TAKSA PLAĆENA U GOTOVU Narodna Svijes GOD. XXI — Br. 34 DUBROVNIK, 23 kolovoza 1939 CIJENA Din. 1,50 Budimo ustrpljivi pri guma 12. ZAGREBAČKI ZBOR i disciplinirani Borba, koju hrvatski narod vodi za ostvarenje svojih najelementarnijih na- ravnih prava, dolazi iz dana u dan u nove faze, koje opravdavaju očekivanje, da nije daleko vrijeme, kad će se po- četi vidjeti konkretni plod onoga rada, što ga je kroz svo vrijeme uložio za slobodu i ravnopravnost Hrvata vogja hrvatskog narodnog pokreta, dr. Vlatko Maček. U vezi s tim prenosimo članak ,Hr- vatskog Dnevnika od 20 o. mj. koji glasi: Ovaj je politički tjedan bio ispunjen velikom aktivnošću. Vogjeni su veoma važni razgovori izmegju političara o o pitanjima, koja duboko zasijecaju u životne interese i hrvatskoga naroda i državne zajednice. Ti razgovori još ni- jesu sasvim dovršeni, pa je stoga ira- zumljivo što se o njima ništa potanje ne javlja. Takav običaj uostalom vlada u cijelom svijetu, Diskusije o tim pi- njima mogu i trebaju postati javne tek onda, kada se stvari potpuno rasprave u užem krugu. Pa ipak javnost ima pravo tražiti, da joj se kaže, o čemu se radi, i da joj ne bude zatajeno ono, što je bitno u tim razgovorima, To pravo napose pripada hrvatskoj javnosti, jer se radi o hrvatskom narodu i nje- govoj budućnosti. Stoga ćemo i mi, poštujući inače rezerviranost političara, upozoriti na neke momente, s kojima javnost treba biti na čistu. Razgovori su se vodili o novoj dr- žavnoj organizaciji, koja bi imala do- nijeti promjenu položaja hrvatskog na- roda. Promjenu na bolje — to se samo po sebi razumije, Radilo se o ustanovljenju teri- torija, na kojemu hrvatski narod već u najkraće vrijeme ima razviti svu svoju aktivnost i konstruktivnost. To naravno ne znači, da se hrvatski utjecaj ne bi imao osjećati i na drugim područjima, o kojima bi kasnije takogjer trebalo daljnjih razgovora i pregovora. Išlo se dakle za tim, da se postigne spora- zum u onom opsegu, u kojemu je to već danas moguće. Bilo je više razloga, radi kojih se upravo tako postupalo. U te se razloge naravno ne možemo da- nas upuštati, ali će doći vrijeme, mo- žda i doskora, kad će se moći i o tome potanje govoriti, Osim toga je bilo govora tahogjer o novoj organi- zaciji vršenja vlasti kako na tome ne- dvojbeno hrvatskom narodnom podru- čju, tako i u cijeloj državnoj zajednici+ Pokazalo se, da je tehnička provedba toga lagana, ako se samo hoće ući u jezgru stvari, Problemi, o kojima se radi, već su davno zreli za riješenje. Nesumnjivo veliku olakšicu pravi ili bi barem trebala praviti težina dosa- dašnjih iskustava. Kroz ovih se dvade- set godina vigjelo, što ne valja i što treba mijenjati. Uz ostale momente tu su naročita važna gospodarska pitanja, jer su Hrvati upravo na gospodarskom području imali razloga za mnogobroj- ne pritužbe. Dosadašnja su iskustva pokazala, da se taj problem ne može rješavati običnim režimskim kombina- cijama i da stoga treba dati što čvršće garancije, da se ne će ponavljati do- sadašnje nezdrave pojave. Nema sum- nje, da su hrvatski predstavnici u tome pravcu bili vrlo aktivni, Koliko je bilo razumijevanja na drugoj strani, ne može se za sada reći, ali kad se pregovori završe, i to će se saznati, Ako se pregovori uspješno dovrše, time ne će sva pitanja biti definitivno rije- šena. Bit će i naknadno korektura ili nadopuna, ali u nikojem slučaju na štetu hrvatskog naroda. S hrvatske se strane nastupalo objektivno, pošteno i pravedno. Znamo, da još ima eleme- nata, koji bi htjeli, da Hrvati i dalje ostanu u podregjenom položaju. Oni će možda u tome pravcu pokušati i kakvu akciju. Ali je jedno sigurno: s hrvatske strane nije došao ni jedan prijedlog i nije učinjena nijedna suge- stija takve naravi, da bi to vrijegjalo prava drugoga. Položaj hrvatskog na- roda u Hrvatskoj ima biti takav, da se hrvatski narod osjeti zadovoljnim, a zadovoljstvo hrvatskog maroda ne bi smjelo smetati nikoga, koji želi s nji- me suragjivati i brinuti se za zajedni- čke interese. Nesumnjivo je, da bi u Hrvatskoj i dalje bilo Srba, kao što ih je uostalom bilo i prije 1918. Isto tako bi bilo i Hrvata izvan Hrvatske, jer su se tečajem stoljeća ma stanovitim mje- stima našli zajedno i Srbi i Hrvati. To megjutim nije nikakva nesreća, Činje- nica, da bi i na jednoj i na drugoj strani bilo takogjer Srba, odnosno Hr- vata, može samo povoljno utjecati na megjusobne odnošaje. Nova organiza- cija državne zajednice imala bi dovesti do potrebne ravnoteže i osigurati Hr- vatima pravedan utjecaj u čitavom dr- žavnom životu tako, da bi se otklonili razlozi dosadašnjeg nezadovoljstva i dosadašnjih prigovora. Posao, na kojem se radi, vrlo je važan. Golem je broj razloga, koji go- vore za to, da taj posao treba što prije i što temeljitije obaviti. Mi smo Hrvati sa svoje strane učinili sve, što je bilo u našoj moći. Trudili smo se da osi- guramo svoja prava, a nismo ni po- kušavali krnjiti prava drugoga. Upravo zato, jer smo- zostupali pravednu stvar, imali smo, da zaista želimo sporazu- mno riješenje sviju pitanja, ako je to ikako moguće, ali naravno za nas spo- razum ne znači kapitulaciju. Pobrinuli smo se dakle, da nas historija ni u jednom slučaju ne učini odgovornima za bilo koji propust, pa ni za propust na štetu naših narodnih interesa, Stoga hrvatska javnost može mirno čekati rezultat razgovora sigurna, da u nje- zino ime govori čovjek, koji ne samo voli svoj narod, nego takogjer znade braniti njegova prava i njegove inte- rese. U svakom slučaju idemo u susret danima, kad će se više poštivati nje- gova volja. Budimo stoga mirni, ustrpljivi i di- sciplinirani. Op. ur. Širite Narodnu Svijest -=w = = i Rišlinje Nalazimo se pred novom školskom godinom. Do malo dana otvorit će se vrata naših srednjih škola da omoguće upisivanje gjaka u Trgovačku akade- miju, Učiteljsku školu i Gimnaziju. Par misli koje iznosimo namijenjeno je rodi- teljima, koji imaju mamjeru upisati svoju djecn u gimnaziju. Ostavljamo na stranu pitanje, da li i u koliko je danas aktuelno pitanje školovanja djece; je li normalna pojava velikog pače i prevelikog broja mladeži u srednjim školama; napose pak ne namjeravamo govoriti o velikom problemu školova- nja ženske mladeži, koji problem ima svoje dalekosežne odgojne i socijalne posljedice. Sve su to problemi, o ko- jima bi trebalo napose govoriti i ra- spravljati, Naše misli polaze sa činje- nice, da je ove godine u mjesecu junu od 160 prijavljenih, položilo prijamni ispit za ulaz u gimnaziju 120 dječaka i djevojčica. Dubrovačka gimnazija službeno se danas zove ,Državna realna gimnazija sa klasičnim odjeljenjima“. Tko pozna historiju ovog najstarijeg srednjoškol- skog kulturnog žarišta zna, da je du- brovačka gimnazija zamišljena i ostva- rena kao klasični zavod, Slavni , Col- legium Ragusinum“ stotinama godina unatrag širio je u mladeži duh klasične grčke i rimske kulture, kulture, koja je prvenstveno imala za svrhu odgojiti u mlađeži dušu i srce, I laj svoj važni kulturni i odgojni zadatak vršila je Du- brovačka gimnazija u zgradi današnje Sponze, starog Collegiuma na Jezuvi- tima i u onoj zgradi nekadašnjeg sa- mostana sv. Katarine sve do prevrata, kada se je — valjda u cilju davanja novog duha i smjera odgoja mladeži — pretvorila jednim običnim birokrat- skim dekretom u realnu gimnazijn. Na- stala je razumljiva reakcija u gradu klasične kulture, poduzeti su koraci, povela se je borba koja nije povratila klasične gimnazije Dubrovniku, nego joj se je dao onaj privjesak ,sa kla- sičnim odjeljevjima“. I dogagja se, da većina gjaka pohagja realnu gimnaziju, a samo malo njih odlučuju se, da pri- me klasičnu kulturu, do koje se dolazi poznavanjem grčkog i latinskog je- zika. Kod argumentiranja, zašto da se u- pisuju gjaci u realnu gimnaziju navodi se u glavnom to, da su grčki i latin- ski jezik teški i za mladež nesavladivi, Dozvoljavamo, da ova dva mrtva je- ka imaju svoje teškoće, ali to ne može biti odlučan momenat u prosugjivanju ovoga pitanja. Jer ma koncu ili realna gimnazija nema svojih i te kako te- ških predmeta. Imao sam prigode čuti od mnogih gjaka, kad su se spremali za ispit zrelosti, da se neizmjerno kaju, što su se upisali u realnu gimnaziju i da bi se drugi put mnogo radije upi- sali u klasičnu, a to jer da su realni predmeti teški. Prema tomu pitanje te- škoće treba svladavati marljivim i u- strajnim radom. Klasični jezici, nakon što se svladaju poteškoće gramatike i sintakse otvaraju Medjunarodni Opći Veliki sajam Uzoraka i Televizijska izložba 26. VIII. 4. IX. 1939. Na željeznicama besplatan povratak, na jad- ranskim parobrodima viši razred za cijenu nižega, na avijonima 10% od 21 VIII do 9 IX, mladeži divne poglede u bogatu grčku i latinsku kulturu. Tamo gjaci imuju prilike da se oduševe za djela duha i srca, za umjetnost u pravom smislu riječi, Čitanje Homera, Tacita, Cice- rona, Platona, Sofokla, Euripida, Ovidija i dr. pruža mogućnost, da se omladina upozna sa klasičnim auktorima, na kojima su se ispirirali mnogi i mnogi auktori kasnijih kla- sičnih djela i iz kojih su se odgojile plejade ljudi, koji su bili dobri ocevi, domaćini i gragjani. Klasična izobrazba omladine potre- bna je danas više možda no ikada, Svi smo mi danas svjedoci teške krize koju proživljuje ljudska zajednica u pojedi- nim državama i narodima. To je u pr- vom redu kriza duha, kriza ideja, kriza odgoja: misli, srca i ljudske volje. Da- našnji čovjek sve više prestaje biti čo- vjek, jer se udaljuje od mačela, ideja koje su logični produkt žjudskog uma. Filozofija života postavlja se na bazu krivih ideja i zabluda. Čovjeka se ma- terijalizira, a odriče mu se njegova spi- ritualnost, duhovnost. Ljudi vole da govore o potrebi realnosti, ali su u tomu jednostrani, jer dok ističu mate- rijalne realnosti, poriču duhovne real- nosti, koje su i te kako stvarne pak prema tome realne. Učenje klasičnih predmeta upućuje mlade ljude na pri- znavanje tih važnijih vrijednosti, o ko- jima tako mudro i solidno govore jaki umnici iz staroklasičnih vremena. Posljedice prevelikog isticanja ma- terijalnih vrijednosti vide se na svakom koraku. Najprije se poriče odnos čo- vjeka sa Stvoriteljem - Bogom i pro- povijeda u raznim formama emancipa- ciju čovjeka od svake veze što ih na- lažu vjerske istine i moralna načela. Pripovijedanje apsolutne slobode do- vodi do nepriznavanja auktoriteta naj- prije roditeljskog a onda društvenog. Deifikacija materije dovodi do isticanja vanjskih forma ljudskog tijela: zato nečedno odijevanje i golotinja, pojave, koje uprav zarobljuju ljudski duh i čovjeka i to baš u momentu, kad iz- vjesni ljudi misle, da ostvaruju slobo- du čovjeka. Mi bi mogli da napišemo cijelu knjigu o lošim posljedicama krivih ideja i načela, kojima se hoće da ru- kovodi moderni svijet. Dovoljno je i ovo par redaka, da se shvati potreba isticanja onoga bez čega čovjek po- staje materija, a u zadnjim konsekven- cijama prava ili bolje degenerirana životinja. Molimo roditelje, da povedu o ovo- me računa pak da dobro promisle