Sir 2

Arhidjakon Antun Ružić (Rosaneus)

osloboditelj grada Korčule god. 1571.
i Piše: Vicko Lisičar

Korčulani, ponukani vatrenim riječima, a osobito
sjajnim prinio lo junal ai ljubitelja domovine
kanonika Ružića, svi dim pograbiše oružje i odmah
se bez okljevanja popeše na gradske zidine i tvrgjave,
spremni i pripravni, da podnesu sve za spas i slobodu
svojih i svoga rodnoga grada. I u pravi čas, jer nije
trebalo dugo čekati, dok su se neprijatelji približili, te
se usidrili i primakli lagje kopnu. Sam nam Ružić
očituje, da je turska ir luči a a (dva-
deset) velikih brodova (Triremes) jepo e ili:

ije. e nar vije ako je Oluz:
Mito t ele Bele po mipoeieli, kk zlpoijia.
nuvši istočno pregragje grada Korčule, mjesto zgodno
za tabor, kako su stali Turci svim vrstama oružja
osvajati grad sa kopna i sa mora. Korčulana je napro-
tiv bilo, po iskazu samog vogje Ružića, posve malen
broj od 153 (stopedesetri) sposobnih da nose oružje i
da se s njim služe, koji bi mogli, da odole neprija-
teljskim navalama i da ih odbijaju; ali usprkos toj
svojoj manjini odlučiše tvrdo, da će pobijediti ili radije
umrijeti. A nemoćni starci, žene, dječaci i djevojke
pomagahu borcima ne samo svojom nazočnošću i so-
koljenjem, nego im 'još donašahu pomoć koliko su
mogli, pružahu oružje, čuvahu straže, snašahu sum-
porni prah i olovna zrna na zidine, žene čak zamje-
njivahu muškarce u borbi, te napokon izvršivahu sva
vojna djela ne štedeći nikakav trud u koliko mogahu
po svojoj dobi ili slabosti. Megjutim borba se je vodila
na obje strane velikom žestinom ; te niti su Turci išta
popuštali u mavaljivanju i osvajanju grada, niti su
Korčulani pod vodstvom i hrabrenjem vogje Ružića
malaksali, da se brane i odbijaju neprijatelja; pa nije
bilo nikakvo mjesto i nikakvo vrijeme bez jakog vo-
jevanja. Čujmo samog vogju Ružića, kako opisuje
dotičnu borbu: ,Neprijateljske troveslice zbijene, a
gonjene silom vjetra i naporom veslača vrlo brzo do-
letješe pod same zidine na topomet, a skoro, kad su
vidjeli, da naši na njih bacaju strijele iz ratnih sprava,
čula se je ujedno vika ljudi, buka trubalja i grmljavina
bombarda. Tada manja zrna odzvanjahu proti zidovima
i pregradama i krovovima kuća poput tuče (grada), a
strijele oponašahu kišu. Gvozdene pak sprave drmahu
zgradama; iz mužara su. takogjer dolazili vrlo pogi-
beljni meci. Niti su prestajali džiliti“ — Tijekom ta-
kove ljute i žestoke borbe izmisli vojskovogja Ružić
jedno zgodno srestvo, da preplaši neprijatelja i oduzme
mu nadu za osvojenje grada. Naredi, da sve žene, starci
i djeca, koliko ih je god bilo u gradu, navuku na se
kacige, oklope i druge vojničke odore, te im zapovijedi,
da se tako obučeni popnu ma zidine gradske, i izlože
neprijateljskom pogledu. I u sretni čas! Ta prividna
vojska staraca, žena i djece ljuto prevari neprijatelja,
jer ugledavši Uluz Ali toliko mnoštvo novo oružanih,
pomisli da su to po izbor junaci i klone duhom. Ovo
iskazivahu zarobljeni Turci i pribjeglice samom Ružiću.
Megjutim za goru nesreću Ulaz Ali zapuše nenadno
žestoki sjevernjak-bura, vjetar, kojemu je izložen cijeli
položaj grada Korčule, te mu izvrgne pogibli cijelo
brodovlje, koje gonjeno silom vjetra udaraše o zidine
gradske. Buduć Uluz-Ali s tim izgubio mađu, da će
kroz malo dama i bez velika truda i pogibli osvojiti
grad, da ne bi gubio vrijeme zgodno za vršenje drugih
važnijih ratnih podviga, vas ogorčen s neuspjeha na-
redi, da se vojnici ukrcaju u lagje, te sutradan poslije
svoga dolaska otplovi sa svojim brodovljem. Turski
vojnici prije nego se ukrcaše u svoje lagje opljačkaše
pregragje Korčule: Gornji i Dolnji Varoš, sve crkve i
mnoge kuće spališe kao i sve lagje na brodogradilištu.
Neki su se od tih vojnika bili zaletili do bližnjeg sela
Zmova, te ga opljeniše i popališe. Na posljetku spa-
liše dominikanski samostan i crkvu sv. Nikole, u čijoj
blizini ukrcaše se u svoje brodove. I tako se grad
Korčula slavodobitno oslobodi svog velikog i ljutog
neprijatelja nakon jednog dana i cijele noći neprestanog
ljutog boja. Grad bude sačuvan od neminovnog. opus-
tošenja i razorenja, a gragjani od smrtne pogibli ili
stalnog dosmrinog ropstva.

. Ružić dalje ističe u svom djelu, da je svaka od
onih 20 neprijateljskih lagja bila od njih oštećena,
dapače, da su deset od tih morale biti odvučene od
drugih, a po nekom pribjeglici doznade, da je 180
turskih vojnika poginulo u ovom boju, a isto toliko
bilo zarobljeno. Ipak mora bit bio veći broj od pogi-
nulih, jer su Turci bili bacili u oganj sve svoje mrtve,
prije nego su se ukrcali u lagje. Naprotiv od strane
Korčulana, napominje vogja Ružić, da su poginula
samo dvojica, a da je bilo šest lako ranjenih muška-
raca, i toliko takogjer žena, dok nitko od gradske po-
sade nije bio zarobljen.

Povjesničari Farlati - Coleti nava aju, da su one
korčulanske žene obučene u mnškojačko odijelo i
naoružane, kaošto ostalo mnoštvo djece i staraca, koji
su svi bili na zidinama izloženi pogledu neprijatelja,
da im zadadu strah, dale povoda onoj šaljivoj priči,
koja je sklopljena na ovaj način: Grad je bio ne samo
potpuno lišen obrane vojnika, nego je bio napušten
od svih ljudi, koje strah bijaše natjerao u bijeg, pa je
tako ostao posve pust, a jedine su tu žene bile, koje

dlatne nakite

 

najmodernije i uz najniže
ISO E Da Uajmiće
==
cijene maći će te kod
SIDRO REV OO NOPIKON
===

NARODNA SVIJEST.

zaboravivši žensku slabost, te odjenuvši se muškarač-

kim ruhom i duhom izložile su svoja tjelesa, te su
ustrašivo odoljevale navalama neprijatelja i sili e:
ate-

ima i bacajuć na _njih strijele, kamenje i džilite (krat
opija) svake vrsti, tako su umorile barbare, da su i
prisilile, te odustanu od opsjedanja. Zatim spamenti
povjesničari proslijegiuju : ,U ovu je priču tijekom vi-
jekova ne samo narod vjerovao, nego je takogjer razni
pisci slavljahu u svojim spisima; a bilo ih je, koji su
prispodabljali korčulanske žene sa starim Amazonka-
ma. Dogogjaj vrijedan osobitog spomena. Kad bi bio
istinit, ne bi ga bio mogao premučati Antun Ružić,
koji nije bio samo nazočan pri obrani grada i pri vo-
gjenju svih stvari, nego je svemu tome bio na čelu i
napisao izvješće o cijelom boju.“ Ovako spomenuti
historičari, koji istodobno priznavaju, da im nije bilo
moguće naći cijeli Ružićev opis, nego nešto malo ulo-
maka. Grijehota, jer da su mogli imati i pročitati čitav
opis borbe, bili bi morali djelomično ustvrditi, da,
iako je bilo boraca muškaraca, nije ih bilo mnogo,
već sasvim malo, i da oni sami bez pomoći svojih
žena, ne bi bili mogli niti onaj jedan dan odoljeti
onakvom napornom trudu i borbi. Bili bi morali pri-
znati ono, što je vogja Ružić naglasio u svojem djelu,
da su se na nekim mjestima i žene uistinu borile
proti nepritatelju.

Da su pako bile ostale u gradu samo žene
ostavljene od pobjeglih muškaraca, te da su se one same
borile, ne odgovara dakako istini. Sam vogja Ružić i
nehotice to obara, kada 'u svom djelu potanko nabraja,
da je bilo 153 muškarca. On je dapače svakoga po-
jedinca borioca spomenuo njegovim imenom i prezi-
menom u svom djelu i naglasio, da su sudjelovali u

1
kuri se s najvećim oduševljenjem oi ops

«borbi: pet svećenika, 21 plemić, 66 gragjana i stano-

vnika, 10 Blaćana, :8 Pupnaćana, isto toliko Lumbar-
gjana i 85 Žrnovaca — svega dakle 153 muškaraca
sposobnih za oružje, i koji su se borili neustrašivo i
ustrajno kao pravi junaci. Bez sumnje ovi branitelji
svoga grada, kažem ovi junaci ne bi bili mogli odo-
ljeti teškom ratnom naporu tijekom cijelog dana i noći,
da im nije bilo pomoći staraca, dječaka i žena, koje
su znale i nadomjestiti kojeg borca. I suviše, ove su
žene hvala dosjetci vogje Ružića doprinijele, da preo-
bučene zavaraju i pristraše neprijatelja, te se okani
daljnjeg opsjedauja grada; pogotovo kad je i elemen-
tarna sila — jaka bura zaprijetila njegovim brodovima.

još zatražite novi ilustro-

Slijedi.
DANA zani cjenik VRTLARIJE

I RASADNIKA ,BRAĆE KUMAN“ VINKOVCI.

Pisma iz naroda.

KOTOR. Proslava So. Vlaha. Dubrovčani na-
stanjeni u ovom starodnevnom gradu proslavili su za
prvi put ove godine festu Sv. Vlaha. [aicijativu za to
dao je g. Branko Drobac a kao festanjuli birani su g.
Dr. Stjepo Vukasović advokat i g. Marko Bujević šef
Carinarnice. Ovi su se pobrinuli da sakupe lijepi broj
učesnika na skupnu večeru u otmenom lokalu, koja
je potpuno uspjela jer nije falilo svih dubrovačkih
specijaliteta, naročito nabavljenih. Bilo je dosta humora
i dobrog raspoloženja a svi su sa zadovoljstvom spro-
veli nekoliko ura u onom improviziranom dubrovačkom
ambijentu. Sve je dobro uspjelo i ostavilo kod svijeh
najbolji! utisak i nadu da će se dojduće godine festa
još bolje organizovati.

Korizmene propovijedi drži u katedrali sv. Tri-
puna mp. O. Valerijan Brusić, franjevac svake Srijede
Petka i Nedjelje.

ZAGREB. Ovogodišnja proslava sv. Vlaha u
Zagrebu nije na žalost bila organizovana, kako bi mo-
rala biti, već je bila razdijeljena u tri grupe. Prva grupa
Dubrovčana i Bokelja, izabravši Dubrovčanina i Bo-
kelja za festanjule, dala je otpjevati Veliku Misu u
Kaptolskoj Crkvi, a večera je bila u jednoj gostioni,
gdje ih je bilo 40 na broju. Druga grupa ,Dalmatinski
Skup,“ dao je odslužiti tihu Misu u Grkvi sv. Vlaha,
i u večer priredio zabavu sa plesom uz ulaznicu od
Din. 70 (sedamdeset) za garderobu i stol. Ta je pri-
redba mimogred budi rečeno, financijalno dobro ispala,
ali su se Dubrovčani mogli izbrojiti na prstima jedne
ruke, Treća jedna grupa sakupila se samo uveče u
jednoj restauraciji na Savi, gdje su uz čašicu dobrog
vina uživali svježi i čisti zrak Save. — Svaki će pravi
Dubrovčanin, kad ovo pročita, opaziti, da ovakovo
svetkovanje nije u duhu: dana Sv. Vleha, pak se je
stoga i veliki broj uglednih Dubrovčana ustegao 'i
ostao da se kod svoje kuće veseli. Dan $v. Vlaha bio
je uvijek, a takav mora i ostati, dan veselja, mira i
slobode, dan kada je bilo slobodno dolaziti u Dubrov-
nik i onim osobama, koje inače nijesu smjele u grad
dolaziti. Za to za ovaj dan moraju se prethodno svi
Dubrovčani sakupiti, lijepo dogovorno imenovati fes-
tanjule, koji će se pobrinuti da se u pristojnom lokalu
nagju svi na okupu, bez ikakvog obzira na sva mo-
guća razmimoilaženja. Na dan sv. Vlaha 'svi su
Dubrovčani samo Dubrovčani. Ako Bog i nas Sv.
Vlaho dade zdravlja nadamo se do godine" da će drug-
čije biti, a ovo budi rečeno u sasvim dobroj namjeri.

»Dubrovčanin“.

 

 

4

 

Tko hoće da nešto kupi u Zagrebu
a slanuje u prevlaci može si od sada ija putni

trošak. Sve što trebate mi ćemo Vam mabaviti. Jamčimo
za najsavjesnije Ivani PedliejeM 6 Pišite još
danas na adresu: ZAGREB ZA SVE* u Zagrebu,

Demetrova ul. 3.

 

 

MLINI (Župa). Preuzvišeni biskup za gradnju
zvonika. U nedjelju, dne 18. o, mj. došao je u našu.
župu preuzv. dijecezanski biskup, da potakne maroć.
i izvrši dogovor o pristupanju gradnji novoga zvonika
Preuzv. Natpastira dočekao je marod čitave župe si)
crkvenim barjacima i religioznim društvima na čelu si
župnikom Ud don Perom Šantićem. U crkvi je preuz.
višeni održao kratak govor, a zatim blagoslovio nov.
moćnik za česticu drva sv. Križa, što im je on san!
darovao. Nakon dovršene službe božje, protumačio je
pred crkvom sakupljenom narodu nacrt novoga zvo i
nika, izvjestio ga o dosađa raspoloživim sredstvima
obećao svoj novčani doprinos i pozvao župljane, di!
pripomognu radnom snagom da se započne gradnjom |
Narod je sa_ velikim zanimanjem slušao izvještaj b
obećao svoju saradnju. Veleč. župnik je na to zahvaliq
preuzv. biskupu na poticajima i zauzimanju, a preuzv,
biskup je pohvalio zasluge preč. Šantića za akciju oko
podizanja zvonika. Sakupljeni narod s oduševljenjem:
je pozdravljao preuzv. biskupa, koji, kao pravi Nat.
pastir dolazi megju svoje vjernike, da se na sasvim;
demokratski način porazgovori sa narodom u posli.
koji će biti na slavu Božju i čast parokijana župe Mlini

PRIDVORJE (Konavli). Strossmayerov-dan. Dni i
11 tek. mj. proslavljen je u dvorani mjesne osnovni,
škole Strossmayerov-dan uz veliko učešće publike. U:
proslavu je g.ca Negjeljka Margaritoni prikazala u;
glavnim potezima kulturni rad i zasluge ovog velikog;
hrvatskog biskupa i dobrotvora a zatim su školski;
djeca davala dva poučao-zabavna igrokaza sa nekoliko
deklamacija. Lijepo je doista i ugodao bilo gledati i
slušati malu djecu kako na pozornici izvagjaju svoje!
uloge slobodno otvoreno, sa potpunim razumijevanjem.
i odgovarajućim kretnjama. Neka je hvala našim učite.
ljicama Negjeljki Margaritoni i Katici Živčević, koje sut
imple dosta truda i strpljivosti oko priregjivanja ove i
zabave. :

ČILIPI. Hrvatsko kulturno društvo ,Napredak, ;
održalo je 13. o. mj. svoju veliku zabavu sa biranim
programom koja je uspjela veoma dobro kao u mo:
ralnom tako i u materijalnom pogledu. Komad kojeg
su odigrali mladi diletanti ispao je iznad svakog oče!
kivanja dobro, naročito zaslužuje pohvalu glavna uloga?
koju je odigrao Gosp. Niko Skurić da se bolje ne
može. :Zabavu ;je posjetilo :od 300 :do:-400 osoba“ iz!
Čilipa i susjednih sela premda je puhao velik vjetar što!
se ne pamti ipak je narod došao da zaboravi na jade
i nevolje te da se malo zabavi. Zabava je svršila sa
potpunim zadovoljstvom publike po starom šeoskom|
običaju tačno u 12 sati veće. q

PLOČICE (Konavli). Strašan orkan prouzročio
ogromne štete. Na završne poklade po podne počeli
je da puše jaka bura. Prema noći vjetar je sve višt“
žestio da u zoru ma čistu srijedu postigne svoj vrhut
nac, Od silnog udara vjetra kuće su se tresle, a kupit!
letjele sa krovova. Bilo je slučajeva da su i prozori“
popustili, te je nadviti vjetar kroz krov našao svoj izf
laz. U selu Višnjići vjetar je davao sliku saharskog!
orkana. Zakopao bi se u posijane njive, podigao pra:
šinu, zemlju i pijesak, te olujskom moći zasipao ki
putnike, lomio stabla, vadio čemprese, kršio mjendule||
česvine i dubove. Ovaj vihor zadesio je i našeg žup“
nika na povratku iz Vitaljine sa svoje dužnosti. Ža.!
lostan bijaše pogled osobito na selo: Misletići ul
Vitaljini. Krovovi mjestimično raskriveni, stabla: izva-!
ljena preko puta, a narod očajan zbog pretrpjele štete.
Steta je bila velika od polomljene maslinate i kupa
u selima Poljicu, Gjuriniću i Pločicama. Bilo bi dobro
da se šteta procjeni, te da se bar plaćanje poreza snizi:
i odgodi na rate. y ]

LOPUD. Ogromne štete od nevremena. Silni 3
vjetar, koji je osvanuo prošle Srijede u jutro počinio
silne štete maslinama, jer ne samo da je lomio gran
nego obalio na stotine čitavih stabala. Isto nevrijeme!
oštetilo je i otok Šipan. Šteta je tim veća što je stabla.
od maslina teško uzgojiti i što naš seljak malo više
sadi maslinu, jer se hoće godina, dok na rod dogje.

   
    
   
  
   
 
    
   

činovnica u Draču. Rodom je iz Dubrovnika, udata j
bila za g. Iva Plaho posjednika u Janjini. Vječni joj pokoj.

7 Božo Miletić, domaćin u Popovoj luci umro
je u 95 godini života. Do smrti je radio u polju. Bio:
je tvrd ko drenovina. Pokoj mu vječni !

Kuće i gradjevna zemljišta
u Lapadu i Gradu prodaje uz povoljhe uslove

Dr. B. Maričić Kunićeva ul. 1.

178

 

Dubrovnik sa