Strana 2 se ne isprave sve krivice i dok se ne uredi masilje koje je napadajem bilo izvršeno nad Poljskom. Daladier je oštro osudio način kako su Rusi ušli u Poljsku i izjavio, da će se Francu- ska i Eugleska boriti za Poljsku kao i za ideale slobode i istine, koje su temelj pravilnog života megju narodima. Američki kongres sastao se je u četvrtak na vanrednu sjednicu u Wa- shingtonu. Roosevelt ide za tim, da se izmjeni zakon o neutralnosti Sjedinje- nih država. Taj zakon zabranjuje izvoz oružja i ratnih potrepština iz Sjedinje- nih država u zaraćene države, Roose- velt hoće, da se dozvoli prodaja oru- žja, ali tako da kupci moraju platiti u gotovini i da kupljene predmete pre- voze sa vlastitim prevoznim sredstvi- ma. | ako je opozicija dosta jaka Ro- osevelt će provesti svoje planove i nije isključeno, da bi se Amerika mogla umiješati u evropski rat kao u svjet- skom ratu. Rumunjska je još pod dojmom u- bistva pretsjednika vlade Calinesca, koji je poginuo od članova ,gvozdene garde“ u četvrtak, 21 o. mj. u času kad se je automobilom vozio u dvor na referiranje Kralju. Ubojice su bez procesa strijeljani na mjestu gdje je poginuo Calinescu i njihove lješine ostavljene su 24 sata ma licu mjesta. Odmah je imenovana vlada u kojoj su pretsjednik, ministar unutrašnjih posala i vojske generali. Turska u vanjskoj politici traži no- ve puteve, što dokazuje put ministra vanskih poslova u Moskvu, Izgleda, da se radi o zajedničkom sprječavanju prodiranja bilo koje države u Crno more. Mussolinijev nedavni govor preki- nuo je pauzu vogje talijanske države i njezine vanjske politike. Važno je i značajno, da je prve riječi upravio Mussolini antifašističkim pojavama u zemlji, što odavna — koliko se sjeća- mo — nije učinio. Duce je pohvalio Činovništvo Ban Hrvatske g. dr. Ivan Šubašić dao je na 21 ov. mj. novinarima va- žnu izjavu političke naravi. U izjavi je ban govorio o poslu prelaza kompe- tencija sa centralne vlasti ma bana Hrvatske, o činovništvu i o radu vla- de na pridizanju ekonomskog prospe- riteta širokih slojeva naroda. .Hrvatski Dnevnik“ baveći se u svom broju od 22 o. mj. tom izjavom izmegju ostaloga piše: Ban dr. Šubašić kazao je i nekoliko riječi o činovništvu. Njegov visoki i delikatni položaj nameće mu dužnost, da o tome pitanju manje govori, ali zato da na samoj stvari što više radi, Jedno svakako stoji: nauk je Hrvatske seljačke stranke, da činovništvo ima služiti narodu. Kada hrvatski seljak radnik ili gragjanin dogje činovniku, treba imati osjećaj, da je došao svo- jemu prijatelju. A taj osjećaj može i- mati samo onda, ako činovnik bude pravi narodni čovjek i ako su mu srcu prirasle narodne potrebe. Ne može se kazati, da je cijelo dosadašnje činovni- štvo bilo nevaljalo, ali je istina, da je bilo i takvih, čiji rad treba osuditi. Svačiji će se dakle rad pravilno ocije- niti i kako je tko sebi prostro, tako će i ležati, Nema sumnje, da je do sada zuatan broj vrijednih naših činovnika bio ili zapostavljen ili reduciran ili pre- rano umirovljen samo zato, što je pra- francusku i englesku vladu što nijesu poduzele nikakove akcije protiv Rasi- je, koja je ušla u Poljsku. Treba pod- vući osobitu aktivnost talijanske vanj- ske politike u smjeru sklapanja pak- tova sa državama u jugoistočnoj Evro- pi te intenzivno učvršćivanje veza sa Magjarskom. Uklanjanje talijanskih če- ta sa albansko-grčke granice važna je činjenica, koju treba zabilježiti tim pri- je, što je poznato, da Grčka stoji u uskim vezama sa Eagleskom. NARODNA _ SVIJEST 27 rujna 1939 Broj 39 u Hrvatskoj vilno shvaćao svoju dužnost prema narodu. Takvi su činovnici narodu po- trebni i narod će se pobrinuti, da oni dogju na pravo mjesto. Pri tome treba upozoriti takogjer na jednu drugu po- javu. Postoji niz činovnika, kojemu se nikako nije dalo služiti u svojemu rodnom kraju. Došli su ovamo iz da- lekih strana u sasvim novu sredinu, koju misu razumjeli i koja njih nije razumjela. Žalosna je to pojava, jer ako netko voli svoj narod, ne će bje- žati od njega i napuštati sredinu, u kojoj ima najviše uvjeta za koristan rad, Hrvatska se javnost nada, da će ti ljudi sada doći k sebi i osjetiti po- trebu, da se sami vrate u svoj kraj, gdje im se pruža mnogo prilika za rad, Hrvatska je javnost zadovoljna i po- nosna, što vidi, da naši hrvatski sino- vi ne traže mjesta izvan svoje domo- vine i da žele njoj i u njoj služiti, Takvoj se plemenitoj i rodoljubnoj želji mora udovoljiti, kao što treba one, koji bježe iz svojega kraja, po- staviti na pravo mjesto. Ako im se ue da služiti u svojemu kraju i svojemu narodu, onda uopće nisu vrijedni da budu činovnici. Treba dakle vladati načelo, da u Hrvatskoj služe samo nje- zini pripadnici, a iznimkama može biti mjesta samo onda, kad se radi o ne- nadoknadivim stručnjacima, za koje se dokaže, da su zaista nenadoknadivi, Zastupajući takvo stanovište hrvatska javnost pokazuje svoju čovječansku simpatiju i za druge krajeve, koji ta- kogjer imaju pravo na sposobne sile, Ako su dakle činovnici izvan područja Hrvatske vrijedni i sposobni ljudi, nji- ma će se poveseliti njihov rodni kraj. Ako pak nisu ni sposobni ni vrijedni, onda ih ne treba ni Hrvatska, jer ona nije i me može biti kažnjenička ko- lonija. Treći je važan momenat u izjavi ba- na dra Šubašića, da se hrvatski mini- stri brinu za socijalne potrebe širokih narodnih slojeva. Ima kod nas kraje- va, u kojima narod nema novaca niti za sol, dakle za najnužniju Živežnu namirnicu. Ministar financija dr. Juraj Šutej dao je inicijativu, da se snizi ci- jena soli, a predsjednik je dr Maček ci- jelim svojim autoritetom podupro tu inicijativu. Osim toga su zauzimanjem ministra dra Bariše Smoljana uz pot- poru predsjednika dra Mačka povišene i otkupne cijene hercegovačkog duha- na, čime će biti pomoženo ovome na- šem kraju, koji je ozloglašen kao pa- sivan samo zato, što se nije pravedno plaćao trud hercegovačkog seljaka. A to nije sve. Hrvatska seljačka stranka i njezini predstavnici radit će i u bu- duće, da se još više izidje u susret narodnim potrebama tako, da se osjeti dolazak novih vremena, u kojima će vladati sccijalna pravda. Dok dakle dru- gi narodi krvare, mi se spremamo da u miru provodimo socijalni program hrvatskog seljačkog pokreta i podiže- mo opće narodno blagostanje. Dosljednost gospara Luja Čitamo u ,Dubrovniku“ zahvalu gospara Luja svima onima, koji su se sjetili desetgodišnjice smrti Iva Vojno- vića. Stvar je posve obična, te se ne bi uopće osvrtali da gospar Lujo nije i ovu prigodu iskoristio u dobro po- znate svrhe. Og, pisac ,Povijesti Dal- macije“ za koju duguje Jevtiću ,veči- tu zahvalnost“ konstatuje da ,su vre- mena tmasta za cio svijet, a napose za naš Grad« jer je propala svaka na- da ,da bi se sadašnjost premiloga Grada povezala sa njegovom slavnom nezavisnom prošlosti“. Ne čudimo se gosparu Luju, jer ga dobro poznamo. Nakon glorifikacije 6 januarske diktature, Jevtićeva i Sto- jadinovićeva režima ne ostaje mu dru- go nego da ,nakon uzaludne borbe“ u rastanku Dubrovnika sa Cetinjom vidi prekinutu nit, koja je ,sadašnjost premiloga Grada povezivala sa njego- vom slavom i nezavisnom prošlosti“, Recite nam, zašto baš gospar Lujo nebi jednom u životu bio dosljedan!? Niko Gjivanović fiz bilježaka sa nekim novim a manje poznatim važnim arhivskim podacima, naosob o Gundulićevu rodu i porodici, iz KW KVIH V. Nastavak Kao što smo već napomenuli, ovaj Gundulić nije u svome braku sa Fra- nom Bunićevom imao potomaka. Teški pak udarac sudbine zadesio ga je u god. 1785, smrt njegove supruge Fra- re preminule 22 februara one godine. Suprug ju je, kako spomenusno, sa- hranio u kapeli porodice Gundulića u sakristiji Male Braće u grobu, na koji je postavio ma madgrobnoj kamenoj ploči (koja je očito tada zamijenila staru nadgrobnu ploču ovoga groba Gundu- lića sa starim joj nekim natpisom) la- tinski natpis sa urezanim grbom po- rodice Gundulića, Taj i sada sačuvani natpis glasi: D. O. M. | SIGISMUNDUS SS. R. I. | COMES DE GONDOLA | S. C. M. CAMERARIUS | NEC NON AUREE | CLAVIS EQUES & C, | S. HOC PRO SE SUISQ. | HEREO: POSU: A. D, 1785), Na lijevom zidu povrh ovoga groba uzidana je sura ploča sa spojenim gr- bovima Gundulića i Bunića u relijefi- ma, sa dugim udubenim natpisom u 11 crta na latinskom jeziku. Tu u 4 distiha suprug Šiško Dominik Gundu- lić elegijom oplakuje ljubljenu svoju ženu, koju mu je nemila smrt ugrabila, urešenu mnogim lijepim krepostima; pesimistički govoreći o ljudskom ni- štavilu on priznava da ga upravo ništa ne može da utješi, te će i dalje samo tugovati tražeći olakšicu jedino u su- zama i milom mu spominjanju na svo- ju pokojnicu*), Ne imajući naš Gundulić u svome braku djece, on se u starim mu godi- nama odlučio na nešto vrlo važno u njegovom životu, eda se porodica Gun- dalića i dalje nekako uzdrži i produlji. Da to uspješno postigne, pomisli na svoga nećaka, gore pomenutoga Fra- na Augustina Getaldića, sina sestre mu Kate i Mateja Franova Getaldića, koji mu je, ugledan i poštovan gra- gjanin, sa dobrim mu duševnim svoj- stvima i vrlinama, uvelike bio omilio, I Gundulić je njemu, nalazeći se tada u Beču, pogodbom sastavljenom u bečkoj auli dama 13 jula 1786 daro- vao ,darovanjem zu slučaj smrti“ vla- stitu mu kuću u ,Renngasse“ br. 376, koju je (isti darovatelj) bio baštinio na temelju oporuke svoga strica Dživa Frana (,Franatice“) Gundulića, Ovo je darovanje daroprimac Getaldić sa zahvalnošću primio.) Važan je bio zatim dan 20 maja 1787 g. u životu najposljednjeg Gun- dulića i nećaka mu Frana Augustina Getaldića. Važni dogagjaj toga dana poznat je i u Dubrovniku spominjan. Nu taj se poznati nam dogagjaj i u naše doba neispravno vezivao sa jed- nim drugim, ranijim datumom, u go- dini 178314), Zapravo onoga dama: 20 maja 1787 g. Šiško Dominik Šiš- kov Gundulić — tada u 76. godini života — došao je u Kancelariju du- brovačku te je legalnim svojim ugovo- rom adoptirao ondje prisutnoga dub- rovačkog vlastelina, svoga nećaka — koji je tada bio u 44, godini života — kao da mu je rogjeni sin, zajedno sa njegovim (u silaznoj lozi) potomcima zakonitim i vanbračnim, sa izričito na- značenom odredbom, da ovaj mu po- sinak, kao i njegovi potomci zakoniti i vanbračni imaju se od toga dana za uvijek, i za života posinoviteljeva, zvati dvostrukim porodičnim prezimenom : Gondola-Ghetaldi, služiti se dvostru- kim združenim grbom od grbova ovih dviju plemičkih porodica, i takovim pečatima, u svim prilikama; ovako po- sinovljeni ovaj Getaldić, sa svojim po- tomcima na temelju ovog ugovora adoptiranju i izričite one odredbe uži- vaće, da se njima potpuno služi, sva prava i privilegije, kojima bi se mogli i morali služiti sinovi zakoniti i van- bračni posinovitelja, kad bi ih imao; posinovljeni Getaldić baštiniće nakon posinovitelja njegovu imovinu sa svim pravima, kao što bi baštinio njegov sin zakoniti ili vanbračni. Ovog istog dama posinovitelj Gun- dulić pogodbom ,darovanja megju ži- vima“ sastavljenom u kancelariji dubr. darovao je svom posinku onu kuću u Be- ču, za koju rekosmo da mu je bio, nalazeći se u Beču, darovao ,darova- njem za slučaj smrti“19) Isti ovaj Gundulić nakon ovih važ- nih odredaba povjeravao je svome po- sinku, sa potpunim pouzdanjem u nj, nekolike važne poslove, da mu ih u njegovo ime obavlja, a to na temelju legalaih opunovlasnih pogodaba, koje je sastavljao sa ovim svojim nećakom kao punomoćnikom - punovlasnikom. Spomenućemo ovdje opuriuvlasnu neo- graničenu pogodbu sastavljenu u Kan- celariji dubrov. dana 6 avgusta 1788 g. Tom je pogodbom naš Gundulić svome mećaku povjerio, da u ime nje- govo i za nj obavlja, vodi i upravlja sve njegove poslove i interese, sa naj- širom mu i općenitom vlasti, tako da on u cijelom tome poslovanju za nj bude njegov punomoćaik, potpuno kao »Alter ego“, bez ikakvih ograničenja tih mu prava u punomoći.!?) Frano Augustin Getaldić oženio se u Dubrovniku 6 godina iza toga, 5. oktobra 1794, g. Marijetom, kćerju Petra Jerolima Natalića, i s njom je imao dva sina: Šiška Mata Augustina (rogi. 4 septembra 1795 g.) i Mateja Petra (rogj. 23 avgusta 1797 g)). Nastaviće se. 1) Ovdje naznačene kratice, u onim počasnim nazivima Šiška Dominika Gundu- lića spomenuli smo, prevedene na hrvatski, u gornjim retcima. 12) Na kraju ove elegije naznačen je i dan smrti ove pokojnice, i to: 21 februara, dok smo mi, kako vidjesmo, na drugim mje- stima našli spomenut slijedeći dan: 22 fe- bruara. 18) Ova bečka isprava prenesena je i registrovana 20 maja 1787 g. u knjizi ,Di- versa Cancellariae ragus.“ dubrovačkog ar- hiva, 228. (1784—1790, fo 17. 14) Tako i u Prof. Milana Rešetara knji- zi: Dubrovačka numizmatika“, I dio. Srem- ski Karlovci. 1924., str. 570. 15) [bidem fo 172 v, 173 a, 16) Ibidem, fo 173, 174 a. 17) Procure di Cancellaria, 81 (1787— 1790) fo 97 v.