.
S

 

Strana 2

 

XV. vijeka dubrovačka trgovačka mornarica broji 300 velikih lađa, koje
plove po čitavom Sredozemlju i kroz Gibraltar dolaze do Engleske pa i
_samih baltičkih država. U XVI. vijeku prelaze Dubrovčani Ocean, trguju
sa državama Novoga svijeta Meksikom i Peru, testekoše toliki ugled da
nađoše mjesta u stihovima neumrlog Sheakspear-a. U

Prije samog potresa Dubrovnik ima 160 velikih trgovačkih lađa, koje
su donosile godišnje kojih 15-20 milijuna zlatnih dukata čiste dobiti, te nije
nikakvo čudo da su Dubrovački trgovci samo sa Prijekoga imali na ino-
zemnim bankama oko %200 mili-
juna dukata.

Dubrovački brodovi po svoioj
konstrukciji bili su slični mle-
tačkim i genoveškim. Po veličini
najveći su imali nosivosti po da-
našnjojklasifikaciji do 270 regi-
starskih tona. Koji su imali preko
700 tako zvanih kara, zvali su se
karake; od 500—700 kara zvahu
se galeoni, a oni od 200—500
navi. Brodovi su se gradili na
domaćim  brodogradilištima u
Gružu, Stonu, Slanom, Lopudu,
Trstenom, ali su sć kupovali i__
u inostranstvu.

Brodovlasnici, kao i brodski
časnici i mornari bili su orga-
nizirani u jednom cehu, te su
prema duhu organizacije njihovi
interesi bili tako međusobno po-
vezani da tu nije mogla nastati
nikakva klasna borba, nego je
među svima vladalo načelo su-
radnje, brige i pregaranja za
zajedničko opće dobro. Samo
tom suradnjom mogli su Dubrovčani postići tako veliki uspjeh. Tako se
je rađala ona velika i jaka ljubav prema rodnom gradu, te su mu privatnici,
kao što je bio Pracat, ostavljali svoja ogromna bogastva.

 

Katastrofalni potres 1867. god. kobno je djelovao i na dubrovačku
mornaricu, ali je nije uništio. Ona se je opet podigla. Kad je Napoleon
1808. definitivni dekretom ukinuo republiku sv. Vlaha i Dubrovčani nijesu
mogli već sami da ravnaju udesom svoga grada, drevni pomorski i trgo-
vački duh starih Dubrovčana ipak nije za uvijek zaspao. Par je decenija
proživljavao u novim prilikama tražeći novi način života, i Dubrovnik ga
je našao opet u svom pomorstvu. Pred 60 godina osnovano je Dubrovačko
parabrodarsko društvo, koje poslije prevrata 1918. oživi novim životom, te
uz Jugoslavenski Lloyd, gdje je opet većina dubrovačkog kapitala, i neka
manja društva, nosaše Dubrovniku novo blagostanje, a po svijetu čast na-
šem, do tad skoro nepoznatom, narodu.

Ovaj razvoj će nam sa markantnijim potezima pokazati izložba du-
brovačkog pomorstva. U trim prostranim zgradama i velikom broju odje-
ljenja mi ćemo vidjeti slike, fotografije i modele dubrovačkih brodova od
XII. do XX. vijeka. Pred nama će se ređati slike sredovječnih ratnih i
trgovačkih lađa, galije, karake, galeoni, navi, pa slike i modeli od poznati-
jih malenih čamaca i jedrilica, bracera i trabakula, do škuna, barka, brika
i nava.; od parobroda sa jedrima i kotačima do modernih prekoocean-
skih teretnjaka Sv. Vlaha, Dubrovnika i luksuznih Kralja Aleksandra, Ku-
manova i drugih.

Na izložbi svoje posebno mjesto će imati Dubrovačka brodogradnja
i otprema broda. Tu će se viđeti pored mnoštva brodskih tipova, njihovi
razni skeleti, djelovi broda, pa djelovi opreme; uz ovo stajat će razni
nacrti brodograditelja, njihovi alati i spreme.

Ali Dubrovnik nijesu podigli njegovi brodovi. Pomorsko-trgovački
duh i vješta diplomacija bile su one sile, na kojima je Dubrovnik sazidao
svoju veličinu. Sve do zadnjih dana republike svaki kapetan bio je ne
samo brodovođa, nego je posvema rukovao sa svim trgovačkim poslovima
broda. On je tražio teret za prenos, on je sklapao za brod trgovačke
ugovore, on je obavliao sam agencijske poslove. Uz ovo kapetan je bio
u isto doba zapovjednik bojnog broda, koji je morao biti stalno spreman
za boj protiv gusara i drugih neprijatelja broda ili države.

Ovo je razlog što će na izložbi imati svoje časno mjesto galerija
naših kapetana, admirala i brodovlasnika, a u drugom odjeljenju biti će
spomenici njihovog znanja i umjeća: razni goniometri i kronometri, busole
i lokovi, oktanti i sekstanti, razne hidrografske i nautičke mape, atlasi i
geografske karte iz najstarijih vremena, počevši od XIII. vijeka. Tu će se
još viđeti diplome kapetana i pomorske knjižice brodske posade.

Svoje posebno mjesto, u samom Kneževom dvoru, imat će diplomat-
ski spomenici: diplomatska i trgovačka prepiska, važniji diplomatski i trgo-
vački ugovori, pomorski zakonici, konsularni registri, te brodski manifesti
i mornarski pasoši, jer je diplomacija podnijela na svojim leđima najveći
dio tereta u izgradnji dubrovačke veličine. Dubrovnik je stalno bio okru-
žen mnogo jačim susjedima, koji su bez prestanka težili da mu otmu nje-
gov položaj. Dubrovnik se nije mogao nikad obraniti ni kopnenom ni po-
morskom silom, ali zato je mogao svojom diplomacijom, koju je u vještini
tek prestizala vatikanska i bizantinska. Svojoj diplomaciji treba zahvaliti
što je sačuvao svoju slobodu, podigao svoju pomorsku i kopnenu trgovinu,
te zauzeo u svijetskoj povijesti mjesto prvog ranga.

Na izložbi će se dakle naći predmeti što su, rasijani po domovima,
bili njihov najdragocijeniji ures i ponos. Sakupljeni pak i poredani u izlo-
žbenim prostorijama biti će nešto više nego dika Dubrovnika: biti će živi
tumači zašto je Dubrovnik, tako sitna tačka zemaljske površine, bio nosioc
tako velikih događaja, zašto je grad trgovaca i mornara mogao dati više
nego ikoji drugi: obrtnika i slikara, književnika i umnika; zašto je zastava
sv. Vlaha, stradalca i mučenika bila simbolom neovisnosti i slobode ; zašto
je, u moru otomanskog carstva, mikroskopski Dubrovnik bio jedina luč
kršćanstva kroz toliki broj vjekova i zašto je dubrovački pjesnik pjevao :

Od ropstva bi već u valih

potonula Italija,

od hrvatskih da se žalih

more otmansko ne razbija.“ (Vl, Menčetić)

Razumljiv je stoga ogromni interes čitavog našeg naroda za ovu
izložbu; razumljivo je zašto se na parobrodima i željeznicama daje tako
veliki popust za posjetioce izložbe. Mi pače s pravom očekujemo i nešto
jačega, naime da izložba neće trajati tek jedan mjesec dana, nego da će
se ona pretvoriti iz privremene u permanentnu — u pomorski muzej —
što Dubrovniku dolikuje prije nego ijednom drugom našem gradu.

NARODNA SVIJESINII Siječnja 1941

 

Broj 2

 

Članovi i članice, građani i građanke !

U teškim časovima koje proživljavamo radi strašnog
i krvavog rata Providnost Božia nam je podigla na čast
oltara

Blaženu Mariju Krucifiksu od Roza

Živjela je za bijednike, žrtvovala se je za siromahe,
dvorila je bolesne, jer je bila zadojena nesebičnom kršćan-
skom ljubavi, koju je crpla od Euharistijskog Isusa. U ovoj
nesebičnoj ljubavi znala se je sniziti i do najnižeg ne-
voljnika da i njemu otare suzu žalosnicu.

Da uzmogne što uspješnije sprovoditi nesebični i he-
roički život ljubavi, ustanovila je kongregaciju Sestara
Službenica Milosrđa, kongregaciju koja se veoma brzo
proširila u ovo sto godina svojeg opstanka, kad je i bi-
jeda i nevolja osobito svijetom zavladala.

Sljedbenice i kćerke ove divne majke primio je go-
dine 1852. i naš grad u svoju sredinu, i one su kroz
zadnjih devet decenija odgajale elitnu žensku omladinu
našeg grada.

Tihe i povučene, živeći strogim redovničkim životom,
moleći se Bogu u svojoj crkvi, mnoge su nesreće od na-
šeg grada odalečile, a samo njihovoj pobožnosti možda du-
gujemo mnoge duhovne i tjelesne blagodati.

Kao vrounac svojeg duhovnog rada uspjele su da se
svagdano mole pred izloženim Isusom u svojoj crkvi i da
tihim šapatom otkrivaju svome Ljubimcu svoje duboke i
nježne osjećaje za spas duša, za obraćenje grešnika, za
mir i slogu među narodima i za sreću i napredak drage
nam domovine.

Dok ove kreposne duše u tišini svoje crkve slave
svoju blaženu Utemeljiteljicu prigodom njezine beatifikaci-
je, društvo Sveudiljnog Klanjanja, sa svojim sjedištem u
njihovoj crkvi, pozivlje Vas sve, građane i građanke, u
ovim teškim, krvavim i sudbonosnim vremenima sa riječima :

Dođite, poklonite se Euharističnom Isusu, da Ga,
ujedno sa Sestrama kroz ovu svečanu trodnevnicu zamo-
lite, neka unese mir u naše duše i ljubav u naša srca!

Dubrovnik, 9. siječnja 1941.

Društvo Sveudiljnog klanjanja

==

 

Raspored proslave
u počast

40. IM Ahiznilikco od Doe

utemeljiteljice kongregacije

v + .
Sluwžbenica milosnda
(prigodom njezine beatifikacije)

a) U crkvi Službenica Milosrđa na Pilama
Trodnevnica 9., 10. i 11. siječnja 1941.

Svaki dan: u 7 s. sv. Misa i izloženje presv. Sakramenta
u 9 s. tiha sv. Misa __
u 17 s. večernja, (koral pjevaju Sestre), pobožnost Blaže-
nici, propovijed, blagoslov i ljubljenje moći Blaženice

Dne 12. siječnja 1941:

u 7 s. sv. Misa, i općenita Pričest odraslih

u 8 s. sv. Misa i općenita Pričest djece

u 9 s. Svečana pontifikalna sv. Misa

u 11 s. tiha sv. Misa izloženje presv. Sakramenta

u 17 s. večernja, (koral pjevaju Sestre), pobožnost Blaže-
nici, propovijed, blagoslov, ljubljenje moći Blaženice.

Dne 9., 10. i 1l. siječnja preko sv, Misa i na blagoslovu pjevaju Sestre

Dne 12. siječnja na pontifikalnoj sv. Misi i na blagoslovu pjeva Crkve-
ni pjevački zbor (mješoviti) : E
Griesbacher : Missa Mater admirabilis

Furlotti : Himna BI. Krucifiksi
Gjivanović: Tebe Boga hvalimo
Br. Šček; uDivnoj dakle“

 

 

b) U dvorani zavoda na Pilama

Dne 11. i 12. siječnja 1941. u 19 s. ZABAVICA u počast blaženice.

. Brilli: ,Le campane del villaggio“ — izvode četvororučno na
glasoviru pitomice Medi E. i Bubić M.

. »Prolog“ — govori pitomica Illičković J.

. ,Tebi, o slavna Paola di Rosa“ — pjeva zbor učenica građ. škole

. »Ruža ljubavi“ u tri dijela — izvađaju učenice građanske | o-
snovne škole

5. Između 1. i 2. dijela: Eilenberg: ,Abendlaiten“ — izvode četve-

: roručno pitomice Bubić M. i Gira M

6. Između 2. i 3. dijela: Kreiten: ,Bleibe bei mir, — Bubić M.

7. Poslije 3. dijela: F. Beher:: ,In Zigeinerlager“ — Gira M.

8. Živa slika: ,,BI. M. Krucifiksa pred Presv. Sakramentom““ uz pje-
vanje: Gdje tišina...

e

PON

 

 

+ »Slike iz života bl. M. Krucitikse“ u projekcijama
, Schubert: ,,Serenada“ — izvodi na glasoviru pitomica Medi E.

1

2

3. Živa slika: ,BI. M. Krucifiksa u rajskoj slavi“ uz pjevanje: ,,0
Krucifkso blažena“

4

. Zahvala.

++ Don Đuro Kuljevan

Nenadana smrt našeg Don
Đura svakoga je u našoj župi
iznenadila i bolno ražalostila. Svi
smo ga ljubili i voljeli, jer je
među nama župnikovao 18 go-
dina, a godinu i po sproveo u
u mirovini. Nije čudo stoga, da
su svi u župi suznim očima do-
lazili u njegov stan, da ga vide
mrtva, pomole se za njega i
dadu mu zadnji zbogom. Sa
svakim je bio ljubazan i nasmi-
jan, te je poznata bila njegova
vesela narav. Svakome je na-
stojao pomoći gdje je mogao,
svakoga je tješio u nevolji. Vo-
lio je slabe i siromašne, jer i
sam je si omašno živio i umro.
Crkva mu je Matica dala zadnje
potrebno svećeničko odijelo. Ni-
je ništa poslije smrti ostavio.

Umro je dne 3. 1 u 5's. jj,
dotično u taj sat nađoše ga u
postelji mrtva, a večer prije ra-
stao se je zdravo i veselo sa
svojim običnim prijateljima. Spro-
vod mu je priređen bio u O-
rašcu dne 4. I. u 2 sata poslije
podne. I ako je bilo slabo vri-
jeme, ipak je sav Orašac došao,
da is>rati svog dobrog nekda-
šnjeg župnika Don Đura. Izni-
jevši iz stojne kuće mrtvo tije-
lo, ispod platana, oprostio se je
najprije s njime u ime župe sa-
dašnji župnik veleč. Don Kruno
Silov, u ime prijatelja i općine

jer je pokojnik bio član općin-

ske uprave vIič. župnik Zatona
Don Ivo Ostoić i u ime društva
,Napredak“ gosp. Šarić Frano.
Onda je žalobna povorka kre-
nula put mora, praćena od do-
sta jake kiše. Došavši na obalu
dolje se je oprostio s pokojni-
kom g. Dobrojević Stijepo u ime
H.S.S. i g. Lujak Vinko, profe-
sor u ime prijatelja i znanaca.
Poslije toga ukrcaše lijes u mo-
tor, da ga prenesu u rođeno
mjesto Lopud, jer je pokojnik
dok je živio zaželio da njegovi
smrtni ostaci budu preneseni u
njegovo rodno mjesto Lopud.
Dopratio ga je župnik Orašca
s mnogobrojnim župljanima
Sa motora sprovedoše ga u cr-
kvu Sv. Marije od Špilice gdje
je župnik Orašca dirljivim go-
vorom oprostio od svog pretša-
snika i predao ga Lopuđanima.
U Nedjelju u 8 s. jj. krene spro-
vod uz prisustvovanje mnogo-
brojnih Lopuđana na groblje Go-
spe od Šunja. Tu se je oprostio
od pokojnika župnik Lopuda mp.“
Don Alberto Toth.

Sprovodu su prisustvovali i svi
okolišni župnici, a iz grada je
bilo došlo odaslanstvo svećen-
stva od 4 svećenika i to: de-
kan preč. don Niko Gjivanović,
Don Karlo Capurso, Don Niko
Fantela i Don Danko Galić.

Pok. Don Đuro Kuljevan ro-
đen je na Lopudu 14. XI. 1876.
iz ugledne Lopudske obitelji Ku-
ljevan. Pučku školu izučio je u
rodnom mjestu, gimnaziju u Du-
brovniku, a bogosloviju u Zadru.
Zaređen je za svećenika g. 1900.
Služio je kao župni upravitelj
u Ošljemu tri godine, pak u O-
sojniku 1903 — 1910., onda u
Pakljeni - Suđurađ na Šipanu
1910—1921. i napokon u Orašcu.

Vječni mu pokoj i časna u-
spomena ovoj vedroj sveničkoj
duši !' Glas iz Orašca