POSTARINA, PLAĆENA U GOTOVU Br. 28. Narodna DUBROVNIK 11 Srpnja 1934. gem Broj Čekovnog računa našeg lista jest 4153 Podružnice Sarajevo, God. XVI. Svijest Cijena je listu 5 Din, mjesečno : za inozemstvo 10 Din. mjesečno PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU Uredništvo i Uprava kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare. »Iko prizna mene pred ljudima...“ Trgni se iz svojeg sna, gorda Vipero, i promatraj što se u tvojoj blizini zbiva! Skini sa sebe tmurnu kapu zimskog oblaka a obuci kraljevski plašt zlatnih sunčanih zraka vedrog ljeta! Svrati oko sebe, gigantski čuvaru Rata i Pelješkog kanala, svoj pogled, koji vjekovima bludi po pučini sinjeg Jadrana, i prati hrabre čete, velika mnoštva, što no se iz bliza i iz daleka slijevaju, poput rijeka, na tvoje pod- nožje. To su potomci pradjedova, koji ponosno idu preko peljeških brda i dolina, da pred nebom i zemljom, neustrašivo ispovijede Katoličku vjeru svojih otaca. Pred njima je znak Križa, stupaju neumorni u sjeni barjaka Isusova Srca, prati ih Kraljica Anđela, vode ih revni i požrtvovni dušobrižnici. Sve župe, sva mjesta, sva sela odazivlju se pozivu ljubljenog Natpastira, koji ih, žarom pravog Apostola, zove iz grada sv. Vlaha, na prvi dekanatski (euharistični kongres u ubavi Orebić. ,Uzmite i jedite: ovo je Tijelo moje“ — odzvanja glas Dobrog Pastira u ušima nevine djece. Zato hrle oni po prvi put stolu Gospod- njem, da blaguju kruh života i piju vino iz ko- jega niču djevice. Slijede im stariji, muški i ženske, staro i mlado uvjereni da neće imati života, ako ne budu blagovali tijelo Sina čo- vjenčanskoga. — ,Budite jaki u vjeri“ glasi se poziv i opomena Onoga, koji u svojoj vojsci hoće da ima samo neustrašive borce. Znakom sv. Križa, što ga biskup stavlja na čela kriz- manika proizvode se novi Kristovi vojnici, da budu dostojni potomci onih, koji su se borili ,Za Krst časni i slobodu zlatnu“. — ,Tko bude priznao mene pred ljudima priznaću i ja njega pred mojim Ocem nebeskim“. Evo jakog razloga javnog zborovanja a osobito velebne teoferične procesije. — Barjaci kreću Kraljevi, koji je istina sakriven u Euharistiji, ali je ipak Kralj, kojemu sve živi. Dođite stoga, poklonimo se. Poklonite se svojemu Tvorcu visoka brda i ravne doline; prignite se na poklon zeleni borovi i vitki čem- presi, obilna masliništa i plodni vinogradi. Pra- tite svoga Kralja stanovnici Orebića, Kučišta i Vignja, Janjine i Trpnja, Kune i Trstenika, Crne Gore i Žuljane. Uzveličajte euharistično slavlje Pelješca hodočasnici susjedne Korčule, lijepog Dubrovnika i uglednog Splita. Svi, svi bez razlike, iz bliza i iz daleka, združimo pjesmu štovanja, hvale i molitve sa sirenama brojnih parobroda na kojima plove pelješki pomorci i kliknimo : Dostojan si Gospodine štovanja i hvale jer si nas stvorio, otkupio i posvetio. Krist neka živi, vlada i s nama uvijek upravlja. Amen. : dr. B. Blokovi ,Milosrgja“ dobivaju se kod pa- pimnice Braće Feraniti i Dubrovačke Hrvatske Tiskare. Izlazi svake Srijede Pojedini broj Din. 1.50 Sv. Vlaho i Pelješac. U promjenama vremena i prilika, čarobni i vi- linski Pelješac dijelio je manje-više sudbinu sa Stonom po komu su ga stari Dubrovčani i nazivali Stonskim Ratom. Prilike su često podizale i ništile njegovo bla- gostanje i napredak, gonile njegove sinove na duboko more, vraćale ih svojim kućama, ali sve te pogode i nepogode nijesu mogle ni časom da uzdrmaju karak- terom i vjerom starih Pelješćana, na čemu su oni kao na stancu kamenu gradili budućnost i sreću svoju. Pelješac je sa Stonom uza sve političke promjene i časovite strane vjerske zablude, znao u svakoj prigodi očuvati svoju pradjedovsku katoličku vjeru, primljenu još za dobe rimskoga gospodstva nad poluotokom. Ta je vjera Pelješćana još jače otkočila i zasjala kad se je republika sv, Vlaha sretno domogla Pelješ- kog poluotoka kupnjom u bosanskoga bana Stjepana Kotromanića i pripojila ga god. 1333 svome državnome tijelu. Kako je republika Dubrovačka sva svoja daleko poznata karitativna i kulturna djela uvijek na vjeru oslanjala i ma mjoj ih gradila, tako je i novostečeni materijalni kapital Pelješkog poluctoka, makastila osi- gurati moralnim kapitalom, još jačim naime utvrgje- njem katoličke vjere na Pelješcu, gdje je od starine vjerski koren već tu duboko zasagjen. Nije se repub- lika dubrovačka zadovoljila što je Ston, a tim i Stonski Rat jakim bedemima osigutala, već je oma držeći se one sv. Pisma: Ako Bog he sagradi kuće, uzalud bdiju oni koji ga čuvaju; nego je na bedeme novo utvrgjenog grada podigla kip sv. Vlaha i postavila novostečeni teritorij pod njegovu obranu. Pelješćani po maravi i primjeru svojih pregja duboko religiozni, a umom daroviti, shvališe namah veliki zamašaj i poirebu svečeve obrane, pa osim u Stonu gdje je već god. 1342. bila podignuta crkva u čast sv. Vlaha, podižu je još u Janjini i Košarnom Dolu, kao takogjer i u djelovima Stonskog dekanata, u Slanomu i Babinopolju. Oslonjeni Pelješćani na svečevu zaštitu, pod za- stavom sv. Vlaha, plove na svojim jedrenjačama u daleki svijet, da ma povratku stečenim imetkom bogate svoju rivijeru, gradeći u njoj vilinske i gospodske dvore, usred agava, oleandara, palama, naranača, le- muna, vrijeska i kadulje, puneći ih svakim blagom iz daleka donesenim. Mimoilazeći sa svojim jedrenjačama ,Goricu sv. Vlaha“ kraj Dubrovnika, pozdravljaju zaštitnika svoga moleći ga za sretan povratak domu svomu. I blagos- lov ih Božji zbilja u svemu prati, jer se malo koji kraj, onako malen opsegcm, može podičiti onako ve- likim brojem vrlih i dičnih pomorskih kapetana i in- telektualaca. Mali je Pelješac dao skadarskog nadbiskupa An- drijaševića, dubrovačkog nadbiskupa, Luja Spanjoleta, španjolskog biskupa Vlahanića, stonskog biskupa Ivana Božova (Natalis), srijemskog biskupa Gilvovića, uz veliki broj svećenika, redovnika i intelektualaca, od kojih su se mnogi odlikovali na opće znanstvenom, kao takogjer na umjetničkom, književnom i političkom polju. Katolička je Crkva dala i sačuvala Pelješcu vjeru i uzgoj, poštenje, ponos i napredak. Katolička je vjera nadahnula dičnog sina Pelješca Marka Krstelja, bogatog i pobožnog pomorce, da na svoj trošak god. 1671. sagradi u Vignju, napogled otoka Korčule, sa- mostan i crkvu OO. Domenikanaca, koju kao biskup posveti drugi dični sin Pelješca, malo prije spomenuti Ivan Krstitelj Božov (Natalis), rodom iz Dekovića kod Trpnja. Sreća uz razbor i pomoć sv. Vlaha toliko je pratila Pelješćane, da je god. 1865. u Orebićima bilo utemeljeno brodarsko dioničko društvo sa osnovnom glavnicom od 2.300.000 ior., a brojilo je 33 broda duge plovitbe, izmegju kojih 29 barkova i 4 brigškunera. Vlasnik — izdavač Urednik: Antun FIč — Dubrovnik Tisak Dubrov. Hrvat Tiskare (zast. Gj. Ružier) Dubrovnik 2, Rukopisi se ne povraćaju. Prelazom parobrodarstva iz drvene u željeznu konstrukciju, postradali su stari slavni Pelješki jedre- njaci, koji su morali ustupiti mjesto napretku pomorske tehnike, ali su se Pelješćani i pri tom udaru znali snaći i kormilom na drugu stranu krenuti, a sve 'uz pomoć sv. Vlaha, I u nevoljama su se Pelješćani utjecali svome parcu, i kad se je ono god, 1855., pojavila na Pelješcu kuga — cholera morbus — Ston s okolicom ćini zavjet sv. Vlahu u Stonu, a njihov zavjetni dar iz harnosti s natpisom i danas je ma oltaru sv. Vlaha. Skori Euharistični Kongres, koji će se uz Božju pomoć i blagoslov sv. Vlaha održati ovih dana ma Pelješcu u bijelim Orebićima, tome gnijezdu starih kapetana i iskusnih pomoraca, prožetih vjerom i na- dom u Boga i sv. Vlaha, neka bude mlagjim narašta- jima napomena na sve ono što su njihovi oci, vjerni Bogu i sv. Vlahu postigli: Spomenite se djela otaca vaših, što su učinili u naraštajima svojim, slijedite stope njihove, oprite se gjavlu, koji kao ričući lav traži koga će da proždere, jaki u vjeri i u pouzdanju u sv. Vlaha. : V. Taljeran, Dekanatski Euharistijski kongres na Orebiću. Pišu nam iz Pelješca, da je pomutnjom izostalo na svečanom progiasu Odbora za Euhar. kongres prečasno ime Dn Iva Kinkele, bivšeg tridesetgodišnjeg župnika Janjine i vatrenog pobornika za svete ideale Pelješca. Preč. Kinkela je oduševljen za kongres i prvi je do- prinio za nj svoj obol. Svaka mu čast! Splitski biskup na euh. kongresu. Sa hodočas- nicima iz Splita doći će na euharistični kongres u Orebić i splitski biskup, preuzv. g. Dr. Kvirin Kle- ment Bonefačić. Prigodom euhar. kongresa u Orebićima. Jedna od bitnih dužnosti kršćanskih vjernika bila je od uvijek: da iskažu i nadvornim načinom božanski žar vjere, koja im u dušama :plamti. To je i Spasitelj naš Isus.Krist tražio od svojih sljedbenika kad je re- kao: ,Ko bude mene priznao pred ljudima, priznati ću i ja njega pred Ocem svojim, koji je na nebesima“. Ako ikada, to je priznanje u ovo naše doba od najvećeg značaja za svakoga vjernika. Zato je sveta Crkva i uvela pred koja četiri decenija Euharistične Kongrese, koji se počeše održavati najprije u velikim centrima pojedinih država u katoličkom svijetu, a kasnije i u manjim gradovima i u pojedinim dekana- tima raznih biskupija. Za tih se kongresa sakupljaju vjernici sa svojim Pastirima, da zboruju o vjerskim i crkvenim pitanjima, i da iskažu ma majvidniji način svoju vjeru u Spasitelja Isukrsta, Boga i Čovjeka, u uzvišenoj Tajni Presvete Euharistije. I eto je već blizu dam, kada će se takova javna manifestacija Vjere održati za prvi put i na Orebičima, u središtu dekanata Pelješkoga. Vjerno i bogoljubno pučanstvo poluotoka zna i shvaća, koja mu je dužnost u ovoj prigodi. Sinovi i kćeri otaca, koji su im uvijek prednjačili u vjernosti i ljubavi prema Bogu i svetoj Majci Katoličkoj Crkvi; — potomci bogoljubnih predaka, pomoraca, posjednika i zemljoradnika, koji su Bogu na slavu podizali crkve i manastire, gdje marod i danas revno vrši svoje bo- goljubnosti i zavjete; puk Pelješki i Rćanski, koji sa zamjernom vjerskom gorljivošću pohagja i danas svoga drevna Svetišta Gospe od Angjela, Gospe od Loreta, Gospe od Karmena, Rozarija i Nuncijate, u kojima vise mnogobrojni zavjeti spašenih pomoraca, otaca i djedova njihovih, vidni svjedoci žive vjere i pouzdanja u Boga, — pokazati će složno u ovoj prigodi, da pra- djedovska vjera u njima živi skupa sa sinovskom oda- nošću prama svetoj Majci Katoličkoj Crkvi. Bilo sve na slavu velikoga Boga i vjekovječno spasenje duša. Bilo to zalogom blagoslova i pomoči s Neba, u teškim vremenima današnjice! N. Štuk.