GOD. XXIII — Br. 1

la pragu...
POJ:

nejasne ili jasne sutrašnjice ? Tmurne
ili svijetle budućnosti ? Općeg poko-
lja ili općeg mira? Radikalnog uni-
štenja ili novog života P

Prošla godina daje pesimističku
prognozu. Horizont je prepun elektri-
citeta. Da li se taj elektricitet aku-
mulirao uslijed eksplozije granata,
ekrazita, razornog djelovanja otrov-
nih plinova P Uzrok je još dublji. U
ljudskom duhu je nastao potpuni
prijelom. U duhu, gdje se rađaju ve-
lika djela. Znanosti, umjetnosti, sve-
tosti, patriotizma, ali u duhu gdje se
također rađaju i velika zlodjela. I
milijuni  osiromašenih, osakaćenih,
potjeranih od obiteljskih ognjišta,
rastavljenih od najbližih srdaca va-
pe osvetu. Zaglušni krik očajnih srda-
ca umirućih radi globe nekih silnika

. na pragu nove godine ponavlja rit-

mički samo jednu riječ : MIR.

Kad je Krist stupio na zemaljsku
kuglu pjevali su nebeski duhovi : Mir
ljudima dobre volje“. Mir su navije-
štali oni, duhovi, kad se rodio Krist,
zakonodavac duha. Dok poklonici
sile, obožavatelji materije, provodi-
telji grubog nasilja misle da će mir
biti plod njihove samovolje dotle ba-
štinici Kristove nauke ponavljaju tiho
ali jako : mir je moguć samo za lju-
de dobre volje. Mir među pojedincima
imeđu klasama i među narodima mo-
ra biti plod harmonije duha, pravilne
pozicije svih duhovnih energija, dobre
t. j. zakonom usklađene volje. Tek
onda i samo onda kad zrake istine
rasvijetle staze smrtnika, kad kara-
kter i poštenje učvrsti ljudske volje,
kad plemenitost podigne ljudska srca
iz blata niskosti tek onda možemo
očekivati mirnu i sređenu budućnost.

Znamo i osjećamo strahotu sada-
šnjice. Uzalud nam je plač pred zi-
dovima budućnosti. Svaljivanje kriv-
nja na drugoga i trećega često je
puta maska za pokrivanje vlastite
odgovornosti. Kaos je općenit —
krivnja općenita, iako u većoj ili
manjoj mjeri. Što dakle ? Pesimisti-
čki se predati nekoj slijepoj sili ? O-
čajati ? To razum osuđuje, jer je de-
zerterstvo. Vjera zabranjuje, jer bi to
značilo pomanjkanje uvjerenja u da-
lekovidnost Providnosti, koja odgaja
i onda kada miluje i onda kada ka-
zni. A ne će li bol časova koje pro-
življujemo biti peć iz koje će izaći
svijetlo, zlatno čovječanstvo ? Barem
svijetlije i sadovoljnije nego li je sa-
da ? Iskustvo vjekova daje pravo da
to naslućujemo. I da se tomu na-
damo.

Zato je potrebito, sada i uvijek, da
ne gubimo nade u moć duha. I da
ga ne osiromašimo. Da mu ne u-
skratimo ona sredstva koja mu je
Krist ostavio kao pomagala za pre-
obrazbu, za nov život, za trajnu sre-
ću i pravi mir. A to su sredstva po-
moći s neba. Koja je donio Krist.
Nauku, primjer evanđeoskog života.
Vršenje evanđeoskih propisa. U cje-
losti. Nadasve pak vršenje one naj-
radikalnije i najmoćnije sile : među-
sobne ljubavi. One sile koja poti-
skuje egoizam pojedinaca, klasa i
naroda, a koja poštuje tuđu imovinu,
tudu državu, tuđu svijest.

 

Svi

DUBROVNIK, 4 Siječnja 1941

Uslovi za nov i čvrst poredak

Na Badnjak prije podne primio je
sv. Otac Papa kardinalski zbor i rim-
ske prelate, koji su mu izrazili svoje
želje i čestitke prigodom Božića i
Nove godine. U ime svih govorio je
dekan kardinalskog zbora kardinal
Granito  Pignatelli di Belmonte, bi-
skup Ostije i Albana. Sv. Otac Papa
odgovorio je riječima punim očinske
dobrote za ispaćeno čovječanstvo.
Vatikanska radiostanica prenosila je
cijeli govor, a poslije su preneseni
prijevodi cijeloga govora u više je-
zika.

Sv. Otac Papa zahvaljuje najprije
nazočnim crkvenim knezovima na
izraženim čestitkama, a onda onom
svojom divnom  govorničkom wješti-
nom uznosi slušatelje u radosti, koje
donosi kršćanskom srcu sveta božić-
na tajna. Nitko ne može oteti te ra-
dosti iz kršćanskih duša, i zato nika-
da kršćani ne mogu zapadati u pesi-
mizam, niti će se predati naivnom
nekom optimizmu, jer dobro znadu,
da se za života neprestano mora vo-
diti borba.

Danas  proživljavamo časove, za
koje će kasnije povijest zabilježiti, da
su bili najkrvaviji i najtamniji u po-
vijesti svijeta, veli Pijo XII. Pored
svih boli, koje muče svijet, Papa je
osobito zabrinut za ratne zarobljeni-
ke, te ističe, da se Crkva mnogo za-
uzimala za pomoć zarobljenicima.
Svuda nije bilo uspjeha, ali su ipak
pomoć sv. Stolice osjetili mnogi za-
robljenici Poljaci, pa Talijani u Egip-
tu, Australiji i Kanadi.

Najznačajniji dio Papina govora je
svakako onaj, gdje govori o položa-
ju u svijetu, te o organizaciji budu-
ćeg mira. Pijo XII. ustanovljuje, da

: se usprkos žestoke polemike između
zaraćenih tabora ipak vidi zajednička
jedna misao kod svih. Kod svih se
naime naroda osjeća kao neka ,com-
munis opinio“ (zajednička misao), da
ono stanje, koje je bilo u Europi prije
rata, više ne smlje potrajati. Mora
doći nešto novo, novo jedno razdob-
lje, koje će ljudima osigurati mirniji

Altruizam, razumijevanje, pribli-
ženje jesu diktat Kristove nauke o
prvenstvu duha, prvenstvu prave, i-
skrene ljubavi. Iz nje izvire povjere-
nje, suradnja, sigurnost, mir, sreća,
blagostanje. Moćnija je i trajnija
nego sve druge sile. Sve što je na
njoj sazidano ima _ klicu trajnosti,
neumrlosti. Kad na njoj ljudi sazi-
daju mir taj će mir biti onaj isti ko-
ji su i anđeli opjevali.

To želimo svima narodima. jer
kršćansko je srece sveobuhvatno. Ne
niječemo ipak da nam je naš, hrvat-
sk/ narod najbliži. Zato je on prvi
predmet naših čežnja, ali to nije do-
sta. Njegova sreća i blagostanje tre-
ba da je i predmet nastojanja. Sva-
koga pojedinca na svoj način, prema
svojim silama, u svojoj službi. Pa
neka bude i jedan kamen pravde i
pravog patriotskog altruizma, dobro
je. Zgrada se . sretnije budućnosti
automatski diže. Ako oko toga ra-
dimo, ponosna čela stupimo u život
koji nam donosi nova godina.

J. K.

NARODNA REPURBLAAA

M SIBLOEKA,

Br naučni

   

i pravedniji život. Razumije se, da
ova težnja prema nekom novom, bo-
ljem poretku ne nalazi jednak izra-
žaj u jednom i drugom taboru zara-
ćenih. No nesumnjiva je činjenica, da
je ta težnja živa. Ona spontano po-
put krika izlazi iz ispaćene duše čo-
vječanstva.

Bol i patnje obično preobrazuju
ljudske duše. Papa se stoga nada, da
će ljudski rod izaći iz ovoga krvavog
razdoblja razboritiji, iskusniji i zreliji
i da će tako biti bolje pripravljen ne
samo da traži ispunjenje svojih za-
htjeva, nego da ispunja također i
pravedne zahtjeve drugih.

Međutim novi poredak ne smije
biti neki ,posve izvanjski mehani-
zam, nametnut silom, bez iskrenosti
bez punog pristanka, bez radosti, bez
mira, bez dostojanstva, bez vrijedno-
sti“. U pet točaka sv. Otac iznosi
glavne uvjete, pod kojima bi se
imao ostvariti ponovni mir među na-
rodima.

Prije svega treba pobijediti mrž *
koja vlada među nekim narodima.
Ima naroda, veli Papa, gdje se dan
na dan, sat po sat, prikazuju drugi
narodi u krivom svijetlu. To može
samo uroditi mržnjom i sukobima.
Naravni ideali istinoljubivosti, praved-
nosti i udvornosti zahtijevaju, da ne-
stane mržnje, a pogotovo to zahtije-
va ona ljubav među ljudima, koju je
na svijet donio Krist.

Treba zatim ukloniti međusobno
nepovjerenje, a to će se učiniti po-
glavito time, ako se budu obdržavali
međunarodni ugovori i obećanja. Bez
toga uvjeta ne će nikada moći u
miru živjeti mali i slabi narodi uz
velike i moćne narode.

Krivo je mišljenje, da je korist te-
melj i pravilo prava i da sila stvara

CIJENA Din. 150.—

pravo. Ovo mišljenje treba ukloniti,
jer inače će odnosi između država
biti na vrlo nesigurnoj osnovici. Tre-
bat će također ukloniti one prevelike
razlike, što postoje među pojedinim
narodima u ekonomskom pogledu.

Napokon sveti Otac ističe, da se
mora pobijediti onaj hladni duh ego-
izma, koji se pouzdaje u svoju sna-
gu i stoga lako ruši ne samo suve-
renitet država, nego i prava vlastitih
državljana. Mjesto tog duha mora
zavladati među ljudima duh suradnje
na temelju kršćanskih načela, tako da
svaki narod bude siguran za svoju
autonomiju i neovisnost. Papa drži,
da će se za vrijeme rata teško moći
izvesti čini, koji bi značili restauraci-
ju onih prava, koja se ni moralno ni
juridički ne mogu oduzeti pojedinim
narodima. ,No ipak bi bilo poželjno,
da već sada kakva načelna izjava u
korist priznanja tih prava umiri uzbu-
đenje i ogorčenje onih, koji se osje-
ćaju ugroženi ili povrijeđeni u svojoj
egzistenciji ili u slobodnom razvitku
svoga djelovanja“.

Diskretnijeg i obzirnijeg poziva na
međunarodnu suradnju ne bismo si-
gurno mogli ni zamisliti. Nitko Papi-
nim riječima ne može prigovoriti, a
svi bi imali koristi, kad bi Njegove
savjete prihvatili. Ta uistinu među-
narodna vrijednost Papinih riječi do-
lazi otuda, što Papa govori jedino
kao vrhovni poglavar Crkve, a Crkva
je univerzalna. Baš u istom govoru
Pijo XII. veli, da se Crkva ne može
opredijeliti za jedan ili drugi sistem,
uz koje pojedini narodi ili države
mogu pristajati, a da ipak ne povri-
jede Božjih zakona. To je ona slo-
boda, u koju Crkva nikad ne dira,
jer ona svuda poštiva slobodu ljud-
skog djelovanja. Ovaj razboriti i ob-
zirni postupak Crkve može samo po-
taknuti među pojedinim narodima ve-
će povjerenje prema Vatikanu. To je
danas potrebnije nego ikada.

 

Jedna velika satisfakcija

Puno se u zadnje doba kod nas
piše o jugoslavenskom sokolstvu. I
na hrvatskoj i na srpskoj strani. Eno
neki dan javio se k toj temi, baš u
vezi sa Hrvatima i beogradski ,So-
kolski Glasnik“.

Dva su pri tom momenta osobito
značajna. U hrvatskim zemljama, me-
đu Hrvatima, sokolstva danas uopće
nema. Ono je, .,via facti“, postalo
isključivo srpskom nacionalnomšorga-
nizacijom, isto kao i ,Narodna odbra-
na“ i četnici. U hrvatskoj banovini
samo Srbi stupaju u Soko. ISrbi mu
jedini daju ton. On je u Hrvatskoj
postao branić srpskih interesa. I to
vrlo eksponiran i ofenzivan branić,
tako te je Banska vlast raspustila so-
kolsku župu Knin-Split. A do toga,
držimo, ne bi došlo, da su tamošnji
Sokoli samo lojalno srbovali. To im
nitko ne brani, a ne može im ni bra-
niti. Po srijedi je, očito, bila pozitiv-
na borba protiv nove situacije, stvo-
rene sporazumom i hrvatskom auto-
nomijom, izgrađenom na pretpostavci
hrvatske narodne individualnosti. So-
koli valjda toga ne priznaju; sokol-
stvo demonstrativno zastupa staru te-

HRVATSKA

puBRONNIK HEL/1997.

zu ,narodnog jedinstva“ iz g. 1929.
Tezu unitarizma i centralizma.

Drugi je momenat više kulturne
naravi. Iz samih srpskih i sokolskih
redova pali su na adresu sokolstva
prigovori, da je ono bilo ovisno o
masoneriji. Pobrojili su sve masone u
centralnom, saveznom sokolsvom vod-
stvu i našli su, da ih ima puno, i to
sve redom na najuplivnijim položaji-
ma. Šefovi sokolstva branili su se od
toga, — sokolstvo, rekli su, živi sa-
mo iz sebe, po duhu svoga programa,
i nije ni o jednom vanjskom faktoru
ovisno, — ali nijesu mogli zanijekati
činjenice.

Zapravo se nas to danas više pu-
no ne tiče. Sokolstvo je među Hrva-
tima odigralo svoju ulogu, i nitko ga
više ne će rehabilitirati. Ono je pre-
stalo da bude faktor unutarnjeg hrvat-
skog života. Ako nas sokolstvo zani-
ma, zanima nas još samo kao faktor
izvan nas; po vanjskim, ne po nu-
tarnjim relacijama.

A ti vanjski faktori nikad ne zna-
če u životu naroda Bog zna što. Ni-
jesu značili ni onda, kad nam ih je
diktatura silom nametala i kad nijesi