Strana 2

 

Akcija koja nije od jučer

U zagrebačkom ,, Jutarnjem listu“ do
15 o. mj. pročitali smo vijest iz Du-
brovnika, u kojoj se prigovara tomu
što je likvidiran gredski 'luristički od-
bor, da bi se moglo udariti po grad-
skom turističkom orhestru, za koji se
u istoj vijesti kaže, da on, kao organ
turističkog odbora, ne može da postoji.

Vijest je sastavljena tako, da se
likvidacija Turističkog odbora uzme
za povod, da bi se moglo opet pono-
viti ono, što se je već više puta ranije
učinilo a to je, da se postigne uki-
danje gradskog kurorhestra.

Svima koji prate razvoj dogogjaja u

Dubrovniku s obzirom na njegov kul-
turni život poznato je, da je Kuror-
hestar opstojao i prije nego je osnovan
Gradski Turistički Odbor, pak prema
tome ne treba vezivati opstanak Kuror-
hestra sa opstankom Turističkog Od-
bora. Stoga i sada može on da postoji
bez obzira postoji liTur. Odbor ili ne,
S ovim mi ne hoćemo ulaziti u dis-
kusiju o potrebi opstanka Turističkog
Odbora.
Dubrovački Kurorhestar, osnovan je na
osnovu pismene peticije gragjana Op-
ćini, koja je imenovala posebni kura-
torij, da u njezino ime vodi brigu o
Kurorhestru. Sjećamo se vrlo dobro,
kako je prije osnivanja Turističkog
Odbora bila povedena jedna novinska
kampanja protlv Kurorhestra i kad je
osuovan Tur. Odbor, Kurorhestar je
postao njegov organ. Onda više nije
bilo novinske kampanje, ali znamo
vrlo dobro, koje je peripetije proživjela
ova ustanova za sve omo vrijeme, što
je Kurorhestar bio organ Tur. Odbora.
Megjutim kad je likvidiran Tur. Odbor
pojavljuje se ponovno kampanja pro-
tiv Kurorhestra i postavlja se teza, da
on ne može opstojati bez Tur. Odbora.
Mišljenja smo, da ovaj argumenat treba
shvatiti ovako: Turistički Odbor mora
da postoji, jer jedini posao, oko ko-
jega je vodio brigu bio je Kurorhestar;
stoga, kad nema Tur. Odbora neka
ne bude ni Kurorhestra.

Argumentacija iznesena u Jutarnjem
listu pozivlje se na financijalne izdatke,
ali ako će se gledati na to onda treba
imati pred očima, da kuratorij kao prije

osnivanja Tur. Odbora tako i sada
makon njegove likvidacije me prima
nikakve plate, dočim činovnici Tur.
Odbora, kojl su kao glavni posao
imali Kurorhestar, bili su plaćeni. Sli-
jedi, da je sa stanovišta dobrog gaz-
dinstva izvršeno nešto, što je u harmo-
niji sa načelima štednje, koju se u
banovini Hrvatskoj ima da provodi.

Da je ustanova Kurorhestra potrebna
jasno je svakome, koji i malo poznaje
potrebu Dubrovnika kao kulturnog i
turističkog središta. Ovdje demagogija
nijena mjestu, jer je poznato, da usta-
nove, kao što je Kurorhestar nijesu
niti mogu biti tretirane kao obična
privredna poduzeća. Još manje je op-
ravdano misliti, da se za vrijeme zim-
ske — za turizam mrtve sezone — mora
raspustiti Kurorhestar i onda ga even-
tualno sastaviti kad mastupi sezona,
jer muzičari nijesu manualni radnici,
koje se može nabaviti kad se pokaže
potreba. Osim toga treba da se ima
u vidu i socijalni momenat, prema
kojemu ne valja otpuštati one, koji su
da govorimo mentalitetom onih, koji
stvari u biti ne razumiju, za vrijeme
sezone indirektno mnogo doprinijeli
ugledu grada tim što je kurorhestar
strancima mogao da pruži koncerte
lijepe i klasične muzike,

U vijesti Jutarnjeg lista ističe se, da
u Kurorhestru ima 11. stranaca. Naj-
prije valja vidjeti, da li je moguće
naći domaće muzičare, zatim, kako su
ti muzičari plaćeni. A koliko je nama
poznato, vrlo je teško maći domaće
muzičare, koji bi mogli da odgovore
zadaći jednog Kurorhestra. I ova kon-
statacija govori za to, da uzdržimo
ovu ustanovu, jer po njoj a u Filhar-
moniji i ako Bog da putem jedne
dobre muzičke škole, možemo u do-
gledno vrijeme doći do svojih, doma-
ćih muzičara, U ostalom znamo, da
se i u drugim strukama nabavlja strane
stručnjake (a. pr. montere u elekričnim
centralama i drugim industrijama  po-
duzećima) kad nema domaćih.

Ovo nekoliko misli iznijeli smo za
to, da pokažemo kako neki ljudi koji
misle, da su stručnjaci u promicanju
turizma, ovakovim vijestima rade pro-
tiv kulturnih i turističkih interesa gra-
da Dubrovnika.

NARODNA SVIJEST 26 listopada 1939

 

Broj 43

 

PISMA IZ

TRSTENO. Oproštaj sa dugogo-
dišnjim župnikom. U negjelju 22 o.
mj. otslužio je nakon 32 godine rev-
nog dušobrižničkog rada pastira po
Srcu Isusovu, zadnju svečanu župničku
sv. Misu prečasni naš Don Danko Le-
peš, kanonik. Crkva sv. Vida bila je
dupkom puna vjernika svake dobi ži-
.vota, od sitne djece do sijedih staraca.
Zbor je pjevao ,Missa de Angelis“.
Poslije Evangjelja držao je neprežalje-
ni naš Don Danko svoj oproštajni go-
vor, koji je prouzrokovao tople i broj-
ne suze na očima svih svojih župlja-
na. Nakon govora, križem u ruci bla-
goslovio je revni dušobrižnik sve ovce
svog stada, što ga eto mora da ostavi
i preda drugomu svećeniku ma čuva-
nje. Poslije podne bila je u 3 sata
svečana akademija u počast našeg Dn
Danka. Proslov je izrekao M. K. Vla-
ho Trojanović i predao svečaru lijepi
spomen-album. Ravniteljica S. I. Niki-
ca Peričević održala je oproštajni go-
vor. Križar A, Grković deklamirao je
pjesmu: Ja sam križar. U ime djevo-
jačkog društva S. I. oprostila se je
Anka Trojanović. Četiri avantgardista
izveli su vježbu. Slijedila je deklama-
cija Pera Marinović. Križari su zatim
otpjevali ,Križari smo“, a V. Trojano-
vić deklamirao je ,Ja sam mali Kri-
žar“. Igrokaz ,Sirota Pastirče“ izveli
su na opće zadovoljstvo Vlaho Troja-
nović, Frano Grković i Niko Bošković,
M. Bašković deklamirala je: Župa Tr-
steno svom župniku, a Niko Trojano-
vić recitirao je ,Križarsku žalbu“. Sta-
rina crkovinar Antun Miljas otpjevao
je svoju oproštajnu pjesmu. Akademi-
ja je zaključena križarskom himnom i
pjesmom ,Do nebesa“, nakon što se
je preč. don Danko od srca zahvalio i
sve još jedanput blagoslovio. Cijeloj
župi bolan je itežak rastanak sa neza-
boravnim Don Dankom, jer je on za
vrijeme od 32 godine i 15 dana bio
našoj župi sedam djela milosrgja tje-
lesnih, a da duhovne i ne spominje-
mo. Ova ga župa ne može lako zabo-
raviti, Želimo mu od svega zahvalnog
srca dobro zdravlje i dug život u nje-
govoj novoj dužnosti.

NARODA

MAJKOVI. Još je svijež grob u na-
šem mjestu mladog Kraljevića koji je
ubijen od neprijatelja hrvatskog naro-
da. Zašto je ubijen? Jer je bio Hrvat
i jer je pjevao hrvatske pjesme. I tre-
ba da se sada nastoji po zasluzi kaz-
niti i faktične i moralne krivce tog
ubojstva. U našem slučaju još više
moralne krivce, Mi znamo ko je mo-
ralni krivac i nadamo se da će biti
kažnjen. Ne smiju tu pomoći nikakvi
prijatelji ni preporuke, jer ako bi se
sada tako radilo, onda bi skoro svi
krivci mogli naći zagovaratelje i spa-
sitelje kod razne svojte i prijatelja ;
onda bi ti zagovaratelji premda po
imenu Hrvati, ostali neprijatelji hrvat-
skog naroda. — Kad bi mi sada pu-
stili slobodne bez kazne sve one koji
su progonili i prezirali pristaše hrvat-
ske misli pod raznim režimima, mi bi
dalje gojili zmije otrovnice u našim
njedrima, koji bi prigodno radili na
štetu Hrvata. Svi znamo da su našem
narodu i našoj ideji škodili više hr-
vatski izrodi nego li pravi Sibi. Da
nijesmo imali raznih izroda u našem
narodu, hrvatsko bi pitanje davno bi-
lo riješeno. Mi ne tražimo za te izro-
de ni smrt ni svakovrsno mučenje, kao
što su ti izrodi tražili za braću Hrva-
te, ali tražimo da osjete i oni sada
pravdu i pokoru, pa bila i teška, za
svoje grijehe protunarodne i protuhr-
vatske. Ti se izrodi nadaju još nekom
prijašnjem režimu, gdje bi mogli po-
novno pašovati po raznim kancelarija-
ma, uredima i žandarskim stanicama.
Takvim Jugoslavenima ne treba vjero-
vati i treba ih ukloniti bez milosrgja
sa svih mjesta. Bit će nekomu teško,
ali je bilo mnogo teže raznim našim
ljudima koji su gubili mjesta, eksisten-
ciju, časti i bili zatvarani, batinani i
ubijani.

 

Konavosko općinsko vijeće do-
nijelo je u nedjelju, 22 o. mj. zaklju-
čak da se učini pretstavka da se ukine
općina u Cavtatu i pripoji konavoskoj,
Kako je poznato cavtatska općina os-
novana je od Dr Stojadinovića u svoje
vrijeme iz političkih razloga, koji
su nam svima vrlo dobro poznati.

 

Oltarna pala , uznesenja bl.
Gospe u nebo“' u crkvi Pa-
kljene na otoku Sipanu.

Prošlih dana pronijela se našim no-
vinama vijest o pronalasku jednog do
sada nepoznatog monumentalnog djela
dubrovačkog slikara Krisofora Božida-
revića u crkvi Pakljene na Šipanu.

Kako je autor ove oltarne pale, kao
i ona sama već davno ranije temeljito
proučavana po našim učenjacima Don
Niki Gjivanoviću, Don Vic&u Lisičaru,
Dru Jorju Tadiću, Karamanu i dr. to
želimo ovdje našim ljubiteljima starina
i crkvene umjetnosti iznijeti u kratko
dosadanje rezultate ovog nastojanja.

Christophorus Ragusinus (Kristofor
Dubrovčanin), slikar oltarne pale u
Pakljeni, je Krsto jedini sin Nikole
Božidarevića, glasovitog dubrovačkog
slikara, koji se potpisivao na svojim
djelima sa ,,Nicolaus Ragusinus“,

Nikola Dubrovčanin živio je u Du-
brovniku u XV. vijeku, kad je ovdje
postojala dubrovačka škola slikara,
koja je snjim oko g. 1500 dostigla
zamjernu umjetničku visinu.

I sin njegov Krsto posvetio se je
već za rana slikarstvu, kako što su se
slikarstvom bavili i njegov otac Nikola,
po ocu mazvan Božidarević i djed Bo-
židar po ocu mazvan Vlatković. Ova

posljednja dvojica spominju se u spi-
sima dubrovačkog državnog arhiva u
Diversa Notariae  svezku LXIII. str.
172, svezku LXXIII str. 173, sv. LXXIV.
str. 177, sv. XC str. 214, I slikara
Krstu Božidarevića (Christophorus Ni-
colai picktoris, Magister Christophorus
Nicolai pictor) spominju više puta spisi
dubrovačkog arhiva. U ,,Diversa No-
tariae ex 1542. u svesku CVII. str. 95
spominje se da je naslikao neku sliku.
U Div. Not. ex 1552. sv. CXII str. 126.
spominje se, da je 29. oktobra iste
godine sklopio ugovor Tomo Skoči-
buha sa slikarom Kristom Nikolinim,
da mu napravi jednu oveću sliku sa
pet figura svetaca, a na kojoj je bio i
lik samoga Tome Skočibuha. Slika je
imala da bude u bojama od pravog
zlata, a Tomo je obećavao, ako bude
odgovarala nacrtu, da isplati ugovorenu
svotu od 15 škuda.

U Div. Cancel. ex 1580. sv. CLXVII
str. 10. obvezao se Krsto naslikati lo-
tarnu palu za crkvicu u Gružu vlaste-
lina Petra Lukarevića,

U Div. Cancel. ex 1592. sv. CXXXVI
str. 137. - ato nas najviše zanima, po-
godio se dneva 31 decembra iste god.
Krsto s Tomom Ant. Krivonosovića i
Tomom  Stj. Skočibuha prokuratorima
bratovštine sv. Marije u Pakljeni, da
će kroz 2 godine naslikati oltarnu pa-

lu za cijenu od 82 zlatnih škuda. U
ovoj pogodbi ističe Krsto, da će od-
nosnu palu izraditi i mnaslikati posve
jednaku onoj pali velikog oltara u
crkvi sv. Marije ma Badiji nedaleko
Korčule, koja prestavlja Uznesenje
Gospe na nebo. Obvezao se nadalje,
da će biti posve jednaka u načinu,
obliku, visinom i širinom, sa nakitima,
stupovima i brojem figura dotičnoj
korčulanskoj pali. Dapače bio se ob-
vezao sve to izraditi od dobroga drva
i naslikati boljim bojama i od boljeg
zlatnog laka od onih korčulanske pale.(*

Sliku Krstovu u Pakljeni tačno je
proučio megju ostalima pk. Don. V.
Lisičar, i pri tom je naročito upozorio
na mnoge i velike sličnosti koju ova
slika imade Assunton u dubrovačkoj
katedrali, Dok je ona u Dubrovniku
potpisana vlastoručno po najvećem ta-
lijanskom koloristi Tizianu Vecelli sa
riječima Ticiaus F. (Ticianus Fecit),
te je nadvojbeno djelo Tizianovo, ona
u Pakljeni ima signaturu: Christophorus
Ragusinus pinxit, te nema nikakve di-
rektne veze onom u Dubrovniku, kako
bi neki htjeli.

Kako je pak Krsto kopirao Pak-
ljensku sliku g. 1552. i to prema onoj
na Korčuli, to se sigurno Assunta te
godine još nije nalazila u Dubrovniku
u crkvi sv. Lazara na Pločama, odakle

je g. 1713. prenešena u katedralu. To
je tim očitije, što je Krsto već g. 1540,
bio član bratovštine Lazarona na Plo-
čama, kojima je pripadala crkva sv,
Lazara.

Na koji je način i kada bratovština
Lazarona došla do naše Assunte, na
to još do danas nijesu dokumenti vjero-
dostojno odgovorili. S toga razloga
stoji još i sada pretpostavka pok. kan.
Stjepana Skurle (Ragusa cenni storici,
Zagreb 1876), koju potvrdjuju i histo-
ričar Serafin Cerva i tradicija, da je
dubrovačka Assunta nastala prigodom
Tizianovog boravka u našem gradu
za Ljudevita Beccadellia, dubrovačkog
nadbiskupa izmegju g. 1556 - 1560.

Da zaključimo: Pakljenska slika je
doduše već davno utvrdjeni znameniti
prilog poznavanju slikarske škole Ni-
kole Božidarevića, koja je iza dvade-
setih godina XVI. vijeka počela propa-
dati i gubila se polako u obrtnom
imitiranju radnja velikih mletačkih maj-
stora, no ona je ujedno i važan prilog
kod rješavanja proveniencije Tiziano-
vog velebnog ojela, naše Assunte u
dubrovačkoj katedrali.

Dr. EK

(, Ova oltarna pala, koju je Krsto ko-
pirao, izgorjela je g. 1571, kada su Turci
zapalili franjevački samostan i crkvu na Ba-
diji.

sTROJ DEA PE UVIJEK DOBAR

SIVACI

pišeš a masnom rje ora semoene