sa 2 »NARODNA SVIJESI« Bi. 28; Gospina Svetišta na Pelješcu. Jasna je radosna činjenica, da tolika Gospina svetišta, žarišta lijepe pobožnosti na poluotoku Pelješcu puno govore o žarkoj ljubavi i vjekovnom štovanju, o velikom pouzdanju katoličkog naroda sa svojim sve- ćenstvom svjetovnim i redovnim Sv. Franja Asiškoga prema nebeskoj Majci, Gospi Zaštitnici mogućoj, za- zivanoj u nas posvuda pod različnim onim značajnim svetim slatkim imenima. Od Gospinih svetišta na Pelješcu prikazaćemo nekoje, glavnije. Franjevačka crkva ,Gospina Uznesenja na nebo“ na Orebiću poznata je kao svetište ,Gospe od Angjela“. Samostan sa zvonikom tu je ssgragjen doprinosima bogoljubnih dobrotvora g. 1470 na divnom položaju, nad visokim stijenama brda Vipere, 150 m. nad morem, Ikonostas na glavnom oltaru djelo je Franja de S.ta Croce. Na prvom pobočnom oltaru časti se uvelike čudotvorna slika ,Gospe od Augjela“, naslikana na daščici, un bizantinskom slogu. Naokolo nje mnoštvo je zavjeta pobožnih peljeških mornara, te slike brodova u pogibeljnim morskim valovima. U puku je sačuvana predaja, da je ta slika čudotvornim načinom prispjela na Pelječac, po predaji, sa ostrva Žanića (pred Bokom Kotorskom). Ova je crkva bila posvećena nešto kasnije, od biskupa korčulansko-stonjskoga Nikole Nikoničića- Nigrevića dana 17 maja g. 1534. Na drugi dan svetkovine Duhova mnoštvo bo- goljubnog narcda sa cijelog poluotoka Pelješca i sa bližnjeg otoka Korčule pohodi svoju milu Gospu sa pobožnom molitvom i zavjetima, vapeći ju za se i za svoje, za putnike i pomorce. Četvrt sata put sjevera, ispod brda, nalazi se ne- kađašnja župna crkva ,Gospe od Karmela“ (Karmena), nekada sv. Vida i Modesta mučenika. U njoj se čuva lijepa slika Obrazovanja Isusova“ čuvenog Kista. Nakon nje vrlo je lijepa župna crkva ,Pomočnica Kršćana“, sa zvonikom, sagragjena sred mjesta do- prinosima svih imućnijih mješćana, sa vrlo zaslužnim ondašnjim župnikom kan. Matom Štukom ; bila je po- svećena 24 maja g. 1884. od dubrovačkog biskupa Mata Vodopića. I u toj lijepoj crkvi ima mnogo po- morskih srebrnih zavjeta, kao i uz pobočni oltar sa lijepom slikom Sv. Nikole. Franjevački samostan na Kuni ima poznato sve- tište Gospe Delorite (od Loreta), ma uzvisitoj ravnini okruženoj brežuljcima. Dom Božji taj na tri broda sa- gragjen je brojnim prilozima pobožnog naroda g. 1681. u baroknom slogu. A dični franjevac, Konavljanin, teolog i propovijednik čuveni, biskup stonjski (god. 1702—1709) Otac Vicko Lupi (Vuković), podiže sa- mostan franjevački na Kuni, kome, dozvolom Sv. Rimske Kongregaeije, bi pridružena g. 1705. prelijepa crkva Delorita. Ta je crkva bila posvećena 17. juna g. 1714. od stonjskog biskupa Frana Volantića. U Janjinskom odlomku: Sreseru mnogo je čašćeno svetište ,Gospe Male“ (Porogjenja BI. Dj. Marije). N. Gjivanović. Pomorstvo Pelješćana. Sami položaj i formacija Pelješca uvjerava nas, da su stanovnici ovog najduljeg dalmatinskog poluotoka bili odvajkada pomorci. Ona mala uska prevlaka od Veli- koga do Maloga Stona samo ga spaja kopnom, inače ga odasvud plače more, da mu s jedne strane pravi veliki neretvanski, a s jugo-istoka stonski zaljev, dok mu more na sve strane prodire u mnoge njegove uvale, zatone i luke, Za ranije uvidješe Pelješćani, da je more vrelo blagostanja, pa se posvetiše odmah u početku više pomorstvu, nego poljodjelstvu, radi toga su skoro sva naselja na Pelješcu pri moru. Zahumski knez Mihajlo Višević vrlo dobro je poznavao pomorsku vještinu Pelješćana, pa je na svojoj mornarici u neretvanskom i stonjskom zaljevu bio za- poslio kao mornare skoro same Pelješćane; tako i drugi zahumski knez u Stonu Mirostav Nemanjić, koji se je tukao po moru sa Dubrovčanima. I na brodovima Kristofora Kolomba nalazimo nekoliko Pelješćana kao mornare, tako da Pelješac može biti ponosan, da je i on sudjelovao pri znamenitom otkriću novoga svijeta. Ali Pelješćani nijesu se zadovoljili da budu samo mornari na tugjim brodovima, oni su počeli postepeno graditi svoje vlastite brodove, na kojima su oni sami bili zapovjednici i mornari. Zato nalazimo u svescima dubrovačkog državnog Arhiva podataka, po kojima se upoznavamo u XVI. v. sa prilično velikom trgovačkom mornaricom, čiji brodovi su plovili ne samo po Sre- dozemnom već i Atlantskom Oceanu. Tako se bro- darstvo sve to više razvijalo, dok svoj cvat doživi u drugoj polovici XIX, vijeka. Počeše se tada u višem broju graditi lagje, razvijati pojedina pomorska druš- tva, da je oko polovice XIX. vijeka do 1888 bilo na poluotoku Pelješcu oko 500 pomorskih kapetana, te nije bilo kuće da nije imala pomoraca, a u Orebićima, Kučištu i Vignju gotovo svaka i pomorskih kapetana, dok su osim raznih društava mnoge obitelji imale svoje vlastite brodove i kapetane. Imali su i svoje vlastito bro- dogradilište u Orebićima, gdje su gradili brodove, a što se nije moglo radi prezaposlenosti tu graditi, obavljalo seje u Korčuli, Gružu i na Rijeci Senskoj. U tom svom velikom razvoju nije nimalo za- čudno, da su Pelješćani bili u XIX. v. natkrilili u po- morstvu isti Dubrovnik, Boku Kotorsku, Senj, Bakar i Lošinj. Zato potpunim pravom ističe pelješki domoro- dac Dr Niko Zvonimir Bjelovučić u svom djelu ,Po- vijest poluotoka Rata“, da se je tijekom toga pomor- skog cvata bilo prosulo bogatstvo diljem pelješke ri- vijere, te su nicali zaseoci (ville) jedan za drugim, oso- bito u Orebićima, Kučištu i Vignju sa krasnim peri- vojima, punim subtropskog bilja, dok su mornari steče- nim novcem po sinjem moru iskupljivali se kao kme- tovi od gospara, zidali kuće, kupovali zemlje i pro- micali narodno gospodarstvo. »Pelješko pomorsko društvo“ postojaše u Orebi- ćima od 1865 do 1886 g. s osnovnom glavnicom od 2,300.000 forinti, a brojilo je 34 velika broda na jedra. Iznašašćem parobroda Pelješćani nijesu se znali snaći, da pretvore svoja društva u parobrodska, već ostadoše pri svojim jedrilicama, koje malo po malo propadoše u konkurenciji sa parobrodima. Doduše pokušaše neki iz pelješke općine kao Bijelići, Kova- čevići, Mimbelli, Kosovići i drugi sa pribavom paro- broda, ali centar trgovački prometne se na Rijeku i Trst, koje su luke spojene željeznicama sa svojim oko- licama i zalegjem. Kapetani sa poluotoka sačinjavali su jezgru Lloy- dovih kapetana u Trstu, a mnogi su služili i na du- brovačkim parobrodima, pa i na Jadranskoj Plovidbi i »Dalmaciji“. | do danas ima kapetana po raznim na- šim društvima, koji sa svojom naravnom pomorskom vještinom i odličnim upravljanjem njima povjerenim brodovima prodičuju svoje ime i domovinu, a rasvi- jetljuju slavnu prošlost svojih pregja. (Po podacima iz dubr. držav. Arhiva i , Povijesti poluotoka Rata“ od Dr N. Z. Bjelovučić.) Vicko Lisičar. Rezolucije katehetskog kongresa u Mariboru . Kongres katoličkih kateheta održan u Mariboru, od 3—5 jula 1934., donio je na temelju održanih re- ferata, slijedeće rezolucije. 1, Katolički katehete u Jugoslaviji, sabrani na ka- tehetskom kongresu u Mariboru, naglašuju, da je na- ročito u današnje doba neophodno potrebno da se poštiva blagotvoran upliv vjerskog uzgoja mladeži, jer se samo na vjersko-moralnim načelima mogu uz- gojiti uzorni karakteri, valjani nacionalno svijesni gra- giani i korisni članovi ljudskog društva. 2. Vjeronauk bistveno sudjeluje u odgajanju dobrih državljana i to tako da promiče pravilno shva- ćanje države, njezine svrhe, prava, dužnosti, autoriteta, odnosa prema pojedincima, a sve io po načelima mo- ralnoga reda, kako je izražen u prirodnim i Božjim pozitivnim zakonima, jer su to najmoćniji i najtrajniji temelji prave državljanske kulture i napretka. 3. Stoga, kako se: s jedne strane najodlučnije ogragjujemo protiv insinuacija, da Crkva sprečava uz- gajanje omladine u duhu nacionalne svijesti i državnog jedinstva, tako s druge strane odlučno osugjujemo nastojanje onih koji pokušavaju da ograniče utjecaj Crkve na odgoj školske mladeži time da traže ukla- njanje vjerske nastave iz viših razreda srednjih škola. 4. Tim povodom naglašujemo da je vjerska nastava i odgoj u višim razredima srednjih škola naročito pot- reban, da u sudbonosno mlađenačko doba otvara mla- deži pogled u najvažnija životna pitanja, i da uravno- težuje mladenačku dušu u času životnog previranja i tako joj opredjeljuje životni pravac na raskrsnici ži- vota. Iskustvo je naime do sada pokazalo da je bez- uspješan odgoj bez temeljnih vjerskih istina. 5. Pokušaj uklanjanja vjerske mastave iz viših razreda srednjih škola otvoreni je kulturni napadaj i izazov protiv slobode savjesti i poštivanja vjere, te slobode znanosti, koja je svima gragjanima naše države ustavom zajamčena. 6, Kako ispravna obrazovanosi i odgoj treba da počivaju na apsolutnim vrednotama istine i dobra, u tih nema bez objektivnosti u naukama, zahtjevamo da se u školskim udžbenicima ne prikazuju hipoteze i teorije kao već sigurni i utvrgjeni rezultati, te onda dovode u suprotnost s temeljnim vjerskim istinama. Osobito naglašujemo da je nenaučno po istinsku obra- zovanost i istinski odgoj štetno isticati teoriju apso- lutae evolucije kao utvrgjeni rezultat prirodnih nauka i u njezino ime zahtjevati ukidanje vjeronauka u višim razredima srednjih škola. Naprotiv, teorija evolucije, doklegod se osniva na načelu uzročnosti i dovoljnog razloga, kao i na činjenici savršenost (entelehije) koja vlada u svem organskom svijetu, ne može biti protivna temeljnim vjerskim istinama. Opasnost koja prijeti omladini 7. Uvažujući velike tekovine nove svjetovne pe- dagogike i na području vjerske nastave, pozivamo ka- tehete, da se i dalje u punoj mjeri okoriste njezinim rezultatima na dobro vjerske pouke. 8. Usvajajuć temeljna načela pedagogike sv, Ivana don Boska, naročito njegovu veliku ljubav prema mla- deži kao odlično sredstvo za uzgoj kršćanskog karak- tera. Kongres pozivlje sve katehete, da u duhu Don Boska uzgajaju omladinu. 9. Katehete neka van škole osnivaju vjerska udru- ženja za omladinu i neka nastoje da se omladina u tim udruženjima bavi karitativnim radom. 10. Kongres kateheta upozorava kompetentne vlasti, da se naredbe i propisi Ministarstva prosvjete u svetkovanju nedjelje i blagdana (S. n. br. 35420 od 1, nov. 1932; čl. 6 i 12) tu i tamo još uvijek krše time, da se u te dane priregjuju izleti, tjelovježbeni nastupi, da školska mladež nikako ne može izvršit svojih vjerskih dužnosti, Jer se mladež spomenutim priredbama hotice ili nehotice dovodi do zanemarivanja primarnih vjerskih dužnosti, jer se otugjuje Crkvi i kreposnom životu, pa se take ruše i temelji državljanske svijesti i vjernosti, upozorava Kongres na sve to i očekuje, da će Mini- starstvo prosvjete spomenuti nered i ukloniti i poskr- biti da će se gore navedeni propisi ministarske uredbe točno uvažavati. 11. Kongres upozorava kompetentne vlasti da se megju omladinom šire neispravni i pogubni marksistički nazori nedozvoljenom propagandom te tendeucijoznom tzv. socijalnom literaturom. Stoga ih moli da tome uspješnim načinom stanu na put. 12. Napose naglašujemo, da se pogubni utjecaj marksizma može (suzbiti jedino izlaganjem načela o društvenom poretku, koja počivaju na socijalnoj pravdi i ljubavi. Ta su načela osobito jasno izložena;u encik- lici ,Quadragesimo anno“, 13. Pozivljemo katolička nakladna poduzeća, da izdaju i šire takovu socijalnu literaturu, koja će pro- micati pravilni socijalni odgoj omladine. Time će naj- bolje ukloniti štetni utjecaj tendencijozne marksističke socijalne literature. 14. Umoljavamo oblasti, neka podupiru osni- vanje zanatskih domova gdje će se radaička omladina moći čuvati od zaraze komunizma, 15. Kako u našoj diaspori ima mnogo katoličke omladine, koju tamošnji malobrojni svećenici uslijed prezaposlenosti ne mogu posjećivati, te joj davati du- ševnu hranu, moli Kongres preuzvišenu gospodu bis- kupe, da po megjusobnom sporazumu redovito šalju u diaspo1u svećenike, koji će posjećivati zapuštenu omladinu, te joj davati najpotrebniji vjerski odgoj. 16. Za uspješni rad megju omladinom od emi- nentne je važnosti dobra katolička štampa. To puno odgovornosti djelo vrši u diaspori jedino .Glasnik ka- toličke nadbiskupije u Beogradu“. Da bi taj list uz- mogao vršiti svoju misiju i megju tamošnjom omla- dinojn, molimo, neka bi ga biskupijski ordimarijati preporučili svojim viernicima, (Da bi svećenici u dia« spori mogli pružiti mladeži dobro štivo, moli Kongres sve katoličke kajižare u Jugoslaviji, da barem po sni- ženim cijenama daju svojej knjige u tu svrhu. 17. Da bi djeca iz diaspore mogla upoznati lje- potu uregjenoga vjerskoga Života, neka bi se po bisku- pijama, gdje je to moguće, osnivali odbori, koji će se brinut za ferijalne kolonije katoličke mladeži iz digspore, Za reformu nastavnog programa 18. Kongres kateheta utvrgjuje okvirni macrt nas- tavnoga programa za nauk vjere rimokatoličke mladeži za pojedine razrede osnovnih i viših narodnih škola u Jugoslaviji i podastire ga na odobrenje Predsjedništvu biskupskih konferencija, a po njemu Minist. prosvjete. 19, Katehetski kongres utvrgjuje opći cilj vjerske nastave i odgoja u svim tipovima škola u Jugosla- viji, a glasi: i Cilj: 1. Svestrano i skladao obrazovanje duha, privikavajuć ga pravilnom vršenju dužnosti ; 2. Upoznavanje dužnosti iz vrela Objave Božje ;