POSTARINA, PLAĆENA U GOTOVU
Br. 28.

Narodna

DUBROVNIK 11 Srpnja 1934.

gem

Broj Čekovnog računa našeg lista
jest 4153 Podružnice Sarajevo,

God. XVI.

Svijest

 

Cijena je listu 5 Din, mjesečno : za inozemstvo 10 Din. mjesečno
PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU
Uredništvo i Uprava kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare.

»Iko prizna mene
pred ljudima...“

Trgni se iz svojeg sna, gorda Vipero, i
promatraj što se u tvojoj blizini zbiva! Skini
sa sebe tmurnu kapu zimskog oblaka a obuci
kraljevski plašt zlatnih sunčanih zraka vedrog
ljeta! Svrati oko sebe, gigantski čuvaru Rata i
Pelješkog kanala, svoj pogled, koji vjekovima
bludi po pučini sinjeg Jadrana, i prati hrabre
čete, velika mnoštva, što no se iz bliza i iz
daleka slijevaju, poput rijeka, na tvoje pod-
nožje. To su potomci pradjedova, koji ponosno
idu preko peljeških brda i dolina, da pred nebom
i zemljom, neustrašivo ispovijede Katoličku vjeru
svojih otaca. Pred njima je znak Križa, stupaju
neumorni u sjeni barjaka Isusova Srca, prati ih
Kraljica Anđela, vode ih revni i požrtvovni
dušobrižnici. Sve župe, sva mjesta, sva sela
odazivlju se pozivu ljubljenog Natpastira, koji
ih, žarom pravog Apostola, zove iz grada sv.
Vlaha, na prvi dekanatski (euharistični kongres
u ubavi Orebić.

,Uzmite i jedite: ovo je Tijelo moje“ —
odzvanja glas Dobrog Pastira u ušima nevine
djece. Zato hrle oni po prvi put stolu Gospod-
njem, da blaguju kruh života i piju vino iz ko-
jega niču djevice. Slijede im stariji, muški i
ženske, staro i mlado uvjereni da neće imati
života, ako ne budu blagovali tijelo Sina čo-
vjenčanskoga. — ,Budite jaki u vjeri“ glasi se
poziv i opomena Onoga, koji u svojoj vojsci
hoće da ima samo neustrašive borce. Znakom
sv. Križa, što ga biskup stavlja na čela kriz-
manika proizvode se novi Kristovi vojnici, da
budu dostojni potomci onih, koji su se borili
,Za Krst časni i slobodu zlatnu“. — ,Tko bude
priznao mene pred ljudima priznaću i ja njega
pred mojim Ocem nebeskim“. Evo jakog razloga
javnog zborovanja a osobito velebne teoferične
procesije. —  Barjaci kreću Kraljevi, koji je
istina sakriven u Euharistiji, ali je ipak Kralj,
kojemu sve živi.

Dođite stoga, poklonimo se. Poklonite se
svojemu Tvorcu visoka brda i ravne doline;
prignite se na poklon zeleni borovi i vitki čem-
presi, obilna masliništa i plodni vinogradi. Pra-
tite svoga Kralja stanovnici Orebića, Kučišta i
Vignja, Janjine i Trpnja, Kune i Trstenika, Crne
Gore i Žuljane. Uzveličajte euharistično slavlje
Pelješca hodočasnici susjedne Korčule, lijepog
Dubrovnika i uglednog Splita. Svi, svi bez
razlike, iz bliza i iz daleka, združimo pjesmu
štovanja, hvale i molitve sa sirenama brojnih
parobroda na kojima plove pelješki pomorci i
kliknimo : Dostojan si Gospodine štovanja i
hvale jer si nas stvorio, otkupio i posvetio.
Krist neka živi, vlada i s nama uvijek upravlja.
Amen. : dr. B.

Blokovi ,Milosrgja“ dobivaju se kod pa-
pimnice Braće Feraniti i Dubrovačke Hrvatske Tiskare.

Izlazi svake Srijede
Pojedini broj Din. 1.50

Sv. Vlaho i Pelješac.

U promjenama vremena i prilika, čarobni i vi-
linski Pelješac dijelio je manje-više sudbinu sa Stonom
po komu su ga stari Dubrovčani i nazivali Stonskim
Ratom. Prilike su često podizale i ništile njegovo bla-
gostanje i napredak, gonile njegove sinove na duboko
more, vraćale ih svojim kućama, ali sve te pogode i
nepogode nijesu mogle ni časom da uzdrmaju karak-
terom i vjerom starih Pelješćana, na čemu su oni kao
na stancu kamenu gradili budućnost i sreću svoju.
Pelješac je sa Stonom uza sve političke promjene i
časovite strane vjerske zablude, znao u svakoj prigodi
očuvati svoju pradjedovsku katoličku vjeru, primljenu
još za dobe rimskoga gospodstva nad poluotokom.

Ta je vjera Pelješćana još jače otkočila i zasjala
kad se je republika sv, Vlaha sretno domogla Pelješ-
kog poluotoka kupnjom u bosanskoga bana Stjepana
Kotromanića i pripojila ga god. 1333 svome državnome
tijelu. Kako je republika Dubrovačka sva svoja daleko
poznata karitativna i kulturna djela uvijek na vjeru
oslanjala i ma mjoj ih gradila, tako je i novostečeni
materijalni kapital Pelješkog poluctoka, makastila osi-
gurati moralnim kapitalom, još jačim naime utvrgje-
njem katoličke vjere na Pelješcu, gdje je od starine
vjerski koren već tu duboko zasagjen. Nije se repub-
lika dubrovačka zadovoljila što je Ston, a tim i Stonski
Rat jakim bedemima osigutala, već je oma držeći se
one sv. Pisma: Ako Bog he sagradi kuće, uzalud
bdiju oni koji ga čuvaju; nego je na bedeme novo
utvrgjenog grada podigla kip sv. Vlaha i postavila
novostečeni teritorij pod njegovu obranu.

Pelješćani po maravi i primjeru svojih pregja
duboko religiozni, a umom daroviti, shvališe namah
veliki zamašaj i poirebu svečeve obrane, pa osim u
Stonu gdje je već god. 1342. bila podignuta crkva u
čast sv. Vlaha, podižu je još u Janjini i Košarnom
Dolu, kao takogjer i u djelovima Stonskog dekanata,
u Slanomu i Babinopolju.

Oslonjeni Pelješćani na svečevu zaštitu, pod za-
stavom sv. Vlaha, plove na svojim jedrenjačama u
daleki svijet, da ma povratku stečenim imetkom bogate
svoju rivijeru, gradeći u njoj vilinske i gospodske
dvore, usred agava, oleandara, palama, naranača, le-
muna, vrijeska i kadulje, puneći ih svakim blagom iz
daleka donesenim.

Mimoilazeći sa svojim jedrenjačama ,Goricu sv.
Vlaha“ kraj Dubrovnika, pozdravljaju zaštitnika svoga
moleći ga za sretan povratak domu svomu. I blagos-
lov ih Božji zbilja u svemu prati, jer se malo koji
kraj, onako malen opsegcm, može podičiti onako ve-
likim brojem vrlih i dičnih pomorskih kapetana i in-
telektualaca.

Mali je Pelješac dao skadarskog nadbiskupa An-
drijaševića, dubrovačkog nadbiskupa, Luja Spanjoleta,
španjolskog biskupa Vlahanića, stonskog biskupa Ivana
Božova (Natalis), srijemskog biskupa  Gilvovića, uz
veliki broj svećenika, redovnika i intelektualaca, od
kojih su se mnogi odlikovali na opće znanstvenom,
kao takogjer na umjetničkom, književnom i političkom
polju. Katolička je Crkva dala i sačuvala Pelješcu
vjeru i uzgoj, poštenje, ponos i napredak. Katolička je
vjera nadahnula dičnog sina Pelješca Marka Krstelja,
bogatog i pobožnog pomorce, da na svoj trošak god.
1671. sagradi u Vignju, napogled otoka Korčule, sa-
mostan i crkvu OO. Domenikanaca, koju kao biskup
posveti drugi dični sin Pelješca, malo prije spomenuti
Ivan Krstitelj Božov (Natalis), rodom iz Dekovića
kod Trpnja.

Sreća uz razbor i pomoć sv. Vlaha toliko je
pratila Pelješćane, da je god. 1865. u Orebićima bilo
utemeljeno brodarsko dioničko društvo sa osnovnom
glavnicom od 2.300.000 ior., a brojilo je 33 broda duge
plovitbe, izmegju kojih 29 barkova i 4 brigškunera.

Vlasnik — izdavač Urednik: Antun FIč — Dubrovnik
Tisak Dubrov. Hrvat Tiskare (zast. Gj. Ružier) Dubrovnik 2,
Rukopisi se ne povraćaju.

Prelazom  parobrodarstva iz drvene u željeznu
konstrukciju, postradali su stari slavni Pelješki jedre-
njaci, koji su morali ustupiti mjesto napretku pomorske
tehnike, ali su se Pelješćani i pri tom udaru znali snaći

i kormilom na drugu stranu krenuti, a sve 'uz pomoć
sv. Vlaha,

I u nevoljama su se Pelješćani utjecali svome
parcu, i kad se je ono god, 1855., pojavila na Pelješcu
kuga — cholera morbus — Ston s okolicom ćini
zavjet sv. Vlahu u Stonu, a njihov zavjetni dar iz
harnosti s natpisom i danas je ma oltaru sv. Vlaha.

Skori Euharistični Kongres, koji će se uz Božju
pomoć i blagoslov sv. Vlaha održati ovih dana ma
Pelješcu u bijelim Orebićima, tome gnijezdu starih
kapetana i iskusnih pomoraca, prožetih vjerom i na-
dom u Boga i sv. Vlaha, neka bude mlagjim narašta-
jima napomena na sve ono što su njihovi oci, vjerni
Bogu i sv. Vlahu postigli: Spomenite se djela otaca
vaših, što su učinili u naraštajima svojim, slijedite
stope njihove, oprite se gjavlu, koji kao ričući lav

traži koga će da proždere, jaki u vjeri i u pouzdanju
u sv. Vlaha. :  V. Taljeran,

 

Dekanatski Euharistijski kongres na Orebiću.
Pišu nam iz Pelješca, da je pomutnjom izostalo na
svečanom progiasu Odbora za Euhar. kongres prečasno
ime Dn Iva Kinkele, bivšeg tridesetgodišnjeg župnika
Janjine i vatrenog pobornika za svete ideale Pelješca.
Preč. Kinkela je oduševljen za kongres i prvi je do-
prinio za nj svoj obol. Svaka mu čast!

Splitski biskup na euh. kongresu. Sa hodočas-
nicima iz Splita doći će na euharistični kongres u
Orebić i splitski biskup, preuzv. g. Dr. Kvirin Kle-
ment Bonefačić.

Prigodom euhar. kongresa u Orebićima.

Jedna od bitnih dužnosti kršćanskih vjernika bila
je od uvijek: da iskažu i nadvornim načinom božanski
žar vjere, koja im u dušama :plamti. To je i Spasitelj
naš Isus.Krist tražio od svojih sljedbenika kad je re-
kao: ,Ko bude mene priznao pred ljudima, priznati
ću i ja njega pred Ocem svojim, koji je na nebesima“.

Ako ikada, to je priznanje u ovo naše doba od
najvećeg značaja za svakoga vjernika. Zato je sveta
Crkva i uvela pred koja četiri decenija Euharistične
Kongrese, koji se počeše održavati najprije u velikim
centrima pojedinih država u katoličkom svijetu, a
kasnije i u manjim gradovima i u pojedinim dekana-
tima raznih biskupija. Za tih se kongresa sakupljaju
vjernici sa svojim Pastirima, da zboruju o vjerskim i
crkvenim pitanjima, i da iskažu ma majvidniji način
svoju vjeru u Spasitelja Isukrsta, Boga i Čovjeka, u
uzvišenoj Tajni Presvete Euharistije.

I eto je već blizu dam, kada će se takova javna
manifestacija Vjere održati za prvi put i na Orebičima,
u središtu dekanata Pelješkoga.

Vjerno i bogoljubno pučanstvo poluotoka zna i
shvaća, koja mu je dužnost u ovoj prigodi. Sinovi i
kćeri otaca, koji su im uvijek prednjačili u vjernosti i
ljubavi prema Bogu i svetoj Majci Katoličkoj Crkvi;
— potomci bogoljubnih predaka, pomoraca, posjednika
i zemljoradnika, koji su Bogu na slavu podizali crkve
i manastire, gdje marod i danas revno vrši svoje bo-
goljubnosti i zavjete; puk Pelješki i Rćanski, koji sa
zamjernom vjerskom gorljivošću pohagja i danas svoga
drevna Svetišta Gospe od Angjela, Gospe od Loreta,
Gospe od Karmena, Rozarija i Nuncijate, u kojima
vise mnogobrojni zavjeti spašenih pomoraca, otaca i
djedova njihovih, vidni svjedoci žive vjere i pouzdanja
u Boga, — pokazati će složno u ovoj prigodi, da pra-
djedovska vjera u njima živi skupa sa sinovskom oda-
nošću prama svetoj Majci Katoličkoj Crkvi.

Bilo sve na slavu velikoga Boga i vjekovječno
spasenje duša. Bilo to zalogom blagoslova i pomoči
s Neba, u teškim vremenima današnjice!  N. Štuk.