TAKSA PLAĆENA U GOTOVU

Narodna Svijesi

VueNNE—=LlNz Tr

|

kkk RS SSSNIISE

 

 

GOD. XXI — Br. 33

Prigodom slavlja svoga posvećenja
za pomoćnog biskupa u Sarajevu pre-
uzv. g. Dr Smiljan Čekada izrekao je
programatski govor, koji zaslužuje da
ga čitava javnost čuje, pa ga stoga
donosimo. Isto tako zaslužuje donijeti
i važne izjave preuzv. gospode nad-
biskupa Dra Ivana Ev. Šarića i Dra
Alojzija Stepinca izrečene istom pri-
godom.

Preuzv. g. Dr Smiljan Čekada izre-
kao je ovaj govor:

»Hvala vam, premda znam i osje-
ćam, da ova slava i pjesma, ovaj za-
nos i klicanje nisu i ne mogu biti u-
pravljeni meni kao osobi.

Odviše sam ja neznatan i nepoznat,
odviše sam malen i bez zasluga, a da
bih mogao izazvati ovaj orkan odu-
ševljenja, ovu plimu osjećaja.

Ja znam, da u pozadini ove mani-
festacije stoji druga ideja, posve raz-
lična od ideje moga osobnoga presti-
ža. To je ideja _o uzvišenoj odgovor-
nosti biskupske službe, koja će mi su-
tra po dobroti Božjoj i odredbi Crkve
pritisnuti ramena.

Po biskupskoj časti postaje se naj-
bližim suradnikom Kristovim, članom
apostolskog kolegija, organom vrhov-
nog učiteljstva, stupom crkvene disci-
pline. Po biskupskoj časti ulazi se u
galeriju crkvenih knezova i u registar
onih, koji u sjećanju Crkve vječno žive.

Nije dakle čudo, da je i puk, kato-
lički puk, uvijek visoko cijenio službu
i čast biskupa. U svim katoličkim na-
rodima svijeta biskupi su se smatrali
ne samo crkvenim, nego i narodnim
prvacima. Oni su, radi svoje službe,
ulazili u vrhovno vijeće narodne časti
i njegove kulture, oni su bili virilisti
svih visokih položaja u životu naroda...

Svakako, ovo visoko štovanje kato-
ličkog puka vis-a-vis svojim biskupima
ragja i na njihovoj strani protuobve-
zama, koje misu male. Biti biskup
znači biti u isto vrijeme i sluga: slu-
ga Boga i Crkve, ali i sluga Naroda
i Domovine. :

I kada vi mene, dragi Hrvati kato-
lici, danas pozdravljate kao svoga bi-
skupa, ja vam — pogagjajući vaše
misli i želje — odgovaram: Da, bit
ću biskup. I baš zato bit ću sluga
Božji i vaš.

Moj hrvatski katolički narod može
uvijek računati na moje srce i moju
ljubav, na moj rad i na moju požr-
tvovnost.

Moj hrvatski katolički narod može
biti uvjeren, da će njegov mladi bi-
skup s njima ići i u vatru i u vodu,
i da će s njim uvijek stajati na bra-
niku narodnih svetinja i narodnih
prava.

Moj hrvatski katolički narod može
biti uvjeren, da će njegov novi biskup
dizati prema nebu svoje ruke, sve dok
mač Božje pravde ne pobijedi sve A-

* malečane naših težnja i naše slobode,

Moj hrvatski narod može biti sigu-
ran, da će novi biskup — radeći kao
duhovni pastir na očuvanju vjere i
jačanju ćudoregja u povjerenom stadu.
tim pridonijeti najbitniji dio renesansi
i pobjedi naše narodne misli.

DUBROVNIK, 16 kolovoza 1939

CRKVA I NAROD

To su misli, koje sam uvijek nosio
u svome srcu. Ja sam ih usisao s
majčinim mlijekom; one su se srasle
s mojim bićem i one su se usjekle u
dubinu moje duše.

Kada me, dakle, dragi Hrvati kato-
lici, pozdravljate na usta svojih tako
odličnih predstavnika, znajte da vaš
mladi biskup osjeća, kamo smjeraju
vaši pozdravi i vaše aklamacije. Oni
me imaju još više približiti k srcu
naroda i k žitvenom stolu drage nam
majke Hrvatske,

Dakle, hvala vam još jednom. Hva-
la Sarajlijama, koji pozdravljaju svoga
biskupa, koji će odsada biti njihov i
ostati među njima; a hvala i mojim
Brogjanima, koji dohrliše čak s obala
tihe Save, da isprate svoga župnika i
da mu ovdje, u njegovu novom pre-
bivalištu reknu posljednji zbogom.

Hvala vam. Ljubav tiha i ponizna
ali ustrajna i tvrda kao smrt, neka
nas uvijek drži na okupu: u istom
kolu, ma istoj liniji, u istoj Božjoj
četi, u istoj narodnoj vojsci, oko isto-
ga boinoga stijega. Živjeli braćo i
sestre !*

Govori sarajevskog i zagre-
bačkog nadbiskupa.

Izatoga je uzeo riječ preuzv. g. nad-
biskup Dr. Ivan Šarić. Zahvalio se je
svima, što su tako srdačno i toplo po-
zdravili i počastili njegova Pomoćnog
Biskupa, i veli, da ima jednu molbu:

Prigodom proslave šezdesetoga ro-
gjendana Vogje Hrvatskog naroda Dr.
Vlatka Mačeka u Zagrebu je na Mak-
simiru bila sv. misa, što ju je služio
hrvatski metropolita preuzv. Dr. Aloj-
zije Stepinac. Naš dragi Vogja klečao
je za vrijeme mise, — meki dan sam
gledao sliku toga prizora, — a iza nje-
ga klečale su stotine hiljada Hrvatskog
naroda, sav Hrvatski narod. Šta je mo-
lio naš dragi Vogja Hrvatskog naroda?
Molio se je tom zgodom za sreću i
slobodu Hrvatskog naroda. Ja vas mo-
lim, dragi Sarajlije, da i vi i svi bo-
sansko- hercegovački Hrvati katolici su-
tra, prigodom posvećenja novoga bi-
skupa, kleknete i da se pomolite onako,
kako se je molio Vogja Hrvatskog na-
roda, kako.su se molile stotine hiljada
Hrvatskog naroda: za sreću i za slo-
bodu Hrvatskog naroda. Neka živi slo-
bodna Hrvatska I“

U svom govoru rekao je Dr. A, Ste-
pinac, da on Dr. Smiljana Čekadu po-
zna još iz vremena svoga studija u
Rimu, gdje su zajedno studirali na
Gregorijani. U njemu dobiva sarajevski
Nadbiskup za pomoćnika čovjeka po
srcu Božjem, čovjeka molitve, karak-
tera, a karaktera i Crkvi i Hrvatskom
narodu najviše treba. Mladom Biskupu
želi, da svoj križ junački ponese, sve
dok ne stigne na Golgotu, od koje Isus
nijednoga biskupa neće da poštedi.
Novi Biskup ne će ni svog aaroda, ni
njegovih jada i nevolja nikada zabo-
raviti, ako bude po srcu Božjem, jer
ljubiti svoj narod ne znači ništa drugo,
nego izvršivati IV. zapovijed Božju,
koja se odnosi ne samo na oca i majku,

Jedan zaboravljeni
zavjet hrvatskoga
sabora

Oko godine 1100. bila su sudbo-
nosna vremena za dvije zemlje na svi-
jetu. U to je doba doživljavala pro-
past svoje državne samostalnosti Hr-
vatska, koja je skoro dva stoljeća bila
samostalna kraljevina pod svojim na-
rodnim vladarima. A u isto je doba
nastojanjem cijele zapadne Evrope do-
življavala uskrs svoje samostalne dr-
žavnosti Palestina, zemlja, koja je ta-
da bila u središtu interesa cijeloga
svijeta.

Godina 1097. spominje se u hrvat-
skoj povijesti kao godina tragične smrti
posljednjega hrvatskoga kralja narodne
krvi Petra Svačića. A godine 1099.
osvojila je prva križarska vojna Jeru-
salem, te je osnovano katoličko jeru-
salemsko kraljevstvo.

Na povratku sa tako sretno završene
križarske vojne zaustavio se jedan ple-
mić - križar _iz Burgundije, po imenu
Lidburg, u Hrvatskoj i sagradio sebi
u kraju, koji mu se posebno svidio
dvor. To je današnji Ludbreg, kojemu
je ime nastalo od onog jerusalemskog
križara.

Tako je Ludbreg postao prva kopča
izmegju Hrvatske i Svete Zemlje. On
je i danas kao neki hrvatski spomenik
na doba oslobogjenja Kristova groba
ispod vlasti nevjernika.

Zato ima veliku historijsku idejnu
podlogu odluka, da se u Ludbregu
sagradi kopija kapelice Kristova gro-
ba, pa da tako baš u tome mjestu
imađemo takvu kapelicu, kako to i
drugi narodi sebi grade, da se onima,
koji me mogu hodočastiti u Svetu
Zemlju, omogući vidjeti, kakav je Kri-
stov grob. (Najnovija je vijest, da ko-
piju kapelice Kristova groba kane sa-
graditi i Madžari sebi).

Ludbreška kapelica Kristova groba
bit će za nas Hrvate još od poseb-
noga značenja, jer će biti sagragjena
točuo onako, kako ju je g. 1555. u
Jerusalemu sagradio Hrvat fra Bonifa-
cije Drkolić Dubrovčanin, kasnije bi-
skup u Stonu. On je u ono doba bio
vrhovni poglavar (kustod) franjevačkog
reda u Svetoj Zemlji, pa ga je zapala
zadaća, da obnovi tako već trošnu ka-
pelicu Kristova groba. Dao joj je novi
oblik te je spominjan u povijesti Svete
Zemlje kao najznačajniji graditelj Kri-
stova groba. Po uzoru te kapelice,
kakav joj je on dao oblik, bit
će sagragjena i ova u Ludbregu.

Poticaj za gradnju kapelice Kristova
groba u Ludbregu dalo je to, što je
megju starim spisima zagrebački sve-
ćenik Juraj Lehner pred neko vrijeme

 

već i na cijeli narod i domovinu. ,Ja
vam hoću još samo jedno da kažem“,
nastavio je preuzv. g. Nadbiskup, ,a
to je, da mi Hrvati sa sjevera niti smo
zaboravili, a ne ćemo nikada ni zabo-
raviti na Hrvate u drugim krajevima,
živjeli oni gdje mu drago. Mi ne za-
boravljamo na Hrvate u Americi, a
pogotovu ne na Hrvate u Bosni, jer
su oni bili i ostaju dio naše velike
hrvatske narodne obitelji.“

CIJENA Din. 1.50

412. ZAGREBAČKI ZBOR

Medjunarodni
Ogći Veliki
sajam Uzoraka

Televizijska
izložba

26. VIII.
4. IK. 1939.

Na željeznicama besplatan povratak, na jad-
ranskim parobrodima viši razred za cijenu
nižega, na avijonima 10%o od 21 VIII do 9 IX.

 

otkrio, da se hrvatski sabor godine
1789.  zavjetovao, da će podići
u Ludbregu kapelicu u čast, Presv.
Krvi Isusove, a taj zavjet nije
do danas još izvršen. Taj je zavjet
hrvatski sabor učinio, da Bog odvrati
tadanje haranje kuge od Hrvatske, ali
kad je kuge nestalo, na zavjet je za-
boravljeno. I tako taj zavjet hrvatskog
sabora, koji veže cijeli hrvatski narod,
čeka već punih 200 godina na izvr-
šenje.

Sad pristupamo k njegovu izvršenju.
Prinosima cijelog hrvatskog naroda
podići će se u Ludbregu, gdje se ma
poseban način od davnine štuje Krv
Isusova, kapelica za izvršenje tog za-
vjeta hrvatskog sabora. Kapelica će biti
u obliku kapelice Kristova groba, pa
će time imati još veće značenje.

Nad izvršenjem tog zavjeta hrvat-
skog sabora preuzeo je pokroviteljstvo
hrvatski metropolita preuzv. gosp. dr.
Mojzije Stepinac. A na čelu te akcije
stoji počasni odbor od nekadanjih na-
rodnih zastupnika hivatskog sabora na
čelu sa presvij. g. Stjepanom Pavuni-
ćem, apostolskim protonotarom i de-
kanom ludbreškog koprivničkog cr-
kvenoga kotara.

Hrvatski sabor uvijek je bio vrhovni
predstavnik našeg hrvatskog narodnog
života i čuvar naših hrvatskih težnja.
Što je hrvatski sabor Bogu obećao, to
nam svima mora biti sveto. I ovo ne-
izvršeno njegovo obećanje Bogu dužni
smo i mi radi svetosti samog zavjeta
a i radi svog narodnog ponosa i do-
stojanstva izvršiti. Zato pozivamo sva
hrvatska kulturna društva, da mas u
izvršenju tog zavjeta hrvatskog sabora
pomognu. Neka se svuda provedu sa-
birne akcije za gradnju ove zavjetne
kapelice hrvatskog sabora. Neka ne
bude ni jednog Hrvata, koji ne bi ma
i najsitniji prinos pridonio za izvrše-
nje ovog svetog djela. I neka se ova
akcija provede što prije, da još i ove
godine zavjet uzmogne biti izvršen te
time danas, kad hrvatskog sabora ne-
ma, bude dokazana i opća ljubav hr-
vatskog naroda prema njegovoj svetoj
tradiciji. Nema sumnje, da će to izvr-
šenje zavjeta hrvatskog naroda donijeti
i hrvatskim narodnjm težnjama mnogo
Božjeg blagoslova.

Odbor za zavjet hrvatskog sabora
Zagreb, Trenkova ulica kKA