Strana 2

 

mogao dobiti ni službe, ni namješte-
nja, ako nijesi bio soko. Nijesu zna-
čili ni onda, dok je i među Hrvatima
bilo na desdtke hiljada sokola, dok
su sokoli priređivali goleme i sjajne
sletove na državni trošak i dok nije
bilo mjesta ni sela bez Sokolskog
doma.

Tihi narodni bojkot osudio je bio
u hrvatskim krajevima sokolstvo na
smrt već prvi dan. Protiv njega se
je borio nagon slobode i životne sa-
moniklosti. U isti čas, kad je nestalo
pritiska, nestalo je i sokolstva; ono
se je u Hrvatskoj sasušilo kao trava
na kamenu. Sloboda je triumfirala
nad diktaturom i nasiljem.

Dalo se je to, uostalom, predviđe-
ti. Nijesmo ni mi ovo napisali, da bu-
de propaganda protiv sokolstva. Su-
višna je. Mi samo registriramo poja-
vu. Registriramo je kao historiju. Hi-
storiju, koja je vrlo poučna.

Razvoj događaja dao je pravo ka-
toličkoj Crkvt. Ona je opet dobila
jednu veliku moralnu satisfakciju.

Pred sedam, osam godina poveli
su bili protiv katoličke Crkve čitavu
kampanju u javnosti, jer su biskupi
u svojoj okružnici od 17. XII. 1932.,
bili javno otklonili sokolski odgojni
sistem, zbog njegove interkonfesio-
nalnosti i naturalističkih i protucrkve-
nih ideja, koje se nalaze u sokolskoj
ideološkoj literaturi i u  sokolskim
,Putevima i ciljevima“, kao duhovna
baština Dr. Miroslava Tyrša. A i za-
bacivanje narodnih imena, hrvatskog
i slovenskog, bilo je u okružnici izri-
jekom spomenuto kao pogreška so-
kolstva.

Tvrdnje Crkve označivali su u ono
doba kao tendenciozne i klevetničke.

Katolička literatura

Podmetali su im političke motive. Ži-
gosali su ih kao atentat na domovi-
nu i državu.

Danas se vidi, da je Crkva bila
dalekovidna i da je imala nos. | za
sokolstvom su se, po svemu izgleda,
krili masonski prsti. Velika loža bila
je njegov protektor. Njegove su ide-
je bile tipične ideje liberalnog .,pro-
svjetiteljstva“ i humanističkog nacio-
nalizma, koji se nije ničega toliko
bojao, koliko pozitivnog kršćanstva i
utjecaja katoličke Crkve. Lajicizam
odgoja bio je dogma. Klerikalizam i
ultramontanstvo bili su prvi neprija-
telji. | bez ikakva specifično nacio-
nalnog uzroka moralo se po njima
pucati. To je bila dnevna zapovijed
raznih ,velikih besednika“. A nije
možda ni podupiranje unitarizma i
centralizma od strane lože bilo bez
kulturnih nuzmotiva. Hrvati su i Slo-
venci bili katolički narodi; njihova
je kultura, tradicija i povijest bila
katolička i rimska. ,Grand Orient“
imao je stoga puno razloga, da s nji-
ma ne simpatizira. On se je volio
opredijeliti za »jugoslavenstvo“ u
srpskoj interpretaciji i za ,nacional-
nu crkvu“.

Svakako, mi smo katolici znali, da
nas s te strane ne će ogrijati sunce,
ni kao pripadnike katoličke Crkve,
ni kao katolički hrvatski narod. Pa
smo digli glas i onda, kad se je malo
tko usuđivao govoriti. Reagirali smo.
I u interesu vjere, i u interesu na-
roda.

Dobro je, da se toga danas sjeti-
mo. Bićemo onda spremniji, da i u-
buduće vjerujemo u intuiciju' Crkve.
Ona ima karizmu, da razlikuje duho-
ve. Ona se ne da zaluditi frazama!

Katolički tjednik.

i

uDođi isuse“, novo X. povećano izdanje, najviše traženi molitvenik za školsku
mladež u svim biskupijama sa 182 str. Cijena Din. 5.— Na zahtjev šaljemo jedan primjerak
na ogled. ,MISSALE ROMANUM“ Pustetovo izdanje 231/2- 31/2 cm, u kožu uvezan Din:
600.— ,BREVIARIUM ROMANUM“ Mariettievo izdanje, sastoji se samo od jedne knjige
u veličini 8 - 14 cm sa fascikulama. Cijena Din. 180.— do 250.— prema uvezu. ,Breviarium
Romanum“ u četiri sveska veličine 10 - 16 cm u koži sa zlatorezom, Mariettievo izdanje
Din. 700.— Cijene Pustetovog izdanja prema uvezu. Teološke, školske i ine knjige, Krug
sv. mise i Kateheta crta kao i sve vrsti pisaćeg pribora i školskih potrepština te tiskanice
i formulare za župske urede kao i razne vrsti DEVOTIONALIJA dobivaju se u

KnjIžari s. Antuna, Zagreb, Kaptol 31.

 

NARODNA SVIJEST 4 Siječnja 1941

 

Broj 1

 

Slavlje Službenica Milosrđa na Pilama

Proglašenje blaženom M. Marije
Krucifikse di Rosa i prva stogodišnjica
utemeljenja njezine Kongregacije, to su
dvije uspomene, koje srce i dušu čla-
nica napunjaju svetim zadovoljstvom i
veseljem, pa su željne da im dadu
oduška, ali ne same, nego u društvu
svih onih, koji Kongregaciju poznaju,
koji su plodove njezina rada uživali i
još danas uživaju u istom našem gra-
du, u koji je blažena M, Krucifiksa,
po želji preuzvišenog biskupa Jeder-
liniča god. 1853. poslala svoje prve
duhovne kćeri da preuzmu upravu
Djevojačkog sirotišta i zatim odgoji-
lišta za djevojčice iz grada i okolice

U nizu od 87 god. proširio se nji-

hov rad u osnovnoj i gragjanskoj'

školi, u dječjem zabavištu, u doma-
ćinskim tečajevima, a danas i u pen-
sionatu za gospogje. Njihov je rad
bio zadahnut duhom  Utemeljice, a
takav je, Bogu hvala, i danas i bit će,
pomoću Svemogućega i unaprijed, to-
liko više što je sada ona, koja ih je
na rad potakla od Sv. Oca Pape
Pija XII blaženom proglašena (26. svi-
bnja 1940.)

Blažena je rogjena 6. studenoga
1813. u Brešiji od oca viteza Klementa
di Rosa i majke grofice Kamile Albani.

Premdba iz plemenite i bogate obitelji,
ostavi u cvijetu mladosti udobnosti
obiteljske i posveti se najprlje dvorbi
bolesnih od kolere, koja je u rodnom
gradu zavladala god. 1836, Kad je ova
prestala nastavi dvorbu bolesnika u
bolnici, a pošto se okolo nje sakupio
lijepi broj dobrih duša, ustanovi god.
1840. Kongregaciju Službenica Milo-
srgja. Glavni rad te Kongregacije bio
je s početka samo dvorba bolesnika,
ali danas obuhvaća svaki drugi kari-
tativni rad, koji se odnosi ma Milo-
srgje i dobro duhovno iskrnjega.

Blažena M. Krucifiksa je divan u-
zor u pogledu svake kreposti osobito
poniznosti, velikodušnosti, požrtvovno-
sti naprama iskrnjemu i žarke ljubavi
naprama Euharističnom Bogu, čemu
je osobit dokaz vječno klanjanje, koje
je uvela u kuću Maticu.

Po njezinu primjeru uvedeno je
svagdanje klanjanje i u crkvu Službe-
nica Milosrgja na Pilama od 4 do 7
sati posllje podne. Ali kroz dane pro-
slave 9. 10. 11 i 12 siječnja 1941, bit
će izložen Presv. Sakramenat od 7 s.
j. do 7 s. v. Toj proslavi žele da bu-
du dionici što mnogobrojniji graglani,
pa se ovim svi pozivlju da .uveličaju
slavlje Blaženice i radost njezinih du-
hovnih kćeri Službenica Milosrgja.

 

Masonska osveta.

Francuski novinar Beauteloup, koji
je odlučio istražiti tajne slobodnog
zidarstva, dogovorio se s članovima
jedne slobodno-zidarske lože dne 24.
listopada za sastanak, na kojem su
potonji njemu imali predatI važne do-
kumente u vezi sa slobodno-zidarskom
organizacijom. Ovi dokumenti imali su
uostalom upotpuniti sadašnju izložbu
slobodnog zidarstva,

Nakon sastanka uputio se Beaute-
loup jednoj svojoj kolegici, gdje mu
je odjednom pozlilo. Srušio se mrtav.

Pošto je Beauteloup bio poznat kao
zdrav čovjek, to je odregjena razudba
jer postoji sumnja nenaravne smrti.

Dva odbornika slobodno - zidarske
izložbe, koji su u više navrata primili
prijeteća pisma, imali su neugodne
doživliaje. Jedan od njih teško je o-

bolio nakon uživanja šunke, koja mu
je bila poslana kao dar, dok je drugi
jedne noći u vratima svoga stana na-
šao zaboden slobodno-zidarski bodež.

Pariške vlasti vode povodom tih do-
gogjaja energičnu istragu.

ŠKOLSKI PRIBOR

dobije svaki đak
u najvećem izboru kod
najveće papirnice i knjižare

JADRAN

DJ ORBERIOSV NAN
Placa Kralja Petra
Tel, 194 (Priv. 195).

 

 

FRANCIS JAMMES

ROZARFIJ na SUNC U

Roman
M.
: Uzašašće.

Dominica je već ulazila u Marsilju. Njezin se po-
gled — kola su bila smanjila brzinu zbog gužve —
sretne s pogledom nekog svećenika, koga je pozna-
vala, jer je s njim sudjelovala u dobrotvornim akci-
jama jedne siromašne župe. Hodao je brzo zabrinu-
tog lica i rastresen. Prepoznavši djevojku naglo se
zaustavi, podigne klobuk i uputi se prema njoj:

— Gospođice, ja sam Vas tražio, ili bolje, bio
sam se uputio k Vašoj kući.

— Cime Vam mogu biti na usluzi, Velečasni ?

— Htio bih Vam saopćiti nešto hitno, ali u o-
voj vrevi kola baš nije mjesto za to. Kako je crkva
sasvim blizu, biste li bili tako ljubazni, da me saslu-
šate časkom u sakristiji ?

Dominica je već bila sišla i zaputila se prema
siromašnoj župnoj crkvi ovog apostola bez elegancije
još mladenačkog lica, na kojem bijahu utisnuti zna-
kovi teških kušnja, kojima je: prisustvovao svaki dan
u ovim kužnim gradskim četvrtima. Za njima krene
automobil te se zaustavi pred trijemom toga Božjeg
stana, u kojemu se isticahu one slike i kipovi bez
umjetničke vrijednosti, ali tako dirljivi, jer govore
srcima ljudi, koji nemaju vremena da požele profi-

 

V. |njenijih : domaćici, što je tuče pijanac; naučnici, što
raznosi stvari, koja je bila zavedena i ostavljena ;
Talijanki, što nosi kakovom ljubomornom i surovom
SJENI utržak od morskih plodova, koje je prodala.

— Sjećate li se Ascensione ? upita svećenik. '

— No da; onog djeteta od šesnaest godina,
što ju je obeščastio neki ravnatelj cirkusa ? Tome
ima, zar nc, dvije godine ?

— Jest, i vi ste, da je izbavite iz toga pakla,
otvorili cijelo svoje srce i svoju lisnicu.

— Admiralovu lisnicu.

— Dragi čovjek! Kako je on ?

— Uvijek isti, uvijek jednako svet.

— Da se vratimo našem jeste li bili
sasvim izgubili s vida tu ma SK

— Ma jest; to više, što ste mi Vi sami, koji
ste pristali da preuzmete na se brigu oko dostave
milostinje njezinoj majci, savjetovali, da ne poduzi-
mam toga apostolata u opasnim ulicama ove župe.
Nijesam zaboravila dražesnog čaučje te Inesretnice...
Ali ne... postaje mi jasnije... Čekajte... "Dec vidjela jela'
sam je opet; pred godinu dana... To je je bilo 4 Sta-
roj luci; nosila je žutu haljinu i prodavala ribu nu-
deći je u jednoj kotarici, koju je turala na tačkama.
Prepoznala me je, prešla je preko obale te došla
k meni smijući se tako, da su joj se vidjeli njeni li-
jepi zubi; skinula je s prsiju kiticu cvijeća od šipka,
pružila mi je i rekla:

— Gospođice Dominiko, ne ću nikad zaboravi-
ti, da ste mi darovali moju knjigu za prvu pričest, i
da sam primila od Vas, još mnogo stvari, koje mi je

predao Velečasni.
e

 

— Ona još prodaje lošu morsku ribu... ili bo-
lje, ona ju je prodavala... Upravo sam joj dao zadnje
sakramente.

— Oh, moj Bože!

— I ovo dijete, koje je postalo veoma pobožno
pred smrt, zamolilo me je: +

— Prije nego dođem pred Isukrsta, učinite mi
uslugu, da opet vidim gospođicu Dominiku.

— Odmah, Velečasni, idem odmah na njezin
poziv. Dajte mi adresu te 'male.

— Požurite se, jer bi bilo nerazborito da se
izložite sama u ovom kraju Marsilje, kad padne noć.
Dapače Vam savjetujem, da pozovete svog
šofera, da Vas prati ičeka pred vratima te jazbine.
Uostalom, budući da automobil ne može proći kroz
te dugačke uzane ulice, najjednostavnije je, da opet
sjednete u nj, kad se vratite, tu pred crkvom, gdje
ću postaviti nekoga, da ga čuva. Evo Vam imena
ulice i broja; to je na zaenjem katu, lijevo od lje-
stava... jer u toj se rupi stube nastavljaju ljestvama.

— Hvala, Velečasni. Dobro je. Ali šofer mi je

a | nepotreban.
I ona reče ovom posljednjem na pragu crkve.

— Čekajte me ovdje.

I ode.

Baš kroz onu. unutrašnjost veličanstvene Mar-
silje, gdje je veliki Belsunce pomagao puku, koji je
bio postao žrtvom kuge, Dominica je pošla hitrim
korakom nastavljajući na tako neki način izvršavanje
one blagotvorne zapovijedi, što ju je biskup primio
iz ruku Kršćanstva, da bi je poslije svoje smrti pre-
dao Kršćanstvu u svrhu vječnog uzdizanja.

— Nastavit će se. —