GOD. XXIII — Br. 1 la pragu... POJ: nejasne ili jasne sutrašnjice ? Tmurne ili svijetle budućnosti ? Općeg poko- lja ili općeg mira? Radikalnog uni- štenja ili novog života P Prošla godina daje pesimističku prognozu. Horizont je prepun elektri- citeta. Da li se taj elektricitet aku- mulirao uslijed eksplozije granata, ekrazita, razornog djelovanja otrov- nih plinova P Uzrok je još dublji. U ljudskom duhu je nastao potpuni prijelom. U duhu, gdje se rađaju ve- lika djela. Znanosti, umjetnosti, sve- tosti, patriotizma, ali u duhu gdje se također rađaju i velika zlodjela. I milijuni osiromašenih, osakaćenih, potjeranih od obiteljskih ognjišta, rastavljenih od najbližih srdaca va- pe osvetu. Zaglušni krik očajnih srda- ca umirućih radi globe nekih silnika . na pragu nove godine ponavlja rit- mički samo jednu riječ : MIR. Kad je Krist stupio na zemaljsku kuglu pjevali su nebeski duhovi : Mir ljudima dobre volje“. Mir su navije- štali oni, duhovi, kad se rodio Krist, zakonodavac duha. Dok poklonici sile, obožavatelji materije, provodi- telji grubog nasilja misle da će mir biti plod njihove samovolje dotle ba- štinici Kristove nauke ponavljaju tiho ali jako : mir je moguć samo za lju- de dobre volje. Mir među pojedincima imeđu klasama i među narodima mo- ra biti plod harmonije duha, pravilne pozicije svih duhovnih energija, dobre t. j. zakonom usklađene volje. Tek onda i samo onda kad zrake istine rasvijetle staze smrtnika, kad kara- kter i poštenje učvrsti ljudske volje, kad plemenitost podigne ljudska srca iz blata niskosti tek onda možemo očekivati mirnu i sređenu budućnost. Znamo i osjećamo strahotu sada- šnjice. Uzalud nam je plač pred zi- dovima budućnosti. Svaljivanje kriv- nja na drugoga i trećega često je puta maska za pokrivanje vlastite odgovornosti. Kaos je općenit — krivnja općenita, iako u većoj ili manjoj mjeri. Što dakle ? Pesimisti- čki se predati nekoj slijepoj sili ? O- čajati ? To razum osuđuje, jer je de- zerterstvo. Vjera zabranjuje, jer bi to značilo pomanjkanje uvjerenja u da- lekovidnost Providnosti, koja odgaja i onda kada miluje i onda kada ka- zni. A ne će li bol časova koje pro- življujemo biti peć iz koje će izaći svijetlo, zlatno čovječanstvo ? Barem svijetlije i sadovoljnije nego li je sa- da ? Iskustvo vjekova daje pravo da to naslućujemo. I da se tomu na- damo. Zato je potrebito, sada i uvijek, da ne gubimo nade u moć duha. I da ga ne osiromašimo. Da mu ne u- skratimo ona sredstva koja mu je Krist ostavio kao pomagala za pre- obrazbu, za nov život, za trajnu sre- ću i pravi mir. A to su sredstva po- moći s neba. Koja je donio Krist. Nauku, primjer evanđeoskog života. Vršenje evanđeoskih propisa. U cje- losti. Nadasve pak vršenje one naj- radikalnije i najmoćnije sile : među- sobne ljubavi. One sile koja poti- skuje egoizam pojedinaca, klasa i naroda, a koja poštuje tuđu imovinu, tudu državu, tuđu svijest. Svi DUBROVNIK, 4 Siječnja 1941 Uslovi za nov i čvrst poredak Na Badnjak prije podne primio je sv. Otac Papa kardinalski zbor i rim- ske prelate, koji su mu izrazili svoje želje i čestitke prigodom Božića i Nove godine. U ime svih govorio je dekan kardinalskog zbora kardinal Granito Pignatelli di Belmonte, bi- skup Ostije i Albana. Sv. Otac Papa odgovorio je riječima punim očinske dobrote za ispaćeno čovječanstvo. Vatikanska radiostanica prenosila je cijeli govor, a poslije su preneseni prijevodi cijeloga govora u više je- zika. Sv. Otac Papa zahvaljuje najprije nazočnim crkvenim knezovima na izraženim čestitkama, a onda onom svojom divnom govorničkom wješti- nom uznosi slušatelje u radosti, koje donosi kršćanskom srcu sveta božić- na tajna. Nitko ne može oteti te ra- dosti iz kršćanskih duša, i zato nika- da kršćani ne mogu zapadati u pesi- mizam, niti će se predati naivnom nekom optimizmu, jer dobro znadu, da se za života neprestano mora vo- diti borba. Danas proživljavamo časove, za koje će kasnije povijest zabilježiti, da su bili najkrvaviji i najtamniji u po- vijesti svijeta, veli Pijo XII. Pored svih boli, koje muče svijet, Papa je osobito zabrinut za ratne zarobljeni- ke, te ističe, da se Crkva mnogo za- uzimala za pomoć zarobljenicima. Svuda nije bilo uspjeha, ali su ipak pomoć sv. Stolice osjetili mnogi za- robljenici Poljaci, pa Talijani u Egip- tu, Australiji i Kanadi. Najznačajniji dio Papina govora je svakako onaj, gdje govori o položa- ju u svijetu, te o organizaciji budu- ćeg mira. Pijo XII. ustanovljuje, da : se usprkos žestoke polemike između zaraćenih tabora ipak vidi zajednička jedna misao kod svih. Kod svih se naime naroda osjeća kao neka ,com- munis opinio“ (zajednička misao), da ono stanje, koje je bilo u Europi prije rata, više ne smlje potrajati. Mora doći nešto novo, novo jedno razdob- lje, koje će ljudima osigurati mirniji Altruizam, razumijevanje, pribli- ženje jesu diktat Kristove nauke o prvenstvu duha, prvenstvu prave, i- skrene ljubavi. Iz nje izvire povjere- nje, suradnja, sigurnost, mir, sreća, blagostanje. Moćnija je i trajnija nego sve druge sile. Sve što je na njoj sazidano ima _ klicu trajnosti, neumrlosti. Kad na njoj ljudi sazi- daju mir taj će mir biti onaj isti ko- ji su i anđeli opjevali. To želimo svima narodima. jer kršćansko je srece sveobuhvatno. Ne niječemo ipak da nam je naš, hrvat- sk/ narod najbliži. Zato je on prvi predmet naših čežnja, ali to nije do- sta. Njegova sreća i blagostanje tre- ba da je i predmet nastojanja. Sva- koga pojedinca na svoj način, prema svojim silama, u svojoj službi. Pa neka bude i jedan kamen pravde i pravog patriotskog altruizma, dobro je. Zgrada se . sretnije budućnosti automatski diže. Ako oko toga ra- dimo, ponosna čela stupimo u život koji nam donosi nova godina. J. K. NARODNA REPURBLAAA M SIBLOEKA, Br naučni i pravedniji život. Razumije se, da ova težnja prema nekom novom, bo- ljem poretku ne nalazi jednak izra- žaj u jednom i drugom taboru zara- ćenih. No nesumnjiva je činjenica, da je ta težnja živa. Ona spontano po- put krika izlazi iz ispaćene duše čo- vječanstva. Bol i patnje obično preobrazuju ljudske duše. Papa se stoga nada, da će ljudski rod izaći iz ovoga krvavog razdoblja razboritiji, iskusniji i zreliji i da će tako biti bolje pripravljen ne samo da traži ispunjenje svojih za- htjeva, nego da ispunja također i pravedne zahtjeve drugih. Međutim novi poredak ne smije biti neki ,posve izvanjski mehani- zam, nametnut silom, bez iskrenosti bez punog pristanka, bez radosti, bez mira, bez dostojanstva, bez vrijedno- sti“. U pet točaka sv. Otac iznosi glavne uvjete, pod kojima bi se imao ostvariti ponovni mir među na- rodima. Prije svega treba pobijediti mrž * koja vlada među nekim narodima. Ima naroda, veli Papa, gdje se dan na dan, sat po sat, prikazuju drugi narodi u krivom svijetlu. To može samo uroditi mržnjom i sukobima. Naravni ideali istinoljubivosti, praved- nosti i udvornosti zahtijevaju, da ne- stane mržnje, a pogotovo to zahtije- va ona ljubav među ljudima, koju je na svijet donio Krist. Treba zatim ukloniti međusobno nepovjerenje, a to će se učiniti po- glavito time, ako se budu obdržavali međunarodni ugovori i obećanja. Bez toga uvjeta ne će nikada moći u miru živjeti mali i slabi narodi uz velike i moćne narode. Krivo je mišljenje, da je korist te- melj i pravilo prava i da sila stvara CIJENA Din. 150.— pravo. Ovo mišljenje treba ukloniti, jer inače će odnosi između država biti na vrlo nesigurnoj osnovici. Tre- bat će također ukloniti one prevelike razlike, što postoje među pojedinim narodima u ekonomskom pogledu. Napokon sveti Otac ističe, da se mora pobijediti onaj hladni duh ego- izma, koji se pouzdaje u svoju sna- gu i stoga lako ruši ne samo suve- renitet država, nego i prava vlastitih državljana. Mjesto tog duha mora zavladati među ljudima duh suradnje na temelju kršćanskih načela, tako da svaki narod bude siguran za svoju autonomiju i neovisnost. Papa drži, da će se za vrijeme rata teško moći izvesti čini, koji bi značili restauraci- ju onih prava, koja se ni moralno ni juridički ne mogu oduzeti pojedinim narodima. ,No ipak bi bilo poželjno, da već sada kakva načelna izjava u korist priznanja tih prava umiri uzbu- đenje i ogorčenje onih, koji se osje- ćaju ugroženi ili povrijeđeni u svojoj egzistenciji ili u slobodnom razvitku svoga djelovanja“. Diskretnijeg i obzirnijeg poziva na međunarodnu suradnju ne bismo si- gurno mogli ni zamisliti. Nitko Papi- nim riječima ne može prigovoriti, a svi bi imali koristi, kad bi Njegove savjete prihvatili. Ta uistinu među- narodna vrijednost Papinih riječi do- lazi otuda, što Papa govori jedino kao vrhovni poglavar Crkve, a Crkva je univerzalna. Baš u istom govoru Pijo XII. veli, da se Crkva ne može opredijeliti za jedan ili drugi sistem, uz koje pojedini narodi ili države mogu pristajati, a da ipak ne povri- jede Božjih zakona. To je ona slo- boda, u koju Crkva nikad ne dira, jer ona svuda poštiva slobodu ljud- skog djelovanja. Ovaj razboriti i ob- zirni postupak Crkve može samo po- taknuti među pojedinim narodima ve- će povjerenje prema Vatikanu. To je danas potrebnije nego ikada. Jedna velika satisfakcija Puno se u zadnje doba kod nas piše o jugoslavenskom sokolstvu. I na hrvatskoj i na srpskoj strani. Eno neki dan javio se k toj temi, baš u vezi sa Hrvatima i beogradski ,So- kolski Glasnik“. Dva su pri tom momenta osobito značajna. U hrvatskim zemljama, me- đu Hrvatima, sokolstva danas uopće nema. Ono je, .,via facti“, postalo isključivo srpskom nacionalnomšorga- nizacijom, isto kao i ,Narodna odbra- na“ i četnici. U hrvatskoj banovini samo Srbi stupaju u Soko. ISrbi mu jedini daju ton. On je u Hrvatskoj postao branić srpskih interesa. I to vrlo eksponiran i ofenzivan branić, tako te je Banska vlast raspustila so- kolsku župu Knin-Split. A do toga, držimo, ne bi došlo, da su tamošnji Sokoli samo lojalno srbovali. To im nitko ne brani, a ne može im ni bra- niti. Po srijedi je, očito, bila pozitiv- na borba protiv nove situacije, stvo- rene sporazumom i hrvatskom auto- nomijom, izgrađenom na pretpostavci hrvatske narodne individualnosti. So- koli valjda toga ne priznaju; sokol- stvo demonstrativno zastupa staru te- HRVATSKA puBRONNIK HEL/1997. zu ,narodnog jedinstva“ iz g. 1929. Tezu unitarizma i centralizma. Drugi je momenat više kulturne naravi. Iz samih srpskih i sokolskih redova pali su na adresu sokolstva prigovori, da je ono bilo ovisno o masoneriji. Pobrojili su sve masone u centralnom, saveznom sokolsvom vod- stvu i našli su, da ih ima puno, i to sve redom na najuplivnijim položaji- ma. Šefovi sokolstva branili su se od toga, — sokolstvo, rekli su, živi sa- mo iz sebe, po duhu svoga programa, i nije ni o jednom vanjskom faktoru ovisno, — ali nijesu mogli zanijekati činjenice. Zapravo se nas to danas više pu- no ne tiče. Sokolstvo je među Hrva- tima odigralo svoju ulogu, i nitko ga više ne će rehabilitirati. Ono je pre- stalo da bude faktor unutarnjeg hrvat- skog života. Ako nas sokolstvo zani- ma, zanima nas još samo kao faktor izvan nas; po vanjskim, ne po nu- tarnjim relacijama. A ti vanjski faktori nikad ne zna- če u životu naroda Bog zna što. Ni- jesu značili ni onda, kad nam ih je diktatura silom nametala i kad nijesi