RR SRE SSR NS TAKSA PLAĆENA U GOTOVU Narodna Svijest GOD. XXI Br. 36 DUBROVNIK, 5 rujna 1939 CIJENA Din. 1.50 Dubrovnik je proslavio pripojenje majci Hrvatskoj Pripojenje Dubrovnika majci Hr- vatskoj dogođaj je od takove histo- rijske važnosti, da je i pored svih teških prilika u kojima se svijet na- lazi bilo ne samo umjesno, nego i potrebno, da se ova činjenica pod- vuče i na majveličanstveniji način proslavi. To je shvatio i sam vođa dr. Vlat- ko Maček, koji je odobrio odluku, da se u Dubrovniku održi proslava, kod koje će hrvatski narod grada sv. Vlaha i kotara dati oduška veselju i glasno pred javnosti ne samo bli- žom, nego i onom najudaljenijom ka- zati, da se je ostvario san svih onih prošlih generacija, koje su isticale, savjetovale, tražile i radile na tome da grad, koji je kruna među svim hr- vatskim gradovima dođe jedanput u sklop hrvatskih krajeva, da se nađe pod krovom ujedinjene Hrvatske. Još onamo u prošlome vijeku čuje se snažni glas Dubrovčana, iz koje- da se razabire da postoji problem Dubrovnika i da se Dubrovačko pi- tanje sastoji u tomu, što je on odije- ljen od zajedničkog života sa Hrvat- skom. »Dubrovčatii,... probudite se i po- vratite Dubrovnik k novome životu! Oživite ga načelom, idejom, vjerom i narodnošću i tražite ono, što su to- liko stotina godina tražili naši stari: zaštitu Hrvatske! Tražite, što je slavni Medo Pucić tražio: sjedinjenje s Hrvatskom! Pomozimo i mi Hrvat- skoj u danima teške kušnje, priižimo braći preko Velebita ruke. Rukujmo še, grlimo se... pod barjakom naše slave borimo 3 za slavit našu, a kad Hrvatski bude slobodna, ujedinjena, priviće ona did svoje grudi slavni joj i vjerni joj Dubrovnik... i djeca će naša biti ponosna, da se rodiše 4 boljim sretnijim danima. Hrvatskoj hajdemo, Hrvatskoj še piidružimo; Hrvatska će tas uskrišiti i uičijek će na zapuštene grbbove naših predaka prošipati EV Ovako | je pisao prošlog vijeka A. Stražičić u »Katoličkoj Dalmaciji« u borbi retiv. i čiji je rad onda ČOP dika a Aa BA da bude Du- brovnik privjesak koji je dotle i u toliko važan, u koliko ima da služi za poniženije i d iskorištavanje od stra- ne one šačice, koju isti auktor ovako karakterizuje: »Oni su bijedni siraci ii politici. oši govore o velikim ide- ia griako... E se time razmećit, o tome mišle, za to E ko ee ili načelnik, i će u Dbirviška ikaj bit općinski ijećnik... i tako ei | Pripojenjem Dubrovnika | Hrvat- skoj, ispunio se. je san svih plejada velikih timova | Dubrovnika i sieeaJ "= Zato je sto prov va ovog hi- storijskog u dužnost koju smo morali izvršiti da se odu- žimo slavnim predima našim. Dubrovnik je nedjeljnom proslavom dokazao, da visoko cijeni svoje pra- djedove i da mu je sveta njihova opo- ruka. Prema utvrđenom programu, a na poziv narodnog zastupnika g. prof. Roka Mišetića, čiji smo proglas do- nijčli u prošlome broju našega lista, svečanosti proslave pripojenja majci Hrvatskoj obavljene su u gradu i ci- jelome kotaru. U svim mjestima kotara dubrovač- koga održane su u nedjelju, 3 o. mj. prije podne po svim župnim crkvama molitve zahvalnice »Tebe Boga hva- limo« uz učešće naroda, a poslije podne narodne veselice sa večer- njihi paljenjem krijesova po svim vr- hovima, pucanjem mužara i slavlje- rijesi zvona. Izvještaji, koje smo pri- mili iz pojedinih sela i mjesta doka- zom su, kako je narod sa najvećim oduševljenjem, a u savršenom redu i disciplini proslavio rođendan slo- bodne i ujedinjene Hrvatske sa bi- serom Jadrana. gradom sv. Vlaha i njegovim kotarom. Toplina istih osjećaja giifala je duše i srca sva- kog pojedinog Htvata djeteta, bnamo iz Lovišta na poluotoku Ratu pa do zadnjeg starca i starice u Vitaljini. Ti osjećaji, spojeni sa molitvom, slavljenjem, pucanjem i narodnim veseljem složili su se u sjajnu i ve- ličaiistvemi dugi; koja navješćuje početak novog života i bolje buduć- nosti Hrvatske nam domovine. SVEČANOSTI U GRADU. U subotu, 2 ov. mi. počeo se je grad, već poslije podne kititi hrvat- skim daččdnjih zaštavama tako da je već u 6 sati poprimio Dubrovnik naj- svečaniši izgled. 1 ovćinški standali pojavili su se, da nakon više od go- dine dana posluže u svrhe veselja grada, kojemu su lakše namije- njeni. Kod ovogodišnje svečanosti sv. Vlaha, a nakon švog trebinjskog iz- leta, gdje su bili odvezeni da prave špalit Stojadinoviću, naši su standđali morali izdržati prisilni zatvor, jer if dojučerašnja imenovana općinska u- prava nije htjela iznijeti na javu, da se ne bi ižnievjetila načelima »visoke« protuhrvatske politike. i , Gi duli eva di ba održala je u h koncerat na Tr siu : oz M a da a i Lapada slušalo je milo- NE! ne Aino hrvatske muzike u pede velike harodne bveča- nosti. NEDJELJA, 4 RUJNA osvanula je u a osobito s svečanog raspoloženja. Rano ujutro topovski hici, praćeni akordima Gundulićeve glazbe, koja je obilazila gradom, pro- budili su građanstvo i povezali od sna prekinute osjećaje započetog slavlja sa življim kucajima još radosnijeg srca svakog Hrvata, građanina ove Gundulićeve pitome Hrvatske Du- brave. Mjesne organizacije H.S.S., te o- štala kulturna društva i socijalne u- stalove sakupila su se pred Kate- dralom, gdje je formirana povorka, koja je otišla najprije na Ploče, da dočeka Kotorane, zapravo hrvatsku glazbu iz Škaljara i ostale učesnike iz naše Boke. Povorka je na povratku s Ploča prošla kroz grad i preko Straduna otišla na Pile. Kod ulice »Danče« do- čekala je zapadna sela općine dubro- vačke. koia su se odazvala pozivu na- rodnog zastupnika! i došla da uzveli- čaju svečanost grada, gdje je sijelo kotara i gdje se nalaze prvoborci za prava Hrvata grada sv. Vlaha i nje- gove dične okolice. Tko je imao prigode da promatra ulaz povorke u grad mogao se je o- svjedočiti. da je ona nadmašila sve dosadašnje ove vrsti. Sudjelovale su 3 glazbe: Gundulićeva, Škaljarska i glazba iz Rijeke. Koračnice ovih hr- vatskik muzika slijedili su ponosno, vedro i oduševljeno: vodstvo i članovi mjesnih organizacija H.S.S. za bar- jakom; činovnici, privrednici; kultur- ne i socijalne ustanove; žene, najprije u narodnim nošnjama, a onda u gra- đanskom oijelu; ostalo građanstvo; akademičari; srednjoškolci; Domagoj- ci; Križari sa svojom dječjom, sva- komu simpatičnom križarskom glaz- bom: Riječani sa glazbom; Kalamota; Gružani ovim redom: najprije članovi organizacije H. S. S., Hrvatski radni- čki šavez, građanstvo Gmiža i Lapa- da. Toliko je bilo učešće, da je ova povorka bila prava bujica, kojom su 8 slile u grad hiljade Hrvata i Hrva- tica u cilju da manifestiraju javno svoje zadovoljstvo, što je Dubrovnik i administrativno došao onamo, gdje mu je jedino i pravo mjesto. NAJSVEČANIJI MOMENTI Sva je ova svečanost zamišljena kao dan, kada će se izrvšiti oni čini, koji označuju posljedice sklapanja sporazuma i pripojenja Dubrovnika Hrvatskoj, a na svemu tomu ima se zahvaliti dobrome Bogu; koji svog hrvatskog naroda nije zaboravio. Nakon što su redatelji i Zaštita smjestili mase učesnika iz grada i okolice na. prostoru ispred sv. Vlaha započele suse odvijati u: potpunom redu tačke programa jedna za dru- gom. , U 10.50 sati izišno_je narodni za stupnik g. pro“. Mišetić sa krona vodstva mjesnih i kotarskih organi- zacija H.S.S. iz Općinske zgrade pak su svi skupa uzišli na terasu ispred crkve sv. Vlaha, odakle je narodni zastupnik dao znak, da je svečanost započela. Uz svečane i impozantne pozdra- vne zvukove »Zdura« podigao je na Orlandu najstariji kapetan g. Niko Hrdalo zastavu sv. Vlaha, To je za- stava, koju se je, kako čitamo kod Gelcicha, podizalo svake godine na blagdan sv. Vlaha. stava sa likom sv. Vlaha i natpisom »Libertas« simbol je slobode i držav- ne samostalnosti Dubrovnika. Imali su je ratni brodovi republike. U času pak kada je eto poslije toliko vre- mena ponovno podignuta na Orlandu, ona je simbol obnovljene slobode Du- brovnika i njegove drž. samostalno- sti u granicama Banovine Hrvatske. — Istodobno kad i ova, podignuta je hrvatska narodna zastava, zastava postignute slobode, na Općini i na svim gradskim tvrđavama. Pucanje topova i slavljenje zvona gradskih crkava pratilo je ovaj svečani čin, a na očima ljudi, koji su najpažljivije $ bez daha gledali podizanje zastava i puštanje golubova iz zvonika, poka- zale su se suze radosnice. Mutno oko ispaćenog hrvatskog maroda ra- zjasnilo se je i obradovalo jer je Da- nica objavila onaj krasni dan tako velike i dragocjene slobode. Neposredno iza trubljača sv. Vla- ha intonirala je Gundulićeva glazba hrvatsku narodnu himnu »Lijepa na- ša«, a nakon toga čuli su se impo- zahtni akordi »Himne sv. Vlaha«. U danom čašu počela je izlaziti na ma- la vrata crkve sv. Vlaha ispred Op- ćine procesija, koja je svečanim ko- rakom išla prema oltaru, koji je bio priređen na terasi ispred glavnih vra- ta crkve Dubrovačkog Parca. Proce- šiju je otvorio kadioničar, za kojim je slijedio Kaptolski križ nošen od kle- rika u tumiceli između dvojice svje- ćomoša. Šestero dječaka nosilo je 6 torčuna. Osam klerika bilo je obuče- no u tunicele, 12 svećenika u planite; pečasni kononici i pretstavnici redo- va išli su u pluvialima i na koncu di- jecezanski biskup,,preuzv. g. dr. J. Carević u svečanom omatu sa dvoji- com residencijalnih kanonika u asi- stenciji. Kad je kler došao na određeno mje- sto preuzv. biskup započeo je uz sla- yljenje zvona i pucanje topova »Tebe Baga hvalimo«; Zaista svečani mome- nat, vrijedan da ga se zapamti i za- bilježi među najljepše doživljaje ži- vota. Kombinirani zbor od članova i članica Crkvenog Pjevačkog Zbora i H. G. D. »Dubrava« pod dirigiranjem g. A. Giivanovića otpjevao je ambro- zijansku himnu sa zborom svećenika Ova crvena za-