Sir 2 Arhidjakon Antun Ružić (Rosaneus) osloboditelj grada Korčule god. 1571. i Piše: Vicko Lisičar Korčulani, ponukani vatrenim riječima, a osobito sjajnim prinio lo junal ai ljubitelja domovine kanonika Ružića, svi dim pograbiše oružje i odmah se bez okljevanja popeše na gradske zidine i tvrgjave, spremni i pripravni, da podnesu sve za spas i slobodu svojih i svoga rodnoga grada. I u pravi čas, jer nije trebalo dugo čekati, dok su se neprijatelji približili, te se usidrili i primakli lagje kopnu. Sam nam Ružić očituje, da je turska ir luči a a (dva- deset) velikih brodova (Triremes) jepo e ili: ije. e nar vije ako je Oluz: Mito t ele Bele po mipoeieli, kk zlpoijia. nuvši istočno pregragje grada Korčule, mjesto zgodno za tabor, kako su stali Turci svim vrstama oružja osvajati grad sa kopna i sa mora. Korčulana je napro- tiv bilo, po iskazu samog vogje Ružića, posve malen broj od 153 (stopedesetri) sposobnih da nose oružje i da se s njim služe, koji bi mogli, da odole neprija- teljskim navalama i da ih odbijaju; ali usprkos toj svojoj manjini odlučiše tvrdo, da će pobijediti ili radije umrijeti. A nemoćni starci, žene, dječaci i djevojke pomagahu borcima ne samo svojom nazočnošću i so- koljenjem, nego im 'još donašahu pomoć koliko su mogli, pružahu oružje, čuvahu straže, snašahu sum- porni prah i olovna zrna na zidine, žene čak zamje- njivahu muškarce u borbi, te napokon izvršivahu sva vojna djela ne štedeći nikakav trud u koliko mogahu po svojoj dobi ili slabosti. Megjutim borba se je vodila na obje strane velikom žestinom ; te niti su Turci išta popuštali u mavaljivanju i osvajanju grada, niti su Korčulani pod vodstvom i hrabrenjem vogje Ružića malaksali, da se brane i odbijaju neprijatelja; pa nije bilo nikakvo mjesto i nikakvo vrijeme bez jakog vo- jevanja. Čujmo samog vogju Ružića, kako opisuje dotičnu borbu: ,Neprijateljske troveslice zbijene, a gonjene silom vjetra i naporom veslača vrlo brzo do- letješe pod same zidine na topomet, a skoro, kad su vidjeli, da naši na njih bacaju strijele iz ratnih sprava, čula se je ujedno vika ljudi, buka trubalja i grmljavina bombarda. Tada manja zrna odzvanjahu proti zidovima i pregradama i krovovima kuća poput tuče (grada), a strijele oponašahu kišu. Gvozdene pak sprave drmahu zgradama; iz mužara su. takogjer dolazili vrlo pogi- beljni meci. Niti su prestajali džiliti“ — Tijekom ta- kove ljute i žestoke borbe izmisli vojskovogja Ružić jedno zgodno srestvo, da preplaši neprijatelja i oduzme mu nadu za osvojenje grada. Naredi, da sve žene, starci i djeca, koliko ih je god bilo u gradu, navuku na se kacige, oklope i druge vojničke odore, te im zapovijedi, da se tako obučeni popnu ma zidine gradske, i izlože neprijateljskom pogledu. I u sretni čas! Ta prividna vojska staraca, žena i djece ljuto prevari neprijatelja, jer ugledavši Uluz Ali toliko mnoštvo novo oružanih, pomisli da su to po izbor junaci i klone duhom. Ovo iskazivahu zarobljeni Turci i pribjeglice samom Ružiću. Megjutim za goru nesreću Ulaz Ali zapuše nenadno žestoki sjevernjak-bura, vjetar, kojemu je izložen cijeli položaj grada Korčule, te mu izvrgne pogibli cijelo brodovlje, koje gonjeno silom vjetra udaraše o zidine gradske. Buduć Uluz-Ali s tim izgubio mađu, da će kroz malo dama i bez velika truda i pogibli osvojiti grad, da ne bi gubio vrijeme zgodno za vršenje drugih važnijih ratnih podviga, vas ogorčen s neuspjeha na- redi, da se vojnici ukrcaju u lagje, te sutradan poslije svoga dolaska otplovi sa svojim brodovljem. Turski vojnici prije nego se ukrcaše u svoje lagje opljačkaše pregragje Korčule: Gornji i Dolnji Varoš, sve crkve i mnoge kuće spališe kao i sve lagje na brodogradilištu. Neki su se od tih vojnika bili zaletili do bližnjeg sela Zmova, te ga opljeniše i popališe. Na posljetku spa- liše dominikanski samostan i crkvu sv. Nikole, u čijoj blizini ukrcaše se u svoje brodove. I tako se grad Korčula slavodobitno oslobodi svog velikog i ljutog neprijatelja nakon jednog dana i cijele noći neprestanog ljutog boja. Grad bude sačuvan od neminovnog. opus- tošenja i razorenja, a gragjani od smrtne pogibli ili stalnog dosmrinog ropstva. . Ružić dalje ističe u svom djelu, da je svaka od onih 20 neprijateljskih lagja bila od njih oštećena, dapače, da su deset od tih morale biti odvučene od drugih, a po nekom pribjeglici doznade, da je 180 turskih vojnika poginulo u ovom boju, a isto toliko bilo zarobljeno. Ipak mora bit bio veći broj od pogi- nulih, jer su Turci bili bacili u oganj sve svoje mrtve, prije nego su se ukrcali u lagje. Naprotiv od strane Korčulana, napominje vogja Ružić, da su poginula samo dvojica, a da je bilo šest lako ranjenih muška- raca, i toliko takogjer žena, dok nitko od gradske po- sade nije bio zarobljen. Povjesničari Farlati - Coleti nava aju, da su one korčulanske žene obučene u mnškojačko odijelo i naoružane, kaošto ostalo mnoštvo djece i staraca, koji su svi bili na zidinama izloženi pogledu neprijatelja, da im zadadu strah, dale povoda onoj šaljivoj priči, koja je sklopljena na ovaj način: Grad je bio ne samo potpuno lišen obrane vojnika, nego je bio napušten od svih ljudi, koje strah bijaše natjerao u bijeg, pa je tako ostao posve pust, a jedine su tu žene bile, koje dlatne nakite najmodernije i uz najniže ISO E Da Uajmiće == cijene maći će te kod SIDRO REV OO NOPIKON === NARODNA SVIJEST. zaboravivši žensku slabost, te odjenuvši se muškarač- kim ruhom i duhom izložile su svoja tjelesa, te su ustrašivo odoljevale navalama neprijatelja i sili e: ate- ima i bacajuć na _njih strijele, kamenje i džilite (krat opija) svake vrsti, tako su umorile barbare, da su i prisilile, te odustanu od opsjedanja. Zatim spamenti povjesničari proslijegiuju : ,U ovu je priču tijekom vi- jekova ne samo narod vjerovao, nego je takogjer razni pisci slavljahu u svojim spisima; a bilo ih je, koji su prispodabljali korčulanske žene sa starim Amazonka- ma. Dogogjaj vrijedan osobitog spomena. Kad bi bio istinit, ne bi ga bio mogao premučati Antun Ružić, koji nije bio samo nazočan pri obrani grada i pri vo- gjenju svih stvari, nego je svemu tome bio na čelu i napisao izvješće o cijelom boju.“ Ovako spomenuti historičari, koji istodobno priznavaju, da im nije bilo moguće naći cijeli Ružićev opis, nego nešto malo ulo- maka. Grijehota, jer da su mogli imati i pročitati čitav opis borbe, bili bi morali djelomično ustvrditi, da, iako je bilo boraca muškaraca, nije ih bilo mnogo, već sasvim malo, i da oni sami bez pomoći svojih žena, ne bi bili mogli niti onaj jedan dan odoljeti onakvom napornom trudu i borbi. Bili bi morali pri- znati ono, što je vogja Ružić naglasio u svojem djelu, da su se na nekim mjestima i žene uistinu borile proti nepritatelju. Da su pako bile ostale u gradu samo žene ostavljene od pobjeglih muškaraca, te da su se one same borile, ne odgovara dakako istini. Sam vogja Ružić i nehotice to obara, kada 'u svom djelu potanko nabraja, da je bilo 153 muškarca. On je dapače svakoga po- jedinca borioca spomenuo njegovim imenom i prezi- menom u svom djelu i naglasio, da su sudjelovali u 1 kuri se s najvećim oduševljenjem oi ops «borbi: pet svećenika, 21 plemić, 66 gragjana i stano- vnika, 10 Blaćana, :8 Pupnaćana, isto toliko Lumbar- gjana i 85 Žrnovaca — svega dakle 153 muškaraca sposobnih za oružje, i koji su se borili neustrašivo i ustrajno kao pravi junaci. Bez sumnje ovi branitelji svoga grada, kažem ovi junaci ne bi bili mogli odo- ljeti teškom ratnom naporu tijekom cijelog dana i noći, da im nije bilo pomoći staraca, dječaka i žena, koje su znale i nadomjestiti kojeg borca. I suviše, ove su žene hvala dosjetci vogje Ružića doprinijele, da preo- bučene zavaraju i pristraše neprijatelja, te se okani daljnjeg opsjedauja grada; pogotovo kad je i elemen- tarna sila — jaka bura zaprijetila njegovim brodovima. još zatražite novi ilustro- Slijedi. DANA zani cjenik VRTLARIJE I RASADNIKA ,BRAĆE KUMAN“ VINKOVCI. Pisma iz naroda. KOTOR. Proslava So. Vlaha. Dubrovčani na- stanjeni u ovom starodnevnom gradu proslavili su za prvi put ove godine festu Sv. Vlaha. [aicijativu za to dao je g. Branko Drobac a kao festanjuli birani su g. Dr. Stjepo Vukasović advokat i g. Marko Bujević šef Carinarnice. Ovi su se pobrinuli da sakupe lijepi broj učesnika na skupnu večeru u otmenom lokalu, koja je potpuno uspjela jer nije falilo svih dubrovačkih specijaliteta, naročito nabavljenih. Bilo je dosta humora i dobrog raspoloženja a svi su sa zadovoljstvom spro- veli nekoliko ura u onom improviziranom dubrovačkom ambijentu. Sve je dobro uspjelo i ostavilo kod svijeh najbolji! utisak i nadu da će se dojduće godine festa još bolje organizovati. Korizmene propovijedi drži u katedrali sv. Tri- puna mp. O. Valerijan Brusić, franjevac svake Srijede Petka i Nedjelje. ZAGREB. Ovogodišnja proslava sv. Vlaha u Zagrebu nije na žalost bila organizovana, kako bi mo- rala biti, već je bila razdijeljena u tri grupe. Prva grupa Dubrovčana i Bokelja, izabravši Dubrovčanina i Bo- kelja za festanjule, dala je otpjevati Veliku Misu u Kaptolskoj Crkvi, a večera je bila u jednoj gostioni, gdje ih je bilo 40 na broju. Druga grupa ,Dalmatinski Skup,“ dao je odslužiti tihu Misu u Grkvi sv. Vlaha, i u večer priredio zabavu sa plesom uz ulaznicu od Din. 70 (sedamdeset) za garderobu i stol. Ta je pri- redba mimogred budi rečeno, financijalno dobro ispala, ali su se Dubrovčani mogli izbrojiti na prstima jedne ruke, Treća jedna grupa sakupila se samo uveče u jednoj restauraciji na Savi, gdje su uz čašicu dobrog vina uživali svježi i čisti zrak Save. — Svaki će pravi Dubrovčanin, kad ovo pročita, opaziti, da ovakovo svetkovanje nije u duhu: dana Sv. Vleha, pak se je stoga i veliki broj uglednih Dubrovčana ustegao 'i ostao da se kod svoje kuće veseli. Dan $v. Vlaha bio je uvijek, a takav mora i ostati, dan veselja, mira i slobode, dan kada je bilo slobodno dolaziti u Dubrov- nik i onim osobama, koje inače nijesu smjele u grad dolaziti. Za to za ovaj dan moraju se prethodno svi Dubrovčani sakupiti, lijepo dogovorno imenovati fes- tanjule, koji će se pobrinuti da se u pristojnom lokalu nagju svi na okupu, bez ikakvog obzira na sva mo- guća razmimoilaženja. Na dan sv. Vlaha 'svi su Dubrovčani samo Dubrovčani. Ako Bog i nas Sv. Vlaho dade zdravlja nadamo se do godine" da će drug- čije biti, a ovo budi rečeno u sasvim dobroj namjeri. »Dubrovčanin“. 4 Tko hoće da nešto kupi u Zagrebu a slanuje u prevlaci može si od sada ija putni trošak. Sve što trebate mi ćemo Vam mabaviti. Jamčimo za najsavjesnije Ivani PedliejeM 6 Pišite još danas na adresu: ZAGREB ZA SVE* u Zagrebu, Demetrova ul. 3. MLINI (Župa). Preuzvišeni biskup za gradnju zvonika. U nedjelju, dne 18. o, mj. došao je u našu. župu preuzv. dijecezanski biskup, da potakne maroć. i izvrši dogovor o pristupanju gradnji novoga zvonika Preuzv. Natpastira dočekao je marod čitave župe si) crkvenim barjacima i religioznim društvima na čelu si župnikom Ud don Perom Šantićem. U crkvi je preuz. višeni održao kratak govor, a zatim blagoslovio nov. moćnik za česticu drva sv. Križa, što im je on san! darovao. Nakon dovršene službe božje, protumačio je pred crkvom sakupljenom narodu nacrt novoga zvo i nika, izvjestio ga o dosađa raspoloživim sredstvima obećao svoj novčani doprinos i pozvao župljane, di! pripomognu radnom snagom da se započne gradnjom | Narod je sa_ velikim zanimanjem slušao izvještaj b obećao svoju saradnju. Veleč. župnik je na to zahvaliq preuzv. biskupu na poticajima i zauzimanju, a preuzv, biskup je pohvalio zasluge preč. Šantića za akciju oko podizanja zvonika. Sakupljeni narod s oduševljenjem: je pozdravljao preuzv. biskupa, koji, kao pravi Nat. pastir dolazi megju svoje vjernike, da se na sasvim; demokratski način porazgovori sa narodom u posli. koji će biti na slavu Božju i čast parokijana župe Mlini PRIDVORJE (Konavli). Strossmayerov-dan. Dni i 11 tek. mj. proslavljen je u dvorani mjesne osnovni, škole Strossmayerov-dan uz veliko učešće publike. U: proslavu je g.ca Negjeljka Margaritoni prikazala u; glavnim potezima kulturni rad i zasluge ovog velikog; hrvatskog biskupa i dobrotvora a zatim su školski; djeca davala dva poučao-zabavna igrokaza sa nekoliko deklamacija. Lijepo je doista i ugodao bilo gledati i slušati malu djecu kako na pozornici izvagjaju svoje! uloge slobodno otvoreno, sa potpunim razumijevanjem. i odgovarajućim kretnjama. Neka je hvala našim učite. ljicama Negjeljki Margaritoni i Katici Živčević, koje sut imple dosta truda i strpljivosti oko priregjivanja ove i zabave. : ČILIPI. Hrvatsko kulturno društvo ,Napredak, ; održalo je 13. o. mj. svoju veliku zabavu sa biranim programom koja je uspjela veoma dobro kao u mo: ralnom tako i u materijalnom pogledu. Komad kojeg su odigrali mladi diletanti ispao je iznad svakog oče! kivanja dobro, naročito zaslužuje pohvalu glavna uloga? koju je odigrao Gosp. Niko Skurić da se bolje ne može. :Zabavu ;je posjetilo :od 300 :do:-400 osoba“ iz! Čilipa i susjednih sela premda je puhao velik vjetar što! se ne pamti ipak je narod došao da zaboravi na jade i nevolje te da se malo zabavi. Zabava je svršila sa potpunim zadovoljstvom publike po starom šeoskom| običaju tačno u 12 sati veće. q PLOČICE (Konavli). Strašan orkan prouzročio ogromne štete. Na završne poklade po podne počeli je da puše jaka bura. Prema noći vjetar je sve višt“ žestio da u zoru ma čistu srijedu postigne svoj vrhut nac, Od silnog udara vjetra kuće su se tresle, a kupit! letjele sa krovova. Bilo je slučajeva da su i prozori“ popustili, te je nadviti vjetar kroz krov našao svoj izf laz. U selu Višnjići vjetar je davao sliku saharskog! orkana. Zakopao bi se u posijane njive, podigao pra: šinu, zemlju i pijesak, te olujskom moći zasipao ki putnike, lomio stabla, vadio čemprese, kršio mjendule|| česvine i dubove. Ovaj vihor zadesio je i našeg žup“ nika na povratku iz Vitaljine sa svoje dužnosti. Ža.! lostan bijaše pogled osobito na selo: Misletići ul Vitaljini. Krovovi mjestimično raskriveni, stabla: izva-! ljena preko puta, a narod očajan zbog pretrpjele štete. Steta je bila velika od polomljene maslinate i kupa u selima Poljicu, Gjuriniću i Pločicama. Bilo bi dobro da se šteta procjeni, te da se bar plaćanje poreza snizi: i odgodi na rate. y ] LOPUD. Ogromne štete od nevremena. Silni 3 vjetar, koji je osvanuo prošle Srijede u jutro počinio silne štete maslinama, jer ne samo da je lomio gran nego obalio na stotine čitavih stabala. Isto nevrijeme! oštetilo je i otok Šipan. Šteta je tim veća što je stabla. od maslina teško uzgojiti i što naš seljak malo više sadi maslinu, jer se hoće godina, dok na rod dogje. činovnica u Draču. Rodom je iz Dubrovnika, udata j bila za g. Iva Plaho posjednika u Janjini. Vječni joj pokoj. 7 Božo Miletić, domaćin u Popovoj luci umro je u 95 godini života. Do smrti je radio u polju. Bio: je tvrd ko drenovina. Pokoj mu vječni ! Kuće i gradjevna zemljišta u Lapadu i Gradu prodaje uz povoljhe uslove Dr. B. Maričić Kunićeva ul. 1. 178 Dubrovnik sa