Strana 2 Iz ,Dubrovačkih Soneta“ Miho Pracat U zelenom plaštu ogrnuf u dvoru, mirno, vječno stoji na svom piedestalu, k0 da misli, sanja o Lopudskom žalu, karavele gleda na dalekom moru. Stari Dvor ga čersto, sveto prigrlio, u tišini svojoj čuva ga i krije, da mu vrijeme sjajnu slavu ne zakrije, kojoj on je i sad uz sudbinu mio. Valovi dvd puta, brodove i blago a dno svoga mora očima su skrili, ali trećeg puta vjerni su mu bili. Za nami daleko to je doba drago ! — Pred Lopudom bajnim pučina se stere, Gušterica jedna treći put se vere..... Februara 1941 u Dubrovniku NIKO KUĆAR ZGODNO ZA KORIZMU Put Križa O. Vlaha Letunića — starinski dubrovački — Din. 2. Ps. 50. ,Smiluj se meni Bože“ Din. 050. Plač Gospin ,Muka gorka Gospodina“ Din. 2. Smrtno rvanje na Križu (Agonija) str. 68 Din. 3. Sve se ovo može dobiti kod: Dubrovačke Hrvatske Tiskare akokskokokokokokokokokakakokokokokakojkokokskskokac Pisma iz naroda KORČULA. Svečana proslava Pa- pina dana obavljena je u Nedjelju 2. o. mj. na dan izbora Pija XII za gla- vara Crkve. U 10 s. j. držao je sve- čani pontifikal naš opat presvj. Mnsgr. Petar Kalogjera. Istomu su prisustvo- vali predstavnici svih mjesnih vlasti i društva te naše bratovštine uz mno- štvo pobožnog naroda. Poslije Evan- đelja presvijetli je opat izrekao sočan prigodni govor ,Petrus non moritur“ te prikazao uz božanski auktoritet i sve zasluge papinstva za civilizaciju i kul- turu, za socijalno poštenje te za svetost ženidbe idt. Na koncu je ispjevan »Tebe Boga hvalimo“ sa molitvom za sv. Oca Pija XIl da ga Bog čuva i okruni uspjehom njegovo nastojanje za mir u svijetu. ++ Dr. Marin Smrkinić, advokat- sljepac preminuo je u četvrtak veče 27. februara u S7. godini života pravom kršćanskom smrću primivši sve nared- be Božje, pri potpunoj svijesti do zad- njeg časa. U Subotu 1.[Ill. bio mu je svečani sprovod, kojemu je prisustvo- vala cijela Korčula, koju je pokojnik toliko ljubio. U ime kolega advokata i sudaca, te građanstva Korčule opro- stio se je sa pokojnikom advokat Dr. Antun Mirošević dirljivim govorom. Prikazao je energiju ovog tragičnog patnika, koji se još mlad vraća iz svjetskog rata potpuno slijep i mjesto da padne na tuđa leđa diže se na vlastite noge, polaže doktorat i od- vjetnički ispit, da mu se ispitatelji dive, otvara vlastitu kancelariju i druge za- posluje, vodi parnice, da se sudci i odvjetnici čude njegovom pamćenju i oštrini kriterija, te mu ne izbjegne ni najmanja sitnica pojedinih paragrafa. Stavlja ga za uzor svima, kojebi za- desio tragičan udes kao pokojnika da ne klone duhom već da se hrabro pouzdaju upomoć Božju i vlastite sile. Ime Dr Marina Smrkinića, slijepca- advokata spominjat će se dugo u pravničkim analima. Pokojnik ostavlja ucviljenu udovu i rođenog brata Nada, koji energično vodi škver pokojnog svog oca Marina Smrkinića, jednoga od poznatih korčulanskih brodogradi- telja. P. u: m! NARODNA _ SVIJEST 5 Ožujka 1941 Broj 10 Milodari. Na počast uspomene + Dr. Marina Smrkinića mjesto vijenca na grob udijeliše Javnoj dobrotvor- nosti za siromahe u Korčuli: V. Be- nussi i. nepučad Smrkinić Din 50, Obitelj Petra Glavočić50, Braća Marin, Don Spaso i Božo Fabris 300, Obitelj Dr. Ante Franulović - Blato 100, Obi- telj Mlinarić 100, Toma Stanić, trgo- vac 100, Peručić P. Jakov. 20. Povijest Korćule. Kao tridesetšesta knjiga zbirke ,Djela“ Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, iza- šla je velika radnja našeg sugrađa- nina profesora gimnazije u Dubrov- niku dr. Vinka Foretića ,Otok Kor- čula u srednjem vijeku do 1420“. U prvom dijelu obrađena je povijest Korčule od najstarijih vremena do 1420. na temelju svih do sad pozna- tih povijesnih izbora; u drugom dijelu prikazan je unutrašnji život otoka u tom razdoblju kao statut, uprava ko- mune, zakonodavno tijelo i staleške razlike, obrana komune i njene voj- ničke obaveze, ropstvo, agrarne pri- like, stočarstvo, šumarstvo, obrt, trgo- vina, pomorstvo, odnosi s ostalim ze- mljama, javne financije, grad i njego- ve građevine, stanovništvo, naselja, jezik u javnom životu, crkvena poli- tika. Cijena knjizi je 130 dinara, a nabavlja se kod Akademije u Zagrebu. KOTOR. Pepeljuga“ kazališna baj- ka u 5 slika od S. Širole. Dne 23.i 25. februara ov. god. u prostorijama Kat. Akcije članice ženskog ,Doma- goja sa. uspjehom su odigrale ,Pepe- ljugu“ tako da su je na zahtjev pu- blike ponovili. Dali su dvije dnevne i dvije večernje predstave. Režija de- kor, garderoba i maska bila je u ru- kama rutiniranog i iskusnog kaz. rad- nika Kazimira Lenac, koji je ujedno kreirao ulogu kralja. ŠKOLSKI PRIBOR dobije svaki đak u najvećem izboru kod najveće papirnice i knjižare JADRAN DO BR O NJA Placa Kralja Petra Zel, 194 (Priv. 195). ODGOJ SAVJESTI Odgoj savjesti* po nauci sv. Ivana Krizostama. Napisao Dr Lazar Rossel. Prenašamo iz predgovora o važnosti ovog pitanja. Zakon je objektivna i izvanjska norma naših čina, savjest je subjektivna, nutarnja i bližnja nor- ma preko koje zakon istom dobija svoju obvezatnu moć za pojedinca. Savjest primjenjuje opće moralne principe na konkretne čine, te stoga igra centralnu ulogu u kršćanskom ćudorednom životu. Naša vremena postaju sve više slična onima prvih kršćana. Onda je Crkva vodila borbu protiv cijelog po- ganskog svijeta, da bi ga dovela u krilo kršćanstva. Danas je njezina zadaća sačuvati današnjem svijetu kršćanstvo i zapriječiti njegovu apo- staziju u poganstvo. Možda više no ikada, osjeća se danas potreba za obnovom života po kršćanskim ćudo- rednim načelima. Ta se obnova ne da zamisliti, a da se prije ne probu- de i odgajaju savjesti kršćana. Cilj je ove radnje prikazati sv. I- vana Krizostoma kao odgajatelja sa- vjesti i ličnosti njegovih slušalaca. Radi toga iznaša iz njegove nauke samo one zasade, koje su u vezi s odgojem, naime njegovu nauku o savjesti i o slobodi volje, te glavnu skrb posvećuje pitanju, kako je sv. Ivan odgajao savjest svojih slušalaca. Radnja je razdijeljena u tri dijela: 1. ,O savjesti uopće“, po nauci sv. Ivana. 2. ,Neizravni odgoj savjesti“ paralela između rada sv. Ivana i smjernica, što ih nova psihološka istraživanja za odgoj savjesti predla- žu. 3. ,Izravni odgoj savjesti“ t. j. sredstva, kojima se sv. Ivan u svom radu služio. U uvodu pisac nam prikazuje život i djela velikana, jednog od glavnih crkvenih naučitelja istočne crkve sv. Ivana Krizostoma, a onda navađa izvore i svu literaturu kojom se je pri ovoj radnji poslužio. * Može se nabaviti i kod Dubrov. Hrvat- ske Tiskare ili kod auktora — Beograd, Hadži Melentijeva 75. Str. 88. Cijena 20 D. Širite ,, Narod. Svijest, Pokušaj naučnog opravdanja Židov Karlo Marks i njegov prijatelj Engels, sin bogatog industrijalca, pokušali su dati znanstve- no obilježje komunističkom sistemu. Prvu ulogu ima Marks, pa se naučni komunizam i zove marksizam. Suradnja Engelsova je bila vrlo tijesna. Marks jeu Engelsovim očima ,genij“. Nema dvojbe, da životne prilike utječu na osni- vače raznih sistema. Sjetimo se, da je Marks po krvi Zidov. U djetinjstvu je pokršten na protestansku vjeru. U mladosti je puno proučavao Epikurovu filozofiju. Ni on se nije mogao oteti revolucionarnom duhu, koji je onda strujio Europom. Nešto narav, a nešto životne prilike, učinile su ga pristašom revolu- cionarnih pokreta. Bavio se novinarstvom. Bio je vješt teoretik, ali ne originalan mislilac. Više je bio eklektik. Prvi je kamen svog sistema uzeo od /. Hegela (1770.—1831.). Hegel je idealist. Ovaj svodi sve, što postoji na apsolutnu ,ideju“. Apsolutizam ideje, mi- sli, duha. Materija, kao različita od duha, ne postoji. Ono što je misaono, razumno, to je stvarno. I pri- roda je samo pojava te jedne i jedinstvene stvarnosti, ideje. Materija se utapa, iščezava u duhu. Hegel tordi, da je ova ideja ili misao u nepre- stanoj evoluciji. Vječno se mijenja. Promjena nastaje po stalnom zakonu razvoja, po snazi suprotnosti, na osnovi dijalektike. A to se događa trostrukim kretom : unutarnjim, vanjskim, vanjsko - unutarnjim. Tako imamo : ideju (teza, afirmacija), koja kretom van sebe negira samu sebe, postaje drugim bićem (negacija, antiteza), pa konačno dolazi do novog, savršenijeg stanja, spoja prvog i drugoga stanja u savršenije jedinstvo ((negacija- negacije, sinteza). Evolucija je ideje prema tome pravilna. Po tome i evolucija svega. Prirodni, historijski, socijalni red morali bi se svesti na spomenuti kalup. Ljudski duh uvjetuje ma- terijalni razvoj čovječanstva. Po toj dijalektičkoj metodi razvija se na pr. pšenično-zrno (zrno-biljka- plod) ; razvija se i odgoj (nesavršena sloboda dje- teta - zapt- savršena sloboda građanina) ; razvijaju se historijsko - političke činjenice ( jedinstvo despoti- zma - razdvojenost demokracije - parlamentarna mo- narhija). Dijalektika je dakle simbol i faktor pro- mjena, nestalnosti, vječnog zbivanja. Ona opravdava relativizam svega, revoluciju. Hegel je dao prvenstvo duhu, misli. To lako dovodi do zaključka, da postoji Tvorac kao prva misao, vodilica svega. Marksu ti i njemu slični izvodi nijesu išli u prilog. Materijalist Ljudevit Feu- erbach (1804. — 1872) pomogao mu je izvući se iz neugodnog položaja. Ovaj baca s prijestolja duh, ideju Hegelovu, a stavlja materiju. Hegel je zanijekao materiju, Feuerbach niječe duh (kao raznorodan s materijom). Po njemu je materija jedina stvarnost. Mišljenje i htijenje su proizvodi materije, sekrecija mozga i živaca, Sve idejne tekovine čovječanstva kao filozofija, religija, književnost, umjetnost su plod materijalnih, gospodarskih prilika. Ove ih prilike stvaraju. Sto prelazi materiju, nadosjetni svijet, ne postoji. Marks je objeručke primio od Hegela dijalekti- ku, od Feuerbacha materijalizam. Tako je nastao dijalektički materijalizam. Marks se s njime služi, da dokaže ispravnost komunističkog vlasništva. Kod primitivaca, veli Marks, to jest kod pastirskih i no- madskih naroda postojao je komunizam života, rada, vlasništva: zemlje i oruđa. Kasnije se prešlo na pri- vatan rad, dosljedno privatno vlasništvo. Poslije ove teze i antiteze sada dolazi sinteza, jer u tvornicama i velikim gospodarskim poduzećima vlada kolektivni rad, dakle po zakonu evolucije treba da iščezne pri- vatno a da zavlada kolektivno vlasništvo. U tome je srodnost, prava primjena nauke, po kojoj materi- jalne prilike stvaraju ideje socijalnog uređaja. I da- našnje borbe klasa su znak i faktor prelaza priva- tnoga vlasništva u kolektivno. One pomažu trans- formaciju. To je u glavnim potezima marksizam. Spoj di- jalektičke metode i materijalizma na historijskom polju, socijalnom redu. Materijalne prilike su baza sve- ga socijalnoga zbivanja. Stoga se marksizam može nazvati materifalistički historizam. Sve se svodi na materiju. Ona je uzrok same sebe i svih stvari. Duh je samo viši razvoj materije. Ne poznamo ništa osim materije, jer ne postoji ništa raznorodna s materijom. Za kriterij istine vrijedi samo materijalna akcija. Gospodarska proizvodnja jest vrhovna vrednota. U- mjetnost, filozofija, religija i druge tekovine duha su samo luksus. Uopće sve je na svijetu neprestano gibanje materije. Sve su socijalne prilike otsjev go- spodarskih prilika. Kakvo je stanje produkcije i diobe tih produkata, takve su i socijalne prilike. Nestalne jedne i druge. Zato je sve relativno. Nema stalnih istina, dogmatskih formula. Dr. J. Kuničić