RR SRE SSR NS

TAKSA PLAĆENA U GOTOVU

Narodna Svijest

GOD. XXI Br. 36

DUBROVNIK, 5 rujna 1939

CIJENA Din. 1.50

Dubrovnik je proslavio pripojenje
majci Hrvatskoj

Pripojenje Dubrovnika majci Hr-
vatskoj dogođaj je od takove histo-
rijske važnosti, da je i pored svih
teških prilika u kojima se svijet na-
lazi bilo ne samo umjesno, nego i
potrebno, da se ova činjenica pod-
vuče i na majveličanstveniji način
proslavi.

To je shvatio i sam vođa dr. Vlat-
ko Maček, koji je odobrio odluku,
da se u Dubrovniku održi proslava,
kod koje će hrvatski narod grada sv.
Vlaha i kotara dati oduška veselju
i glasno pred javnosti ne samo bli-
žom, nego i onom najudaljenijom ka-
zati, da se je ostvario san svih onih
prošlih generacija, koje su isticale,
savjetovale, tražile i radile na tome
da grad, koji je kruna među svim hr-
vatskim gradovima dođe jedanput u
sklop hrvatskih krajeva, da se nađe
pod krovom ujedinjene Hrvatske.

Još onamo u prošlome vijeku čuje
se snažni glas Dubrovčana, iz koje-
da se razabire da postoji problem
Dubrovnika i da se Dubrovačko pi-
tanje sastoji u tomu, što je on odije-
ljen od zajedničkog života sa Hrvat-
skom.

»Dubrovčatii,... probudite se i po-
vratite Dubrovnik k novome životu!
Oživite ga načelom, idejom, vjerom
i narodnošću i tražite ono, što su to-
liko stotina godina tražili naši stari:
zaštitu Hrvatske! Tražite, što je
slavni Medo Pucić tražio: sjedinjenje
s Hrvatskom! Pomozimo i mi Hrvat-
skoj u danima teške kušnje, priižimo
braći preko Velebita ruke. Rukujmo
še, grlimo se... pod barjakom naše
slave borimo 3 za slavit našu, a kad
Hrvatski bude slobodna, ujedinjena,
priviće ona did svoje grudi slavni joj
i vjerni joj Dubrovnik... i djeca će
naša biti ponosna, da se rodiše 4
boljim sretnijim danima. Hrvatskoj
hajdemo, Hrvatskoj še piidružimo;
Hrvatska će tas uskrišiti i uičijek će
na zapuštene grbbove naših predaka
prošipati EV

Ovako | je pisao prošlog vijeka A.
Stražičić u »Katoličkoj Dalmaciji« u
borbi retiv. i čiji je rad onda
ČOP dika a Aa BA da bude Du-
brovnik privjesak koji je dotle i u
toliko važan, u koliko ima da služi
za poniženije i d iskorištavanje od stra-
ne one šačice, koju isti auktor ovako
karakterizuje: »Oni su bijedni siraci
ii politici. oši govore o velikim ide-
ia griako... E se time razmećit,

o tome mišle, za to
E ko ee ili načelnik, i će u
Dbirviška ikaj bit općinski ijećnik...
i tako ei
| Pripojenjem Dubrovnika | Hrvat-
skoj, ispunio se. je san svih plejada
velikih timova | Dubrovnika i sieeaJ
"= Zato je sto prov va ovog hi-
storijskog u dužnost

 

koju smo morali izvršiti da se odu-
žimo slavnim predima našim.

Dubrovnik je nedjeljnom proslavom
dokazao, da visoko cijeni svoje pra-
djedove i da mu je sveta njihova opo-
ruka.

Prema utvrđenom programu, a na
poziv narodnog zastupnika g. prof.
Roka Mišetića, čiji smo proglas do-
nijčli u prošlome broju našega lista,
svečanosti proslave pripojenja majci
Hrvatskoj obavljene su u gradu i ci-
jelome kotaru.

U svim mjestima kotara dubrovač-
koga održane su u nedjelju, 3 o. mj.
prije podne po svim župnim crkvama
molitve zahvalnice »Tebe Boga hva-
limo« uz učešće naroda, a poslije
podne narodne veselice sa večer-
njihi paljenjem krijesova po svim vr-
hovima, pucanjem mužara i slavlje-
rijesi zvona. Izvještaji, koje smo pri-
mili iz pojedinih sela i mjesta doka-
zom su, kako je narod sa najvećim
oduševljenjem, a u savršenom redu
i disciplini proslavio rođendan slo-
bodne i ujedinjene Hrvatske sa bi-
serom Jadrana. gradom sv. Vlaha i
njegovim kotarom. Toplina istih
osjećaja giifala je duše i srca sva-
kog pojedinog Htvata djeteta, bnamo
iz Lovišta na poluotoku Ratu pa do
zadnjeg starca i starice u Vitaljini.
Ti osjećaji, spojeni sa molitvom,
slavljenjem, pucanjem i narodnim
veseljem složili su se u sjajnu i ve-
ličaiistvemi dugi; koja navješćuje
početak novog života i bolje buduć-
nosti Hrvatske nam domovine.

SVEČANOSTI U GRADU.

U subotu, 2 ov. mi. počeo se je
grad, već poslije podne kititi hrvat-
skim daččdnjih zaštavama tako da je
već u 6 sati poprimio Dubrovnik naj-
svečaniši izgled. 1 ovćinški standali
pojavili su se, da nakon više od go-
dine dana posluže u svrhe veselja
grada, kojemu su lakše namije-
njeni. Kod ovogodišnje svečanosti sv.
Vlaha, a nakon švog trebinjskog iz-
leta, gdje su bili odvezeni da prave
špalit Stojadinoviću, naši su standđali
morali izdržati prisilni zatvor, jer if
dojučerašnja imenovana općinska u-
prava nije htjela iznijeti na javu, da
se ne bi ižnievjetila načelima »visoke«
protuhrvatske politike. i

, Gi duli eva di ba održala je u
h koncerat na Tr siu
: oz M a
da a i Lapada slušalo je milo-

NE! ne Aino hrvatske muzike u
pede velike harodne bveča-

nosti.

 

NEDJELJA, 4 RUJNA
osvanula je u a osobito s svečanog

raspoloženja. Rano ujutro topovski

hici, praćeni akordima Gundulićeve
glazbe, koja je obilazila gradom, pro-
budili su građanstvo i povezali od sna
prekinute osjećaje započetog slavlja
sa življim kucajima još radosnijeg
srca svakog Hrvata, građanina ove
Gundulićeve pitome Hrvatske Du-
brave.

Mjesne organizacije H.S.S., te o-
štala kulturna društva i socijalne u-
stalove sakupila su se pred Kate-
dralom, gdje je formirana povorka,
koja je otišla najprije na Ploče, da
dočeka Kotorane, zapravo hrvatsku
glazbu iz Škaljara i ostale učesnike
iz naše Boke.

Povorka je na povratku s Ploča
prošla kroz grad i preko Straduna
otišla na Pile. Kod ulice »Danče« do-
čekala je zapadna sela općine dubro-
vačke. koia su se odazvala pozivu na-
rodnog zastupnika! i došla da uzveli-
čaju svečanost grada, gdje je sijelo
kotara i gdje se nalaze prvoborci za
prava Hrvata grada sv. Vlaha i nje-
gove dične okolice.

Tko je imao prigode da promatra
ulaz povorke u grad mogao se je o-
svjedočiti. da je ona nadmašila sve
dosadašnje ove vrsti. Sudjelovale su
3 glazbe: Gundulićeva, Škaljarska i
glazba iz Rijeke. Koračnice ovih hr-
vatskik muzika slijedili su ponosno,
vedro i oduševljeno: vodstvo i članovi
mjesnih organizacija H.S.S. za bar-
jakom; činovnici, privrednici; kultur-
ne i socijalne ustanove; žene, najprije
u narodnim nošnjama, a onda u gra-
đanskom oijelu; ostalo građanstvo;
akademičari; srednjoškolci; Domagoj-
ci; Križari sa svojom dječjom, sva-
komu simpatičnom križarskom glaz-
bom: Riječani sa glazbom; Kalamota;
Gružani ovim redom: najprije članovi
organizacije H. S. S., Hrvatski radni-
čki šavez, građanstvo Gmiža i Lapa-
da. Toliko je bilo učešće, da je ova
povorka bila prava bujica, kojom su
8 slile u grad hiljade Hrvata i Hrva-
tica u cilju da manifestiraju javno
svoje zadovoljstvo, što je Dubrovnik
i administrativno došao onamo, gdje
mu je jedino i pravo mjesto.

NAJSVEČANIJI MOMENTI
Sva je ova svečanost zamišljena
kao dan, kada će se izrvšiti oni čini,
koji označuju posljedice sklapanja
sporazuma i pripojenja Dubrovnika
Hrvatskoj, a na svemu tomu ima se
zahvaliti dobrome Bogu; koji svog

hrvatskog naroda nije zaboravio.
Nakon što su redatelji i Zaštita
smjestili mase učesnika iz grada i
okolice na. prostoru ispred sv. Vlaha
započele suse odvijati u: potpunom
redu tačke programa jedna za dru-

gom. ,
U 10.50 sati izišno_je narodni za
stupnik g. pro“. Mišetić sa krona

vodstva mjesnih i kotarskih organi-
zacija H.S.S. iz Općinske zgrade pak
su svi skupa uzišli na terasu ispred
crkve sv. Vlaha, odakle je narodni
zastupnik dao znak, da je svečanost
započela.

Uz svečane i impozantne pozdra-
vne zvukove »Zdura« podigao je na
Orlandu najstariji kapetan g. Niko
Hrdalo zastavu sv. Vlaha, To je za-
stava, koju se je, kako čitamo kod
Gelcicha, podizalo svake godine na
blagdan sv. Vlaha.
stava sa likom sv. Vlaha i natpisom
»Libertas« simbol je slobode i držav-
ne samostalnosti Dubrovnika. Imali
su je ratni brodovi republike. U času
pak kada je eto poslije toliko vre-
mena ponovno podignuta na Orlandu,
ona je simbol obnovljene slobode Du-
brovnika i njegove drž. samostalno-
sti u granicama Banovine Hrvatske.
— Istodobno kad i ova, podignuta je
hrvatska narodna zastava, zastava
postignute slobode, na Općini i na
svim gradskim tvrđavama. Pucanje
topova i slavljenje zvona gradskih
crkava pratilo je ovaj svečani čin, a
na očima ljudi, koji su najpažljivije
$ bez daha gledali podizanje zastava i
puštanje golubova iz zvonika, poka-
zale su se suze radosnice. Mutno
oko ispaćenog hrvatskog maroda ra-
zjasnilo se je i obradovalo jer je Da-
nica objavila onaj krasni dan tako
velike i dragocjene slobode.

Neposredno iza trubljača sv. Vla-
ha intonirala je Gundulićeva glazba
hrvatsku narodnu himnu »Lijepa na-
ša«, a nakon toga čuli su se impo-
zahtni akordi »Himne sv. Vlaha«. U
danom čašu počela je izlaziti na ma-
la vrata crkve sv. Vlaha ispred Op-
ćine procesija, koja je svečanim ko-
rakom išla prema oltaru, koji je bio
priređen na terasi ispred glavnih vra-
ta crkve Dubrovačkog Parca. Proce-
šiju je otvorio kadioničar, za kojim je
slijedio Kaptolski križ nošen od kle-
rika u tumiceli između dvojice svje-
ćomoša. Šestero dječaka nosilo je 6
torčuna. Osam klerika bilo je obuče-
no u tunicele, 12 svećenika u planite;
pečasni kononici i pretstavnici redo-
va išli su u pluvialima i na koncu di-
jecezanski biskup,,preuzv. g. dr. J.
Carević u svečanom omatu sa dvoji-
com residencijalnih kanonika u asi-
stenciji.

Kad je kler došao na određeno mje-
sto preuzv. biskup započeo je uz sla-
yljenje zvona i pucanje topova »Tebe
Baga hvalimo«; Zaista svečani mome-
nat, vrijedan da ga se zapamti i za-
bilježi među najljepše doživljaje ži-
vota. Kombinirani zbor od članova i

članica Crkvenog Pjevačkog Zbora i
H. G. D. »Dubrava« pod dirigiranjem
g. A. Giivanovića otpjevao je ambro-
zijansku himnu sa zborom svećenika

Ova crvena za-