POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU DUBROVNIK 1 Kolovoza 1934. se Narodna Svijest Sroj Čekovnog računa našeg lista jest 4153 Podružnice Sarajevo. God. XVI. Cijena je listu 5 Din. mjesečno: za inozemstvo 10 Din. mjesečno PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU Uredništvo i Uprava kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare. | Izlazi svake Srijede Pojedini broj Din. 1.50 Vjeronauk u srednjim školama. Prof. Dušan Manger objavio je u splitskom listu »Novo Doba“ dne 19 jula o. g. članak pod gornjim naslovom, pa ga radi njegove važnosti prenosimo u cjelini hoteći time upozoriti roditelje, da vide kako stanoviti profesori, misleći da imaju pedagoško shva- tanje te iskustva, zastupaju mišljenje, da bi trebalo ukloniti pouku vjeronauka iz srednjih škola, G. Man- ger je profesor i roditelj, dakle čovjek koji može ka- zati, da ima pedagoških iskustava, Da vidimo što o pitanju vjeronauka govori ovaj pravi nastavnik. »U času kada primas Engleske, nadbiskup Can- terburyški, pozivlje javno poglavicu katoličke crkve, rimskog papu, da digne svoj moćni glas u odbranu morala i kršćanske ljubavi, koja u svijetu danas sve to više nestaje i u času kada engleski krali, taj isto- riski pretstavnik korektnosti, ustavnosti i visoke poli- tičke i socijalne mcralnosti, javno prisustvuje: procesiji namijenjenoj da od Boga isprosi konac nezaposlenosti, 1 rak-.rane današnjeg društva — kod nas, u Banjoj Luci, na kongresu profesora, raspravlja se pitanje da li vjeronauk, odnosno religiozni etički principi mogu biti predmet školske pouke. Držim da to nikada nije smjelo biti pitanje jedne diskusije, pa' je zato glavna uprava dobro učinila što nije dozvolila da dogje do glasanja. Ali iako to može da zadovolji sa formalne strane, u suštini mora ipak da dirne svakoga, što je to pitanje došlo pred kongresom, i što je većina profesora bila za sarajevsku rezoluciju, za ukidanje vjeronauka kao naučnog predmeta. Neću da se upuštam da li je vjeronauk, ma koje komiesije naučni predmet ili nije, ali držim da niko neće osporiti da srednja škola ima svoj odgojni cilj, a da baš u tom radu vjeronauk ima bitnu i presud- nu važnost. I ako je istinita tvrdnja Natka Nodila da , kršćan- ski narodi boluju, ali ne umiru“ koju je tvrdnju tako lijepo izložio i naučno -dokazao sa rektorske stolice Sirossmayerova sveučilišta, tada možemo biti mirni da će sve ove današnje nedaće koje teško tište moralne vrijednosti, nestati i da će tako iščeznuti i misao da se u srednjoj školi ukine učenje religije. Gospoda iz Sarajeva, kad su sastavljala svoju resoluciju, nisu sigurno pomislila na mišljenja roditelja o tom pitanju, jer bi u tom slučaju bila to pitanje prije svega iznjela na kakvom roditeljskom sastanku da se čuje roditeljsko mišljenje i da se vidi da li jesu roditelji s tim saglasni. Ako se danas sve to više ističe misao zajednice škole i doma, priznaće mi svak da pitanje religije, glavnog temelja odgoja, ne može da bude riješeno a da se prije ne čuje mišljenje roditelja. S druge strane ako poštujemo ,verska osećanja svih državljana“, kako se slaže to poštovanje kad iz škole izbacujemo svaku vezu, svaki dodir sa tim osjećajima. Nije vjera samo privatna stvar svakog pojedinca, jer ona preko pojedinaca postaje jedan općenarodni, socijalni i državni faktor preko kojega se ne može proći jednom rezolucijom glasova od nekoliko ljudi, Pedagoško iskustvo ne protivi se vjeronauku, jer ma koja religija priznata u našoj državi ne može da razorno djeluje. Ona samo moralno djeluje i uzvišuje čovjeka iz jalove dnevne borbe, predočujući mu bolju budućaost. Vjera oplemenjuje čovjeka, i udaljuje ga od egoističkih ciljeva i vodi na rad za boljitak drugih, cijeloga naroda i države. Religija je dubok etički os- jećaj koji se ne smije identificirati sa utjecajem i ja- košću ma kojega staleža, a za tim ne idu nastavnici vjeronauka, Vjerski osjećaji ne protive se našoj narod- noj i političkoj unifikaciji. 1 svećenici crkve Sv. Save koji za narod mnogo učiniše, i svećenici Katoličke Cr- kve, čije su narodne zasluge velike neće ni danas biti, kad nisu ni prije bili, zatočnici nesloge i razdora. Oni, Isusovi sljedbenici, još više će damas biti ljubitelji i zagovaratelji bratske ljubavi i sloge, a njihovu radu pridružiće se i sljedbenici muhamedove vjere. Pojedini ispadi bolesnih umova ne mogu da služe kao dokaz da crkve rade protiv naše narodne unifika- cije. Širiti takove nazore, znači raditi protiv unifikacije, to znači bacati u narod zublju teškog razdora. Ne stoji da je »ingerencija crkve na školu veća nego što je to u interesu savremenog i pravilnog vaspitanja“. Crkva, ma bilo koja, nema nikakove in- gerencije. Pretstavnik crkve nije za školu nikakva vlast, nema nikakvog utjecaja, niti ikakvog dodira sa škol- skim vlastima. Poučava se vjeronauk, all preko vje- roučitelja crkva me vrši nikakvog nadzora, niti ima ikakvog utjecaja na smjer i pravac škole. Vjeroučitelj vrši svoju dužnost i, ako je svjestan svoje dužnosti, postići će da u učenicima postavi čvrste vjerske te- melje. Time je on postigao svoju glavnu svrhu, a drugo i ne traži; ni sama crkva drugo od njega ne pita. Mi ne smijemo omalovažavati upliv vjere na od- goj mladeži, i ne smijemo da gledamo u vjeroučitelju osobu koja umaša utjecaj, koji ne koristi školi ne- go šteti. Kad bi gospoda iz Sarajeva bila to važno pita- nje hladno razmotrila, ne bi sigurno došlo do ovoga svoga predloga od kojega kad bi bio usvojen, nika- kove koristi ne bi bilo, nego naprotiv štete, Profesori znadu, - najbolje -kakva- je današnja omladina i kako možda mnogima nedostaje etički os- jećaj, koji se ne može nadomjestiti ni učenjem filozo- fije ni etike, nego učenjem religije. Škola ne može i ne smije da uništi u učeniku vjeru u Boga koju je sa sobom ponio iz roditeljske kuće, a roditelji imaju pravo zahtijevati da se u taj amanet što su ga oni njima dali ne dira, U ostalom profesori sigurno znadu da se u nijednoj državi svijeta pitanje vjeronauka nije napose rješa- valo, nego da je to sastavni dio onog kompleksa pi- tanja, koji regulišu odnošaje crkve i države, pak gdje god takvi zajednički odnošaji postoje, svugdje je crkvi zagarantovana mogućnost pouke vjere u školama. O odnošajima pak izmegju crkve i države mogu da ras- pravljaju jedino zakonodavna tijela i vrhovni pretstav- nici države kao jedini zakoniti prestavnici naroda“. Držeći se načela ,vigilantibus iura“ upozoravamo roditelje članove ,Zajednice Doma i Škole“ da im je sveta dužnost paziti na rad pojedinih nastavnika i spiječiti one, koji svojim stanovištem, da se vjeronauk izbaci iz škola, stvaraju najveću disharmoniju izmegju doma i škole. Na skupštinama ,Zajednice Doma i škole“ treba povesti računa prvenstveno o ovim pita- njima kapitalne važnosti, koja su mnogo zamašnija od nekih pitanja kojima se posvećuje glavna pažnja. =ua ua€—.aEE.-OE"QlO RNS EO OO, ',šćOol] »NLNJA Roditelji! Djetetu koje polazi u školu, ako je slabunjavo dajte da uzima dnevno u jutro i na večer po 1 malu kašiku ukusnog »Energina« za jačanje krvi, živaca i apetita. Djeca, koja redovito uzi- maju »Energin« dobrog su apetita i otporna prema svim oboljenjima. »Energin« za jačanje krvi, živaca i apetita dajte djevojčici izmegju 10 i 17 godina ako je slabunjava. To je pre- lazno doba kod djevojaka, kada svaka djevojka mora da jača, »Energin« dajte svakom članu obitelji koji nema apetita. »Emergin« dajte sva- kom članu obitelji koji je malokrvan. »Energin« dobiva se u apotekama u bocama od pola litre, 1 boca Din. 35. Reg. R. Br. 19174/33, MPRMNRE nemoeesnatoje ajetinijeiuz jamstvo NINO BOGOAN HITOVA izzšejesekod vraradraguljaniojiči = UBROVNIK Vlasnik — izdavač Urednik: Antun F1& — Dubrovnik Tisak Dubrov. Hrvat Tiskare (zast, Gj. Ružier) Dubrovnik 2, Rukopisi se ne povraćaju. Or. ENGELBERT DOLLFUSS Dr. Engelbert Dolifuss, austrijski Kancelar, koji je pao žrtvom svoje dužnosti i svojeg samoprijegora, rodio se je 4 oktobra 1892 u Texingu u Donjoj Aus- triji. Nakon dovršenih nauka u Beču i Berlinu i pos- tignuća doktorata u političkoj ekonomiji, posvetio se je iza rata _u kojem je sudjelovao kao dobrovoljac, katoličkim socijalnim organizacijama, prvenstveno sin- dikalnim organizacijama težaka, Obnašao je mjesto predsjednika Agrarne Zbornice za Donju Austriju. God. 1931 postao je ministrom poljoprivrede, nakon što je prije toga, za vrijeme od 2 godine bio pred- sjednikom austrijskih željeznica. Karijera mladog ministra bila je veoma brza tim prije, što je pokezao svoje vanredne sposobnosti i ma polju internacijonalne politike, kad je bio eks- pertom za Austriju kod Društva Naroda u Ženevi. Dne 20 maja 1932 pozvao ga je predsjednik Miklas da preuzme dužaost Kancelara, nakon što se je bio povukao Burresch. Temeljno mačelo Dollfusove poli- tike bilo je: potpuna nezavisnost Austrije, koju je trebalo restaurirati u unutrašnjoj politici na bazi krš- ćanskih načela i dati joj zakonodavstvo koje nije smjelo biti tudje vrhovnim božanskim normama Evangjelja. Poduprt od neograničenog povjerenja predsjed- nika Miklasa, i opće saglasnosti naroda cijele Repub- like stao je da izragjuje novi Ustav, koji je zato što je inspirisan na Katolicizmu pobudio veliku pozornost i vanredan interes u svim megjunarodnim krugovima. Poslije svojega govora na 27 IX pr. god. u Ženevi, dobio je uvjerenje, da su sve velike sile saglasne, da se očuva potpuna nezavisnost Austrije. Naglasio je tom prigodom, kako namjerava urediti svoju državu kojoj je na čelu, na temelju principa papa Lava XVIII i Pija XI izraženih u njihovim socijalnim enciklikama. Nakon postignutog pristanka velikih sila dao se je dr. Dollfuss na izvagjanje nutrnjih reformi u državi: ekonomskih, socijalnih a osobito moralnih pobijajući marksizam i poganski pokret rasista. Dva trajna doku- menta ispravne politike Dolifussa jesu: Ustav i kon- kordat sa Sv. Stolicom. Prvim dokumentom udario je temelje novoj korporativnoj Državi, a drugim je dao svome katoličkome narodu kršćanski zakon i ćudoregje. Za vrijeme pregovora kao i ratifikacije konkordata do- kazao je kancelar Dollfuss svoju sinovsku odanost prema Namjesniku Kristovu. Zato mu je Sv. Otac dao opetovano priznanje. n»Osservatvre Romano“ veli, da je pok. Dollfuss bio neumoran u radu, strog sa samim sobom, a veli- kodušan sa drugima, makar i protivnicima, čak i prema onima koji su se oružanom rukom dizali proti posto- jeće zakonite vlasti. Stoga će on ostati trajnim simbo- lom i realnosti apsolutne pobožnosti, čeličnim karak- terom i dosljednim braničem zastupanih ideja sve do najviše žitve. Tajnu tolike kreposti i tolikog heroizma treba tražiti u otvorenom, slobodnom tipičnom prakti- ciranju svoje vjere. Ime Dollfusa prešlo je u historiju zajedno sa svim onim velikim državnicima, koji su dokazali svijetu u svako vrijeme, sa kakovim se srcem može braniti jedna plemenita stvar i kako se može dati takogjer život za više interese svoga naroda. : I ovo je jedan primjer za one koji sa nepovje- renjem gledaju u katolicizam i vole mu davati oznaku »anacijonalnosti“, kako baš kršćanska religija, dosljedni katolicizam odgaja u svojim sljedbenicima velike dr- žavnike i prave macijonaliste. U svakoj prigodi sjetite se Dobrotvor. odbora »Milosrgje“, bilo doprinosom u novcu bilo otkupom bonova, za pomoć gradske sirotinje. Odlazak i dolazak željeznice. Vlakovi dolaze svaki dan u 20:35, 4:40, 8:30 i 10:15, a odlaze u 6, 11.25, 23.35, i 19:10 sati. i