TAKSA PLAĆENA U GOTOVU Narodna Svijest GOD. XXI — Br. 26 DUBROVNIK, 28 lipnja 1939 CIJENA Din. 1.50 Dobho nam došli! GLAS DUBROVNIKA Dolaze nam dragi gosti iz Zagreba, članovi Matice Hr- vatskih Kazališnih Dobro- voljaca! Na taj glas svako se istin- sko dubrovačko i hrvatsko srce razigralo, jer su to naj- miliji naši gosti: oni su kulturni glasnici naše narodne i kulturne Metropole | Dobro nam došli dragi za- grebački gosti! Želimo da Vas zraci našeg južnjačkog hrvatskog kraja i ovo naj- starije žarište hrvatske kul- ture zajedno s našom is- krenom i nepatvorenom lju- bavi i privrženosti, zagriju i zanesu za nove i veće pod- vige u vašoj velebnoj kul- turnoj misiji na dobrobit i veličinu cijelog hrvatskog naroda! Dobro nam došli mili gosti! Vi nam donosite samo dio blagoslovljenog ploda vje- kovnih naporanaše narodne i kulturne metropole, našeg divnog Zagreba, na polju kulturnog i umjetničkog stvaranja, s kojim se diči cijeli hrvatski narod, a s ko- jim se Dubrovnik ponosi kao svojim djelom, jer ga smatra nedostiživim nastavkom svog vlastitog vjekovnog nastojanja i kulturnog stva- ranja, u kojem se danas pre- poragja i čelići za novu i dostojnu ulogu u budućno- sti zajedničkih dana. Oraga i plemenita braćo Dubrovčani su vam harni na vašoj posjeti, na luči i primjeru, koji im nosite kao i na pažnji, koju tim uka- zujete ovom starodrevnom gradu. Dragi gosti! Još jednom i od srca: do- bro nam došli! U našoj sredini će te osje- titi kako je neslomljiva veza krvi i duše, koja vezuje da- našnju hrvatsku narodnu i kulturnu metropolu i staru Hrvatsku Atenu, pa odnesite iz ovog grada na povratku u bijeli Zagreb još prekalje- niju vjeru u sreću i vječnu mladost Hrvatske. Dobra je štampa najbolji prijatelj. Riječ ie o već poznatoj brošuri Dra Melka Čingrija. Izdavači — ,jugoslo- veni Dubrovnika“ — hoće da njihov glas bude ,glas Dubrovnika“. Ko su jugosloveni Dubrovnika“ | što oni pred- stavljaju ? Po broju su jedna mala ša- čica, svim režimima vijerna i poslušna, Po individualnim političkim orijentaci- jama predstavljaju donekle heterogenu skupinu, zastrtu providnim plaštem ju- goslovenstva. Čitajte i širite ,Narodnu Svijest“. Svi drugi iz ove skupine u znak bratstva“ pomažu njihovu nebratsku akciju, jer svaka po- moć, kakogod izražena, nije lišena mo- gućnosti da u izvjesnom momentu bu- de honorirana. lako heterogeni, članovi ove malobrojne skupine čvrsto su po- vezani — frontom prama Hrvatima. Skupina ,jugosloveni Dubrovnika“ identična je do posljednjeg člana sa grupom na koju se je u Dubrovniku oslonila 6 januarska diktatura. Po nje- nom diktatu provodili su dekretirano jugoslovenstvo i s tim stanjem, bili su najzadovolj- niji, Produženi život diktature kroz na- še dane sa nešto izmjenjenim vanjskim obilježjima, odraženim u politici pri- vidnog popuštanja, njih već ne zado- voljava, iako je sva vlast — jednako kao i ranije — isključivo u njihovim rukama. Znaju i osjećaju da se bliži ri- ješenje hrvatskog pitanja znači silazak sa vlasti, bez koje im u Dubrovniku i dubrovačkom kotaru nije moguća niti skromna afirmacija, Uostalom to njima nije ništa nova. Aranžman sa autonomašima bio je djelo prijeke potrebe. Bez autonomaša nijesu uopće mogli nastupati u borbi proti Hrvati- ma. Broj nije osigurao afirmaciju, koja bi bila oslobogjena dojmova teškog poraza. Ni sa autonomašima nije ih pratila bolja sreća. Dovoljno je samo sjetiti se izbora iz god. 1894 pa da se slika predratnog političkog stanja prije vremena koalicije pokaže u punoj realnosti. Hrvati predvogjeni Drom Pe- rom Čingrijom, otcem pisca današnje brošure, izvojevali su nad Srbima u- pravo sjajnu pobjedu. Poslije rata — Prizor iz Hofmannstalovog »Čovjeka“ kad zahvaleći hrvatskom preporodu u Dalmaciji — nema više autonomaša, traže afirmaciju kroz jugoslovenstvo, Poraz za porazom kroz 20 godina do- vodi ih do današnje nestabilne situa- cije. Što sad ? Pronalaženje posebnih interesa Dubrovnika samo je sredstvo za daljnje ostajanje na vlasti. Tome je imala poslužiti brošura Dra Melka Čin- grije kao posljednji S O S U političkoj me- galomaniji, zastravljeni pred posljedi- cama skorog kraha, kad nije daleko vrijeme silaženja sa narodne grbače, laćaju se oni apela u ime ,posebnih interesa = Dubrovnika“ i imperativno traže da njihov glas bude ,glas Du- brovnika“, Do jučer im posebni interesi Du- brovnika nijesu uopće bili na pameti, Cijelo njihovo djelovanje bilo je upe- reno baš protiv interesa Dubrovnika, Sjećamo se još one jesenske večeri, kada je njihov predstavnik u eri otvo- rene diktature glorificirao pred općin- skom zgradom akt pripojenja Dubrovni- ka Cetinju. Neka nam kaže Dr Melko Čingrija i njegova šačica , jugoslavena Dubrovnika“ da li su tada ,posebni interesi Dubrovnika“ tražili da ovaj starodrevni grad sv. Vlaha bude ba- čen Svi su oni tada pomamno pljeskali rukama, pre- kidajući posmrtno slovo vatrenog go- vornika. Što je Dubrovnik doživio u krilu toga zalegja, znamo svi. Djela na svakom koraku govore snažno i uvjerljivo, tako da nam nije potrebno upuštati se u objašnjavanje. Ti isti, koji su do jučer pljeskali mad njego- vom provalijom, podižu sada glave, apelirajući ma vodeće faktore u ime nekih posebnih interesa Dubrovnika !! Ko ima pravo govoriti u ime Du- brovnika ? Da li se glasom Dubrovni- ka ima smatrati glas nepunih dvije hiljade izbornika (ubrajajući tu i gla- sačku vojsku prevažanu teretnim auto- mobilima iz Gackog) ili glas deset hiljada izbornika ? Da li je glas Du- brovnika i dubrovačkog kotara izraz raspoloženja njegovog stanovništva koje je u 96% katoličko 1 hrvatsko ili pravo na glas Dubrovnika ima o- stala isčezavajuća šačica? To zna i osjeća Dr Melko Čingrija radi čega hrvatsko raspoloženje dubrovačkog ko- tara — u stvari najčišćeg hrvatskog kotara — nazivlje prolaznim čuvstvom narodnih masa, zaboravljajući valjda na političku karijeru zaslužnog Pera Čingrije i na započetu & nedovršenu njegovu političku karijeru u hrvatskim redovima predratnog Dubrovnika. Mje- sto prolaznog čuvstva narodnih masa u Dubrovniku od majstarijih vremena kontinuirano vlada živa svijest Hrvat- skog naroda. Ta svijest ne dozvoljava nosiocima dekretiranog jugoslovenstva da nesmetano zaigraju — možemo slobodno reći — posljednju kartu. Ona je proigrana, prije nego li je bačena. Glas Dubrovnika“ iz pera Dra Melka Čingrije a u izdanju jugoslavena Du- brovnika“ predstavlja tu proigranu kartu, koja je unaprijed bila osugjena na neuspjeh. Toliko je ona proigrana, da se uopće ne može pojaviti na ze- lenom stolu za kojim sjede ozbiljni političari — pregovarači.