Strana 2 Akcija koja nije od jučer U zagrebačkom ,, Jutarnjem listu“ do 15 o. mj. pročitali smo vijest iz Du- brovnika, u kojoj se prigovara tomu što je likvidiran gredski 'luristički od- bor, da bi se moglo udariti po grad- skom turističkom orhestru, za koji se u istoj vijesti kaže, da on, kao organ turističkog odbora, ne može da postoji. Vijest je sastavljena tako, da se likvidacija Turističkog odbora uzme za povod, da bi se moglo opet pono- viti ono, što se je već više puta ranije učinilo a to je, da se postigne uki- danje gradskog kurorhestra. Svima koji prate razvoj dogogjaja u Dubrovniku s obzirom na njegov kul- turni život poznato je, da je Kuror- hestar opstojao i prije nego je osnovan Gradski Turistički Odbor, pak prema tome ne treba vezivati opstanak Kuror- hestra sa opstankom Turističkog Od- bora. Stoga i sada može on da postoji bez obzira postoji liTur. Odbor ili ne, S ovim mi ne hoćemo ulaziti u dis- kusiju o potrebi opstanka Turističkog Odbora. Dubrovački Kurorhestar, osnovan je na osnovu pismene peticije gragjana Op- ćini, koja je imenovala posebni kura- torij, da u njezino ime vodi brigu o Kurorhestru. Sjećamo se vrlo dobro, kako je prije osnivanja Turističkog Odbora bila povedena jedna novinska kampanja protlv Kurorhestra i kad je osuovan Tur. Odbor, Kurorhestar je postao njegov organ. Onda više nije bilo novinske kampanje, ali znamo vrlo dobro, koje je peripetije proživjela ova ustanova za sve omo vrijeme, što je Kurorhestar bio organ Tur. Odbora. Megjutim kad je likvidiran Tur. Odbor pojavljuje se ponovno kampanja pro- tiv Kurorhestra i postavlja se teza, da on ne može opstojati bez Tur. Odbora. Mišljenja smo, da ovaj argumenat treba shvatiti ovako: Turistički Odbor mora da postoji, jer jedini posao, oko ko- jega je vodio brigu bio je Kurorhestar; stoga, kad nema Tur. Odbora neka ne bude ni Kurorhestra. Argumentacija iznesena u Jutarnjem listu pozivlje se na financijalne izdatke, ali ako će se gledati na to onda treba imati pred očima, da kuratorij kao prije osnivanja Tur. Odbora tako i sada makon njegove likvidacije me prima nikakve plate, dočim činovnici Tur. Odbora, kojl su kao glavni posao imali Kurorhestar, bili su plaćeni. Sli- jedi, da je sa stanovišta dobrog gaz- dinstva izvršeno nešto, što je u harmo- niji sa načelima štednje, koju se u banovini Hrvatskoj ima da provodi. Da je ustanova Kurorhestra potrebna jasno je svakome, koji i malo poznaje potrebu Dubrovnika kao kulturnog i turističkog središta. Ovdje demagogija nijena mjestu, jer je poznato, da usta- nove, kao što je Kurorhestar nijesu niti mogu biti tretirane kao obična privredna poduzeća. Još manje je op- ravdano misliti, da se za vrijeme zim- ske — za turizam mrtve sezone — mora raspustiti Kurorhestar i onda ga even- tualno sastaviti kad mastupi sezona, jer muzičari nijesu manualni radnici, koje se može nabaviti kad se pokaže potreba. Osim toga treba da se ima u vidu i socijalni momenat, prema kojemu ne valja otpuštati one, koji su da govorimo mentalitetom onih, koji stvari u biti ne razumiju, za vrijeme sezone indirektno mnogo doprinijeli ugledu grada tim što je kurorhestar strancima mogao da pruži koncerte lijepe i klasične muzike, U vijesti Jutarnjeg lista ističe se, da u Kurorhestru ima 11. stranaca. Naj- prije valja vidjeti, da li je moguće naći domaće muzičare, zatim, kako su ti muzičari plaćeni. A koliko je nama poznato, vrlo je teško maći domaće muzičare, koji bi mogli da odgovore zadaći jednog Kurorhestra. I ova kon- statacija govori za to, da uzdržimo ovu ustanovu, jer po njoj a u Filhar- moniji i ako Bog da putem jedne dobre muzičke škole, možemo u do- gledno vrijeme doći do svojih, doma- ćih muzičara, U ostalom znamo, da se i u drugim strukama nabavlja strane stručnjake (a. pr. montere u elekričnim centralama i drugim industrijama po- duzećima) kad nema domaćih. Ovo nekoliko misli iznijeli smo za to, da pokažemo kako neki ljudi koji misle, da su stručnjaci u promicanju turizma, ovakovim vijestima rade pro- tiv kulturnih i turističkih interesa gra- da Dubrovnika. NARODNA SVIJEST 26 listopada 1939 Broj 43 PISMA IZ TRSTENO. Oproštaj sa dugogo- dišnjim župnikom. U negjelju 22 o. mj. otslužio je nakon 32 godine rev- nog dušobrižničkog rada pastira po Srcu Isusovu, zadnju svečanu župničku sv. Misu prečasni naš Don Danko Le- peš, kanonik. Crkva sv. Vida bila je dupkom puna vjernika svake dobi ži- .vota, od sitne djece do sijedih staraca. Zbor je pjevao ,Missa de Angelis“. Poslije Evangjelja držao je neprežalje- ni naš Don Danko svoj oproštajni go- vor, koji je prouzrokovao tople i broj- ne suze na očima svih svojih župlja- na. Nakon govora, križem u ruci bla- goslovio je revni dušobrižnik sve ovce svog stada, što ga eto mora da ostavi i preda drugomu svećeniku ma čuva- nje. Poslije podne bila je u 3 sata svečana akademija u počast našeg Dn Danka. Proslov je izrekao M. K. Vla- ho Trojanović i predao svečaru lijepi spomen-album. Ravniteljica S. I. Niki- ca Peričević održala je oproštajni go- vor. Križar A, Grković deklamirao je pjesmu: Ja sam križar. U ime djevo- jačkog društva S. I. oprostila se je Anka Trojanović. Četiri avantgardista izveli su vježbu. Slijedila je deklama- cija Pera Marinović. Križari su zatim otpjevali ,Križari smo“, a V. Trojano- vić deklamirao je ,Ja sam mali Kri- žar“. Igrokaz ,Sirota Pastirče“ izveli su na opće zadovoljstvo Vlaho Troja- nović, Frano Grković i Niko Bošković, M. Bašković deklamirala je: Župa Tr- steno svom župniku, a Niko Trojano- vić recitirao je ,Križarsku žalbu“. Sta- rina crkovinar Antun Miljas otpjevao je svoju oproštajnu pjesmu. Akademi- ja je zaključena križarskom himnom i pjesmom ,Do nebesa“, nakon što se je preč. don Danko od srca zahvalio i sve još jedanput blagoslovio. Cijeloj župi bolan je itežak rastanak sa neza- boravnim Don Dankom, jer je on za vrijeme od 32 godine i 15 dana bio našoj župi sedam djela milosrgja tje- lesnih, a da duhovne i ne spominje- mo. Ova ga župa ne može lako zabo- raviti, Želimo mu od svega zahvalnog srca dobro zdravlje i dug život u nje- govoj novoj dužnosti. NARODA MAJKOVI. Još je svijež grob u na- šem mjestu mladog Kraljevića koji je ubijen od neprijatelja hrvatskog naro- da. Zašto je ubijen? Jer je bio Hrvat i jer je pjevao hrvatske pjesme. I tre- ba da se sada nastoji po zasluzi kaz- niti i faktične i moralne krivce tog ubojstva. U našem slučaju još više moralne krivce, Mi znamo ko je mo- ralni krivac i nadamo se da će biti kažnjen. Ne smiju tu pomoći nikakvi prijatelji ni preporuke, jer ako bi se sada tako radilo, onda bi skoro svi krivci mogli naći zagovaratelje i spa- sitelje kod razne svojte i prijatelja ; onda bi ti zagovaratelji premda po imenu Hrvati, ostali neprijatelji hrvat- skog naroda. — Kad bi mi sada pu- stili slobodne bez kazne sve one koji su progonili i prezirali pristaše hrvat- ske misli pod raznim režimima, mi bi dalje gojili zmije otrovnice u našim njedrima, koji bi prigodno radili na štetu Hrvata. Svi znamo da su našem narodu i našoj ideji škodili više hr- vatski izrodi nego li pravi Sibi. Da nijesmo imali raznih izroda u našem narodu, hrvatsko bi pitanje davno bi- lo riješeno. Mi ne tražimo za te izro- de ni smrt ni svakovrsno mučenje, kao što su ti izrodi tražili za braću Hrva- te, ali tražimo da osjete i oni sada pravdu i pokoru, pa bila i teška, za svoje grijehe protunarodne i protuhr- vatske. Ti se izrodi nadaju još nekom prijašnjem režimu, gdje bi mogli po- novno pašovati po raznim kancelarija- ma, uredima i žandarskim stanicama. Takvim Jugoslavenima ne treba vjero- vati i treba ih ukloniti bez milosrgja sa svih mjesta. Bit će nekomu teško, ali je bilo mnogo teže raznim našim ljudima koji su gubili mjesta, eksisten- ciju, časti i bili zatvarani, batinani i ubijani. Konavosko općinsko vijeće do- nijelo je u nedjelju, 22 o. mj. zaklju- čak da se učini pretstavka da se ukine općina u Cavtatu i pripoji konavoskoj, Kako je poznato cavtatska općina os- novana je od Dr Stojadinovića u svoje vrijeme iz političkih razloga, koji su nam svima vrlo dobro poznati. Oltarna pala , uznesenja bl. Gospe u nebo“' u crkvi Pa- kljene na otoku Sipanu. Prošlih dana pronijela se našim no- vinama vijest o pronalasku jednog do sada nepoznatog monumentalnog djela dubrovačkog slikara Krisofora Božida- revića u crkvi Pakljene na Šipanu. Kako je autor ove oltarne pale, kao i ona sama već davno ranije temeljito proučavana po našim učenjacima Don Niki Gjivanoviću, Don Vic&u Lisičaru, Dru Jorju Tadiću, Karamanu i dr. to želimo ovdje našim ljubiteljima starina i crkvene umjetnosti iznijeti u kratko dosadanje rezultate ovog nastojanja. Christophorus Ragusinus (Kristofor Dubrovčanin), slikar oltarne pale u Pakljeni, je Krsto jedini sin Nikole Božidarevića, glasovitog dubrovačkog slikara, koji se potpisivao na svojim djelima sa ,,Nicolaus Ragusinus“, Nikola Dubrovčanin živio je u Du- brovniku u XV. vijeku, kad je ovdje postojala dubrovačka škola slikara, koja je snjim oko g. 1500 dostigla zamjernu umjetničku visinu. I sin njegov Krsto posvetio se je već za rana slikarstvu, kako što su se slikarstvom bavili i njegov otac Nikola, po ocu mazvan Božidarević i djed Bo- židar po ocu mazvan Vlatković. Ova posljednja dvojica spominju se u spi- sima dubrovačkog državnog arhiva u Diversa Notariae svezku LXIII. str. 172, svezku LXXIII str. 173, sv. LXXIV. str. 177, sv. XC str. 214, I slikara Krstu Božidarevića (Christophorus Ni- colai picktoris, Magister Christophorus Nicolai pictor) spominju više puta spisi dubrovačkog arhiva. U ,,Diversa No- tariae ex 1542. u svesku CVII. str. 95 spominje se da je naslikao neku sliku. U Div. Not. ex 1552. sv. CXII str. 126. spominje se, da je 29. oktobra iste godine sklopio ugovor Tomo Skoči- buha sa slikarom Kristom Nikolinim, da mu napravi jednu oveću sliku sa pet figura svetaca, a na kojoj je bio i lik samoga Tome Skočibuha. Slika je imala da bude u bojama od pravog zlata, a Tomo je obećavao, ako bude odgovarala nacrtu, da isplati ugovorenu svotu od 15 škuda. U Div. Cancel. ex 1580. sv. CLXVII str. 10. obvezao se Krsto naslikati lo- tarnu palu za crkvicu u Gružu vlaste- lina Petra Lukarevića, U Div. Cancel. ex 1592. sv. CXXXVI str. 137. - ato nas najviše zanima, po- godio se dneva 31 decembra iste god. Krsto s Tomom Ant. Krivonosovića i Tomom Stj. Skočibuha prokuratorima bratovštine sv. Marije u Pakljeni, da će kroz 2 godine naslikati oltarnu pa- lu za cijenu od 82 zlatnih škuda. U ovoj pogodbi ističe Krsto, da će od- nosnu palu izraditi i mnaslikati posve jednaku onoj pali velikog oltara u crkvi sv. Marije ma Badiji nedaleko Korčule, koja prestavlja Uznesenje Gospe na nebo. Obvezao se nadalje, da će biti posve jednaka u načinu, obliku, visinom i širinom, sa nakitima, stupovima i brojem figura dotičnoj korčulanskoj pali. Dapače bio se ob- vezao sve to izraditi od dobroga drva i naslikati boljim bojama i od boljeg zlatnog laka od onih korčulanske pale.(* Sliku Krstovu u Pakljeni tačno je proučio megju ostalima pk. Don. V. Lisičar, i pri tom je naročito upozorio na mnoge i velike sličnosti koju ova slika imade Assunton u dubrovačkoj katedrali, Dok je ona u Dubrovniku potpisana vlastoručno po najvećem ta- lijanskom koloristi Tizianu Vecelli sa riječima Ticiaus F. (Ticianus Fecit), te je nadvojbeno djelo Tizianovo, ona u Pakljeni ima signaturu: Christophorus Ragusinus pinxit, te nema nikakve di- rektne veze onom u Dubrovniku, kako bi neki htjeli. Kako je pak Krsto kopirao Pak- ljensku sliku g. 1552. i to prema onoj na Korčuli, to se sigurno Assunta te godine još nije nalazila u Dubrovniku u crkvi sv. Lazara na Pločama, odakle je g. 1713. prenešena u katedralu. To je tim očitije, što je Krsto već g. 1540, bio član bratovštine Lazarona na Plo- čama, kojima je pripadala crkva sv, Lazara. Na koji je način i kada bratovština Lazarona došla do naše Assunte, na to još do danas nijesu dokumenti vjero- dostojno odgovorili. S toga razloga stoji još i sada pretpostavka pok. kan. Stjepana Skurle (Ragusa cenni storici, Zagreb 1876), koju potvrdjuju i histo- ričar Serafin Cerva i tradicija, da je dubrovačka Assunta nastala prigodom Tizianovog boravka u našem gradu za Ljudevita Beccadellia, dubrovačkog nadbiskupa izmegju g. 1556 - 1560. Da zaključimo: Pakljenska slika je doduše već davno utvrdjeni znameniti prilog poznavanju slikarske škole Ni- kole Božidarevića, koja je iza dvade- setih godina XVI. vijeka počela propa- dati i gubila se polako u obrtnom imitiranju radnja velikih mletačkih maj- stora, no ona je ujedno i važan prilog kod rješavanja proveniencije Tiziano- vog velebnog ojela, naše Assunte u dubrovačkoj katedrali. Dr. EK (, Ova oltarna pala, koju je Krsto ko- pirao, izgorjela je g. 1571, kada su Turci zapalili franjevački samostan i crkvu na Ba- diji. sTROJ DEA PE UVIJEK DOBAR SIVACI pišeš a masnom rje ora semoene