Strana 2 načila za nikakovu agresivnu gestu. Ipak je Daladier smairao za potrebno naglasiti u svom govoru, koji je bio odrešitiji od Mussolinijeva, da Fran- cuska neće praviti nikakovih, pa ni najmanjih teritorijalnih ustupaka prema nikomu. Oba su govora izrečena tako, da se može naslućivati mogućnost uže diplomatske saradnje izmegju Francu- ske i Italije, ako ne možda odmah, ali u možda ne tako dalekoj budućao- sti. Na ovu saradnju mogla bi lako da dovede zajednička opasnost, koju vide u Njemačkoj i Francuska i Italija. Daljnji razvoj dogogjaja pokazat će, da lii u koliko su naša naslućiva- nja osnovana. Belgija je u negjelju imala svoje parlamentarne izbore, ma kojima su iznijeli pobjedu katolici. Svoje dosa- dašnje pozicije izgubili su komunisti i reksisti, Liberalci su takogjer napre- dovali. Slovačka je takogjer doživjela novi udarac, Nakon što su magjarske čete prešle granicu i sukobile se sa slova- čkom vojskom došlo je do formiranja zajedničke komisije, koja je udarila nove granice. Slovačka, po sebi male- na, morala je ustupiti Magjarskoj teri- torij od preko 1,200. km?, Tako je ova već prije osakaćena zemlja svede- na teritorijalno na minimum. Pitanje je, da li i koliko vremena će i ove nove granice biti stalne i nesmetane. Financijski zakon Nakon što je u beogradskoj skup- štini izglasan financijski zakon za bud- Žetsku god, 1930-40 u potankostima, pristupilo se je glasanju u financijskom odboru o amandmanima, što su ih predložila pojedina ministarstva. Izno- simo važnija ovlaštenja, koja je izgla- sao financijski odbor, 1) Ministar pravde dobio je ovla- štenje, da može izdati zakonsku uredbu o prenosu imanja i posjeda vjerskih ustanova katoličke vjere u vlasništvo i upravu katoličke crkve. Isto tako može ministar da popuni ispražnjeno mjesto pomoćnog biskupa u Makarskoj. 2) Ministru prosvjete dano je ovla- štenje, da donese uredbe o izmijeni i dopuni zakona o školskim udžbenici- cima, zakona o srednjim o učiteljskim i gragjanskim školama; zatim o ure- gjenju bogoslovnog sjemeništa u Splitu i Mariboru te uredbu o rangu katoli- čkih škola u kraljevini. Glede kateheta ministar je dobio ova ovlaštenja: a) vjeroučitelji na osnovnim školama, koji su državni činovnici, i- maju pravo na stanarinu u istom iz- nosu kao učitelji osnovnih škola, b) Svećenicima priznatih vjeroispo- vijesti priznaje se, kod stupanja u dr- Žavnu službu na srednjim školama, vrijeme, što su ga proveli u dušobriž- ničkoj službi, u godine državne službe, Svećenici mogu stupiti u državnu slu- žbu na srednjim školama, nakon što su prethodno položili državni stručni ispit. Tom prigodom može im se pri- znati najviše 20 godina dušobrižničke službe. Svećenicima vjeroučiteljima, koji se zateku 1, travnja 1939, u državnoj služ- bi na srednjoj školi, priznat će se dušobrižnička služba, provedena u cr- kvenoj službi za napredovanje i pen- ziju tako, da će se naknadno prevesti prema godinama, što su ih proveli u službi crkve i države, 3) Banska trošarina na obuću, koja se je plaćala i na obuću domaće pro- dukcije ukida se tako, da se trošarina plaća samo na obuću, koja se uvozi izvana. — Takogjer je ukinuta banska trošarina na lamice za brijanje, NARODNA SVIJEST 5 Travnja 1939 0 dekretima fiorentinske unije God. 1430. osvojiše Turci Solun. Ovo je potaklo Grke, da traže opet vezu s Rimom, očekujući od zapada pomoć proti Turcima. Oktobra mjeseca 1431. god. dogje grčka delegacija u Rim i traži, da se u kojem gradu Italije sa- zove ekumenski crkveni sabor u svrhu, da se sklopi unija izmegju istočne i rimske Crkve, Ipak se stvar zategla. Tek dne 24. nov. 1437. god. ukrca se okolo 700 Grka, od njih 50 svećenika, na papino brodovlje te se u Mlecima iskrcaše dne 8. febr. 1438. god. Dne 4, marta stigne u Fareru, gdje je već dne 18, jan. (1438) otvoren ekumenski Sabor, bizantinski car Ivan VIII Pale- olog, a dne 7. marta carigradski pa- triarh Josip, oba dva sa sjajnom pra- tajom. Iz raznih razloga, kao m. pr. i radi kuge, koja je u Ferari harala me- giu Grcima, prenešen je Sabor iz Fe- rare u Firencu, gdje je dne 26, februara 1439, god. otvorena prva sjednica, tako da slavimo ove godine petsto-godišnjicu fiorentinskog koncila i unije. Fiorentinska unija je pravni temelj veze istočnih kršćanskih crkava sa ri- mokatoličkom Crkvom. Fiorentinskom unijom su bile ukinute dogmatske raz- like koje su postojale izmegju grčke i rimske Crkve, a koje je razlike kardi- nal Julije Cesarini sveo na 4 glavne točke: ,fiolioque“, azymen, čistilište i primat pape. Dekret unije priznaje: da Sv. Duh proishodi od Oca i Sina, kao jednog počela, pak konsekraciju prijesnog kruha, nauku zapadne Crkve o čistilištu i ,da je rimski biskup isti- niti i pravi zamjenik Krista, glava či- tave Crkve, otac i učitelj svih kršćana te da mu je takogjer u osobi sv, Petra data od Našega Gospodina Isusa Krista puna vlast, pasti, vladati i upravljati čitavu Crkvu, uz neokrnjena prava i privilegije patriarh4“. Dekret unije pot- pisalo je dne 5. jula 1439. god. 115 latinskih i 33 grčka biskupa; samo ga — od grčkih nijesu potpisali fanatični Marko Eugenik, metropolita Efeški, i biskup Stauropolski, koji je već prije otputovao; potpisali su dekret m. pr. i bugarski biskup Ignacije i kievski metropolita Izidor. Dekret je opremljen i pečatom pape Eugena IV i Ivana VIII Paleologa, cara bizantinskoga. Cari- gradski Patriarh Josip, koji se je prije razbolio i dne 10. juna umr0, dao je dan prije svoje smrti, t, j. dne 9. juna 1439. god. pismeno svoj pristanak, kao svoju ,extremam sentenjiam“, Dne 6. jula 1439. pročitan je dekret u fiorentinskoj katedrali, a dne 20. i 21. jula 1439. potpisane su i kopije dekreta; u grčkima je kopijama prepi- sivač pogrješno izostavio jedan pasus, budući se riječi ,Romaikon arehier&a“ u kratkom preslijetku brzo opetuju. Dne 22. novembra 1439, proglašen je i dekret unije s Armencima, a dne 4, februara 1442, god. zaključena je u Firenci i unija sa Jakobitima, Ivan Stojko Dubrovčanin, jedan od glavnih saborskih govornika, pozvao je i Dubrovčane, da neka nastoje, pri- praviti za uniju, odnosno dovesti opet u maručje katoličke Crkve i vladare Bosne, Humske zemlje i Srbije, a papa Eugen IV pokušao je već god. 1439, po svom legatu, hvarskom biskupu Tomi, da odvrati vojvodu Stjepana Vuk- čića od patarenskog bogomilstva; ali je biskupu Tomi tek god, 1444, pošlo za rukom, nagovoriti bosanskoga kralja Stjepana Tomu Ostojića, da prigrli rim- sku vjeru. ,1 tako se zgodi, da je kralj Stjepan Toma Ostojić još prije rujna 1444, god, ostavio bogomilsko krivo- vjerstvo i prigrlio rimski zakon“, Po primjeru kralja prihvatiše katoličku vje- ru i njegovi rogjaci i mnogi bosanski velikaši, Potkraj god. 1442. prenešen je fe- rarsko-fiorentinski Sabor u Lateran. Tu je na sjednici dne 30. septembra 1444. zaključena unija sa sirskom, a dne 7. augusta 1445, god. sa nestorijanskom ili kaldejskom i sa maronitskom ili monoteletskom crkvom. Kievski metropolita Izidor, koji je zajedno sa nekima drugima, kao n. pr. sa Besarionom dobio i kardinalski klo- buk, zatvoren je poslije svog povratka u samostan tie je proti njemu uveden istražni postupak; glavni su mu pro- tivnici Jonss Rijazanski i Abraham Suz- daljski; ipak je kardinalu Izidoru us- pjelo pobjeći u Rim. Metropolija mu je razdijeljena u dvije: kod Rima ostaje samo Kiev sa sufraganima Brjansk, Smolensk, Premisl, Turov, Luck, Vla- dimir Polock, Helm i Halič, — lsti Broj 14 kardinal Izidor, bivši metropolita kiev- ski, proglasi kao papin legat nakon dugog odugovlačanja sa strane Grka, dekret fiorentinske unije u crkvi sv. Sofije u Carigradu dne 12. decembra 1452. god. — Poslije pada Carigrada, due 29, maja god. 1453. ustoličen je od samog turskog sultana Muhameda II. za carigradskog patriarha dne 1. juna iste god. 1453. — najveći nepri- jatelj unije, Genadij (Juraj Sholarij, koji je u Firenci najviše laskao uče- nosti Latina), God. 1472 pak je na sve- čanoj sinodi u Carigradu fiorentinska unija za osmanske zemlje i formalno ukinuta, Pravoslavna kievska metropolija, koja je bila poslije povratka kardinala Izi- dora premještena u Moskvu, te je bila prekinuta čak i veza sa Carigradom, podregjena je bila god. 1470. opet ca- rigradskoj patriaršiji, Dr Martin Malnerić Mekoliko crtica o glazbenim prilikama u starom Dubrovniku Dana 29 januara god. 1713., na dan Sv. Frana Saleškoga, nova dubrovačka Stolna Crkva bi posvećena bogoslužju. Bilo je tada studeno doba godine, ali, bez sumnje, odregjen je bio taj dan, eda se svečanost Sv. Vlaha pro- slavi i u novoj stolnoj Crkvi, i ako je ova tada imala samo jedan, glavni oltar, a i nutrnje uregjenje crkve nije još bilo dovršeno. Za orgulje pobrinulo se je Starje- šinstvo Stolne Crkve provizorno, ne mogući tada drugčije, na ovaj način. Pozajmljene su bile orgulje iz samo- stanske franjevačke Crkve Sv. Jerolima u Slanomu. O tome nam je sačuvana i bilješka u rukopis. knjizi O. Vitala Aadrijaševića (Andriasius) u arhivu dubrovačkog samostana Male Braće. Ta bilješka na talijan. jeziku, po- sljednja u onoj knjizi, glasi u prije- vodu ovako: »Neka dobro zabilježe Oci, da su dne 7 januara 1713 naša Presvijetla i Preuzvišena Gospoda pozvala u Malo Vijeće našeg Poštovanog Oca Provin- cijala, a to je bio O. Benedikt iz Du- brovnika, saopćivši mu, da osjećaju veliku potrebu i želju, da bi Oci pri- stali da pozajme svoje orgulje koje imaju u samostanu Sv. Jerolima u Slanom, i to Stolnoj Crkvi, dok ih oni ne pribave, a ne mogu da nagju dru- ge zgodne orgulje, što bi mogle za- dovoljiti pomenutu Crkvu. Stoga su Oci, iz uslužnosti koju čvrsto osjećaju prema svome Knezu, i da udovolje Njegovim željama, pozajmili mu (orgu- lje), i te su bile sutradan prenesene iz Slanoga u Stolnu Crkvu, pod u- vjetom, da netom Crkva pribavi svoje orgulje, budu one povraćene samosta- nu slanjskomu. Ove su orgulje sa 7 registara, sa škrinjom modro plavom, i sa pozlaćenim rubom naokolo, te su bile smještene u velikoj Kapeli, koja gleda put mora. Laus Deo«, * Članovi obitelji Santoro u Dubrov- niku bili su muzikalni. Oni su stari- nom iz Italije kao i one druge muzi- kalne obitelji u Dubrovniku: Bonomo, Zaborio (Zabolio), Frezza, Resti. Antun Santoro oženio se u Dubrov- niku g. 1749 Pavlom Grgurevićevom; umro je 15. XI, 1794. Imao je sina Marina, koji se niže spominje. Ovaj je učio glazbu u napuljskom konser- vatoriju, oženio se Marijom Gjuriće- vom, i umro je u Dubrovniku 27. X, 1823. Njegov sin Antun »organist« u Dubrovniku, umro je ovdje 25. IV, 1877. starac u dobi od 80 godina. Donosimo ovdje u prijevodu i ori- ginalv odluku što ju je 20. decembra 1801. donijelo Malo Vijeće dubrovač- ko: da Marin Saatoro »glazbeni ma- estro« pri svim javnim svečanostima kao u Stolnoj Crkvi tako i u Crkvi sv. Vlaha i jest i uek bude smatran glavnim dirigentom orhestra i upravi- teljem pjevačkog zbora.«* * Die XX M(ens)is X. bris 1801. Captum fuit de terminando, quod Marinus Santoro Magister Capeli(a)a in omnibus Publicis Functionibus tam in Eccl(es)ia Cathedrali, quam in Ecci(es)ia S.ti Blasij sit, et intelligatur p(ri)o(ci)p(a)lis Director Orchestr(a)e, et Moderator Chori. Consilium Minus, 113 str. 315 v. * Kad su se prvih decenija XX v. počele u crkvenoj glazbi u Dubrovni- ku opažati neke loše zloporabe, tako- ve da je bilo očito da se je ta vrsta glazbe dosta udaljila od crkvenih za- kona i propisa, na štetu bogoljubnih vjernika koji su crkve posjećivali, Star- ješina dubrovačke biskupije »sede va- cante« vikar generalni kapitularni ka- nonik Ravao Čumbelić odlučno je i svijesno iznio naputke i reforme že- ljom i naredbom, da se budu savjesno od svih vršiti. Ove promjene zamišlje- ne i naregjene od Crkvenog starješine činile su se neopravdane i teške oni- ma, koji su se drugčije bili priučili, kojim se još uvijek dopadala i u crkvi glazba teatralnoga stila, pa i oni, koji su od glazbe imali i nekog materijal- nog interesa. Nu pred naredbom svijesnog i sav- jesnog Crkvenog Starješine morali su iščeznuti interesi pojedinaca, sve sklo- nosti i pojedinaca i glazbene im škole. A te je zloporabe muzičkog crkvenog stila uporno tada podržavala u Du- brovniku bivša »Kneževska glazbena kapela« (»fit Cappella Rettorale«), ko- jom je upravljao Frano Boriani, inače dobar muzičar, sa drugovima. Oni su se na to pritužili austrijskoj Vladinoj U- pravi u Zadru na ovakav, po njima ču- dan i neopravdan, postupak svoga Crk- venog Starješine, nadajući se oni, da će Vladina Uprava njima dati pravo protiv Crkvenog im Starješine. Nakon obavijesti u tom predmetu od strane Vladine Uprave Upravitelju dubrovač- ke nadbiskupije spisom dneva 12 mar- ča 1822 br. 4081/800, ovaj je u svo- jem spisu-odgovoru od 30 marča 1822 br. 84 čvrsto ostao pri svojem posve opravdanom i obrazloženom stanovištu, ne žaleći ni to, što bi se profesori glazbari bivše »Kneževske kapele« posve odlučili i prekinuti sa glazbenim sudjelovanjem u dubrovačkim crkvama, »oni koji se žale na prestanak njihove novčane zarade, dok je njima glavno ono drugo: da crkve pretvore u pozori- šta«, Taj na talijan. jeziku sastavljeni energični spis-odgovor Crkvenog Star- ješine u Dubrovniku sačuvan je u >Aktima kurijalnim god. 1821-1824“ u Biskupskom dubrovačkom Arhivu. Niko Gjivanović