ocem. Ljubimo
pravednost i tako krčimo put pravo-
me miru u obitelji, susjedstvu, u na-
rodu i posvuda. Pravda pak neminovno
poštuje, daje i garantira slobodu po-
jedinaca i naroda. Radimo tako da po
načelu pravednosti poštujemo tugju
slobodu, ali tražimo, da se i našem
narodu prizna i dade slobodu, "e
traži pravda a po tome i mir, Dr, I, B,

DUBROVNIK, 8. Ožujka 1939

PAPA

 

LIČNOST PAPE PIJA XII

Sadašnji Sv. Otac Papu rogjen je
2 marta 1876. u vječnom gradu Rimu
kao sin plemenite i duboko religijoz-
ne obitelji Pacelli, Njegov otac Filip
bio je dekan papinske konsistorijalne
advokature. Očev službeni položaj a
još više kršćanski značaj majke mu
Virginije bili su mladom Eugenu po-
buda za najljepši duhovni napredak.

Bogoslovne nauke svršio je na pa-
pinskoj Gregorijanskoj universi kao
pitomac rimskog sjemeništa ,Collegio
Capranica“, Dana 2. IX 1899. godine
služio je prvu sv. Misu. Dana 8. II
1901. dodijeljen je Kongregaciji za iz-
vanredne crkvene poslove. Tada mu je
bilo tek 25 godina.

U svojoj 27. godini imenovan je pro-
fesorom crkvenog prava u Rimskom
teološkom sjemeništu, a malo zatim
profesorom za crkvenu diplomaciju na
visokoj školi ,Pontifica Accademia dei
Nobili Ecclesiastici“. Na tom je mjestu
djelovao punih pet godina s toliko us-
pjeha, da je 6. III 1911 imenovan pod-
tajnikom a 20, IV tajnikom u Kon-
gregaciji za vanredne poslove, U me-
gjuvremenu je god. 1905. postao pa-
pinskim kućnim prelatom.

God. 1917. postala je za Eugena
Pacellija od osobite važnosti. Nakon
smiti Mons. Averze postalo je prazno
mjesto apostolskog MNuncija u Miin-
chenu. Benedikt XV poslao je na to
mjesto Mons. Paccelli. Iste ga je go-
dine sam papa konsekrirao za biskupa
u Sikstinskoj kapeli u prisutnosti pa-
pinskog dvora te zastupnika diplomat-
skog kora i rimskog plemstva. Prisu-
stvovala su takogjer maika mu Virgi-
nija i brat Franjo.

Miinchenski i od god. 1925. berlin-
ski nuncij Eugen Pacelli iskazao se je
kao jak, vjeran i neustrašiv zastupnik

uzvišenih ciljeva rimskoga Pape, Po
uzoru Benedikta XV i Pija XI bio je
on odvažan borac mira, viteški zaštit-
nik pravde i istine, a ujedno milosrdni
otac jadnih vojnih zarobljenika. I da-
nas spominju u Njemačkoj, Belgiji i
drugdje njegova mnebrojena dobročin-
stva. Rijetko je koji nuncij zastupao
sv. Stolicu u težim prilikama i sa ve-
ćim uspjehom od Eugena Pacellija. Na
katoličkom sastanku u Miiachenu god.
1928. nazvao je jedan teološki struč-
njak Pacellija ,Angjelom, a ne Nun-
cijem“. Zaista, Pacelli je bio Angjeo
a ne kancelar neumrlom Papi Piju XI
za punih 10 godina.

U konsistoriju 1929. kreiran je kar-
dinalom, a kad je državni tajnik kar-
dinal Pietro Gasparri odstupio zbog
bolesti 12. I. 1930., imenovao je Pijo
XI kardinala Pacellija za svog držav-
nog tajnika. Na ovomu je važnomu
mjestu zadužio neprocijenjivim zaslu-
gama Katoličku Crkvu.

God. 1933. podpisao je drž. tajnik
Pacelli konkordat sa Njemačkom. Sli-
jedećih godina sklopio je konkordate
sa još 5 država, a na zadnju i sa kra-
ljevinom Jugoslavijom.

Kao legat Pape Pija XI posjetio je
god. 1934. Južnu Ameriku, gdje je

predsjedao 32. svjetskom euharističnom
kongresu u Buenos-Airesu,

God. 1935. poslao ga je Pijo XI kao
svog legata ,a latere“ u Lurd, gdje
je održao, u prisutnosti velikog broja
biskupa i vjernika cijelog svijeta, go-
vor o vječnom nesuglasju, koje mora
vladati izmegju Crkve i onih, koji ni-
ječu njezina osnovna naučavanja.

Kao papinski legat nastupa g. 1937.
u Francuskoj da blagoslovi crkvu sv.
Male Terezije u Lisieux u. Francuska
ga je primila kao nijednog drugog

CIJENA Din. 1.50

PIJO XII

crkvenog kneza dotada, Tom prilikom
održao je mnogo propovijedi u crkvi
Notre Dame u Parizu.

God. 1938. bio je kardinal Pacelli
kao papinski legat na 34, megjuna-
rodnom euharističnom kongresu u Bu-
dimpešti, kojom prigodom prošao je
najsrdačnije pozdravljen i kroz Slo-
veniju.

Na blagdan sv. Petra i Pavla, dne
28. VI 1938. god. primio je tadašnji
archipresbiter bazilike Prvaka Apostola
a sadašnji Sv. Otac Papa Pijo XI po-
sredovanjem i zaslugom Mons. Benia-
mina Nardone, tajnika Ceremonijalne
kongregacije grupu hrvatskih mlado-
misnika iz zagrebačke nadbiskupije,

Odmah iza svečanog ponlifikala,
kojega je sam otslužio, a prije no što
je išta u usta stavio, došao je susret-
ljivi i nadasve požrtvovni kardinal Pa-
celli u kaptolsku dvoranu kod sakri-
stije bazilike sv. Petra, da primi po-
klon mladih hrvatskih svećenika, Na-
kon što je zagrebački kanonik i pro-
fesor teološkog fakulteta g. dr, Josip
Marić pročitao na latinskom jeziku
kratku poklonstvenu adresu, uzvratio
je današnji Sv. Otac nekoliko značaj-
nih riječi prisutnim mladomisnicima,
Asketska ali dostojanstvena pojava
kardinala-pastira istakla je uzvišene
dužnosti svećenika, koji treba da su
£0 zemlje i svijetlo svijeta. Sa poseb-
nom toplinom pozvao je kardinal Pa-
celli prisutne svećenike, da u hrvat-
skom narodu razviju takovu duhovnu
djelatnost, da svi budu mogli vidjeti
njihova dobra djela i proslaviti ne-
beskog Oca.

Sv. Otac Papa Pijo XII pokazao je
već kao državni tajnik, da mu je ma
srcu hrvatski narod i da razumije nje-
gov položaj i njegove probleme. Nje-
govom zaslugom u prvom redu ski-
nuto je konačno sa dnevnog reda pi-
tanje Zavoda sv. Jeronima u Rimu,
gdje su mnogi faktori pokazali i do-
kazali, da ne razumiju što su i kako
se ima voditi katoličke ustanove i za-
vode. Dosljedni svojim metodama e-
konomskog iskorišćavanja htjeli su iz-
vjesni i nama dobro poznati krugovi
potpomognuti od tadašnjeg poslanika
kod sv. Stolice dr. Smodlake, da i za-
vod sv. Jeronima u Rimu postane ne-
ki tako zvani ,nacijonalni“ zavod. Ta
bi ,macijonalnost“ sastojala u tomu,
da mu se oduzme karakter jedne čisto
katoličke i hrvatske vjerske ustanove a
dade obilježje nekog opće jugoslaven-
skog zavoda, gdje bi ,nacijonalni“ e-
Jementi imali prilike, da se u Rimu na
račun katoličkih i hrvatskih materijal-
nih  sretstava u raznim smjerovima
»Vaspitavaju“.

Dolaskom kardinala Pacelli- ja za
državnog tajnika riješeno je to pitanje
onako kako su to tražili interesi kato-
lika Hrvata. I u nekim drugim prigo-
dama pokazao je sadašnji sv. Otac, da
razumije položaj katolika u svijetu u-
opće, a napose položaj katoličkog
hrvatskog naroda, čemu su svjedoci
oni, koji su imali prigodu da to usta-
nove.

Stoga je pravo, da i hrvatski marod
dade izraza svom zadovoljstvu nad
izborom kardinala Pacellija za Papu.
Živio Sv. O. Papa Pijo XII!

Dr. Ivo Bučić