Strana 2 mogao dobiti ni službe, ni namješte- nja, ako nijesi bio soko. Nijesu zna- čili ni onda, dok je i među Hrvatima bilo na desdtke hiljada sokola, dok su sokoli priređivali goleme i sjajne sletove na državni trošak i dok nije bilo mjesta ni sela bez Sokolskog doma. Tihi narodni bojkot osudio je bio u hrvatskim krajevima sokolstvo na smrt već prvi dan. Protiv njega se je borio nagon slobode i životne sa- moniklosti. U isti čas, kad je nestalo pritiska, nestalo je i sokolstva; ono se je u Hrvatskoj sasušilo kao trava na kamenu. Sloboda je triumfirala nad diktaturom i nasiljem. Dalo se je to, uostalom, predviđe- ti. Nijesmo ni mi ovo napisali, da bu- de propaganda protiv sokolstva. Su- višna je. Mi samo registriramo poja- vu. Registriramo je kao historiju. Hi- storiju, koja je vrlo poučna. Razvoj događaja dao je pravo ka- toličkoj Crkvt. Ona je opet dobila jednu veliku moralnu satisfakciju. Pred sedam, osam godina poveli su bili protiv katoličke Crkve čitavu kampanju u javnosti, jer su biskupi u svojoj okružnici od 17. XII. 1932., bili javno otklonili sokolski odgojni sistem, zbog njegove interkonfesio- nalnosti i naturalističkih i protucrkve- nih ideja, koje se nalaze u sokolskoj ideološkoj literaturi i u sokolskim ,Putevima i ciljevima“, kao duhovna baština Dr. Miroslava Tyrša. A i za- bacivanje narodnih imena, hrvatskog i slovenskog, bilo je u okružnici izri- jekom spomenuto kao pogreška so- kolstva. Tvrdnje Crkve označivali su u ono doba kao tendenciozne i klevetničke. Katolička literatura Podmetali su im političke motive. Ži- gosali su ih kao atentat na domovi- nu i državu. Danas se vidi, da je Crkva bila dalekovidna i da je imala nos. | za sokolstvom su se, po svemu izgleda, krili masonski prsti. Velika loža bila je njegov protektor. Njegove su ide- je bile tipične ideje liberalnog .,pro- svjetiteljstva“ i humanističkog nacio- nalizma, koji se nije ničega toliko bojao, koliko pozitivnog kršćanstva i utjecaja katoličke Crkve. Lajicizam odgoja bio je dogma. Klerikalizam i ultramontanstvo bili su prvi neprija- telji. | bez ikakva specifično nacio- nalnog uzroka moralo se po njima pucati. To je bila dnevna zapovijed raznih ,velikih besednika“. A nije možda ni podupiranje unitarizma i centralizma od strane lože bilo bez kulturnih nuzmotiva. Hrvati su i Slo- venci bili katolički narodi; njihova je kultura, tradicija i povijest bila katolička i rimska. ,Grand Orient“ imao je stoga puno razloga, da s nji- ma ne simpatizira. On se je volio opredijeliti za »jugoslavenstvo“ u srpskoj interpretaciji i za ,nacional- nu crkvu“. Svakako, mi smo katolici znali, da nas s te strane ne će ogrijati sunce, ni kao pripadnike katoličke Crkve, ni kao katolički hrvatski narod. Pa smo digli glas i onda, kad se je malo tko usuđivao govoriti. Reagirali smo. I u interesu vjere, i u interesu na- roda. Dobro je, da se toga danas sjeti- mo. Bićemo onda spremniji, da i u- buduće vjerujemo u intuiciju' Crkve. Ona ima karizmu, da razlikuje duho- ve. Ona se ne da zaluditi frazama! Katolički tjednik. i uDođi isuse“, novo X. povećano izdanje, najviše traženi molitvenik za školsku mladež u svim biskupijama sa 182 str. Cijena Din. 5.— Na zahtjev šaljemo jedan primjerak na ogled. ,MISSALE ROMANUM“ Pustetovo izdanje 231/2- 31/2 cm, u kožu uvezan Din: 600.— ,BREVIARIUM ROMANUM“ Mariettievo izdanje, sastoji se samo od jedne knjige u veličini 8 - 14 cm sa fascikulama. Cijena Din. 180.— do 250.— prema uvezu. ,Breviarium Romanum“ u četiri sveska veličine 10 - 16 cm u koži sa zlatorezom, Mariettievo izdanje Din. 700.— Cijene Pustetovog izdanja prema uvezu. Teološke, školske i ine knjige, Krug sv. mise i Kateheta crta kao i sve vrsti pisaćeg pribora i školskih potrepština te tiskanice i formulare za župske urede kao i razne vrsti DEVOTIONALIJA dobivaju se u KnjIžari s. Antuna, Zagreb, Kaptol 31. NARODNA SVIJEST 4 Siječnja 1941 Broj 1 Slavlje Službenica Milosrđa na Pilama Proglašenje blaženom M. Marije Krucifikse di Rosa i prva stogodišnjica utemeljenja njezine Kongregacije, to su dvije uspomene, koje srce i dušu čla- nica napunjaju svetim zadovoljstvom i veseljem, pa su željne da im dadu oduška, ali ne same, nego u društvu svih onih, koji Kongregaciju poznaju, koji su plodove njezina rada uživali i još danas uživaju u istom našem gra- du, u koji je blažena M, Krucifiksa, po želji preuzvišenog biskupa Jeder- liniča god. 1853. poslala svoje prve duhovne kćeri da preuzmu upravu Djevojačkog sirotišta i zatim odgoji- lišta za djevojčice iz grada i okolice U nizu od 87 god. proširio se nji- hov rad u osnovnoj i gragjanskoj' školi, u dječjem zabavištu, u doma- ćinskim tečajevima, a danas i u pen- sionatu za gospogje. Njihov je rad bio zadahnut duhom Utemeljice, a takav je, Bogu hvala, i danas i bit će, pomoću Svemogućega i unaprijed, to- liko više što je sada ona, koja ih je na rad potakla od Sv. Oca Pape Pija XII blaženom proglašena (26. svi- bnja 1940.) Blažena je rogjena 6. studenoga 1813. u Brešiji od oca viteza Klementa di Rosa i majke grofice Kamile Albani. Premdba iz plemenite i bogate obitelji, ostavi u cvijetu mladosti udobnosti obiteljske i posveti se najprlje dvorbi bolesnih od kolere, koja je u rodnom gradu zavladala god. 1836, Kad je ova prestala nastavi dvorbu bolesnika u bolnici, a pošto se okolo nje sakupio lijepi broj dobrih duša, ustanovi god. 1840. Kongregaciju Službenica Milo- srgja. Glavni rad te Kongregacije bio je s početka samo dvorba bolesnika, ali danas obuhvaća svaki drugi kari- tativni rad, koji se odnosi ma Milo- srgje i dobro duhovno iskrnjega. Blažena M. Krucifiksa je divan u- zor u pogledu svake kreposti osobito poniznosti, velikodušnosti, požrtvovno- sti naprama iskrnjemu i žarke ljubavi naprama Euharističnom Bogu, čemu je osobit dokaz vječno klanjanje, koje je uvela u kuću Maticu. Po njezinu primjeru uvedeno je svagdanje klanjanje i u crkvu Službe- nica Milosrgja na Pilama od 4 do 7 sati posllje podne. Ali kroz dane pro- slave 9. 10. 11 i 12 siječnja 1941, bit će izložen Presv. Sakramenat od 7 s. j. do 7 s. v. Toj proslavi žele da bu- du dionici što mnogobrojniji graglani, pa se ovim svi pozivlju da .uveličaju slavlje Blaženice i radost njezinih du- hovnih kćeri Službenica Milosrgja. Masonska osveta. Francuski novinar Beauteloup, koji je odlučio istražiti tajne slobodnog zidarstva, dogovorio se s članovima jedne slobodno-zidarske lože dne 24. listopada za sastanak, na kojem su potonji njemu imali predatI važne do- kumente u vezi sa slobodno-zidarskom organizacijom. Ovi dokumenti imali su uostalom upotpuniti sadašnju izložbu slobodnog zidarstva, Nakon sastanka uputio se Beaute- loup jednoj svojoj kolegici, gdje mu je odjednom pozlilo. Srušio se mrtav. Pošto je Beauteloup bio poznat kao zdrav čovjek, to je odregjena razudba jer postoji sumnja nenaravne smrti. Dva odbornika slobodno - zidarske izložbe, koji su u više navrata primili prijeteća pisma, imali su neugodne doživliaje. Jedan od njih teško je o- bolio nakon uživanja šunke, koja mu je bila poslana kao dar, dok je drugi jedne noći u vratima svoga stana na- šao zaboden slobodno-zidarski bodež. Pariške vlasti vode povodom tih do- gogjaja energičnu istragu. ŠKOLSKI PRIBOR dobije svaki đak u najvećem izboru kod najveće papirnice i knjižare JADRAN DJ ORBERIOSV NAN Placa Kralja Petra Tel, 194 (Priv. 195). FRANCIS JAMMES ROZARFIJ na SUNC U Roman M. : Uzašašće. Dominica je već ulazila u Marsilju. Njezin se po- gled — kola su bila smanjila brzinu zbog gužve — sretne s pogledom nekog svećenika, koga je pozna- vala, jer je s njim sudjelovala u dobrotvornim akci- jama jedne siromašne župe. Hodao je brzo zabrinu- tog lica i rastresen. Prepoznavši djevojku naglo se zaustavi, podigne klobuk i uputi se prema njoj: — Gospođice, ja sam Vas tražio, ili bolje, bio sam se uputio k Vašoj kući. — Cime Vam mogu biti na usluzi, Velečasni ? — Htio bih Vam saopćiti nešto hitno, ali u o- voj vrevi kola baš nije mjesto za to. Kako je crkva sasvim blizu, biste li bili tako ljubazni, da me saslu- šate časkom u sakristiji ? Dominica je već bila sišla i zaputila se prema siromašnoj župnoj crkvi ovog apostola bez elegancije još mladenačkog lica, na kojem bijahu utisnuti zna- kovi teških kušnja, kojima je: prisustvovao svaki dan u ovim kužnim gradskim četvrtima. Za njima krene automobil te se zaustavi pred trijemom toga Božjeg stana, u kojemu se isticahu one slike i kipovi bez umjetničke vrijednosti, ali tako dirljivi, jer govore srcima ljudi, koji nemaju vremena da požele profi- V. |njenijih : domaćici, što je tuče pijanac; naučnici, što raznosi stvari, koja je bila zavedena i ostavljena ; Talijanki, što nosi kakovom ljubomornom i surovom SJENI utržak od morskih plodova, koje je prodala. — Sjećate li se Ascensione ? upita svećenik. ' — No da; onog djeteta od šesnaest godina, što ju je obeščastio neki ravnatelj cirkusa ? Tome ima, zar nc, dvije godine ? — Jest, i vi ste, da je izbavite iz toga pakla, otvorili cijelo svoje srce i svoju lisnicu. — Admiralovu lisnicu. — Dragi čovjek! Kako je on ? — Uvijek isti, uvijek jednako svet. — Da se vratimo našem jeste li bili sasvim izgubili s vida tu ma SK — Ma jest; to više, što ste mi Vi sami, koji ste pristali da preuzmete na se brigu oko dostave milostinje njezinoj majci, savjetovali, da ne poduzi- mam toga apostolata u opasnim ulicama ove župe. Nijesam zaboravila dražesnog čaučje te Inesretnice... Ali ne... postaje mi jasnije... Čekajte... "Dec vidjela jela' sam je opet; pred godinu dana... To je je bilo 4 Sta- roj luci; nosila je žutu haljinu i prodavala ribu nu- deći je u jednoj kotarici, koju je turala na tačkama. Prepoznala me je, prešla je preko obale te došla k meni smijući se tako, da su joj se vidjeli njeni li- jepi zubi; skinula je s prsiju kiticu cvijeća od šipka, pružila mi je i rekla: — Gospođice Dominiko, ne ću nikad zaboravi- ti, da ste mi darovali moju knjigu za prvu pričest, i da sam primila od Vas, još mnogo stvari, koje mi je predao Velečasni. e — Ona još prodaje lošu morsku ribu... ili bo- lje, ona ju je prodavala... Upravo sam joj dao zadnje sakramente. — Oh, moj Bože! — I ovo dijete, koje je postalo veoma pobožno pred smrt, zamolilo me je: + — Prije nego dođem pred Isukrsta, učinite mi uslugu, da opet vidim gospođicu Dominiku. — Odmah, Velečasni, idem odmah na njezin poziv. Dajte mi adresu te 'male. — Požurite se, jer bi bilo nerazborito da se izložite sama u ovom kraju Marsilje, kad padne noć. Dapače Vam savjetujem, da pozovete svog šofera, da Vas prati ičeka pred vratima te jazbine. Uostalom, budući da automobil ne može proći kroz te dugačke uzane ulice, najjednostavnije je, da opet sjednete u nj, kad se vratite, tu pred crkvom, gdje ću postaviti nekoga, da ga čuva. Evo Vam imena ulice i broja; to je na zaenjem katu, lijevo od lje- stava... jer u toj se rupi stube nastavljaju ljestvama. — Hvala, Velečasni. Dobro je. Ali šofer mi je a | nepotreban. I ona reče ovom posljednjem na pragu crkve. — Čekajte me ovdje. I ode. Baš kroz onu. unutrašnjost veličanstvene Mar- silje, gdje je veliki Belsunce pomagao puku, koji je bio postao žrtvom kuge, Dominica je pošla hitrim korakom nastavljajući na tako neki način izvršavanje one blagotvorne zapovijedi, što ju je biskup primio iz ruku Kršćanstva, da bi je poslije svoje smrti pre- dao Kršćanstvu u svrhu vječnog uzdizanja. — Nastavit će se. —