Strana 2 Iz ,Dubrovačkih soneta“ Federiko Glavić nestor Dubrovačkih pomoraca Uz Pracata Miha, Skočibuhe slavnog eto starče vrli ponosnog ti lika, koji na čast svoju, cijelog Dabrovnika oživi nam stope zlatnog doba, davnog. Karavele, nave, kroz valove jake jedrile su nekad ponosno i smjelo, parobrodi danas, gledamo ti djelo, po morima plove, kroz nevolje svake. Svima ti si našo i rada i kruha, njihovim na domu opskrbu i ruha, nećaka nam spremnog, ostavio dičnog koracima tvojim i brigami vičnog. Slijedit će ti stope za procvat nam grada, pomorcima svojim on će biti nada! NARODNA SVIJEST 26 Veljače 1941 Povišica struje i zatvaranje dućana Primamo: Jedna puka slučajnost, bez ikakvog stvarnog značaja, dala je povoda ne- kim novinskim dopisnicima da izbace izvjesne aluzije na adresu trgovaca i obrtnika koji su u ponedjeljak večer, u cilju štednje, skratili radno vrijeme i ograničili rasvjetu. Na taj način htjelo se je stvoriti uvjerenje, da je to učinjeno kao protest protiv zaklju- čaka općinskog vijeća, koje je baš toga dana imalo da sankcioniše od- luke u vezi sa povišicom cijene e- lektričnoj struji. Ne osjećamo potrebu da branimo trgovce, koji su skratili radno vrijeme i ograničili rasvjetu, jer konačno svak ima pravo da čuva svoje interese na način, koji smatra da je najbolji i najkorisniji, pogotovo pak kada je u pitanju štednja. Jer ta nam se štednja, u praktičnom životu koliko pojedinaca toliko i zadrugara, pa i same države, preporuča kao najnuž- nija mjera u sistemu racionalizovanja i samoodržanja. Inače, ako ima ko pravo da se žali na pomanjkanje u- viđavnosti, lokalnog ili općeg patrio- tizma — to imaju najmanje opć. u- pravljači iz posljednjih 20 godina. Nije nikakva tajna da skupoća struje u našem gradu ne dolazi toliko od porasta cijena pogonskom materijalu, koliko od osnovnih pogrešaka koje su činili razni općinski upravljači; a na kraju i od činjenice, da se je kod nas od vajkada sva financijska mu- drost naših upravljača manifestovala u stalnom povisivanju poreza i nameta, ne vodeći računa o stvarnim moguć- nostima poreznika i neminovnim po- sljedicama takovog povisivanja. Sred- nji stalež, mali i srednji trgovac i naše fiskalne politike, pa i od tuda i dolaze najteži refleksi u cjelokup- nom našem ekonomskom životu. Da se vratimo na samu odluku tr- govaca, koji su skratili radno vrijeme i smanjili rasvjetu svojih lokala. Gi njenica je da se je samo ograničeni broj trgovaca sporazumio u tom skra- ćenju i to mnogo prije nego je ob- javljen saziv sjednice općinskog vi- jeća. To ograničenje bilo je diktirano samo općim opadanjem posla, koje se manje ili više, osjeća u svim tr- govačkim branžama. U vremenu kada nema ni jednog stranca — ili ihima svega pet u cijelom gradu — zar je za domaće odlučno hoće li neka manu- fakturna, kožarska, knjižar. itd. radnja biti otvorena do 18 mjesto do 19 sati? Po čemu, da se od konsumenata koji plaćaju traže stalne žrtve, uvigjav- nost i patriotizam, a ne i od onih, koji ne plaćaju ili plaćaju vrlo malo prema stvarnim koristima koje imaju od električnog pogona? Kojim se pravom može od konsumenata tražiti uvigjavnost, gragjanski patriotizam i korektnost, dok samo poduzeće tim istim konsumentima ne daje onaj kvantum energije koji je propisan i konsumentima stvarno zaračunan ? Prema tome i u toj razlici imamo još jednu stvarnu povišicu cijene električnoj struji o kojoj niko ne go- vori. Što se tiče cijene nafti, mi s te strane ne činimo prigovore, ali zato ne nalazimo jedino riješenje u povisivanju cijene struji. Ako je u- zrok povisivanju samo povišena ci- jena nafte, u tom slučaju mi smatra- mo da je priličnije reduciranje pogo- na i konsuma ne samo kod privatnih konsumenata, nego i u javnoj rasvjeti Broj 9 periferijskog značaja. Ono što je učinjeno od nedavna s Placom Kra- lja Petra to se dade učiniti i s osta- lim djelovima grada koji imaju jed- nake ili slične potrebe rasvjete. I konačno, kamo sreće da smo mi trgovci organizovani kako to zami- šljaju inspiratori vijesti u kojima nam se imputira namjera demostriranja protiv zaključaka vijeća i pomanjka- nje uviđavnosti i građanskog patrio- tizma. Da smo tako dobro organizo- vani, sigurni smo, da bi nam bila pružena mogućnost da utičemo na općinsku politiku na sasvim drugi način i da omogućimo mnoga koris- nija rješenja, nego su ova s kojima nas se skoro svakodnevno usrećuje. Mi ipak vjerujemo da će se jednoga daria svi oni u čijim je rukama sud- bina našega grada i naših privrednih interesa, ipak sjetiti da opstanak i prosperitet cjeline ne leži samo u automatskim povišicama poreza i na- meta, nego u razumnom gospodar- stvu koje na žalost još uvijek pred nama opasno hramlje, a mi za njim... Nekoliko privrednika. ŠKOLSKI PRIBOR dobije svaki đak u najvećem izboru kod najveće papirnice i knjižare JADRAN DV-B. ROM NI KR Placa Kralja Petra Tel. 194 (Priv. 195). «Narodna Svijest« zapada U Dubrovniku, 1941. & NIKO KUĆAR obrtnik, stalno su bili i ostali na cilju grada i predgragja, osim nekih-djelova. samo 5.— dinara mjesečno Lijep o imo Komunizam je bez dvojbe lijepo, privlačno ime. Etimologijski označuje sistem zajedničkoga života. Zajednički život, rad, posjed. U pravednosti, jedna- kosti, bratstvu. Zar ta misao ne može doista očarati? Casovito, dakako. Nadasve nepraktične sanjare. Priznajmo istinitim ono što iznose Djela Apostol- ska o prvim kršćanima, kod kojih je bilo ,jedno srce i jedna duša, i nijedan nije smatrao za imanje svoje, da je išta njegovo, nego im sve bijaše zajedničko“ (Pogi. 2). Ne zaboravimo međutim, da se radilo samo o nekolicini. To su stanje posve neprisiljeno odabrali; po diktatu viših motiva ; za napredak u krepostima ; po načelima Kristovim ; oslonjeni na Njegovu milost i vlastito samosvladavanje. ' To isto arijedi za onaj idealni tip komunizma u Redovima katoličke Crkve. Redovnici ostavljaju ličnu imovinu i obitelj, podložni jednoj vlasti. Ali taj je način života predmet slobodna izbora. U vidu težnje za istinom, samosvijesne izgradnje duha, ka- raktera, po primjeru Kristovu. Uza sve to iskustvo uči da je i za samostance savršeni tip zajedničkoga života nedostiživ ideal. Jer čovjek nije čist, savršen duh. Niti ikada na zemlji može biti bez egoističnih tendencija. Ipak ima mislilaca koji bi htjeli uvesti potpunu životnu zajednicu za sve ljude. Ne na bazi duha i kreposti već putem sile i mržnje. — Ne čudimo se. Među ljudima ima različitih temperamenata. Suhog, uma, bujne mašte, žarkog srca, jake volje. A psiho- patologija nas uči, da postoje razne anomalije, ha- lucinacije, iluzije, fiksne ideje. U tim stanjima se može štošta promisliti, držati stvarnim ili barem ostvarivim. Ponekoje iluzije mogu biti vlastitost inače ve- likih duhova. Uostalom baš viši duhovi sanjaju o idealnoj budućnosti, kad su s pravom nezadovoljni sa postojećim stanjem. Tko može zanijekati da je Platon (429.-347. pr.Kr.) nije bio genijalan? Pa baš on u svojoj ,Politeia“ sanja o posve novoj državi, nestati u kolektivu, državi, zajedničkom posjedu, državnom odgoju djece. Protiv onda postojeće de- mokracije u Ateni ističe načelo da će jedinstvo i mir državljana jedino onda biti stvarnost, kada »kraljevi budu fiiozofisili kad filozofi budu kraljevi“. Ovoj sofokraciji trebalo je nadodati nekoliko izm' U svom kasnijem djelu ,Nomoi“ više ji ČU vu ; stvarnošću, zato je i promijenio svoje stanovište. Sličnih proroka, sanjara bilo je i kasnije. Sv. Toma Morus (1478.—15835.), engleski politik, filozof i mučenik, u svom djelu ,Utopija“, otoku-državi ide- alne forme, ostavlja užor kasnijim utopistima. U toj umišljenoj državi ,nitko nema ništa kao svoje vlastito, svi se ozbiljno staraju za zajedničke po- slove. Nitko se ne plaši, da će mu nešto nedostajati. Nema prosjaka ni siromaha. Svi su bogati. Neima mjesta za gramzivost, jer novac ne služi ništa. Iskorijenjene su sve klice samoljublja, častoljublja. Zemlja nema straha od građanskih ratova itd.“ To je, dakako, fantastička predodžba, nedužno sanjare- nje. Može biti predmet želje, ne stvarnost. Mnogi su se drugi zabavljali tim izletima ma- šte u nestvarni svijet. Među ostalima u 17 vijeku F. Bacon (,Nova Atlantis“), T. Campanella (,Civitas solis“). Cijeli pak 18. v. Jest romantička epoha ko- munističkih utopija. I.to osobito u Francuskoj. Po- jedini pak slučaji provedbe ideja u praksu razbili su se na iskustvu, stvarnosti. Ovamo spadaju: H. de Saint-Simon (1760.—1825.). Fourier (1772.—1837.) i drugi. Vrijedan je spomena, radi utjecaja na da- našnje komunističke ideologe, francuz Petar Proudhon (1809.—1865.), koji je prešao na polje riječitosti, za- nosa, da zavede i pobudi na ustanak. Za Proudhona vvlasništvo je krađa“. Budućnost će biti oprečna sadašnjosti i prošlosti, jer ,anarhija, bez učitelja, bez vladaoca, to je oblik vladavine kojemu se da- nomice približujemo“. « Jasno je, da prvi Proudhonov aksiom sadrži u svojoj općenitoj formi pravu laž. Ima naime nepra- vedno, ali ima i zakonito stečenog bogatstva. Druga pak izreka jest besmislena i pogibeljna utopija. Bes- mislena, jer vladavina bez vladara jest apsurd. Po- kojega svi normalni ljudi zaziru. Nažalost neuki se lako zavedu sličnim nekritičkim krilaticama. I one su danas uobičajene parole s posve jasnim ciljevima. Naučni osnivač današnjeg komunizma židov 7, Marks (1818-1883) nije ostao pošteđen od Zs i ao.glasovif# , Manifest komunističke stranke“. U tom aktu nagodještaju, da će na koncu klasne borbe osvanuti prava idealna država. Sve će klase biti po- rušene. Ostati će jedina klasa : proleterska. Svi dakle jednaki. Pravednost potpuna. Država je jedini vlasnik. Ona dijeli rad. Šalje pojedince na rad kuda hoće, kada hoće. Izrabljivanja nema. Ni politika ni vjera ni moral ni pravni red (nadgradnje ili superstruk- ture) ne će smetati novoj zajednici ,gdje će slobodni razvoj svakog pojedinca biti uvjek slobodnog raz- voja sviju“. . Dovoljno je i malo zdravog prosuđivanja da se shvati, kako je potrebit osjećaj stvarnosti, kon- kretnosti. Svima ljudima, napose socijalnim vođama. Ima nešto što se ne može promijeniti niti danas niti ikada. Nepravedna je i pogibeljna utopija ustvrditi, da se može (iz ljudskog srca iščupati čežnju i pravo na privatno vlasništvo, na obitelj, na slobodno sa- moodređenje, na slobodu savjesti, i to silom ; a uz to obećavati mir, sreću i blagostanje. Tko ne zna, da se narav ne može promijeniti u svojim osnovnim zasadama? Tko ne zna, da se pravo zadovoljstvo polučuje na prvenstvu duha i ljubavi nad materijom i silom P Mržnja i kro neminovno izaziva mržnju i kro, rat. Današnji komunizam u načelu zastupa silu, uništavanje, diktaturu proletarijata. sMi smo za re: volucionarno nasilje“ to je jedan članak komunist.ič- kog vjerovanja i postupanja. To je činjenica. U tome se današnji komunizam razlikuje od prošlih utopista. Danas smo na stvarnom, konkretnom polju. Umi- šljenu sretnu državu treba stvoriti s ilo m. 1 tako se komunizam, etimologijski lijepo ime, pretvara u grubu stvarnost. Sve lijepe riječi o slozi, bratstvu, praved- nosti itd. postaju stvarne nemani pod zvučnim, laš- nim imenima. Dr. J. Kuničić u kojoj će pojedinca i lične imovine pa i obitelji gibeljna, jer put k anarhiji jest put k uništenju, od ijstva. On je god. 1848. u društvu s Engelsom . vaši GE 03