TAKSA PLAĆENA U GOTOVU Narodna Svijest GOD. XXI — Br. 27 DUBROVNIK, 5 Lipnja 1939 CIJENA Din. 1,50 Gostovanje Matice Hrvatskih Kazališnih Dobrovoljaca u Dubrovniku Interes dubrovačkog gragjanstva za ovo gostovanje bio je neobično velik, a uspjeh polučen sa svakog gledišta dokazuje da se gragjanstvo nije pre- varilo u svojim nadama i očekivanju. ' Prvi nastup u Dubrovniku ove simpa- tične grupe idealnih pregaoca na sa- čuvanju, produbljenju i afirmaciji čisto hrvatske narodne umjetnosti tako je silan i neobično imponentan, da joj služi na čast i njoj i aranžeru našem Dubrovačkom Kazališuom Društvu. Naše mjesno Kazelišno društvo upo- trebilo je ovu prigodu gostovanja za- grebačke braće, da se bar nešto oduži onom divnom gostoprimstvu, susretlji- vosti i pažnji Zagrebčana, što su je bili iskazali Dubrovčanima prigodom gostovanja u Zagrebu g. 1936. Tu je dužnost shvatilo i dubrovačko gragjan- stvo, a nadamo se na obostrano za- dovoljstvo. To se je pokazalo i pri dolasku zagrebačke braće u Dubrov- nik, jer im je priregjea neobično srdačni SVEČANI DOČEK. U Gružu dočekaše mile goste Upra- va i članovi Dubrov. Kazal. Društva. Svečani, veličanstveni pak doček iza- slanika hrvat. kult. društava i gragjan- stva bio je pred Hotelom Imperial na Pilama. Tu se sakupilo nebrojeno mnoštvo članova hrvatskih kulturnih društava predvogjeno »Gundulićevom glazbom«, koja je goste pri dolasku pozdravila hrvatskom davorijom. Zatim se je formirala nepregledna povorka i uputila prema gradu. Povorku otvara »Gundulićeva glazba“, za kojom stu- paju predstavnici mjesnih hrvat, kult. društava, Na to draga braća iz Zagre- ba nose osebujni vijenac od žita i poljskog cvijeća zagrebačke okolice, što ga žele položiti na Gundulićev spomenik, Za njima stupa nebrojeno mnoštvo gragjanstva. Dok povorka u- lazi u grad odjekuju hitci zračnih bom- bi, što u svakomu budi veselje i naj- ugodnije raspoloženje. Povorka prolazi kroz gusti špalir gragjana na Pilama i preko svega Straduna, a iz špalira kiša cvijeća pada na mile goste, koji su neprestano pozdravljani sa pljeskanjem ruku i poklicima: ,Dobro došli“ i s Živjeli“, Povorka se je zaustavila na Gundulićevoj poljani, jer su zagrebačka braća htjela da izvrše poklon pjesniku slobode pred Gundulićevim spomenikom. Gun- dulićev trg bio je prepun gragjana, koje je klicalo dragoj braći iz Zagreba. A tada je uz opću pažnju g. Aleksan- dar Freudenreich, vogja Matice Hrvat. Kaz. Dobrovoljaca pun zanosa izrekao ovaj pozdravni govor: »Često puta stajao sam s uzbugje- njem u srcu na ovome mjestu. Pro- matrajući djelo majstora Rendića oživ- ljavao sam u duhu gosparski lik ve-: likog pjesnika. Ne pjesnika Dubrovni- ka, ne pjesnika slobodne republike dubrovačke, Ne. Snaga duha, silan za- nos, kojim je veliki pjesnik izražavao svoje misli, preletjela je preko granica ovog dragulja megju hrvatskim grado- vima, zahvatila je sva srca, koja biju poput naših, osvojila je sve krajeve u kojima živu Hrvati, I mi u Zagrebu svojatamo za nas pjesnika Djivu, jer je ispjevao himnu onim idejama, koje svi nosimo u srcu, koje svi želimo i njegujemo. On je opjevao ideal hrvat- skoga naroda! A taj je sloboda! G. Freudenreich citira Gundulićeve stiho- ve, pa nastavlja: ,Nu nikad nisam stajao pred ovim likom tako uzbugjen kao danas u času, kad želimo s du- bokim počitanjem položiti vijenac pred njegov spomenik. Ako je istina da duh ne prestaje, već da žive vječno, onda danas njegov duh, njegove misli ispu- njuju srca naša. Njegov duh lebdi da- nas ovdje i vidi, da kod Hrvata još živu njegovi zanosni ideali, I ako je pepeo njegov smiren u svetom hramu Male Braće duh njegov živi, postao je svojinom i idealom cijelog njegovog naroda, bez obzira da li su taj narod gospari, gragjani ili seljaci, koji u zno- ju lica svoga stvaraju kruh naš svag- danji. Svima je u srcu njegov ideal — a taj je vječan: Sloboda“. G. Freudenreich se zahvaljuje Du- brov. kazal. društvu, bratskim hrvat- skim društvima Dubrovnika, pak zatim pozdravlja okupljene gragjane Dubrov- nika. ,Vas, braćo, koji ste čuvari toli- kih plemenitih tradicija koji ljubomor- no čuvate ove mire, kojima se divimo, Vama koji ste odoljevali i odoljevate svim silama, nasiljima, koja su sto- lječa navalila na ovaj krasni grad, na Vas, na očeve i djedove Vaše, ali grad Dubrovnik je odolio svima. I- deal slobode gori danas kao živa ba- klja, oko koje se okupio čitav hrvat- ski narod, jednodušno, snažno i neu- strašivo kao još nikad u narodnom ži- votu. I u ovom času moramo se sje- titi onoga, koji danas visoko uzdiže baklju ideala slobode hrvatskog naro- da, a to je vogja Hrvata dr. Maček. U ovom svečanom času sjećamo se njega i šaljemo mu izraze naše iskre- ne odanosti, A tebi, veliki pjesniče, ponose svih Hrvata, polažemo ovaj vijenac najple- menitijeg, najljepšeg i najboljeg čim rodi hrvatska zemlja u mašem kraju. Vijenac je to s naših Dubrava, vije- nec žita i poljskog cvijeća s ravnica oko Zagreba, onkraj mora i onkraj vi- sokih kršnih gora. Sretni smo i po- nosni, što smo pripadnici hrvat. naro- da, koji je rodio ovakove sinove, ova- kove duhove. Polažem ti ovaj vijenac s živom željom da se Tvoji veliki i- deali što prije ostvare !“ Govor g. Freudenreicha više puta bio je prekidan burnim pljeskanjem i odobravanjem, jer je govorio iz duše svih prisutnih. Nakon govora ,Gundu- lićeva glazba“ intonira hrvatsku na- rodnu himnu, koju prihvaća i pjeva čitavo mnoštvo. Redaju se zatim po- klici M. H. K. D., Hrvatskom narodu, Dru Mačku, hrvatskom Dubrovniku. Na to g. Vlaho Turčinović, predsjednik Dubrovačkog Kazališnog Društva po- zdravlja goste zaželivši im srdačnu dobrodošlicu i ugodan boravak u na- šem gradu ovim riječima : »Draga braćo i drugovi! Stari Du- brovnik, naša Hrvatska Alena, dočekao Vas je pomlagjenim srcem koje još življe kuca skupa sa Vašim. Želimo Vam da ovo nekoliko dana boravka u našem i Vašem Dubrovniku provedete u bratskoj ljubavi, veselju i zadovolj- stvu i da se osjećate kao i u samom našem Zagrebu. U to ime ime dobro nam došli i živjeli |“ Nakon ponovnih poklika glazba ot- prati goste sve do stana, u komu su gosti smješteni a nebrojeno gragian- stvo razigje se mirno s veseljem u srcu da je moglo zagrebačku braću bratski dočekati i pozdraviti. GLEDALIŠT E. Za ovo gostovanje M. H.K.D. ure- gjeno je posebno gledalište na Trgu Kralja Tomislava izmegju Stolne crkve i biskupske palače. Pred pročeljem Stolne Crkve na stepenicama podignu- ta je prostrana jednostavna pozornica sa kulisama od zelenila. Na trgu pak izmegju stepenica Stolne crkve i okoli- šnih zgrada poredane su sjedalice i tribine za sjedanje; sa strana pak u- regjeni su prostori za stajanje. Tako je gledalište moglo da primi do 1500 osoba, od kojih do 900 sjedaćih mje- sta. Na zgodnim mjestima vis-a-vis Stolnoj crkvi postavljeni su reflektori. Cio taj prostor -rasvijetljen je sa 6 električnih lampiona visećih na žica- ma, tako da je rasvjeta cijelog prosto- ra bila danja. Otvori okolnih ulica zetvoreni su daskama, te je čitav pro- strani trg pretvoren u veliku sjajnu dvoranu. IZVEDBA , ČOVJEKA“ U četvrtak, ua blagdan sv. Petra i Pavla, u večer izveden je ,Čovjek“ od Huga von Hofmansthala u redakciji Maxa Reinhardta. Pjesničko djelo, od- jeveno u lijepom ruhu rimovanih sti- hova našeg prevodioca, djeluje uvjer- ljivo, jer prikazuje očitu istinu o ljud- skom životu i umiranju, prolaznosti i taštini naslada, realnoj vrijednosti do- brih djela i Vjere, koja čovjeka čini učovjekom“ i uregjuje mu život, umi- ranje.i vječnost. Izvedba je uspjela iz- nad očekivanja. Glavnu ulogu igrao je g. inž. Aleks, Freudenreich proćućeno i dotjeranim izražavanjem raznih du- ševnih raspoloženja i dokazao svoje odlične umjetničke kvalitete. Od osta- lih treba istaknuti g. J. Krameršeka u ulozi smrti, koji je uspješno maski- ran, a mističnim nastupom i kretnja- ma postigao dotjeranu iluziju njene jezovitosti. Isto je tako dao karakteris- tičnu igru g. Marko Leventić u ulozi Djavla. Značajan je bio i g. Gj. Kahn kao Mamon pun sarkastičkog cinizma. Odličnu igru dala je g.gia Draga Le- ventić kao Covjekova mati, te g.gja Olga Freudenraich kao Vjera a i gca Lenka Vrdovac kao Djela. A i ostali svi bili su na visini, osobito g. Fabi- jan Fabricio kao Dužnik i g. Mito Mi- loradović kao Debeli rogjak te g. Fra- njo Šojat kao čovjekov drug. Jedino se može opaziti da su manjkali raz- nobojni reflektori da 1azne momente zgodno ilustriraju. Uza svu tu manj- kavost ipak izvrstan ambijenat proče- lja katedrale, majstorska igra glumaca, mistika zvonjave i orgulja sa vrsnim ženskim zborom, dalo je ovoj izvedbi velebni uzvišeni ton i karakter sveča- nih igara. Znali smo unaprijed, da će izvedba ,Čovjeka“ biti nešto lijepoga i zato je rasprodano bilo do zadnjeg mjesta, ali da će polučiti ovako veliki uspjeh, tome se nijesmo nadali. BHRVATSKI PEESOVI izvedeni su u petak i subotu uz isto tako veliki interes gragjana i stranaca. U svojim plesovima naš je narod izra- zio svoje osjećaje; svoju nutrinu iska- zao je u onim odmjerenim i uglagje- nim kretnjama, što dokazuje, da maš narod ima plemenitu lijepu dušu. S izvedbom Hrvatskih plesova M.H.K.D. upoznala je i strani svijet prigodom natjecanja na XI. Olimpijadi u Berlinu g. 1936 i po Švajcarskoj g. 1938 s našim narodnim folklorom i pobrala priznanje stranog svijeta, a ujedno a- firmirala po svijetu našu lijepu mnaro- dnu izvornu kulturu i umjetnost, M. H. K. D. izvodila je ovih večeri na- rodne plesove iz Istre, Slavonije, Po- savine, Dalmacije, a sve u originalnim divnim narodnim nošnjama iz raznih hrv. krajeva. Glazbenu pratnju izvodio je pojačani Gradski turistički orhestar iz Dubrovnika i Tamburaški zbor M. H. K. D. iz Zagreba. — Gradski tu- ristički orhestar imao je dirigirati M.o Rudoli Matz iz Zagreba, ali radi bo- lesti zapriječen nije mogao doći u Du- brovnik, pa ga je zamijenio u zadnji čas g. M.o Josip Vlach Vruticky tako uspješno, da mu je g. Freudenreich javno pred publikom izrazio zasluženo priznanje njemu i cijelom orhestru i predao mu na dar lovor-vijenac, — Tamburaški zbor Matice takogjer je sastavljen od majstora pa i ako nije brojan ipak lijepo zvuči puninom i t- glagjenošću. Od skupnih plesova svi se lijepo doimlju, a sigurno odvajaju »Hrvatsko slavonsko kolo“ i ,Junačko kolo“ s dalm. bos. planina. Scenski obregjene lirske narodne pjesme od g. Freudenreicha ,Ljubilo se momče i djevojče“ i ,Djevojčica vodu gazi“ zorni su prikaz našeg na- rodnog života, ali osobito prva odu- ševljava svojom naravnošću i mnepo- srednošću, te djeluje nadasve simpa- tično. G. Freudenreich krenuo je ovom granom umjetničkog stvaranja zahval- nim putem umjetničkog prikazivanja narodnog folklora. Na reprizi hrvat. plesova g.ja Afrić, solo plesačica da- rovana je sa tri kite cvijeća. Prve večeri izvedbe Hrvat. plesova mjesno Kazališno društvo i ostala Hr- vatska kulturna društva te gragjani predali su našim vrlim umjetnicima krasne lovor-vjenće uz znak priznanja za njihovo zaslužno kulturno nastoja- nje oko širenja hrvatske narodne kul- ture i umjetnosti. Na uzvrat je M. H. K. D. darovala Dubr. Kaz. Društvu krasni umjetnički album grada Zagre- ba sa posvetom na uspomenu ovog uspjelog gostovanja.