Strana 2 Deset godina biskupovanja Josipa M. Dr. Carevića Biskupa Dubrovačkoga Budući se ove godine na Malu Gospu navršilo 10 godina biskupskog rada preuzv. g. Dr. Jo- sipa Carevića u našoj biskupiji bi jubilej, ali kad je preuzvišeni dije navodeći za razlog teške ratne pri li smo odlučili, da tom prigodom skrenemo pažnju javnosti na ovaj cez. biskup doznao za tu našu namjeru izričito je to zabranio like koje su početkom mjeseca rujna upravo bile nastale u Evropi isvijetu. Megjutim sad smo slobodni od te zabrane, kad ,List Dubrovačke Biskupije“ kao službeno glasilo, donosi iscrpljiv prikaz o plodonosnom njegovu biskupskom radu kroz minulih 10 godina. Dozvolom uredništva ,Lista Biskupije“ veomarado prenosimo članak u cjelini. Na blagdan Rogjenja BI. Di. Marije, 8. IX. pije, a malo sjemenište već od par godina pre- o. g. navršilo se je deset godina od svečane in tvoreno u kouvikt za 7—8 gjaka, Na Mljetu za- tronizacije biskupa Josipa M. Dra Carevića na vedeni otpadnici neprestano ruju. Na Orebiću se slavnu stolicu biskupije sv. Vlaha. Preuzvišeni naš biskup za- želio je, da se za ovu prigodu, uslijed nestalnog vremena ev- ropske ratne pogibelji ne čini nikakva javna svečanost, već se je samo preporučio moli- tvama svojih vjernika i prvu desetgodišnjicu svog biskup- skog rada proslavio je pri- vatno namijenivši sv. Misu u zahvalu za primljena dobro- činstva. Ipak uredništvo ,Lista Du- brovačke Biskupije“ smatra svo- jom dužnošću da se prigodom desetgodišnjice preuzimanja u- prave dubrovačke biskupije sa strane biskupa Josipa M. Dra Carevića, osvrne na njegov mnogostruki plodni rad za do- bro biskupije. Stanje biskupije, pri njenom javlja pravoslavni prozelitizam i prijeti razdiranjem stada; slično i u Stonu. Po raznim krajevima biskupije u- slijed ekonomske krize širi se komunizam. U državi vlada autoritativni režim, a svećen- stvo i narod u borbi je sa re- žimlijama. Uslijed ekonomske krize u narodu i crkve i sve- ćenstvo proživljuju kritične ma- terijalne prilike. U tim dosta teškim okolnostima svi upiru oči u novog biskupa i od njega očekuju pomoći. I nijesu se prevarili. Biskup Josip M. Dr Carević ustrajnom molitvom i ener- gičnom akcijom učinio je mno- go u ovih deset godina svoga biskupskog djelovanja megju nama. Velika su njegova djela na vjersko-ćudorednom, kari- tativno- socijalnom, kulturno- preuzimanju po biskupu Careviću, uslijed po- religioznom i crkveno-ekonomskom polju a za ratnih prilika, nije bilo ružičasto. Jedanaest je opći napredak dubr. biskupije. župa bilo praznih, na župama su bili većinom Upoznavši potrebe biskupije na svom prvom stariji svećenici, spremni zaigmirovinu; u bo- svestranom pohodu župa i svih njihovih važnijih gosloviji nijeduog bogoslova dubrovačke bisku- odlomaka preguuo je revni biskup da ih sanira, U prvom redu treba orijentirati i ujediniti kraj Dubrovnika, u koji je kao djele mičnu svotu kler biskupije u pastoralnom radu. Zato već prve za utrošak uložio i po želji oporučitelja realizirao godine 1930. organizuje pastoralno-socijalni tečaj glavnicu legata pk. župnika Zlovečere. ,Uzajamnosti“ svećenstva dubrovačke biskupije u Dubrovniku. Tečaj je držan_i veo- ma lijepo uspio. K tomu uregjuje, da se redovito obdržavaju pasto- ralne Dekanatske konferencije, koje su se u zadnje vrijeme radi rata i poratnih neprilika rijetko obdrža- vale, pa s toga u istoj prvoj go- ' dini izdaje Pravila svećeničkih konferencija u dubrovačkoj bisku- piji“. Za produbljenje svećeničkog duha osnovao je Marijinu kongre- gaciju svećenika i obnovio Društvo svećenika klanjalaca. Jedna od glavnih biskupovih briga u početku rada za biskupiju jest odgoj svečeničkog pomlatka. Zato se je pobrinuo da dobije za biskapiju svećeničkih kandidata u Za duhovni napredak naroda naumio je od- Za Euharistijskog Kongresa u Dubrovniku Preuzv. gg. biskupi pri svečanoj Misi pred katedralom velikom i malom sjemeništu. I to mu je pošlo mah u početku biskupovanja, da se najprije održe lijepo za rukom. Kroz ovo deset godina dobavio Euharislijski kongresi po dekanatima, a konačno je 34 nova svećenika, od kojih je 24 odgojio, dok veliki biskupijski Euharistijski kongres u Du- Za Euharistijskog Kongresa u Dubrovniku Nepregledno mnoštvo prisustvuje pontifikalu pred katedralom brovniku. Priprava za pojedine dekanatske kongrese bit će sv. Misije, koje će se neposredno prije kongresa održati u odno- snom dekanatu. I taj je program potpuno izvršen! U godini 1931 održane su Misije i dekanatski Euharistijski kongres u Pridvorju za konavoski dekanat; god. 1932 isto u Korčuli za korčulanski de- kanat; god. 1933 u Stonu za ston- ski dekanat; god. 1934 u Ore- biću za pelješki dekanat, a na- pokos god. 1937 Dubrovniku veli- čanstveni biskupijski Euharistijski kongres, koji se je pretvorio u pokrajinski, te su mu učestvovali 4 biskupa, 2 opata i vjernici iz ih je nažalost kroz ovo vrijeme umrlo 19, a sada svih hrvatskih krajeva. Da osigura plodove Euh. biskupija ima 19 bogoslova i 43 gjaka u malom Kongresa, proveo je dijecez. biskup god. 1938 sjemeništu. U sjemeništu pak higijenski je uredio sv. misije za gradsku župu, koje je održao revni rezne prostorije, a osobito dotjerao zavodsku kape: lu. Za odmor i odgoj sjemeništaraca preko praznika misijonar mp. O. H. Belić Dominikanac. Za vjersku obnovu naroda doprinijeli su mno- mabavio je Ljetnikovac sv. Terezije Dj.Is. u Vrbici go i dijelom obnovljena a dijelom novo usta- NARODNA SVIJEST 18 listopada 1939 Broj 42 Da ne ostanemo dužni Dubrovnik“ nam _ ponavlja tvrdnju da je ,Soko“ jedna naša stara, poznata patriotska ustanova, jedina u kojoj se Srbi i Hrvati tako dobro snalaze, ne pra- veći nikakve razlike megju sobom“, Prvi put smo sa posmjehom prešli preko ove tvrdnje, ali kad ,Dubrov- nik“ ima smjelosti da je još jednom ponovi, onda kao borci za istinu i pravdu smatramo svojom svetom duž- nosti da i ovdje svaku stvar stavimo na svoje pravo mjesto. Hrvati se ne nalaze u Sokola. Po učešću one neznatne sačice t. zv. Hrvata ne može se izvesti kon- statacija koju nam Dubrovnik“ tura pred oči. Politi- čari moraju voditi računa samo o realnostima. Inače nijesu političari, Činjenica je da je Hrvatski narod o- kupljen oko svoga vogje Dra Vlatka Mačeka i da se u njemu personificira politička težnja Hrvatskog naro- da. Manjina i to iščezavajuća manjina predstavlja iz. nimku. Baš ta manjina bila je najborbenija u svim protuhrvatskim udarima. Ona je beogradskom režimu odlično poslužila u poznatim njegovim naletima. Ova šačica t. zv. Hrvata ne dijeli osjećaje i težnje sa svo- jim narodom. Oaa je sve učinila da se ostvari zami- sao 6 januarske diktature, odigravši bezuspješno ulogu grobara Hrvatskog naroda. U predposljednjem jurišu diktature pod Jevtićevom komandom starosta dubro- vačkog Sokola t. zv. Hrvat kandidirao je na Jevtićevoj listi. To su činjenice poslije kojih ni jedan političar ne može tvrditi da se Srbi i Hrvati u Sokolu dobro snalaze. Tamo su se dobro snalazili i još se snalaze Hrvati, koji su Hrvati samo po imenu odnosno Hrvati kad treba paradna analiza nekog jugoslavenstva. Ne volimo ,svagje, podržavanje megjusobne mrž- nje i zlobe“, Ali jer propovijedamo istinsku bratsku ljubav, ne volimo da se medene riječi ljubavi i sloge rastapaju u ustima hrvatoždera, jer onda znamo da su neiskrene. Kucaj srca Hrvatskog maroda odzvanjao je težnjom za slobodnim ravnopravnim životom u ovoj državnoj zajednici danas kao i onda kad su kosti Hr- vatskog naroda škripale i pucale u bratskom“ zagr- ljaju ,Dubrovnikovih“ istomišljenika. Hrvati, Srbi i Slovenci tri su bratska naroda. Bratski odnošaj ovisan je ne o medenim i farizejsko-lukavim riječima nego o djelima. Bratstvo mora biti manifestirano u javnom djelovanju svih oblasti života i u kesama. Tako brat- stvo ima solidne granitne temelje i predstavlja čvrstu garanciju sretne sadašnjosti i još sretnije budućaosti. Da se naše prilike ne mogu usporegjivati sa onim u Njemačkoj i Italiji to je svakom političkom čovjeku jasno. Nijesmo krivi što to nije jasno urednicima ,Du- brovnika“, Izlazeći jednom u sedmici nemamo moguć- nosti da davamo lekcije koje spadaju u političku os- movnu školu. Isto je tako svakom političkom čovjeku danas jasno da proces jedinstva Njemačke i Italije ne- ma ništa sličnog sa dekretiranim jedinstvom iz Beo- grada, jer u Jugoslaviji takav proces ne postoji niti može postojati. Svijest Hrvatske narodne individual- nosti jaka je i živa u tolikoj mjeri da se slobodno bez ikakvog pretjerivanja može reći da je danas jača nego što je ikada bila. Osjećaj narodnog jedinstva na postoji ni kod Srba. Srpske manifestacije jedinstvu stvar su političke računice. Tako najbolje konvenira jer se je- dinstvom najuspješnije maskira politika hegemonije. Kad Hrvati pitaju, zašto se na svim vodećim mjestima nalaze samo Srbi ili zašto u centralnim uredima sjede devet desetina Srba onda im se odgovara parolom je- dinstva. A kad se na položaje izabiru kandidati vjed- nog jedinstvenog naroda“ onda se potajno zaviriva u krsni list i narodnost. U tome je cijeli problem ,08- veštenog“ narodnog jedinstva. Konačno još nekoliko riječi o terminu ,kukuruza- ši“, Moramo lojalno priznati, da smo ovaj termin po- zajmili iz ,zalegja“ jer ga u hrvatskom riječniku ne- mamo, Hrvatski narod nije nikada megju Srbima tra- žio odmetnike, Naprotiv od odmetnika Hrvatskog na- roda formirane su seoske sokolske čete, a za konori- ranje odmetništva kukuruzom naš je narod pozajmio iz ,zalegja“ termin ,kukuruzaši“. Za nedozvoljeno slu- ženje ovim terminom, molimo oproštenje. Mislimo, da smo na ovaj način udovoljili propisima zakona o au- torskom pravu ! Kulturne bilješke Bohuslav i Jan Lobković i Dubrovnik. Potanje proučujući predmet (v. Nar. Sv. 5 IX t. g.) treba da potvrdim kao točnu tvrdnju g. univ. prof. Dr. Tadića, da je posjetio Dubrovnik god. 1493, kao hodočasnik u Sv. Zemlju Jan Lobković. Jan L. je svoje putovanje opisao te je putopis odštampan u ,Českoj Včeli“ 1834; putovao je u društvu Ditriha Gutenštejnskog. Brat mu Bohuslav, koji je takogjer uz dalmatinsku obalu putovao na Istok i u Sv. Zemlju, vratio se je već god. 1492. u Mletke. — (Wurzbach). Dr Martin Malnerić