Strana 2 koji su se uvijek borili za slobodu i demokraciju, za narodnu vladavinu, a ne za vladavinu fašizma i pokvarene gospode“. Ako se samo za to bore, zašto ne pristupe HSS i HRS nego o- snivaju novu stranku ? Dakle, vi osni- vate novu stranku jer je za Vas uprav- ljanje Hrvatskom sa politikom HSS »vladavina fašizma i pokvarene gospo- de“. Raduje nas, gospodo, da ste tako jasni. Mi Vam nadodajemo i ovo: Hrvatski se narod borio osim za slo- bodu i demokraciju i za svete i vje- kovne vjerske i nacionalne ideale, za potpunu slobodu Hrvatske, za ideale Tomislava, Radića i Starčevića. Hrvat- ski narod je odabrao ovaj put, a vi putujte svojim putem, putem koji Vas vodi i odvodi u Moskvu. Na kraju članka stoji ovo: ,Hrvat- ski narod neće dozvoliti da se dogo- di ono: ,Sjaši Kurto da uzjaši Murto“. Evala, [I mi isto tako govorimo: ,Ni- jesmo se borili da sjaši Stojan, a uz- jaši Jovan“, niti da se oslobodimo jednog ,bratskog zagrljaja“ a da nas crvendaći bace u drugi, krvaviji, u zagrljaj Staljina. Dr Maček je vodio hrv. narod u borbu da s Hrvatskom vlada samo hrvatski narod i ideja Ra- dića i Starčevića, a ne ideja Lenjina i Staljina. Jedno se vidi da su spome- mutu poslovicu poslali komunisti na adresu HSS, jer je baš ona sada na vlasti. Oni se boje da Banska Vlast neće dozvoliti njihovoj stranci izlaz na izbore, te s ovom poslovicom unapri- jed protestiraju budući je njima sve jedno, dali u Hrvatskoj vlada hrvatska ili nehrvatska vlast, već je njima glavno da im se dozvoli izdajnička rabota. Ako se uistinu i zabrani rad toj ,fir- mi“ (Bloku radnog naroda Hrvatske), mislimo da to nije nikakvo kršenje demokratskih principa. Time se može samo očuvati demokracija = od antide- mokratskih elemenata, od diktature »proletarijata“. Prirodao je i logično da kad netko radi protiv demokracije da ga treba spriječiti u interesu demo- kracije. Po njihovom razumu“ ni razbojnika ne bi trebalo onemogućiti. I Engleska i Francuska su zabranili komunističku stranku, a vogje im neke pohapsili, dok su neki kao Duclos i Thorez, koji je proglašen za vojnog bjegunca, pobjegli. Ipak nitko ne mo- že reći da u matici zemlji Eugleske i Francuske me vlada demokratski si- stem. Gospodi marksistima poručujemo da treba jednom za uvijek da utuve sebi u glavu da demokracija ne mora značiti anarhiju. Danas Vam gospodo dajemo samo ovo preporučivši Vam članak ,Čičerin i Jugoslavija“ koji je izašao u pret- prošlom broju ,N. S.“ na strani 2. TIVAT. Rastanak sa Drom Pavlo- vićem. Nakon desetgodišnjeg rada o- stavio nas je Dr Pavlović, jer je pre- mješten u Dubrovnik za činovnika pri tamošnjem Okružnom uredu. Večer prije odlaska priregjen mu je banket kojem su pored brojnih prijatelja pri- sustvovali predstavnici Općine, Hrvat- ske seljačke stranke i Hrvatskog rad- ničkog saveza. Za vrijeme banketa Dr Pavlović bio je pozdravljen govorima koje su izrekli: Dr Turcheto Vicko, općinski liječnik u Tivtu, Niko Lepeš, farmacista, Škanata Šime, načelnik Tivta i predsjednik organizacije H.S.S. i Ro- sanda Ivo u ime Hrsa. Sutradan po- slije podne u 4 sata slijedio je ispra- ćaj. Mnoštvo se okupilo na obali da poklicima, stiskanjem ruke i mahanjem iskaže priznanje našem vrijednom li- ječniku i čestitom Hrvatu. Pomozite dobrotvorni odbor ,,Milosrđe“ JEDAN GLAS ISTINE O KOTORSKOM BISKUPU Veleučeni Gosp. Uredniče ! Sa najvećim bolom u duši pratimo pisanje dopisnika ,Jugosl. Lista“ iz Kotora, koji se je zadojih dana žesto- ko okomio na našeg opće uvaženog Nadpastira i gragjanina Perasta Pre- uzvišenog biskupa Pavla Butorca. Mi starosjedioci hrvatskog i katolič- kog grada Perasta neizravno smo kao vjernici dirnuti, pak želimo radi is- pravne obavještenosti čitatelja vašeg uglednog lista, da nam vašom dobro- tom dadete otiskati koliko slijedi : Perastani su imali izvjesne želje u vjerskim pitanjima još prije dolaska novog biskupa. Ove želje pokušali smo da ostvarimo što je stavljeno u dužnost našem prvom gragjaninu gosp. Tripu Nikoviću i izabranom odboru. Sve smo pokušali, pak kada smo ko- načno uvidjeli da postoje jaki razlozi radi kojih nam se nije moglo izaći u susret, mi smo se pokorili razumnoj odluci onoga na čigovim plećima u sličnim slučajevima leži puna odgo- vornost. Poslije ovakovog riješenja ne- ma više izmegju nas, našeg načelnika i preuzvišenog Biskupa nikakova su- koba. Uvjereni smo, da je većma doliko- vao Hercegnovskim vjernicima rimo- katoličke vjeroispovjedi onaj put kojeg smo i mi odabrali, jer ovakav put ima u sebi pozitivnije elemente za mirno riješenje svih naših vjerskih pitanja i izgradnju ljudskog društva sa osjeća- jem zajedničkih težnja i interesa, Preuzvišeni gosp. Pavao Butorac dao je dovoljno dokaza, da on jako ljubi svoje vjernike i Hrvate Boke a da poštuje sve ostale. On je mnogo ura- dio osobito za našu Boku a doprinio je dosta i na književnom polju za sve nas. Red je ovo imati uvijek na umu, kao što je uputno sa više obazrivosti pisati i govoriti o jednom visokom svećeniku a naročito o jednom ovako oprobanom rodoljubu i hrvatskom knji- ževniku kao što je preuzvišeni gosp. Pavao Butorac. Djela jesu i ostaće uvjek zrcalo pra- vednika. Maogo smo Vam zahvalni gosp. u- redniče na ustupljenom prostoru. Mo- limo da primite izražaj našeg osobitog poštovanja. Starosjedioci Perastani. Pisma iz naroda KUNA. U Osobljavi je na Gospu od Zdravlja svečano proslavljena 30. godišnjica podignuća sadašnje lijepe crkve pod istim imenom. Svečanu sv. Misu u trojke otpjevao je vIč. Talajić, uz asistenciju vIč. gg. Milića i Selaka, koji je održao prigodnu propovijed sjetivši se svih dobročinitelja te prepo- ručio bl. Gospi tjelesno i duhovno zdravlje ovog siromašnog ali čestitog naroda. Pred crkvom je bio podigaut slavoluk sa hrvatskim trobojnicama. Cijelo mjesto i mnogo gostiju pobožao je prisustvovalo staroslovenskoj službi Božjoj. U Podobuču je proslavljen mjesni patron sv. Andrija. Ubavo selo osva- nulo je okićeno hrvatskim trobojnica- ma, U 10 s. otslužio je vič, župnik sv. Misu te održao propovijed o vjeri i mučeništvu sv. Andrije. Malena crkvi- ca bila je dupkom puna vjernika te se željno očekuje maumljeni popravak i proširenje iste. U večer je u školskoj dvorani org. HSS davala akademiju za fond nepismenih, Vrlo uspjelu akade- miju uvježbao jeivodio mjesni učitelj g. Pero Stanović, koji je vrlo zaslužan za prosvjetni napredak mjesta. Lijepi broj prisutne publike ugodno se je zabavio te pljeskom nagradio uloženi trud i pokazani uspjeh mlagjih i sta- rijih predstavljača, NARODNA SVIJEST 6 prosinca 1939 Broj 49 Sudbina Općine u Cavtatu U br. 47 N. S. izašao je članak pod gornjim naslovom napisan od g. Iva Stanoš, notara, u kojem g. pisac iz- nosi tri predloga, da se popravi poči- njene pogreške u razdiobi bivše Opći- ne Cavtat, Odbacujući prva dva kao nepravedna i neprovediva, zalaže se za treći predlog, da se od sadašnje Ko- navoske općine ocijepe još ova sela: Močići, Gabrili, Stravča, Duba, Brotni- ce, Jasenice i Šiljašci i pripoje Cav- tatskoj na opće zadovoljstvo Konavoske i Cavtatske Općine. Za jače potkrijepljenje ovog objek- tivnog i provedivog predloga navagja okolnost, da je i on porijetlom Ko- navljanin a po odgoju Cavtaćanin, te mu ua srcu leži dobro jednih i drugih. Drago nam je, da se g. Stanoš diči, da je porijetlom Konavljanin jer će tako u katalog odličnih i zaslužnih Konavljana ući i ime jednog vrsnog pravnika i kulturnog radnika. Osim toga, nitko koji objektivno, bez stra- načke natruhe, prosugjuje djelo čovje- ka, neće osporiti njegove zasluge i rad za Cavtat i Konavle. Ali ćemo se osvrnuti malo na njegov članak, u ko- jem, cijenimo, da nije dao meritorno riješenje. Prije nego progjemo na razlaganje njegovih predloga, neka bude i nama dopušteno osvrnuti se malo na proš- lost Konavala i prilike u Općini zad- njih godina što će poslužiti kao indi- rektni dokaz neispravnosti trećega pred- loga. Već za grčkog i rimskog vremena, Epidaurus je sa Konavlima činio jed- nu kolonijalnu jedinicu. Povijest kaže, da je grčka kolonija u Epidaurusu ima- la u Konavlima hram Boga Eskulapi- ja, zaštitnika zdravlja. Sagragjen u jed- noj šumi, gdje su Coloni tražili opo- ravak narušenom zdravlju. Kad je Dubrovačka republika pre- kupila Konavle, ujedinila ih je pod jednu upravu dubrovačkog podkneza u Pridvorju. A tako isto i Austrija pred 150 godina sjedinila je Konavle i Cav- tat u jednu administrativnu Općinu sa sjedištem u Cavtatu, što je trajalo do novembra 1937. A sve ovo znači, da je Cavtat sa Konavlima jedna naravna geografska i etnička cjelina. A kako je došlo do ove amputacije zdravog organizma? Valjda je jedan dio obolio pak ga trebalo amputirati? Već nekoliko godina prije razdiobe nastalo je trvenje izmegju Grude i Cavtata, bolje rečeno izmegju ,šačice“ Cavtaćana i ,šačice“ Grugjana. Apsti- niralo se od sjednica Općinskog vijeća i s jedne i s druge strane, kad je bivši načelnik izmjenično držao općinske sjednice u Cavtatu i Grudi. Pričalo se i u zadnjoj seoskoj kući o. tobožnjim neredima i malverzacijama u Općini, dok nije nadošla ,teška a- fera“ koju je Sud sedmorice u Zagre- bu riješio na zadovoljstvo okrivljenog načelnika. Sad se spor još više zaoš- trio. Gruda je htjela prenijeti sijelo Općine na Grudu, a Cavtat je htio sačuvati svoje stoljetno stečeno pravo. Kupili se potpisi, radilo se s obje stra- ne preko kumova i prijatelja, preko protektora i jakih gromovnika, tako da je i sam Beograd bio u neprilici što će učiniti. Poslije posjeta p. Stojadinovića sti- gao je ferman, da se općina razdijeli. I bi tako vjekovno jedinstvo razrušeno. Cavtat je odmah dobio subvenciju za kaldrmarinu, za raširenje i asfalti- ranje puta i poljepšanje mjesta, a obe- ćano mu je i drugih blagodati. Ali kroz kratko vrijeme madošlo je nešto što Cavtat nije ni mislio, da se to može dogoditi. Riješeno je hrvatsko pitanje radi državnih općih interesa, te Cavtat došao u granice Banovine Hr- vatske, A sada? Njegova misija u za- četku pokopana, a Konavljane izgubio. Ipak ne treba gubiti nade, valja se snaći, da Cavtat ne strada. Kako? Ujediniti se bilo bi najbolje, ali izgleda nemo- guće, jer Gruda hoće da sijelo Općine ostane u Grudi a Cavtat da se povrati u Cavtat. Tu se kose interesi obojice, pak je uzaludno govoriti o sjedidjenju. Zato g. Stanoš daje treći predlog, koji će zadovoljiti i jedne i druge, odijeliti od sadanje konavoske općine gorispo- menuta sela i pripojiti ih Cavtatu. U ovom slučaju, tvrdi g. Stanoš, ne bi Konavoska Općina ništa izgubila, jer su ta sela pasivna. Ali ako su pasivna zašto ih tražiti, kad će omi opteretiti općinsku kasu u Cavtatu ? A ni korist Cavtata nije dovoljni razlog izdvojenja, jer spomenuta mjesta i onako graviti- raju Cavtatu, gdje kupuju svoje na- mirnice. Ako je spomenutim selima bliži Cavtat nego Gruda, nijednom Konav- ljaninu ne smije biti mjerilom kilome- traža nego opće dobro Konavala. Ova- kovom protuprirodnom amputacijom ugasio bi se u Konavlima osjećaj za- jednice i solidarnosti, koji je do sada vladao, pak se me bi popravila stara nego počinila druga gora od prve po- greška. Konavljani ne mrze Cavtaćane, jer su ovi pretežnim dijelom Konavljani. Ali smo uvjereni, da neće ni Cavtaćani na našoj moralnoj i ekonomskoj šteti graditi sebi dobro. Po našem mišljenju općinsko se je vijeće na Grudi prenaglilo, kad je iz- glasalo spajanje Općina bez prethod- nog sporazuma sa Cavtatom, jer se treba čuvati, da ne počinimo istu po- grešku, koju su drugi počinili a mi je osudili. Ako Cavtat želi iskreno sjedi- njenje, neka povede pregovore sa Ko- navljanima, pa ako se sporazume do- bro i za jedne i za druge, a ako se ne sporazume, neka žive svojim vlas- titim životom, jer je bolje živjeti u miru rastavljeni, nego u zajednici u neprekidnom trvenju. Konavljanin. Dopis iz Zagreba Licinio Refice u Zagrebu. Oratorij- ski zbor sv. Marka održao je u subo- tu, 25. XI crkveni koncerat u prvostol- noj crkvi, kojom prigodom izvedena je takogjer Misa sv. Klare od Licinia Re- fice, regensa chori u bazilici S. Maria Maggiore u Rimu. Koncertu je prisu- stvovao sam auktor. U nedjelju 26. XI M.o Refice dirigirao je u crkvi sv. Mar- ka izvagjanjem svoje Mise, Prigodom ovog dirigiranja moglo se je ustano- viti, kako je dobro izvježbao svoj zbor dirigent g. M. Stahuljak. Koncerat gimnaz. zbora iz Varaž- dina. Zagrebačka muzička javnost u- godno je bila iznenagjena, kad je slu- šala duhovni koncerat što ga je u ka- tedrali davao zbor učenika(-ca) varaž- dinske gimnazije. Dirigirao je prof, muzike na tom zavodu g. Miškulin. Prof. Miškulin oborio je jednom za vazda tezu, da se sa gjacima ne da ništa postignuti, Potrebna je samo do- bra volja. Nova gimnazija Časnih Sestara. Nedavno je blagoslovljena nova zgra- da gimnazije Časnih Sestara Milosrd- nica. To je zaista najmodernije ure- gjena školska zgrada. Prilikom bla- goslova što ga je obavio zagr. nadb. preuzv. g. Dr A. Stepinac isticali su razni govorniai zasluge Sestara Milo- srdnica na polju podizanja i širenja prosvjete u hrv. narodu.