Strana 2 NARODNA SVIJEST 8 studenoga 1939 Broj 45 Luka Ploče i Neretvanska krajina DA SE SPORAZUM NE KOMPROMITIRA Prenosimo zbog važnosti članak iz »Hrvatskog Glasnika“ : Ovih dana bilo je dosta pisano po novinama o izgradnji luke Ploče na sjeveru od ušća Neretve u more. Izmose se razlozi za i protiv, govori se jedino o samoj luci i skreće se pažnja pučanstvu neretvanske krajine, kako je izgradnja te luke jedan pro- blem, koji kad se riješi, biti će od ve- like koristi za to pučanstvo. Čini se, da problem nije pravilno postavljea bez obzira na to, da li je izgradnja te luke potrebita ili nije. Izgraditi jednu novu luku ma mor- skoj obali znači navrnuti na nju sta- noviti promet, koji je do sada išao ne- kim drugim putem. Luka Ploče po za- misli njenih osnivača i propagatora ima biti često trgovačka luka za izvoz i uvoz Bosne i Hercegovine. Ovaj trgovački promet do sada je išao preko Dubrovnika i Metkovića, a nešto i preko Zelenike. Tvrdi se, da je vožnja do Dubrovnika i Zelenike dulja i skuplja, pak prema tomu treba izgraditi Metković. Za to je potrebno bagerovanje Neretve, da oma bude plovna i za parobrode jače tonaže. Došlo se do zaključka da je i to pre- malo, te se tražio drugi izlaz i našao se u luci Ploče. Tamo mogu dolaziti i parobrodi najviše tonaže i mogu pri- miti svu robu, koja se dovozi i koja se odvozi željeznicom. Ovakova situaeija konačno znači, da onaj promet, koji se sada vrši preko Metkovića, treba da pogje na luku Ploče. Prema tome je protuslovlje u samoj stvari, kada se istodobno traži s jedne strane izgradnja luke Ploče, a s druge strane daljnje bagerovanje Neretve, da bude plovna do Metkovića. Uzmimo sada kao primjer stanice Gabela, Čapljina, Šurmanci, Žitomislići, Mostar, Konjic, i t. d. Ove stanice ne- maju nikakve važnosti za naš izvoz i uvoz. One primaju samo onu robu, koja je odregjena za potrošnju u tim mjestima i u njihovoj najbližoj okoli- ci. Isto se tako ne utovaruje u tim stanicama ništa drugo, nego proizvod iz odnosnih staničnih mjesta i njihove neposredne okolice. Kad se izgradi luka Ploče odnosno kad bude gotova željeznička pruga na- dolaze nove željezničke stanice dalje od Metkovića prema Pločama kao Krva- vac, Opuzen, Komin i Rogotin. Meiko- vić dolazi u stepen ovih posljednjih stanica, a radništvo koje je sada za- posleno u Metkoviću kod istovara, u- tovara i pretovara robe poći će uluku Ploče i tamo će biti zaposleno. To je bilanca izgradnje željezničke pruge do luke Ploče i izgradnje te lu- ke. Metković gubi svoj promet i bazu svog trgovačkog života, a neretvanski seljak će gledati kako prolaze vlakovi, kako Neretva nanosi mulj i kako se dalje ne bageruje, jer nema za to po- trebe, a neretvanska blatija i dalje šire malariju namjesto, da se tom pitanju posveti posebna pažnja i da se u to uloži novac, koji bi bio od neprocje- nive koristi i meretvanskom seljaku i cijelom jugoistočnom dijelu Banovine Hrvatske. U svakom svom dijelu bila je po- grešna kalkulacija osnivača i propaga- tora izgradnje luke Ploče. Sama že- ljeznička pruga od Metkovića do luke Ploče u dužini od 21 kilometar kod prvog projekta imala je koštati 18 mi- liona dinara. Tu su se prevarili. Kada se počelo graditi, onda se troškovnik popeo na 30 milijuna. Sada kada je gotova polovica ili nešto više traži se daljnjih 16 milijuna, dakle gradnja sa- me pruge imala bi koštati mjesto 18 milijuna 46 milijuna, a veliko je pi- tanje, da li će i to biti dovoljno. Dru- gim riječima trošak se povisio skoro na trostruko. Izgradnja operativne obale u luci Ploče sada je projektovana i odobrena u duljini od 334 metra sa troškom od nešto preko 17 milijuna, dakle jedan metar obale zapasti će nešto preko 52.000 dinara. Ovakovi radovi u na- šim drugim lukama iznašaju za jedan metar obale najviše 30.000 diaara, a negdje je dovoljno i 20.000 dinara. U prvom dakle projektu jedan tekući metar operativne obale košta u Plo- čama 20 do 30 hiljada dinara više ne- go u našim drugim lukama. Što će pak biti ako je i tu kalkulacija pogre- šna, kao kod gradnje pruge, pa setaj trošak popne ma dvostruko ili čak na trostruko. Drugim riječima tu će se utrošiti konačno stotine milijuna, ako ne i mi- lijarde, a da od toga neretvanska kra- jina nema ništa, nego jedino to, da iz svojih malaričnih predjela gleda kako jure vlakovi do luke Ploče, jer je to navodno interes bosanske industrije. Ako izgradnju luke Ploče ne traže veliki nacionalni interesi, onda se na- meće jedno drugo mnogo važnije pi- tanje. Nameće se pitanje, koje je si- gurno od presudne važnosti i za ne- retvansku krajinu, a i za cijelu Dalma- ciju i Hercegovinu. Nameće se pitanje presušenja neretvanskih močvara. Sa mnogo manjim troškom mogla se presušiti neretvanska krajina. Što bi to značilo nije teško i svakom laiku pogodiii. Povratilo bi se najprije zdrav- lje, jer bi prestala malarija. Neizmjerni kompleksi novih oranica stvorili bi raj, odnosno pravi Misir u Neretvi. Pro- blem ishrane cijele Dalmacije i Herce- govine bio bi za vječita vremena rije- šeu. Legendarna pasivnost ovih krajeva prestaje. Mjesto bijede i siromaštva postaje trajno blagostanje. Pa i kada bi bio veliki nacionalni interes, da se izgradi luka Ploče, na- meće se pitanje što je preče. Je li ko- risnije sa općeg nacionalnog gledišta da se prije izgradi jedna nova trgo- vačka luka, ili je korisnije, da se od jednog močvarnog kraja stvore naj- plodnije oranice i našemu pasivnom seljaku dade zdravi i ekonomski ne- prispodobivo bolji život, odnosno da se stvore uslovi za potpuno uklanjanje pasivnosti čitave Dalmacije i Herce- govine. Izgradnju luke Ploče tražili su trgo- vački interesi t. j. export i import Bo- sne i Hercegovine. Da li je to zbilja velika narodna potreba, o tome mi ue- ćemo da vodimo računa. Neka to iz- megju sebe rasprave oni, koji u tome vide poboljšanje odnosno ugrožavanje trgovačkih interesa. To za neretvansku krajinu ni za pasivnu Dalmaciju i Hercegovinu, odnosno za njihove naj- šire narodne slojeve nema nikakvog značenja. Za ove krajeve je problem meliora- cija i isušenje močvara i blatija, To je najpreći problem, koji se naimeće. Time ćemo dati neretvanskoj krajini zdrav i jak narod, stvorit ćemo plodne oranice, te od jednog pasivnog kraja učiniti pravo blagostanje, učiniti žitni- cu Dalmacije i Hercegovine. Može li kod ijednog razumnog čo- vjeka nastati pitanje, što je sa općeg narodnog gledišta korisnije, potrebnije i hitnije? Neka na to odgovore oni, koji danas upravljaju, a ljudi koji nisu vezani nikakvim posebnim interesima i koji nisu podlegli nikakovoj psihozi imaju svoj jasan i logičan odgovor. Mi smo već u par navrata istakli, da Dubrovnik“ nije list, kojemu bi zasluživalo posvećivati niti najmanje pažnje, nego da smo prisiljeni, povo- dom njegovih naklapanja da objasnimo neke stvari, koje nam, zaslugom crve- ne olovke državnog tužioca za doba diktature, nije bilo moguće pred jav- nost iznijeti i na njih se osvrnuti, Dubrovnik“ je u ono doba bio što no je riječ ,u gvozdenoj bačvi“ pak je mogao i smio kao Zeus gromovnik da udara i piše, a mi smo morali, poput bespravnog djetića, da šutimo. U našem arhivu sačuvali smo i suviše toga, što nam je crvena olovka nemi- losrdno križala, a odnosilo se je na napadaje, koje je ,Dubrovnik“ vršio nad nama i koje je nesmetan od crve- ne olovke, slobodno pred javnost iz- nosio. Pokušavali smo se tužiti, ali sve je bilo uzalud. »Dubrovnik“ vrlo dobro zna, da je osim u diktaturi koja je vladala, imao jaku zaštitu i u palači ispod Graca barem kod nekih pojedinaca, koji i danas, ako se ne varamo, vrše ulogu organa za davanje savjeta i instrukcija. Ali pouzdano se nadamo, da će kad li tad li doći vrijeme, kad će ipak svaka stvar i osoba biti stavljena na svoje mjesto. Nas nimalo ne smeta to što nam nDubrovnik“ daje razne naslove u cilju, da nas omalovaži i podcijeni. To je baš najbolji dokaz, da gospoda osje- ćaju, da im stajemo na kurje oko, pak uslijed toga kviče i u pomanjkanju solidnog materijala, nakon što se ope- tovano razbacivaju poznatim nam ifra- zama čeprkaju i traže utočišta u , crnim dušama“, ,crnim mantijama“, ,kleri- kalizmu“, ,crnoj internacijonali“, ,Ma- ri vjerenoj“ i t. d. Ali sve to ne može da pokrije i suviše jasno lice mason- sko-čaršijske šačice ljudi oko ,Du- brovnika“, Cjelokupna hrvatska javnost grada Dubrovnika zna, da sve što mi izno- simo nijesu fraze niti tirade, nego pra- va realnost i mepobitna istina, koju , Dubrovnik“ ne može pobiti. Evo opet dokaza : Dubrovnik“ u zadnjem broju na str. 2, a u članku ,Milo za drago“ postavlja ovaj upit: ,Kada nije u na- šoj državi bilo dopušteno da se Srbi, Hrvati, Slovenci zovu svojim imenom?“ Mi na to odgovaramo: Hrvatima nije bilo dozvoljeno nazivati se svojim hr- vatskim imenom, jer svaki koji se je usudio to kazati bio je, ako je državni činovnik, zapisan u crnu knjigu su- mnjivih i nepouzdanih elemenata, a ostali gragjani globalno su bili ubro- jeni megju separatiste i komuniste. Da pružimo samo jedan od nebrojenih do- kaza: God. 1933. prigodom pregleda- vanja pučke škole u Rožatu, na upit nadzornika g. Kovačevića koje je na- rodnosti, jedno je dijete odgovorilo da je Hrvat. Gosp. nadzornik je uzru- jan otišao, a nakon malo vremena, zapravo dana, uslijedio je premještaj učitelja te škole gosp. Dulčića. — Da- nas pak nije nikome od Srba ili Slo- venaca zabranjeno nazivati se svojim srpskim ili slovenskim imenom, jer sporazum priznaje sve tri narodne in- dividualnosti kao jednakopravne kom- ponente ove zajedničke države. Mi se protiv naziva , Jugoslaven“ ne bunimo, ako i kad se on upotrebljava za oznaku državne pripadnosti. Ali pošto smo se uvjerili, a to je i svakome objektivnom čovjeku jasno, da se je Hrvatima htjelo silom nametnuti ovaj naziv za to, da sa izbriše hrvatska na- rodna individualnost od strane čaršije, zato smo se bunili i nećemo nikada dozvoliti da mas netko proračunato drži za budale. Ljudi, koji su srpske narodnosti ali vole ovu državu i hoće da ona opstoji, dobro shvaćaju i zna- du, da se glavom ne smije ići kroz zid te stoga i pristupiše sklapanju spo- razuma, koji stoji na stanovištu, da postoje ne tri plemena, kako ,Dub- rovnik“ hoće, nego tri ravnopravna naroda. Svaki od tri naroda ima pravo da se nesmetano i samostalno razvija i sam sobom upravlja u okviru za- jedničkih državnih granica, A to što sporazum ima da zauvijek likvidira one — poput ljudi oko ,Dubrovnika* — koji su kočili svaki napredak samo je prijeka nužda, koju traži interes hr- vatskog i srpskog naroda kao i cjelo- kupne državne zajednice. Čaršija, kojoj pripada i ona šačica ljudi oko ,Dubrovnika“, bila se je po- put čirova nametnula cjelokupnom dr- žavnom organizmu u prvom redu hr- vatskom narodu, da mu isisa i pos- ljednje sokove života. Te čireve:treba odstraniti i onemogućiti im, da ikada više u budućnosti budu imali moguć- nosti ugrožavati normalan život i raz- voj hrvatskog naroda. Sve će se to iz- vršiti provagjanjem sporazuma od strane vogja hrvatskog i srpskog na- roda, Priznajemo, da taj posao još sporo ide, ali vjerujemo pače i u- vjereni smo, da će se to do kraja iz- vršiti pa bilo to pravo šačici oko ,Du- brovnika“ ili ne. Garauciju za to pru- ža cjelokupni hrvatski narod sa svojim narodnim vodstvom na čelu spretsjed- nikom dr. Vlatkom Mačekom. Oni će znati da započeto do kraja privedu. DR QETKER 2" ovim praškom za pecivo 8ackin“ DORAFR SEVI IEM TD O. SEiVvVaAČčćIi