Strana 2
Gospe iz grada. Kad je jedne godine
kiša zapriječila procesiju odlučili su
gragjani, da sagrade arkade, kako bi
se po svakom vremenu mogla održati
ova procesija. Kolika vjera i požrtvov-
nost u davanju sredstava za održava:
nje vjerskih tradicija |
I Bologna ima svoga kardinala —
nadbiskupa. Benedikt XV došao je iz
Bologne na katedru sv. Petra. Spome-
nik što mu je podignut na grobu u
kripti sv. Petra dar je Bologne kako
svjedoči sam natpis koji glasi: ,Be-
nedicto XV — Bononia sua“, Bene-
diktu XV — njegova Bologna.
Nakon što smo ua kolodvoru imali
hladnu, hodočasničku večeru, proslije-
dili smo istog dana za Padovu.
Na grobu Padovanskog čudo-
tvorca
Iz Bolgne došli smo u subotu, 8.
VII. uvečer. Dočekao nas je pretstavnik
Hotela Grande, prema telefonskoj na-
ručbi iz Bologne. Nakon što su se
hodočasnici smjestili u sobe završen
je program onoga dana.
U nedjelju 9. VII požuili su se sve-
čenici, da već rano služe sv. Misu.
Biskupi su imali reserviran oltar na
grobu sv. Antuna, jer je naš tehnički
vogja telegrefirao iz Firence. Ostali
svećenici bili smo zadovoljni što smo
mogli služiti u blizini groba, na po-
krajnjim oltarima.
Na predlog splitskog biskupa nismo
se žurili prema Veueciji, nego smo
odredili da svi budu mogli zadovoljiti
svom srcu i izvršiti pobožnosti u sve-
tištu sv. Aute. Hodočasnici su primili
sv. Pričest.
Bazilika sv. Autuna velika je te im-
pozantna zgrada, ali još potpuno ne-
dovršena. Grob sv. Aniuna nalazi se
u posebnoj, divnoj kapeli s lijeve stra-
ne. Iza glavnog oltara nalaze se u
zlatnom, odnosno srebrnom relikvijaru
jezik padovanskog čudotvorca kao i
donja čeljust sa zubima. Dok čovjek
ide po onoj prostranoj crkvi i dok se
masa ljudi poput mravi sa nekom sve-
tom nervozom žuri prema grobu sv.
Ante, obnavlja u svojoj duši prizore
iz života ovog velikog Božjeg ugodni-
ka. Pred očima vidi ribe, koje ga slu-
šaju dok propovijeda i životinje, koje
se klanjaju Stvoritelju. Da, na ovom
mjestu, u neposrednoj blizini njegovih
posmrtnih ostataka, osjeća pobožna
duša potrebu, da iz punine svoje u-
mutrašnjosti više puta zavapi pomoć i
zagovor sv. Ante šaputajući: ,Si que-
ris miracula“,
Padova je znamenit grad po sve-
tištu sv. Antuna, što ga drže franjevci
konventualci, No važan je ovaj grad
zbog svoje prastare universe, koja je
u najranijem srednjem vijeku počela
. da vrši svoj kulturni upliv na zapadne
narode Evrope. Stranci se inače malo
zaustavljaju, osim hodočasnika na grob
sv. Antuna. Svi kreveti u hotelu oblo-
ženi su mrežama zbog komaraca, ko-
jih ima dosta zbog močvarnog tla
što ga proizvodi rijeka Pad.
U 9.40 ukrcali smo se u vlak, puni
lijepih duhovnih uspomena iz grada
Padovanskog sveca. Nakon kratke vo-
žnje stigli smo u Veneciju u 10.30 s.
Sa zvonika sv. Marka
Venecija, grad je veličine u proš-
losti a poezije u sadašajosti. Gragjena
na moru ima jedinstvenu karakteristi-
ku svojih kanala i mostova. Proma-
trajući je u cjelini, kao i pojedine
predjele po danu, a osobito po noći
čovjek prima u sebe toliko lijepih i
veličanstvenih utisaka, da i mehotice
mora uzdahnuti: O lijepa Venecijo bi-
seru zapadne obale Jadranskog mora.
Čim smo došli na kolodvor požurili
smo motornom lagjom na Piazza s.
Marco. Pogled koji puca pred očima
kad se dogje na placu čovjeka zapa-
njuje a oko mu se puno udivljenja sa
najvećim zadovoljstvom šeta okolo na-
okolo po palačama i arkadama, dok
se konačno ne smiri ma crkvi velikog
Evangjeliste. Sv. Marko tako je sim-
patičan, lijep, grandiozan i elegantan,
da mu duša sama šalje svoj pozdrav:
Pex tibi Marce, evangelista meus ! Mir
tebi Marko, moj evangjelista !
Naši su kodočasnici ušli u crkvu i
divili se bogatstvu mozaika. Ta sva je
crkva ukrašena morem mozaika, Ako
se za rimske česme može reći, da su
pjesma vode, za Firencu da je
pjesma zelenila i cvijeća, onda je cr-
kva sv. Marka u Veneciji pjesma mo-
zaika,
Na placi se odvija sav život. Duž-
deva palača, koja je uz crkvu, posebni
je eksemplar graditeljske umjetnosti.
Kad čovjek promatra sav onaj kom-
pleks vidi kako sve to skupa sačinjava
jednu savršenu cjelinu koja kao da
nije gragjena, nego finom ženskcm
rukom iglicom izvezena. Golubovi da-
vaju posebni čar. A kad se dogje na
zvonik onda kao da te nešto omami i
ne da se silazi, Toliko lijepoga i ve-
ličanstvenoga čovjek vidi i doživi.
Poslije podne hodočesnici su se slo-
bodno prošetali Venecijom. Olišli su
na Lido, obišli grad pa Canal Grande,
prolazili ispod Ponte di rialto, zau-
stavljali se kod Ponte dei Sospiri. Di-
vili su se krasnim palačama, arhitek-
turi, zelenilu, moru, koje u kućna vrata
udara i nerijelko prag prolazi.
Kad je pak pao mrak i pokazalo se
more električnih svjetiljaka uživali smo
Venecijansko veče i djelomično ljepote
venecijanske noći. Na trgu sv. Marka
vodila se je velika propaganda za tom-
bolu, koja je počela u 9 sati. Mi smo
tada već bili na našem parobrodu
,Dedinje“ da smjestimo prtljagu, udo-
voljimo zakonskim propisima i u 10
sati otplovimo. Žao nam je bilo osta-
viti Veneciju.
Putem uz našu obalu
Pvi pogled kad smo se približili tr-
gu sv. Marka poletio je prema Riva
degli Schiavoni, gdje se je nalazio pa-
robrod ,Dedinje“, nekadašnji Dubrov-
nik. Kad smo se pak uvečer ukrcali
naš nam je vogja najprije rekao, tko
će u koju kabinu spavati. Vijest, da
će svaki od nas imati krevet napunila
nas je veseljem, jer su pred nama do
Dubrovnika bile tri noći i dva dana.
Kapetan Vlaho dočekao nas je veselim
nasmijanim licem i dao personalu u-
pute, da nam budu pri ruci. To je
zaista i bilo, pa stoga hvala njemu i
ostalom osoblju ,Dedinja“.
U ponedjeljak 10. VII. osvanuli smo
na Sušaku. Iz Venecije naručeni auto-
bus čekao nas je na obali. Ukrcali
smo se i odvezli na Trsat, naše hr-
vatsko Marijino svetište. Pomolili smo
se i zapjevali , Zdravo Djevo“, a jedan
franjevac pokazao nam je i protumačio
svetište.
Sa Sušaka parobrod je proslijedio
za Crikvenicu. Lijepo je to mjesto za
ljetovanje. Iz daljine smo vidjeli novu
franjevačku crkvu, jer kratko zadrža-
vanje parobroda nije dozvolilo, da joj
se približimo. Na Rabu smo se zadr-
žali 4 sata. Lijepi je to primorski grad,
zanimiv svojim crkvama i opet moder-
nim zgradama, prvenstveno hotelima.
Divna je obala, ali još divniji park i
šetnja po njemu.
Na slapovima Krke
Utorak 11. VII. stigli smo u Kreši-
mirov grad, Šibenik. Najprije smo se
požurili, da svećenici služe, a hodo-
NARODNA _ SVIJEST 26 Srpnja 1939
W' Nježnoj dječjoj ko- X
ži potrebna je moja ;|
zaštita. Jaki sunčani
zraci pale, i upravo
| djeca su vrlo osjet-
\ljiva na _ sunčanoj
| pripeci. NIVEA sa-
|čžava EUCERIT,
sredstvo za jačanje
| kože. To čini dječju
, kožu otpornijom i
divno preplanuli iz-
E gled.
s 3 a a 2 u
djeca dobiju zdrav i jA SAM TAKODJER PRIJATELJ DJECE!
ZA
časnici slušaju sv. Misu. Nakon toga
otišli smo autima do slapova Krke.
Vožnja do ovog romantičnog mjesta
zanimiva je premda su dobro kiševiti
predjeli. Vidjeli smo tvornicu alumipi-
ja, u koju je zamastio svoje poslovne
brke bivši ,vogja“ Stojadinović.
Kad smo se iskrcali iz auta dobri
nas je vodić proveo kroz vrata do
prvog prizora. Šum vode ušutkao je
našu riječ. Pogled sa drugog mjesta
obogatio nam je oko novim slikama
a srce je počelo da uživa u najugod-
nijim zvucima pjesme osjećaja. Treća
pozicija kulminacija je užitaka. Gledali
smo, slušili, uživali u harmoniji vode,
zelenila i slapova... Akordi su to bili
koje se ne da složiti ni u najljepšu
kompoziciju, a k tomu tako nježni, da
i najfiniji potez gudala ne bi bio ni
sjena nježnosti tišine i finoće osjećaja
što ih proizvode slapovi Krke... Go-
spogja Flore slikarski talenat stoji i
promatra, pa će: ,Ljepše je ovo za
mene od Plitvičkih jezera“. U duši
sam joj zahvalio na ovom kompetent-
nom priznanju. A meni je u duši bilo
tako, da nije moglo biti bolje ni ljepše.
Razgledali smo divnu šibensku ka-
tedralu sv. Jakova, divili smo joj se
ali i ustanovili, da je ovaj naš hrvat-
ski vjerski i narodni spomenik, dosta
osamljen i u meku ruku zapušten.
Crkva je po sebi u nemogućnosti, da
doskoči svim potrebama uzdržavanja
ovog velebnog Božjeg hrama. Stoga
je dužnost naroda i njegovih vogja,
da na to misli i ne dozvoli zubu vre-
mena, da uništi biser arhitekture u
hrvatskom gradu Šibeniku.
Sv. Ivan Trogirski
Kažu da je Meštrovićev mauzolej u
Cavtatu originalan u svojoj zamisli,
odnosno ideji koja je u njemu izraže-
na. Čini se da to nije do kraja istina
jer je u kapeli sv. Ivana _u Trogiru
već ideja onih angjela tako lijepo izra-
žena i prikazana.
Kad je parobrod pristao Trogirska
su zvona svečano slavila, jer se je
Ordinarij, preuzv. Dr Bonefačić vraćao
sa službenog posjeta ,ad limina“. Do-
čekalo ga je svećenstvo sa Opatom
presv. Miletom na čelu i mnogo na-
roda.
Hodočasnike sa dubr. biskupom na
čelu predvodio je preč. Don Frane
Coce i pokazao i protumačio zname-
mitosti Crkve, relikvijar, kapelu sv.
Ivana, portal, općinu i ložu. Zatim smo
otišli do samostana Benediktinaka, ko-
jima je preuzv. Dr Bonefačić podijelio
papinski blagoslov. Ove redovnice i-
maju strogu klauzut4 t. j. ne izlaze iz
samostana za vrijeme cijelog života.
U Trogiru se je odijelila od nas g,
Anka Slade-Silović. Iz Trogira paro-
brod je zadimio put Splita. Sad je već
počelo nastupati neko melankolično
raspoloženje zbog toga, što ćemo se
početi razilaziti,
U gradu Deoklecijanove palače
Zvona sa splitskih crkava takogje su
svečano slavila i dočekala svog Ordi-
narija, a kler svjetovni i redovni, na
čelu sa Kaptolom u punom je broju
zaželio dobrodošlicu svom natpastiru.
Prije no što smno sišli sa parobroda
preuzv. splitski biskup obišao je sva-
kog hodočasnika te se s njim najsrdač«
nije oprostio. Hodočasnici su s tim
bili osobito počašćeni.
Morali smo se rastati i od našeg
drugog don Jure Mladina. Za vrijeme
hodočašća osvojio je sve nas svojom
ugodnom i veselom riječi, Uživali smo
u bogatstvu narodne frazeologije s ko-
jom raspolaže. Dugo je trajalo opra-
štanje, ali konačno smo se morali ra-
stati. Za vrijeme ručka rekao mu je
svima omiljeni Zlatko D: ,Ali tko će
se od Vas rastati Dum Jure?“ — U
tom času bio je tumač osjećaja, svih
nas. U Splitu su nas ostavili: osim
preuzv. splitskog biskupa njegov tajnik
Dr Crisomali, Don Damjan Pavlov,
Don Ivo Ostojić, Don A. Bačić, g.ca
Brnetić i Andreis, g. Radatović Šime i
Petković-Kovač Milka.
Kad je bilo vrijeme večere svi smo
se našli na parobrodu, a oni koji su
se iskrcali došli su nas pozdraviti i
ispratiti.
Opet u Dubrovniku.
Okrnjeni broj hodočasnika proslije-
dio je za Dubrovnik. Ova je noć kao
i svaka druga prošla u snu. Kad smo
se ujutro probudili našli smo se u o-
nom istom Gružu, iz kojega smo pred:
12 dana otputovali na hodočašće. Na
mostu nas je dočekala gca. Lj. Kordić,
koja je na Sušaku morala preći na
,Karagjorgja“ da bi zbog obiteljskih
prilika mogla ranije stići kući,
Počelo je opraštanje i rastanak. Da
bude trajnija uspomena navodimo ime-
na: Gja. Flore Jakšić, Jelka ud. Pe-
hovac, Auka Alborghetti, Dovranić
Darinka i Zlatko, Šulić Ivanka, Lazibat
Elena, Njirić Gjivo i Tomina, Dr. Jag
blanović Ivan, Dr. F. Toukalek, Bijelić
Ante, Savlačić Niko i Aleksandar Setz.
Vrijedni Dr. Anto Livajušić, koji je bio
vodić pomoćnik u Rimu ostavio nas
je u Veneciji i povratio se opet u Vje-
čni grad. Dubrovački biskup, preuzv.
Dr. Carević bio je cijelo vrijeme puta
sa hodočasnicima kao pokrovitelj.
Lijepo nam je bilo svima. Tako su
se izražavali svi hodočasnici po redu.
I tako je. Bog nas je svojim blagoslo-
slovom pratio. Neka mu je hvala.
Dr. Ivo Bučić.
Širite i čitajte
Narodnu Svijest“
RENEE
ramenom) ia ze