Strana 2

 

 

Iz ,Dubrovačkih soneta“

Federiko Glavić

nestor Dubrovačkih pomoraca

Uz Pracata Miha, Skočibuhe slavnog
eto starče vrli ponosnog ti lika,

koji na čast svoju, cijelog Dabrovnika
oživi nam stope zlatnog doba, davnog.

Karavele, nave, kroz valove jake
jedrile su nekad ponosno i smjelo,
parobrodi danas, gledamo ti djelo,
po morima plove, kroz nevolje svake.

Svima ti si našo i rada i kruha,
njihovim na domu opskrbu i ruha,

nećaka nam spremnog, ostavio dičnog

koracima tvojim i brigami vičnog.

Slijedit će ti stope za procvat nam grada,

pomorcima svojim on će biti nada!

NARODNA SVIJEST 26 Veljače 1941

 

 

Povišica struje i zatvaranje dućana

Primamo:

Jedna puka slučajnost, bez ikakvog
stvarnog značaja, dala je povoda ne-
kim novinskim dopisnicima da izbace
izvjesne aluzije na adresu trgovaca i
obrtnika koji su u ponedjeljak večer,
u cilju štednje, skratili radno vrijeme
i ograničili rasvjetu. Na taj način
htjelo se je stvoriti uvjerenje, da je
to učinjeno kao protest protiv zaklju-
čaka općinskog vijeća, koje je baš
toga dana imalo da sankcioniše od-
luke u vezi sa povišicom cijene e-
lektričnoj struji.

Ne osjećamo potrebu da branimo
trgovce, koji su skratili radno vrijeme
i ograničili rasvjetu, jer konačno svak
ima pravo da čuva svoje interese na
način, koji smatra da je najbolji i
najkorisniji, pogotovo pak kada je
u pitanju štednja. Jer ta nam se
štednja, u praktičnom životu koliko
pojedinaca toliko i zadrugara, pa i
same države, preporuča kao najnuž-
nija mjera u sistemu racionalizovanja
i samoodržanja. Inače, ako ima ko
pravo da se žali na pomanjkanje u-
viđavnosti, lokalnog ili općeg patrio-
tizma — to imaju najmanje opć. u-
pravljači iz posljednjih 20 godina.
Nije nikakva tajna da skupoća struje
u našem gradu ne dolazi toliko od
porasta cijena pogonskom materijalu,
koliko od osnovnih pogrešaka koje
su činili razni općinski upravljači; a
na kraju i od činjenice, da se je kod
nas od vajkada sva financijska mu-
drost naših upravljača manifestovala
u stalnom povisivanju poreza i nameta,
ne vodeći računa o stvarnim moguć-
nostima poreznika i neminovnim po-

sljedicama takovog povisivanja. Sred-

nji stalež, mali i srednji trgovac i

naše fiskalne politike, pa i od tuda
i dolaze najteži refleksi u cjelokup-
nom našem ekonomskom životu.

Da se vratimo na samu odluku tr-
govaca, koji su skratili radno vrijeme
i smanjili rasvjetu svojih lokala. Gi
njenica je da se je samo ograničeni
broj trgovaca sporazumio u tom skra-
ćenju i to mnogo prije nego je ob-
javljen saziv sjednice općinskog vi-
jeća. To ograničenje bilo je diktirano
samo općim opadanjem posla, koje
se manje ili više, osjeća u svim tr-
govačkim branžama. U vremenu kada
nema ni jednog stranca — ili ihima
svega pet u cijelom gradu — zar je
za domaće odlučno hoće li neka manu-
fakturna, kožarska, knjižar. itd. radnja
biti otvorena do 18 mjesto do 19 sati?
Po čemu, da se od konsumenata koji
plaćaju traže stalne žrtve, uvigjav-
nost i patriotizam, a ne i od onih,
koji ne plaćaju ili plaćaju vrlo malo
prema stvarnim koristima koje imaju
od električnog pogona? Kojim se
pravom može od konsumenata tražiti
uvigjavnost, gragjanski patriotizam i
korektnost, dok samo poduzeće tim
istim konsumentima ne daje onaj
kvantum energije koji je propisan i
konsumentima stvarno  zaračunan ?
Prema tome i u toj razlici imamo
još jednu stvarnu povišicu cijene
električnoj struji o kojoj niko ne go-
vori. Što se tiče cijene nafti, mi s
te strane ne činimo prigovore, ali
zato ne nalazimo jedino riješenje u
povisivanju cijene struji. Ako je u-
zrok povisivanju samo povišena ci-
jena nafte, u tom slučaju mi smatra-
mo da je priličnije reduciranje pogo-
na i konsuma ne samo kod privatnih
konsumenata, nego i u javnoj rasvjeti

Broj 9

periferijskog značaja. Ono što je
učinjeno od nedavna s Placom Kra-
lja Petra to se dade učiniti i s osta-
lim djelovima grada koji imaju jed-
nake ili slične potrebe rasvjete.

I konačno, kamo sreće da smo mi
trgovci organizovani kako to zami-
šljaju inspiratori vijesti u kojima nam
se imputira namjera  demostriranja
protiv zaključaka vijeća i pomanjka-
nje uviđavnosti i građanskog patrio-
tizma. Da smo tako dobro organizo-
vani, sigurni smo, da bi nam bila
pružena mogućnost da utičemo na

općinsku politiku na sasvim drugi

način i da omogućimo mnoga koris-
nija rješenja, nego su ova s kojima
nas se skoro svakodnevno usrećuje.
Mi ipak vjerujemo da će se jednoga
daria svi oni u čijim je rukama sud-
bina našega grada i naših privrednih
interesa, ipak sjetiti da opstanak i
prosperitet cjeline ne leži samo u
automatskim povišicama poreza i na-
meta, nego u razumnom gospodar-
stvu koje na žalost još uvijek pred
nama opasno hramlje, a mi za njim...

Nekoliko privrednika.

ŠKOLSKI PRIBOR

dobije svaki đak
u najvećem izboru kod
najveće papirnice i knjižare

JADRAN

DV-B. ROM NI KR
Placa Kralja Petra

Tel. 194 (Priv. 195).

 

 

 

«Narodna Svijest« zapada

U Dubrovniku, 1941. &
NIKO KUĆAR

obrtnik, stalno su bili i ostali na cilju

grada i predgragja, osim

nekih-djelova. samo 5.— dinara mjesečno

 

Lijep o imo

Komunizam je bez dvojbe lijepo, privlačno ime.
Etimologijski označuje sistem zajedničkoga života.
Zajednički život, rad, posjed. U pravednosti, jedna-
kosti, bratstvu. Zar ta misao ne može doista očarati?
Casovito, dakako. Nadasve nepraktične sanjare.

Priznajmo istinitim ono što iznose Djela Apostol-
ska o prvim kršćanima, kod kojih je bilo ,jedno srce i
jedna duša, i nijedan nije smatrao za imanje svoje,
da je išta njegovo, nego im sve bijaše zajedničko“
(Pogi. 2). Ne zaboravimo međutim, da se radilo
samo o nekolicini. To su stanje posve neprisiljeno
odabrali; po diktatu viših motiva ; za napredak u
krepostima ; po načelima Kristovim ; oslonjeni na
Njegovu milost i vlastito samosvladavanje. '

To isto arijedi za onaj idealni tip komunizma
u Redovima katoličke Crkve. Redovnici ostavljaju
ličnu imovinu i obitelj, podložni jednoj vlasti. Ali
taj je način života predmet slobodna izbora. U vidu
težnje za istinom, samosvijesne izgradnje duha, ka-
raktera, po primjeru Kristovu. Uza sve to iskustvo
uči da je i za samostance savršeni tip zajedničkoga
života nedostiživ ideal. Jer čovjek nije čist, savršen
duh. Niti ikada na zemlji može biti bez egoističnih
tendencija.

Ipak ima mislilaca koji bi htjeli uvesti potpunu
životnu zajednicu za sve ljude. Ne na bazi duha i
kreposti već putem sile i mržnje. — Ne čudimo se.
Među ljudima ima različitih temperamenata. Suhog,
uma, bujne mašte, žarkog srca, jake volje. A psiho-
patologija nas uči, da postoje razne anomalije, ha-
lucinacije, iluzije, fiksne ideje. U tim stanjima se
može štošta promisliti, držati stvarnim ili barem
ostvarivim.

Ponekoje iluzije mogu biti vlastitost inače ve-
likih duhova. Uostalom baš viši duhovi sanjaju o
idealnoj budućnosti, kad su s pravom nezadovoljni
sa postojećim stanjem. Tko može zanijekati da je
Platon (429.-347. pr.Kr.) nije bio genijalan? Pa baš
on u svojoj ,Politeia“ sanja o posve novoj državi,

nestati u kolektivu, državi, zajedničkom posjedu,
državnom odgoju djece. Protiv onda postojeće de-
mokracije u Ateni ističe načelo da će jedinstvo i
mir državljana jedino onda biti stvarnost, kada
»kraljevi budu fiiozofisili kad filozofi budu kraljevi“.
Ovoj sofokraciji trebalo je nadodati nekoliko izm'

U svom kasnijem djelu ,Nomoi“ više ji ČU vu ;

stvarnošću, zato je i promijenio svoje stanovište.

Sličnih proroka, sanjara bilo je i kasnije. Sv.
Toma Morus (1478.—15835.), engleski politik, filozof
i mučenik, u svom djelu ,Utopija“, otoku-državi ide-
alne forme, ostavlja užor kasnijim utopistima. U
toj umišljenoj državi ,nitko nema ništa kao svoje
vlastito, svi se ozbiljno staraju za zajedničke po-
slove. Nitko se ne plaši, da će mu nešto nedostajati.
Nema prosjaka ni siromaha. Svi su bogati. Neima
mjesta za gramzivost, jer novac ne služi ništa.
Iskorijenjene su sve klice samoljublja, častoljublja.
Zemlja nema straha od građanskih ratova itd.“ To
je, dakako, fantastička predodžba, nedužno sanjare-
nje. Može biti predmet želje, ne stvarnost.

Mnogi su se drugi zabavljali tim izletima ma-
šte u nestvarni svijet. Među ostalima u 17 vijeku F.
Bacon (,Nova Atlantis“), T. Campanella (,Civitas
solis“). Cijeli pak 18. v. Jest romantička epoha ko-
munističkih utopija. I.to osobito u Francuskoj. Po-
jedini pak slučaji provedbe ideja u praksu razbili
su se na iskustvu, stvarnosti. Ovamo spadaju: H.
de Saint-Simon (1760.—1825.). Fourier (1772.—1837.)
i drugi. Vrijedan je spomena, radi utjecaja na da-
našnje komunističke ideologe, francuz Petar Proudhon
(1809.—1865.), koji je prešao na polje riječitosti, za-
nosa, da zavede i pobudi na ustanak. Za Proudhona
vvlasništvo je krađa“. Budućnost će biti oprečna
sadašnjosti i prošlosti, jer ,anarhija, bez učitelja,
bez vladaoca, to je oblik vladavine kojemu se da-
nomice približujemo“.

« Jasno je, da prvi Proudhonov aksiom sadrži u
svojoj općenitoj formi pravu laž. Ima naime nepra-
vedno, ali ima i zakonito stečenog bogatstva. Druga
pak izreka jest besmislena i pogibeljna utopija. Bes-
mislena, jer vladavina bez vladara jest apsurd. Po-

kojega svi normalni ljudi zaziru. Nažalost neuki se
lako zavedu sličnim nekritičkim krilaticama. I one
su danas uobičajene parole s posve jasnim ciljevima.
Naučni osnivač današnjeg komunizma židov
7, Marks (1818-1883) nije ostao pošteđen od

   
   
  

Zs

i
ao.glasovif# , Manifest komunističke stranke“. U
tom aktu nagodještaju, da će na koncu klasne borbe
osvanuti prava idealna država. Sve će klase biti po-
rušene. Ostati će jedina klasa : proleterska. Svi dakle
jednaki. Pravednost potpuna. Država je jedini vlasnik.
Ona dijeli rad. Šalje pojedince na rad kuda hoće,
kada hoće. Izrabljivanja nema. Ni politika ni vjera
ni moral ni pravni red (nadgradnje ili superstruk-
ture) ne će smetati novoj zajednici ,gdje će slobodni
razvoj svakog pojedinca biti uvjek slobodnog raz-
voja sviju“. .

Dovoljno je i malo zdravog prosuđivanja da
se shvati, kako je potrebit osjećaj stvarnosti, kon-
kretnosti. Svima ljudima, napose socijalnim vođama.
Ima nešto što se ne može promijeniti niti danas niti
ikada. Nepravedna je i pogibeljna utopija ustvrditi,
da se može (iz ljudskog srca iščupati čežnju i pravo
na privatno vlasništvo, na obitelj, na slobodno sa-
moodređenje, na slobodu savjesti, i to silom ; a uz
to obećavati mir, sreću i blagostanje. Tko ne zna,
da se narav ne može promijeniti u svojim osnovnim
zasadama? Tko ne zna, da se pravo zadovoljstvo
polučuje na prvenstvu duha i ljubavi nad materijom
i silom P Mržnja i kro neminovno izaziva mržnju i
kro, rat.

Današnji komunizam u načelu zastupa silu,
uništavanje, diktaturu proletarijata. sMi smo za re:
volucionarno nasilje“ to je jedan članak komunist.ič-
kog vjerovanja i postupanja. To je činjenica. U tome
se današnji komunizam razlikuje od prošlih utopista.
Danas smo na stvarnom, konkretnom polju. Umi-
šljenu sretnu državu treba stvoriti s ilo m. 1 tako se
komunizam, etimologijski lijepo ime, pretvara u grubu
stvarnost. Sve lijepe riječi o slozi, bratstvu, praved-
nosti itd. postaju stvarne nemani pod zvučnim, laš-
nim imenima. Dr. J. Kuničić

 

 

u kojoj će pojedinca i lične imovine pa i obitelji

gibeljna, jer put k anarhiji jest put k uništenju, od

ijstva. On je god. 1848. u društvu s Engelsom .

 

vaši GE 03