St. 2i NARODNA SVIJEST. Br 24, Brodom ,Prjestolonasljednik Petar“ pokraj obala Jadrana. Dubrovnik ne pripada samo lepoj prošlosti“, Dubrovčani traže da se iskoriste uslovi koje Dubrovčanin ima za razvijanje u budućnosti. Dubrovnik nije grad prošlosti, nego grad sa prošlošću !“ . . . To su riječi starog i poznatog slikara g. Marka Murata, rogjenog Dubrovčanina. Izgovorio ih je u jednom predavanju na ,Prestolonasljedniku Petru“ pred narodnim poslanicima i senatorima, koji su putovali za Kri. Došao je samo zbog toga predavanja do Kor- čule, da bi na ulazu u Dubrovnik upoznao poslanike i senatore s njegovom sjajnom prošlošću i da naglasi da Dubrovnik i danas živi i da baš zbog toga zaslu- žuje da se pokloni puna pažnja njegovim potrebama. Ali, bile su to riječi Dubrovčanina, čiji je ponos uvregjea. Kroz njegova usta govorili su potomci starih dubrovačkih gospara koji su puni samouverenja da današnji Dubrovnik, ne prekidajući i čuvajući kon- tinuitet sa starim, u politici, pomorstvu, trgovini, knji- ževnosti i umetnosti moćnim Dubrovnikom ima sve uslove za razvijanje u budućnosti. Predavač je odmah naglasio da Dubrovnik ima prava da očekuje da mu se posveti velika pažnja. I odmah se ističu nacionalne zasluge Dubrovnika, u kojem je stvorena jugoslovenska misao. Njega i nje- govu vjeru u zajednički nacionalni život s ostalom braćom nisu mogli ubiti osvajači, pod čiju je vlast potpadao. Naprotiv, Dubrovnik je čekao oslobogjenje, upirući oči u Srbiju i pjevajući s Gundulićem : ,Svjetlo sunce, sini, sini na vedrinah sa istoka“... I car Dušan je odao priznanje kulturi Dubrov- nika. Dubrovnik je, po rečima predavača, poručivao našim vladarima da je on njihova kuća. A kako je samo sjajan doček Dubrovnik priredio caru Dušanu, kada ga je posetio 1350 godine! Car Dušan divio se, tada, uregjenju, bogatstvu i kulturi grada. Posle te posete počeo je iz svoga carstva slati mladiće i dje- vojke na školovanje u Dubrovnik. Da bi pokazao veliku kulturu Dubrovnika, koji te kulturne ustanove dobijao i mnogo prije od mnogih evropskih država, g. Murat je naveo samo nekoliko primjera. Na stranu to da je Dubrovnik krajem 15 v. imao 300 svojih velikih brodova, treba podvući da je on 1438 godine dobio vodovod. Početkom 14 v. otvo- rena je škola, docnije gimnazija, koja bi sada mogla slaviti jubilej od 600 godina. U Dubrovniku je 1416 godine zabranjena trgovina robljem. Dubrovnik je 1317 godine dobio apoteku, drugu ili treću po redu u Evropi koja i danas postoji. Početkom 15 v. osnovana je bol- nica i otvoreno nahodište. Vjera je odvojena od politike. Predavač je još naročito podvukao da je Dubrovnik veći i lepši, nego hiljadugodišnji život čitavog djela naroda, s kojim je i on često delio istu sudbinu. Dubrovnik se izgradio samostalno i zato u mno- gim oblastima života on ima nešto specifično svoje. Baš kao književnost, umetnost ili trgovinu. Ali, do- dimmuta je i vjera. Neko je od Dubrovčana jednom prilikom rekao : ,Crkve su bile naše straže i utvrgjenja“. Megjutim, ne treba zaboraviti da su Dubrovčani, po rečima predavača, iskreno religiozni, odvajajući strogo vjeru od politike. Nekada je, zbog svagje u veću, Dubrovačka država ostala bez ikakve vlasti. Za to vreme nije se dogodilo ni jedno krivično delo. Narod se samo skup- ljao u crkve i molio Boga da izmiri i urazumi gospare. Ni u najtežim danima za državu, znači, dubrovačka crkva nije se mješala u politiku i upravljanje državom. Na kraju g. Murat je rekao da je sunce sa istoka (misli na oslobogjenje) sinulo i zablistalo, ali se tada u tome bljesku, nije videlo ono što je najsvetlije: Dubrovnik, Zato uzvikuje da najčarobnijoj slici, remek- djelu Jugoslavije ne može i ne smije biti mesto u tami pozadine. U Dubrovniku je na sastanku, u starom pozorištu gradonačelnik dubrovački g. dr. Mičić iznio želje i potrebe Dubrovnika. Po njegovim rečima Dubrovnik danas ima sve uslove da se razvije, ali je on ostavljen sam sebi. To se ne bi smelo dopustiti baš s obzirom na njegovu prošlost i vrednost u sadašnjosti. U pogledu po- morskom on je jedna od naših najvažnijih luka, Preko njegove luke u Gružu vodi se trgovina čitavog zalegja, naročito trgovina drvetom. Za proširenje gruške luke za sada nema potrebe. Očekuje se da bi do toga jednoga dana došlo uz rijeku Omblu. To će jednoga dana iziskivati potrebe ,Dubrovačke plovidbe“, čiji brodovi vrše u velikoj mjeri prekookeansku plovidbu. Pisma iz naroda. TRSTENO. Jubilarna proslava blagdana presv. Srca Is. obavljena je ove godine u našem mjestu jer se je mavišilo ravno 25 godina da je nabavljen kip presv. Srca i barjak Društva Djevojaka. Prije samog blagdana obavljena je trodnevnica. Pod gorostasnim platanom bila je napravljena kapelica sva od zelenila sa krasnim slavolukom. Na sam blagdan poslije sve- čane Mise, koju je pjevao preč. Don N. Fantela uputi se impozantna procesija sa kipom presv. Srca iz crkve Matice do platana, gdje je naš župnik preč. Dn Danko Lepeš održao ganutljivi govor. Poslije podne u 5 s. bila je zlatna krunica, govor preč. Fantele te posveta i blagoslov. U 9 s. v. bila je rasvjeta pod platanom, deklamacije djece, pjevanje nabožnih pjesama uz ba- canje vatrometa i zračnih bomba. Toga je dana podi- jeljeno preko 200 sv. pričesti. Bilo sve ovo na čast presv. srca i na spasenje duša. M E. E JANJINA na Pelješcu. Akademija Gragjanske škole u Janjini uspjela je krasno a bila je doista na umjetničkoj visini, Komadi su bili sretno izgbrani i vješto izvedeni. Mali glumci su odlično uspjeli u sva- kome pogledu, kao ,Omladinski zbor“ gragjanske škole. Da idemo ocenjivati pojedine komade na dugo bi išli. Bilo je sve precizno. Pjevanje tako dotjerano, da smo uživali slušati takav zbor. Pjevanje su vodile ggje: Marjana Sladović i Ivanica Bjelovučić na harmo- niju je pratio sve kateheta na gragjauskoj školi Don Kosto Selak. Čast gg. nastavnicima i učenicima naše gragjanske škole, koji znadu ovakovim nastupima ostaviti trajne nspomene u našoj duši. — Mješćani ! BROCE kod Stona. Obilan ulov srdjela. U noći na osvit nedjelje 3 ov. mj. u Morčuletima naše dvije svijećarice ribarske zadruge, uhvatiše više od vagona srdjela. Najstariji starci u mjestu mne sjećaju se ova- kovog obilnog ulova. Trebalo je iz obližnjih sela do- vesti ljude vješte, da sole ribu, jer sami Bročani ne bi bili mogli odoljeti, da posole toliku količinu ribe. Značajno je, da je tu skoro medju sobom sva družina učinila zapisnik i obvezala se, da svaki drug gubi ru- čak, ako izusti koji psovku na ribanju. Ovo neka im je na diku i čast. Ugledali se i drugi u njihov izgled. STRAVČA. Naša škola već je od nekoliko ostala bez druge učiteljske sile. Veliki broj djece iz Stravče, Dube, Brotaica i Slježaka ima samo poludnevnu obuku i sve je to na legjima jedne učiteljica, koja uz najbolju volju i veliku požrtvovnost ne može ipak da odoli tolikom radu već kroz toliko godina. Posljedica je svega toga da naša djeca slabo napreduju u nauku i da za neke uz ovakove prilike osnovna škola ne znači ništa, jer teško da nauče čitati i pisati. Nadamo se opravdano da sada kad se namještaju novi učitelji doći će red da i naša škola dobije drugu učiteljsku silu, za čim odavna vapimo. a a a lšiliS NA_Rl e e_.j . €O ll Roditeljima! Preporučamo za čianove obitelji, koji su blijede boje lica, slabih živaca i bez ape- tita ,Energin“ za jačanje krvi, živaca i apetita. Odraslima 3 likerske čašice ma dan. Djeci 3 male kašike ua dan. »Energin“ dobiva se u apotekama u bocama od pola litre, 1 boca Din. 35. (Reg. S. Br. 4787/32.) ==AaAaAllaii aa s Is; I II Ali Dubrovčani stalno naglašavaju da je Dubrov- nik stao na rang običnog sreskog mjesta. Ne traže upravno središte za sebe, jer su sasvim opravdani razlozi da ono bude kako je odregjeno. Megjutim, oni smatraju da Dubrovnik kao sedište najkulturnijeg i najbogatijeg sreza u Zetskoj banovini zaslužuje više prednosti nad ostalima. Zasedavanjem raznih megju- narodnih kongresa Dubrovniku ni stranci ne oduzimaju njegov turistički značaj, ali baš i pored toga, dodaju Dubrovčani preko g. Mičića, želi se da se i njegovim turizmom upravlja iz drugog centra. Oni drže da naj- važnija turistička teritorija me može da bude podre- gjena istoj upravnoj organizaciji, kojoj je podregjena i svaka druga gradska općina koja ne zavisi od turizma. I najzad, u vezi sa ovim Dubrovčani bi želili da dobiju neku finansijsku samostalnost za zadovoljavanje svojih materijalnih potreba, a da i dalje učestvuju u doprinošenju sretstava za lične izdatke, potrebne ba- novini. Oni očekuju da se to u smislu ustava može postići i da će to biti mogućno sprovesti kroz opštin- ske statute, čije bi donešenje imao da predvidi zakon o gradskim općinam. Živan Mitrović. * Prenosimo doslovno ovaj članak beogradske ,Politike“ od 8. juna 1934, Uredništvo. Iz Svete Zemlje : Diljem Galileje. Kafarnaum 16 maja. Iz Nazareta obišao sam cijelu Galileju s kraja na kraj: od Jordana do Sredozemnog Mora i od Ma- log Hermona do visokog Libana. Nešto autom, nešto lagjom (po genezaretskom jezeru) a dobrim dijelom pješke. Nabavio sam jedan blagoslovljen štap od finog drveta znamenitog cedra libanskoga, i on mi je puno služio pri uspinjaju i silaženju po gorama galilejskim. Nemoguće je opisati što čovjek osjeća obilazeči ova sveta mjesta, kuda je Isukrst hodao i naučavao i svakojaka čudesa činio. To neću ni pokušati da učinim, Navešću samo imena mjesta u kojima sam bio i koja sam vidio, a kašnje ću, kad se vratim sve polanje opisati i prikazati. Bio sam u Naimu, gdje je božanski Spasitelj uskrsio mrtvoga sina majke udovice. Popeo sam se na vrhunac slavne gore Tabor, gdje se Isus preobrazio pred učenicima. Tu sam i sv. Misu služio u veličan- stvenoj bazilici Preobraženja, i pored duševne okrepe nauživao se prekrasnog vidika s vrhunca ove gore. Bio sam u Daburijih, na podnožju Tabora, gdje je Isus oslobodio od gjavolskog opsjednuća jednog dje- čaka, koga nijesu mogli osloboditi učenici. Prolazio sam plodnom Ezdrelonskom dolinom, kuda je puno puta prolazio božanski Učitelj sa svojim učenicima, a koja je u povjesti odabranoga naroda bila poprištem tolikih znamenitih dogagjaja. Vidio sam Endor, gdje je Kralj Saul išao da pita pitonisu za savjet, pak bio od Boga kažajea. Vidio sam gore Gelboe gdje su pali u boju protiv Filistejaca kralj Saul i njegov sin Jonata, pak ih kralj David u pjesmi o- plakivao naričući : Gore Gelboe, da ne padne više na vas ni kiša ni rosa. Vidio sam Mali Hermon, za koji psalmista kaže da zajedno s Taborom poigrava pred Gospodom. Vidio sam Jezraelsku dolinu, gdje su psi prema prorokovoj riječi, lizali krv objesne i bezbožne kraljice Jezabele. Tu je na podnožju i znameniti Ge- deonov izvor, na kojem je on prokušao svoje subori- oce za slobodu Izraela. Prešao sam preko glasovitog potoka Cisona. Ko- liko je puta o njemu spomen u Starom Zavjetu, reko bi čovjek, mora da je to velika rijeka, poput Dunava ili Save. A kad tamo nekoliko kapi blatne vode lagano se vuče po ezdralonskoj dolini prema Karmelu, i čovjek ga može suhom nogom pregaziti. Bio sam na znamenitoj gori Karmelu, u matici crkvi Škapularske Gore, i u pećini nad kojom piše: ,Ovdje je boravio vogja i otac proroka Ilija Tezbićanin*. Na istoj gori posjetio sam i jednu drugu dobro saču- vanu pećinu, dugu 15, široku 20 m., isto toliku vi- soku, gdje je nekada bila čuvena ,proročka škola“, o kojoj govori na više mjesta Stari Zavjet. Vidio sam i mjesto gdje je Ilija stajao sa 450 Balovih svećenika, da dokaže da je samo Bog Izraelov pravi Bog. Prošao sam i kraj Seforisa, zavičaj sv. Joakima oca BI. Di. Marije, kao i kraj Geth Hefera. rodnog mjesta čuvenog Jone proroka. Bio sam u Kani Gali- lejskoj, gdje je Isus učinio prvo čudo pretvorivši vodu u vino i vidio ostatke one kuće. gdje je bila svadba, a tu je sada podigauta lijepa crkva. U istom mjestu bio sam i u crkvi sv. Bartula Apostola, koja je po- dignvta na njegovom rodnom kućom, kaoi u ezdralonskoj Jafi, rodnom mjestu svetih Apostola Ivana i Jakova, sinova Zebedijevih. — MNastaviče se. O. Petar Viašić. Bolesne žene imadu upotrebom naravne FRANZ- JOSEFOVE gorke vode lako čišćenje crijeva, bez za- preke, što često neobično blagotvorno dejstvuje na bolesne organe. Pokućstvo i sve u struka spadajuće (|| || kao Linoleum, Tepihe za hodnike, sobe, okvire i slike veliki izbor, uz vrlo umjerene cijene kod M.SEŽ MN DUBROVNIK 22