St. 2 »NARODNA SVIJESI. Bi. 32. djelovanju. Naprotiv izgledao je hladan, satiričan, ožeti sastavljač epigrafa, čovjek koji se šeta Dubrovnikom, te sve prima kako dolazi. Ali sve drugo bila je po- nutrica ovog nadarena čovjeka, čigova je sama blizina i riječ morala zaustaviti mladog Dum Frana Bulića. Kaznačić je bio po zvanju liječnik i upravitelj bolnice, ali uz to on je bio izvanredni profesor povijesti i lo- gike na gimnaziji, pjesnik, marljivi istraživač dubro- vačke povijesti, koji je već pregledao, sredio i upot- punio postojeće stare natpise rasute po Dubrovniku i okolici, sakupljene od oca Ivana Mattei, on je zapravo bibliotekar knjižice Male Braće (vidi katalog izdan u Zadru god. 1860), saradnik je Jagiću i Daničiću za izdanje djela Mavra Vetranića Čavćića, bavi se numiz- matikom, a pri tome svemu uvijek miran i duhovit, pun Horaca, Tacita i Svetog Pisma za svaku na koju ima da odgovori. Jedino carstvo toga mondenog čo- vjeka bio je manastir Malebraće, njegova biblioteka i apoteka. Tu je dolazio za punih 40 godina života, svakog dana, jutrom i večerom. U neobjavljenoj prepisci Dra Iva Kaznačića, koju je držao kao najljubazniji otac sa svojim sinom, opi- sana je proslava veselja, što ga je doživio Dum Frano Bulić, kad je odlukom 31. XII. 1874. br. 4112. Minis- tarstva Bogoštovlja i Prosvjete imenovan pravim uči- teljem. Pismo je napisano talijanskim jezikom, a po- jedini odlomci iz istog glase: »... Ja vjerujem nepokolebivom vjerom u demo- kratski princip, vjerujem kao u prvi članak moje vjere, vjerujem kao u potrebu moga srca, kao u izliv moje duše, a bježim od svih onih kojima je demokratizam samo deklamatorska vježba. Udara na zvoniku 9 ura i ovo bi bio čas da ja nagjem kao obično počinka u svojoj postelji, ali jedan kolega učiteljskog zbora (pop Bulić) bio je imenovan stalnim profesorom i smatra dužnošću da nas svih pozove na večeru, koja počimlje iza kako svrši teatar“. Na Tri Kralja (nastavak) ,Mo- lim te da mi pišeš moje prezime sa ,K“. Pošto po- dučavam logiku, želim je slijediti i u ortografiji. Ve- čera je trajala do iza ponoća. Bilo je galvanizovano veselje, napitnica, pjevanja, ali pod tim i kričanja. Bilo nas je 18 ma večeri — Melius erat dare pau- peribus !* Nemojmo se čuditi da je mladi Dum Frano, kad mu je sutra dan Kaznačić saopćio svoju kritiku, — jer Kaznačić nikako nije znao mučati — ostao zapa- njen gdje čuje od dubrovačkog Petronija: ,Melius erat pauperibus dare“. Sve je ništa, kao da mu je htio reći, ali će ono ostati što stvaraš i otkrivaš. Malo dana iza te lijepe večeri dolazi učijeljskom zboru i dan is- krene tuge. Dana 29. januara 1875. učiteljski zbor prati na zadnje počivalište svoga mladog vrijednog druga prof, Bepa Bonu, koji je svojom pjesmom i satirom znao držati u uzbugjenju Dubrovnik. Umire urednik »Dubrovnika« — cvijeta narodnog knjištva. S Bonom se oprašta Dum Stijepo kan. Škurla, neslu- teći da će do dvije godine i on nenadnom upalom, što će ga prožeti u vrtu Beneficija Sv. Gjurgja na Boninovu, leći pod onu bezimenu malu ploču u kutu najmanjeg grobišta u Dubrovniku, a nad njim god. 1894 nezaboravni pjesnik »Zlatke« Dum Antum Kazali. Tekom prve godine svoje službe u Dubrovniku, Dum Frano već zna ko je Kaznačić; on mu je već pokazao sve sakupljene natpise sa svih čitljivih i ne- čitljivih kamenih ploča; zna da je Škurla već sastavio i objelodanio ,Moćnik Stolne Crkve Dubrovačke“ g. 1868, zatim , Život Svetog Vlaha“ god. 1871, u kojoj je radnji već zašao u historiju Dubrovnika; zna da ima već pripravnu historijsku raspravu: ,Ragusa cenni sto- rici“ koja se objelodanjuje god. 1876; zna da Pero Budmani neumorno čita i prevodi; vidi ravnatelja Pe- ričića, gdje u osmercu dotjerava čistim narodnim jezi- kom prevod Horaceve: ,De arte poetica“, pa on, mlad poletan i nadaren, daje se ma rad tako da objavljuje već u programu dubrovačke gimnazije za god. 1874— 1875 svoju raspravu ,G. Horatius Flaccus“ na latin- skom jeziku (str. 589—69), te ,Opis novaca zbirke dub- rov. Gimnazije (str. 59—69), a u onom nastajne godine 1876—1877 ,Folar Dubrovački“ (str. 3—23). Iz sredi- ne, u kojoj je mlad zapao, Dum Frano već i ovim dvama radnjama kreće putem, kojim eto sad ostavlja neumrlo ime. Dvije godine njegova boravka u Dub- rovniku ostaju značajne za smjernicu njegova kasnijeg rada. Tekom godina svi su njegovi drugovi pomrli. On eto sad ode zadnji. Ali Dum Frano, iako u Splitu, bdije i na starine Dubrovnika i evo kako u pismu 29. II, 1932 ustaje na obranu stanovišta, da Bogišićeva biblioteka i zbirka starina moraju ostati u Cavtatu. ,Da se može postupati proti zadnjoj svetoj volji oporučiteljice Marije Pohl- Bogišić neinogu nikako da razumijem. Nazad više godina pregledao sam biblioteku i zbirku starina (još neopisanu !) Pohl - Bogišić, te tada mislio, te i rekao, da bi valjda bilo bolje, da sve to bude ostavljeno Dubrovniku. Ali je oporuka taka, i zadnja volja oporučiteljice ima biti sveta ! Pa napokon Cavtat je danas tako pristupačan svim prometnim prevoznim siestvima Dubrovniku, da o dalečini puta, o udaljenosti biblioteke i zbirke Pohl- Bogišić za Dubrovčane i inostrence nemože danas biti govora Uz to neka zbirka starinskih predmeta u biblio- teci Pohl-Bogišić (koja je biblioteka bogata, lijepo uregjena, katalozim provigjena) — bude početak op- širnijih sistematičkih arheoloških istraživanja u Cavtatu, u ovoj Colonia Tulia Epidaurum (utemeljena megju godinam 43—27 prije Krista) nego li dozvoljavaju sada opća ,tam saeva et infesta virtutibus tempore“ rekao je Tacit, a ja pridodajem i ant'quitatibus. Don Frave Bulić s. r, Vječni mu pokoj, a u narodu neumrla uspomena. N K. — —eoSieo NAD GROBNICOM blagopokojnoga slavnoga arheologa Don FRANA BULICA Čemu, za kim svugdje brecaju nam zvona, Puna tajanstvenih, turobnih romona ?! Čemu sav u crno zavio se Split, Što li ovo ima sad u njemu bit?! Na počinak vječni učenjaka prati, Onog koji može do najvećih stati! Milo gdje li zvonce najtužnije jeca, Ganutljivo, skromno, ko ranjeno kleca ? U Vranjicu lijepom, seocetu malom, Gdje šapuće lahor s mora našeg valom... Gdje kutić je raja ma zemlju prenčsen, Zlatan je mališan na svijet dončsen! Sve tu plače za njim: divnim velikanom, U svijetu za znanim i slavnim don Franom... Sva elita uma starom u Solinu Klanja se Hrvata ponajvećem sinu; Jugoslav' je cijele prvog reda zvijezdi, Ponosna što sad nam nebesima jezdi... U vječnost don Frame poletan se vinu, Uzletje u sinjih obzorja visinu... Što li sva se groblja u Solinu bude? Rekao bi: tajne iz njih pjesme gude... I Rimljani stari dižu se iz groba, I mrtvaci slavni iz kasnijeg doba... Pogani, kršćani grle se u Satti, Što ne može Život ni kamenom stiti! Oživjeli svi su, eto im .don Frana: Bijele im zore i sunčanog dna! Za našeg don Frana prave smrti nema, Jer, premda mu tijelo vječnim sankom drijema : Duh se njegov carstvom svemirskijem vije, Rodu, svijetu on nam ugasnuo nije! Njegovu adresu — tčk —: Bulič don Frane, Svega svijeta znahu i zemlje i strane |! Gospodin i Gospar, sjajni Monsignore Ušo je zacijelo nebeske u dvore: I sa smiješkom blagim, i sa dostojanstvom, Uz suzu mada svim bijednim čovječanstvom... Kliknimo mu gromko: ,Slava, slava, slava!“ Na njenu lovoru neka blažen spaval... U DUBROVNIKU, 2 augusta 1934., na dan don Franova sprovoda u Splitu - Solinu, spjevao i svijetloj uspomeni neg- danjeg svoga upravitelja splitske gimnazije namijenio : Prof. Jakov Carić Zakon o gradskim općinama Dana 25 srpnja t. g. bio je obnarodovan u Služ- benim Novinama zakon o gradskim općinama. Po tom zakonu biće provedeni izbori za gradske općine. Kako se taj zakon odnosi i na Dubrovnik, kao gradsku općinu, to smatramo uputnim čitaoce upoznati u naj- krupnijim potezima sa odredbama ovog zakona. Organi gradske Općine po novom zakonu su samo: gradsko vijeće i načelnik, tako da novi zakon ne pozua općinskog upraviteljstva, što smatramo sla- bom siranom nove organizacije općine. Gradsko vijeće u Dubrovniku, obzirom ma broj stanovnika, sastojati će se ad 36 vijećnika, a taj broj može se smanjiti naj- više za jednu trećinu, gradskim statutom, koji odobrava nadzorna vlast, Jednu trećinu t, j. u Dubrovniku 12 vijećnika postavit će ban, a % t. j. u našem slučaju 24 birat će se izborima. Glasanje je javno, a ne tajno. Zakon stupa na snagu 23 rujna 1934. Izbore na- regjuje ministar unutrašnjih djela. Dan izbora mora se obznaniti najmanje 30 dana prije dana odregjenog za izbore, tako da se izbori po novom zakonu mogu provesti najranije zadnjih dana listopada. Zavičajnost općine stiče se automatski stalnim desetgodišnjim boravištem u općini, ali već poslije neprekidnog boravka od pet godina općinsko vijeće ne može odbiti nikoga, da bude primljen u zavičaj- nost, ako dotični molitelj uživa časna prava i ako se ne nalazi pod sudskom istragom ili optužbom za djela, koja povlače gubitak časnih prava. Tko je izabran za vijećnika dužan je, da se primi izbora. Ako se ne primi ili ne bude htio položit za- konom propisanu zakletvu, tada gubi mandat i kažnjava se novčano do 1000 Din. u korist općine. Vijećnika, koji u toku jedne godine izostane sa više od polovice sjednica može gradsko vijeće razriješit dužnosti. Za načelnika bit će izabran kandidat sa liste, koja dobije najveći broj glasova. Općina ima jednog podnačelnika, koji zamjenjuje načelnika, kad ovaj nije na dužnosti. Podnačelnik je prvi vijećnik sa najjače kandidatske liste. Ako se mjesto načelnika isprazni, tada vijeće iz svoje sredine u roku od jednog mjeseca bira načelnika. Načelniku gradskim statutom može se odrediti stalna naknada za vršenie dužnosti u obliku godišnje ili mjesečne plate. Dopust duži od 5 dama dava na- čelniku i podnačelniku vijeće ili nmadzorna vlast. Iz prenesenog djelokruga vrše općine sanitetske, veterinarske, tržne, gragjevinske, požarne, lovne i ribo- lovne poslove. Mjesnu policiju vrše, ukoliko je ne vrši državna vlast. U gradovima, u kojima stoji na čelu gradske policije državni organ, država može primiti na sebe do jedne trećine svih troškova za izdržavanje policije, tako da u svakom slučaju grad mora snositi najmanje dvije trećine svih troškova za izdržavanje državne gradske policije. Budžetska i računska godina počinje i svršava se kad i budžetska i računska godina po državnom budžetu t. j. od 1 aprila do 31 marta slijedeće godine, a ne kako je to bilo do sada od 1. I. do 31. XII. Grad može u interesu javnog reda i narodnog zdravlja mjesnom uredbom odrediti obaveznu upotrebu gradske klaonice za klanje za javni potrošak, obave- zan spoj sa vodom i kanalizacijom te obaveznu upo- trebu uregjaja za odvod smeća. Prestavnik uadzorne vlasti ima pravo da prisus- tvuje sjednicama vijeća. Nadzorna vlast može u svako doba pregledavati rad gradskih organa i tražit potrebna obaviještenja. Nadzorna vlast može zadržati od izvrše: nja i prinudnim zakonskim srestvima spriječit izvršenje svake odluke vijeća, za koju bi držala, da je protivna postojećim zakonima i naredbama vlasti ili da preko- račuje djelokrug rada općine. Ako nadzorna vlast pri- | mjeti, da grad ne poduzima ili da ne poduzima u do- voljnoj mjeri ono, što po njenom mišljenju iziskuju samoupravni zadaci stavljeni u dužnost grada, može, ako vijeće ne usvoji primjedbe nadzorne vlasti, stavit predlog Državnom savjetu, što je grad dužan podu- zeti. Ako Državni savjet odluči, da je grad dužan nešto | učiniti, tada će se ta odiuka izvršit ovršnim putem. | Kada grad ne izvrši ni poslije poziva nadzorne vlasti poslove državne uprave, koji su mu zakonima ili na- redbama stavljeni u dužnost, tada te poslove može. madzorna vlast izvršit na račun grada. Ministar unut. | rašnjih poslova može donijeti odluku o razriješenju | od dužnosti načelnika, podnačelnika, pojedinih vijećnika | ili cijelog vijeća, ako propuste da vrše svoje dužnosti, pošto ih prethodno sasluša. Riješenja i izjave gradskog vijeća, načelnika ili podnačelnika, koji su po mišljenju nadzorne vlasti, štetne po važne opće državne interese, | nadzorna će vlast zadržati od izvršenja. Ministar unut- rašnjih poslova može zbog takovih riješenja i izjava raspustiti gradsko vijeće. Protiv takove odluke ministra nema daljeg pravnog lijeka. Za slučaj raspusta nad- zorna će vlast odredit povjerenika (komesara). Nova vijeća dužna su u roku od godine dana donijeti u zakonu propisane statute i uredbe o orga-| nizaciji te novu organizaciju općine provesti po | ovom zakonu. Odobreni budžeti za ovu godinu ostaju u važ- nosti do poćetka nove budžetske godine t. j. do 1 aprila 1935, a po načelu dvanaestima. To bi bili u najkrupnijim crtama važnije odredbe zakone o gradskim općinama, koje bi mogle interesirat šire slojeve gragjanstva. Premda kroz par mjeseci imaju da se povedu izbori za %s vijeća, to u Dubrovniku ne zapaža se do danas nikakova izborna -akcija ni in-. teres za gradske izbore. i