TAKSA PLAĆENA U GOTOVU Narodn uOD. XXI — Br. 50 Progje i još jedna, i to dvadeset i prva godišnjica stvaranja ove države onakvom, kakva je ona bila do ne- davna. Dvadeset i prva po redu, a stvarno prva, na koju se je hrvatski narod osjetio slobodnim, jer ga po prvi puta nitko nije gonio ni natjera- vao na _ bakljade, povorke, vješanje zastava itd., i jer se je ipak s obzirom ma svoj današnji položaj mogao osjetiti svoj na svomu. lako mi Hrvati u 1. prosincu — bez obzira ma državu — imađemo svoj sud, te iako je novim državnim uregjenjem taj naš sud makar i prećutno priznat pravednim, mas se je dvadeset puta nagonilo, da ga slavimo protiv svoje volje, A šta znači za jedan svijestan i kulturan narod s izgragjenom spozna- jom o njegovim pravima i s hiljadu- godišnjom državnom tradicijom pod silu slaviti jedan datum — znadu sa- mo oni, koji su se recimo opekli gri- jući ozeble ruke na garištu vlastitoga doma... Taj naš sud se nikada ne će promjeniti, a što opet ne samo da ne mora, nego i ne može biti nikakvom smetnjom najboljem prijateljstvu i naj- užim vezama hrvat, i srpskog naroda, u koliko je to u interesu jednog i dru- goga. Prema našem sudu je naime to- ga povjesnog datuma udaren temelj dvadesetgodišnjem jazu izmegju Hrvata i Srba. Danas, kad je sporazumom za- početo s pravednijim uregjivanjem dr- žave i s likvidiranjem tog dugogodiš- njeg spora, držimo, da je potrebno i ko- risno iznijeti stvari onako kako su se zbile, da bi se crpila pouka iz prošlih i izbjegle nove zablude. Dok se je Austrija nalazila još u životu, iako pri njego- vom kraju, sastao se je 29. listopada 1918. u Zagrebu Hrvatski državni Sa- bor, koji je tada na toj sjednici donio dva povjesna zaključka. Točkom prvom zaključka on je na osnovu svim narodima priznatog prava narodnog samoodregjenja raskinuo sve veze sa Austro-Ugarskom, a točkom drugom : Dalmaciju, Hrvatsku sa Slavonijom i Rijekom proglasio nezavisnom državom i zaključio pristupiti u zajedničku (ali ne jedinstvenu!) država Slovenaca, Hrvata i Srba o či- jem je unutarnjem uregjenju imala od- lučiti ustavotvorna skupština. Drugim zaključkom je Hrvatski Sabor Narod- nom vijeću priznao vrhovnu vlast (Prema Stj. Radiću, ,Dom“ br. 45. od 29. XII. 1920). To narodno vijeće je u svojstvu hrvatskog vladara otišlo u Beograd i pristalo — ne pitajući ni Sabor ni narod — u jednu jedinstve- nu državu. Po zakonima Hrvatske države, čiji kontuinitet nije nikada utr- nio i koja je 29. listopada postala ne- zavisnom od A-U monarhije, ni jedan hrvatski vladar nije mogao donašati nikakve za narod obvezatne zaključke, a maročito koji bi se ticali narodne sudbine, koje ne bi odobrio Hrvatski Šabor kao nosioc narodnog suvereni- teta. A da je Narodno vijeće i samo sebe smatralo tek vladarem, dokazuje to, što je ono još istoga dama, tj. 29. listopada 1918. imenovalo hrvatsku državnu vladu. Postojala su dakle sva četiri ustavna faktork moderne države : narod sa svojim nacionalnim teritori- DUBROVNIK, 13 prosinca 1939 Povodom I. prosinca jem, Sabor, vlada i vladar, od kojih je Narodno vijeće bilo samo jedan. Da bi ono dakle ili vlada moglo učiniti nešto, što bi za narod bilo zakonom, trebalo je, da to primi i potvrdi Sa- bor. A Sabor opet akt od 1. prosinca nije nikada potvrdio. Narodno (vijeće nije nikako moglo u isto vrijeme biti i vladar i Sabor iz prostog razloga, jer Sabor svoje ovlasti nije mogao prenijeti na nikoga, isto kao što ni jedan zastupnik nije mogao i ne mo- že ni danas nigdje ma svijetu poslati nekoga, da ga zamijeni pri odlučiva- nju o narodnim poslovima za koje je on izabran. Ovako je o tome sudio i blagopok. Radić, koji ma citiranom mjestu o tome piše: »Hrvatski Sabor je izjavio, da Na- rodnom vijeću priznaje vrhovnu vlast, I ništa više | Pošto je Hrvatska slomom Austro-Ugarske odcijepljenjem od kra- ljevine Ugarske i carevine Austrijske ostala ne samo bez vladara nego bez ikakove vladavine, to je Hrvatski Sa- bor na mjesto Karla i Habsburške di- nastije postavio Narodno vijeće kao regenstvo ili vladarstvo. Prama tome nikako nije istina, da je Hrvatski Sa- bor tim postao suvišan. Hrvatski Sa- je sa svojom nadležoošću i dalje po- stojao, pa je pretsjednik Sabora Me- daković završio ovu historijsku sjedni- Svi je CIJENA Din. 1:50 O prvoj obljetnici Stojadinovićevih izbora Prekjučer mavršilo se godinu dana od zadnjih parlamentarnih izbora. Tri je izborne ofenzive poduzimala Dikta- tura, me bi li se domogla bar kakve takve legitimacije, kojom bi da se po- kaže pred domaćom i stranom javnosti. U prvom periodu svoje pogubne egzistencije, naime od onog fatalnog šestog januara pak do izbornog poraza i pada Boška Jevtića, pokušavala je diktatorska klika da pod obrazinom nekog svog pseudo-parlamentarizma i talmi - demokracije, stekne povjerenje velikih zapadnih demokracija, u prvom redu francuske, i da kao posljedicu stečenog povjerenja izvuče odonud sa zapada — jedan omašan novčani za- jam... Kada nikako nije pošlo za rukom plasirati se kod demokracija, okrenulo se rudo diktature ma drugu stanu; no ni tu ne bi sreće! Uspjeha nije moglo ni biti; a to s jednostavnog razloga, što je legiti- macija vlastodržaca neophodno trebala da bude potvrgjena od hrvatskog na- roda; hrvatski pak narod nije se pod- nipošto dao primorati na to, Tri ofenzive: prvu je razmahao Pe- tar Živković osmog studenog 1931; drugu se je usudio poduzeti bijedni i majušni Boško Jevtić petog svibnja PFAFF šivaći stroj danas je najprikladniji božićni poklon Paše & komp Duđnovnik cu riječima: ,Predlažem, da se ova sjednica zaključi, a naredna da se odr- ži u vrijeme, kad to potrebe uzištu“, Taj prijedlog je od Sabora jednoglas- no primljen. Iako se znalo, da je sve ovo ovako, hrvatski se je marod dvadeset godina nagonilo, da slavi 1. prosinac, No hvala Bogu nas se ipak ni tim ni svim drugim nije uspjelo uništiti. Mi posto- jimo i postojat ćemo dotle, dokle to samo On bude htio. Prema narodu srpskom ćemo se uvijek odnositi brat- ski i pošteno i u smislu naših i nje- govih interesa. Ali kraj naše i dosa- danje i sadanje pripravnosti za najužu suradnju i život unutar granica jedne i zajedničke države imademo pra- vo tražiti puno respektiranje naših na- rodnih prava u istoj mjeri, u kojoj smo i mi pripravni respektirati njegova. Prigodom božićnih blagdana sjetite se dobrotvornog od- bora ,MILOSRĐ E“ Sv. Otac mobiliziranim svećenicima Ratujuće, a i neutralne države mobilizirale su, koja više koja manje, stanovit broj katoličkog svećenstva. U Francuskoj n. pr. uslijed tamošnih protukatoličkih zakona, moraju i sve- ćenici u bojnu liniju kao borci, Sv. O. Pijo XII. upravio je sada svima svojim u ratnu vrevu uvučenim svećenicima posebnu okružnicu u kojoj ih poziva, da u kojimgod se našli prilikama, u- vijek ostanu na visinama svoga svetog zvanja, sjećajuć se da su vazda i bez- uvjetno pozvani propovijedati Kristov nauk. + Msgr. Ivan Biasiotti rektor Zavoda sv. Jerovima u Rimu za vrijeme poznatih sukoba izmegju ove države i sv. Stolice, inače crkveni prelat, umro je u Rimu dne 6 o. m. R. i p. 1935; a treću i najposljednju, dne 11 prosinca prošle godine, Milan Stojadi- nović, Ova treća donijela je svome kočopernom vinovniku jednu zžista strepitoznu blamažu! Kod prvih diktatorskih ,izbora“ hrvatski narod, u nemo- gućnosti da ma biralištu izrazi puno povjerenje svome vogji dru V. Mačeku — ostao je na dan izbora sjediti kod kuće. Abstinencija Hrvata zadala je smrtni udarac režimu P. Živkovića i stubokom prodrmala čitav sistem dik- tature. Pokazalo se da željezni Mo- loh ima gnjilena stopala ! Drugi izbori dadoše još pozitivniji rezultat. Ovog puta Hrvati nastupiše protuofenzivom i prosto spetljaše Bo- ška Jevtića unatoč njegovoj kukavnoj »većini“. Treći, lanjski izbori bijahu u koječem ipak najznačajniji, ne samo od onih prvih triju, već i od sviju pregjašnjih, i ostaviše dubok, neizbrisiv i ponosan spomen u duši hrvatskog naroda. Ovog velikog, istorijskog dana izašli smo mi Hrvati na poprište složaiji, jednodušniji, a potom i jači nego i- kada prije; izašli i pobijedili ! Stojadi- nović nije se na vlasti održao ni dva mjeseca nakon svoga poraza. Ovomu svijetlom i znamenitom da- nu imamo: da zahvalio što smo da- nas, iako jošte ne u svemu i posve- ma, a ono ipak dobrim dijelom — svoji na svomu. Jedanaestog prosinca g. 1938 bila se je, nekrvava doduše, ali svakako od- lučna bitka za slobodu i samostalnost hrvatskog naroda; iz te borbe, kako evo vidimo, hrvatski marod izašao je pobjednikom. O prvoj godišnjici ovog tako važ- nog i radosnog dana red nam je do- zvati sebi u pamet ovo: Pobjedu dne 11 prosinca prošle godine izvojevao je hrvatski narod zahvaljujuć svojoi čvr- stoj slozi i mepokolebivoj vjernosti svomu Vogji dru Vlatku Maćeku. Slo- ga naroda i privrženost Vogji bit će jamstvom i budućih pobjeda! K. St. 1 Ida ud. Javor Dne 10. o. mi. umrla je nakon du- ge i teške bolesti gđa Ida udova Javor, supruga blagopok. hrvatskog narodnog borca i mučenika Stjepana Javora, koji je umro 1936. godine u kaznionici u Mitrovici. Gospogja Javor kao uzorna majka i supruga podnosila je sve ne- čuvene patnje velikom strpljivošću pu- nih deset godina od hapšenja pokojnog Javora, kada je i sama bila uhapšena. Bolovala je preko godinu dana i da- nas je završila svoj mukotrpni život. Pokojnicu oplakuju dviće kćeri, dva sina, te brojni štovatelji i prijatelji ove uzorne hrvatske obitelji. — Neka joj je laka hrvatska zemlja! Hrvatski seljački prosvjetni kongres održan je u Zagrebu; doneseni su važni zaključci glede unapregjenja puč- ke prosvjete, a osobito pobijanja anal- fabetizma i širenja pismenosti megju seljaštvom. E: