s, i Strana 2 Refleksije pri ,,Izložbi Pomorstva“ Mi Dalmatinci vrlo dobro poznaje- mo more. Kad smo bili djeca, svojim ručicama brškali smo po njegovoj po- vršini i uživali smo u njegovim mje- hurićima. Kad smo bili dječaci, s kamena, s barke skakali smo u more da iznjorimo malo voge. Veselo smo mješali rukama jagmeći se, tko će bolje plivati i brže doći određenom cilju. Kad smo stupili u muževno doba, s barkama i barčicama vječno smo bili na moru, da parangalićima i mre- žama uhitimo ribe. Pri šiloku i maest- ralu bili smo u svojim gucima i po- hlepno smo jedrili ugodno odmičući od jednog do drugod kraja. Kad smo bili u školi, jedva smo čekali, da do- đemo na more i da na moru nađemo odmora i okrijepe. Kad nas zaokupi životna borba raznim zvanjima opet smo hrlili na more, da nas utješi. U jednu riječ od zipke do groba srce nam kliče: More, moje divno more! Poznavao sam jednog kapetana, koji je došao kući poslije 50 godina plovljenja po moru. Upitao sam ga, kako mu je kod kuće. On mi odvrati: .Fali mi muzika, a ostalo mi je do- bro!“ Kad ga upitah, o kojoj to mu- zici govori, reče: ,Fali rhi, kad se probudim, lupanje valova o korito broda. Ovo je za mene bila: divna muzika!“ Kad je ovi kapetan bio na samrti, upitah ga, što bi bio, kad bi se opet rodio. On odvrati: ,Kapetan i ništa drugo. Trpio sam, ali sam i uživao!“ Pomorci moga kraja jutrom i večerom prvi svoj pogled bacaju na more i po njemu znadu, kakav će biti dan, kakva će biti noć. U dubrovačkoj Sponzi nalazi se izložba pomorstva. Razgledajući one slike, promatrajući onatjelesa vidimo ljepote i strahote mora. Tu su modeli parobroda od lakiranogdrveta. Rekbi da su ovi parobrodi neke igračke na zrcalnoj površini mora. Kad pak ba- cimo pogled na one slike, koje pri- kazuju jedrenjake slomljenih arbula, poklopljene strašnim valovima, tada lako možemo sebi predočiti, da i oni lakirani modeli kriju u sebi strahote mora. ' U istinu pravi pomorski život od- razuje se na jedrenjacima. Tu nema mašine, kojaih pokreće. Jedro je sve. Svaki dašak vjetra jedrenjak mora, da iskoristi, a pri oluji, da upotrebi što manje jedara. Mornari na jedre- njacima nemaju mira ni počinka. Čuo sam od pomoraca ovi događaj. Jedan jedrenjak zapao je u oluju u Atlan- skom oceanu i mornari nijesu spavali punih 8 dana. Jedan mornar teško je bolovao od zuba. Kad je poslije oluje zaspao kao zaklan, drugovi su mu špagom vezali zub, a drugi kraj špa- ga vezali su za njegovo stopalo. Kad je ovo bilo gotovo, uboli su ga u nogu iglicom. On se je pružio, a zub je bio izvan vilica. Mornar je i dalje. spavao, kao da ništa nije bilo. Kad brod zapane u oluju, mornari ne gube duha, već junačkim svojim mišicama drpe konope, potežu jedra, te ne žale, ako su mokri i gladni, Kad pak stignu u određenu luku, zaborave jade i o- pet su veseli i nasmijani. Na rečenoj izložbi ima slika naših pomoraca i armatura. Divota ih je vidjeti. Svi su ozbiljni, lice im je puno bora, ali svi odaju neustrašivo srce i dobrotu svoje duše. Oh koliko bi oni znali pripoviđeti, kad bi im grob usta otvorio. Mi koji u tim slikama vidimo svoje drage, iskreno žalimo što su nas tako brzo ostavili. Razgledajući izložbu čuje se glas mora: Po meni ste jaki i po meni ćete vječno biti! Pri ovome glasu mi se klanjamo izloženim predmetima i u srcu odnosimo snagu, nadu i utjehu. Ivo Stanoš, notar NAOČALE za svačije OKO možete dobiti kod optičara BOGDAN-Dubrovnik Zeiss Punktal samoprodaja. Tel. br. 272 Gospodarska štedionica Središnjica: SPLIT Podružnice: DUBROVNIK i MAKARSKA Najveći dalmatiuski novčani zavod na zadružnom polju. Nove uloške na štednju ukamaćuje najpovoljnije te ih u svako doba isplaćuje u cjelosii+ Otvara tekuće račune. — Daje kratkoročne zajmove. Lombardira sve državne papire. — Kupuje, prodaje vrijednosne papire, devize i valute uz dnevne tečajeve. — Obavlja naj kulantnije sve bankovne poslove. — Odlične izravne veze u zemlji i inozemstvu. PRODAJA SREĆAKA DRŽ. KLASNE LUTRIJE NARODNA _ SVIJEST Oosani 1941 Broj 11 Pisma iz naroda TRSTENIK - PELJEŠAC. + Ante Skaramuča trgovac vinom umro je u Dubrovniku 2. Il. od teške bolesti, upale srednjeg uha. Vijest o njego- voj smrti, zaprepastila je u Trsteniku svakoga, koji je poznavao i Antu, a osobito rodbinu i prijatelje. Pokojnik je bio na daleko viđen i štovan, zbog toga, što je bio duševan u svojem poslu, te nikome, a pogotovo svojim mušterijama, nije učinio ništa na žao. Nije se mogao nitko potužiti na nje- ga, pa ni najveća sirotinja, od koje je pokojnik kupovao vino za svoju trgovinu, nego je dapače mnogoj si- rotinji pomogao, te bi govorio: ,Neću da ti tvoje odnosim, već da platim bolje, nego će ti drugi platiti“. Zbog toga bio je obljubljen od svih, koji su ga poznavali. i koji su k njemu dolazili. Dne 4. veljače, kad je javljeno, da će pokojnikovo tijelo biti dovedeno iz Du- brovnika u Trstenik, okupilo se je mnoštvo naroda sa svih strana i u- daljenih sela da oda počast čestitom pokojniku. Netom je parobod ,Soča“ sa zastavom na pola stijega pristao uz obalu, odani prijatelji odmah po- hrliše da iznesu svog neprežaljenog Antu, a Potomska glazba zasvira ža- lobni marš. Mrtvo tijelo odnesu naj- prije do kuće pokojnikove, da se rod- bina i prijatelji s njime oproste. Od kuće pak svrsta se povorka na čelu s Potomskom glazbom, te mnogi vi- jenci i sprovod krene prema crkvi župe Trstenik. Mjesni župnik veleč. Don Marko Tomašić uz asistenciju župnika iz Kune viIč. Don Mata Mi- lić i njegovog kapelana veleč. Don Mirka Talaić, održaše mrtvačko opi- jelo, a zatim je tijelo odnešeno u rodno mjesto .pokojnika...,Pijavičino“ na sahranu. Putem do vrha , Prijevor“ nošahu ga Trstenjani, pa onda Pija- vičani. Kroz mjesto Pijavičino, formi- rala se povorka s glazbom prateći pokojnika sve do groba. U sprovodu kroz Pijavičino priključi se veliki broj prijatelja pokojnikovih s rodbinom, te školska mladež sa svojom učitelji- com. Nezaboravnom našem pokojniku bila laka zemlja. P. u m! IZ KONAVALA. Konavosko polje rijetko je kada bilo tako dugo pod velikom vodom kao ove godine. Radi toga još nije ništa obrađeno ni zasi- jano. Ako voda još ostane onda će izostati proljetne radnje i neće se upće moći zasijati proljetni usjevi. A fali sada dosta i radne snage. Marča- nih bura još nema da isuše zemlju, a kiša se navraća gotovo svaki dan, pak eto novog jada i nevolje. Radnje na bušenju tunela nasta- vljaju se. Izdubeno je s morske stra- ne oko 20 metara, a do 2000 metara ima još dosta posla. Nove radnje i ustanove. Stočna am- bulanta bit će ustanovljena u Konav- lima, a prvih dana aprila započet će se radom oko uređenja ,Ljute“ za elektrifikaciju Konavala. Općinsko Vijeće sazvano je za 16. o. mj. Osim proračuna pozabavit će se i pitanjem prehrane jer se osjeća velika oskudica živežnih namirnica. Za naše vino interesirala se je i Gospodarska Sloga iz Zagreba a još više domaći trgovci, koji plaćaju crno vino po 55, a bijelo po 65 dinara od stepena gradacije. SKOPLJE. Proslava sv. Vlaha. »Blagovijest,“ lijepi nabožni časopis što već 14 godina izlazi u Skoplju svakog mjeseca, u svom broju od marta o. g. donaša i ovu kratku vijest: »Dne 3. veljače proslavili su skopalj- ski Dubrovčani svoga zaštitnika sv. Vlaha. Bili su svi na sv. Misi, koju je služio župnik preč. g. A. Kordin. Ovaj je održao itoplu propovijed o zna- čenju svetkovine. Tako su naši Du- brovčani svugdje vjerni svojim lijepim tradicijama. ARENI na at dA LN Jutro na Crnome moru Kositar se noći topi... Zora tija Galebove budi između stijena, Lice ruseć bl' jedo pospani' pulena Poput ružičasta, svježa preludija... Rub iz mora pupči sunčeva kotura, Usijan ko rubin... Raste sve po malo... Pučina se lašti kaon' ogledalo, Pod kupolom topla zlata i azura... Čežnje vrelo cv'jeće, nosiš meni Sunce, Iz Tormina slavenskog mi don'jelo ti, Gdje si poljubio mramorne vrhunce I oprao lice u njeg' voj Ljepoti; Te i Morem Crnim Ona plamti, slja, Al za tajnu nitko ne zna neg' ti i ja! ELMOT BONA LN Nena LA LN LA LL LA LL NL LA LN NL LA LANA LA NN Nene LAN LENS OSA NNLELNA SONO NOALONA E &oratok Osvrt "na »Nnaučnost« marksizma Neka se komunistički simpatizeri ne naljute. Marksizam sadrži u sebi bakcile neistine. Ruši se po neumoljivom zakonu raspadanja, po kojemu se ruše svi sistemi, koji uključuju u svojim bitnim tezama ap- surdne tvrdnje. Pada od prve do zadnje nauke, baš zato što mu je nesolidna baza. Kuća sagrađena na pijesku, kula u zraku. Onaj dijalektički zakon kao premisa tolikih za- ključaka nije nego prosta tvrdnja. Temelji se na kri- vom stanovištu: ukalupivanja činjenica po formula- ma. Svaki naime normalni um zaključuje, da se for- mule izvode iz činjenica, a ne činjenice iz formula. Ako se pojedine etape razvoja na bilo kojem polju razvijaju u sličnosti s onim procesom teze, antiteze, sinteze, to još ne znači, da se ta formula može pre- nijeti na sve pojave ljudskog zbivanja. Kombinacija razvoja po formuli je samo slučaj. Ta formula os- taje u glavi mislioca, bolje reći: sanjara. Uzmimo primjer zrna, da vidimo kako je pri- mjena samovoljna, fantastična. Zašto se razvoj zrna u biljku ima zvati negacijom zrna? Negacija je zrna njegovo uništenje, recimo kada ono izgine. Biljka, koja se razvija iz zrna, a još više plod, dosljedno i daljni razvoj, jest prava afirmacija zrna. Ako se iz zrna razvija biljka, a biljka daje plod, vidni je dokaz, da je u zrnu bio neki životni princip, o kojemu je ovisio razvoj, i koji je uspio. Taj princip je nešto više nego prosta materija. On je izvorom daljnog razvitka. Biljka je afirmacija zrna, plod pak još jasnija afir- macija biljke. Plod je dokaz razvojne moći biljke. Kada plod sazrije, opet rađa novu biljku. To nije u duhu suprotnosti, revolucije, koja ide k destrukciji, već u duhu stvaralačke evolucije. Suprotnost, nega- cija nikada nije plodna, ako nema sposobnosti su- radnje na nečemu što je pozitivno, afirmativno. Primjer odgoja malo vrijedi. Dijete treba od- gojiti. Doba djetinjstva ne smije se ni zvati doba slobode, kao odlazna točka daljnog razvoja, jer baš je dijete rob svojih hirova, raspoloženja, osjećaja itd. Zapt pak nije negacija slobode, već usavršavanje slo- bode. A zašto sedoba zrele slobode ima zvati negacijom zapta, kad baš prava sloboda uključuje podložnost onomu, što je više? Uostalom, što je glavnije, gdje su danas, poslije tolikih odgojnih sredstava, ti građani sa zrelom slobodom? U autarhijama? Pod komunističkom diktaturom ? Po snazi dijalek- Ona bi se morala konformirati formuli. Formula je međutim ostala u glavi, a protivna činjenica u stvarnosti. Smiješno bi bilo navesti primjer o oblicima vladavine, jer dands svatko zna i osjeća, da je centralizam i despotizam najobičnija vladavina. Gdje je taj ideal sretnoga pravednoga parlamenta- rizma P Zar ne će i u buduće biti uvijek razloga, da barem s nekima, u nekim časovima narodne povije- sti, jedino sila bude u stanju održati red i mir? Oblici se vladavina toliko mijenjaju, baš u našim danima, da se ne može bez sažaljenja čuti maštanje o nekoj jedinstvenoj, savršenoj vladavini, koja je nastupila kao sinteza, ideal. Ni primjer o vlasništvu ništa ne dokazuje. Ko- liko je trajao taj život nomadskih i pastirskih naro- da u kolektivnom radu i posjedu? Znamo stalno, da je privatno vlasništvo činjenica, koju povijest čovječanstva bilježi na svojim prvim stranicama. Djelomično kolektivnog rada i posjeda bilo je uvijek, i uvijek će biti. Današnji pak kolektivni rad u tvor- nicama, na koji Marks upozorava, tek je jedan dio rada. Gdje su privatni radovi seljaka, obrtnika, sa- mostalnih radnika u drugim granama djelatnosti ? Pa i ga radnike u tvornicama ostaje i pravo i korist tičke metode zrela sloboda bi imala biti činjenica. privatnog vlasništva. Slijedi. dr. J. Kuničić