POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU

 

Br. 33.

Narodna

DUBROVNIK 14 Kolovoza 1934.

zamaram

ME

Ssvijes

Broj Čekovnog računa našeg lista

jest 4153 Podružnice Sarajevo. God

XVI.

 

Cijena je listu 5 Din. mjesečno : za inozemstvo 10 Din. mjesečno
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU
Uredništvo i Uprava kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare.

&48znesenje — Marijino.

,Uzvišena je sveta Bogorodica nad kore
anđeoske u nebeskom kraljevstvu I“ — Tako
kliče sv. Crkva na blagdan Marijina uznesenja.
Doista pobjeda i slava Majke Božje i
naše ne bi bila potpuna, da je smrt konačno
pobijedila i pretvorila u prah tijelo prečiste,
bez grijeha začete Djevice. — Smrt je poslje-
dica i kazna istočnog grijeha ; ali Ona, koju
je svemoćni Bog radi časti svoga Sina je-
dinu izuzeo i oslobodio od zakona istočnoga
grijeha, nije bila podložna ni zakonu smrti.
Ona je doduše poput svoga Sina i Spasitelja
svijeta umrla, ali je poput njega odmah i
uskrsnula i uznesena živa, dušom i tijelom, na
nebo, gdje je uzvišena nad sve kore anđeoske
te sa svojim Sinom vlada kao Kraljica neba
i zemlje.

Uznesenje Marijino — to je blagdan tri-
umfa Majke naše !

Marija nas s nebeskog prijestolja uči:
Život na zemlji je prolazna žrtva, borba sa
prašnim i blatnim niskoćama zemnih i pod-
zemnih sila. Ali okrunjen će biti samo onaj,
koji ustraje u borbi i ostane vjeran do konca!
Marija nam jamči, da u toj borbi nijesmo
sami, prepušteni sami sebi. Ne, Ona je s nama,
Ona — Majka svete nade, Kraljica pobjede
i slave neumrle.

I nek se diže na nas pakao i njegove
podle sluge ; i nek se obori na nas bijes nji-
kove sile i mržnje / Njihova nemoćna moć je
privremena i prolazna ! Ne plašimo se pod
okriljem nebeske Majke, zvijezde prethodnice
i pomoćnice naše, već joj radosno pjevajmo :
Silna Djevo, na braniku stoj !

Ti nad nama plašt razastri bijeli,
Brani, Gospo, brani narod svoj !

 

Pošast golotinje.

Svjedoci smo kako su se besramne ženske, stran-
kinje, počele češće pojavljivati upadno gole ne samo
u blizini plaža i kupališta, već bezobzirno stupaju u
ko nedoličnom kostimu i po najprometnijim djelo-
vima grada.

I izgleda da je uzalud, što se trijezna i ozbiljna
publika vidno zgraža nad tim do jučer nemogućim
prizorima, te glasno protestira nad tim drskim iza-
zivanjem sccijalne pristojnosti i nad gaženjem svetih
lradicija skladnosti našeg ambijenta. Ta eksibicionistička
strast. zatrovala je svoje žrtve u tolikoj mjeri, da ne
osjećaju više nikakvog stida ni moralne odgovornosti
za strašne posljedice takve raspojasnosti.

Ta bolesna emancipiranost ženskog svijeta, koji
je pogazio mejsvetije dužnosti prirodnog zvanja žene,
naime da bude majka i odgojiteljica zdravih ljudskih
generacija, toliko je zaslijepila te zalutale duše, da ne
vide i ne shvaćaju, da su izvrnule prirodni red i mjesto
odgojiteljica postale trovateljice generacija, svijesne ili
nesvijesne propagatorice moralne revolucije.

Kamo ćemo tako stići?! — Jer što znači kidanje
sa zdravim i spasonosnim zakonima moralne pristoj-
nosti u društvenom saobraćaju ? Zar nije to obračun
sa čitavim moralnim redom ? Pa jer je zlo silno brzo
priljepćiva bolest, prijeti nam sigurna epidemija ne-
morala ! A što pak to znači za pojedinca, za obitelj,
za narod ? — Propast i rasulo!

Stoga nitko od pozitivnih faktora zdravog poretka
i napretka društva ne smije ostati prekrštenih ruku.
Svi moraju stvoriti zajednički jednoglasni zaključak :

 

Izlazi svake Srijede
Pojedini broj Din. 1.50

 

treba u zametku ugušiti epidemiju goletinje ! To zahti-
jeva najviši zakon: spas naroda.

Apeliramo stoga na dubrovačke gospogije i pospo-
gjice ! Ne dozvolite, da se slobodno gazi uzvišena
čast i dostojanstvo žene ! Dignite svoj glas i bojkoti-
rajte takove besramnice; pokažite im, da ne zaslužuju
vašeg pozdrava i susretljive riječi

Apeliramo na viteško shvaćanje solidnih dubro-
vačkih gospara i mladića! Svojim i dostojanstvenim
ponašanjem osudite taj otrovni i zamamljivi eksibicio-
nizam bolesnih mozgova.

Najpraktičnije su sredstvo k cilju: globe. Osjet-
ljivo treba oglobiti one, koji iz bolesne ambicije otkri-
vaju tijelo, da se pak tim novcem pomogne onima,
koji žele tijelo pokriti, a nemaju s čim !

I nek nitko .ne dogje da materijalnim interesom
brani besramnu golotinju stranaca, jer da će se tim
strogim mjerama stranci otugjiti, otjerati. Tima ego-
istima odgovorit ćemo ovo: Zar da naša zemlja po-
stane stjecište stranog ološa, koji kod mas želi slo-
bodno sebi priuštiti ekscese, što su mu kod kuće za-
branjeni ? Jer takovi su se sami izrazili, da im kod
kuće nije dozvoljeno što sličnoga ! A to nije dozvoljeno
ni u renoniranim svjetskim kupalištima i rivijerama, a
kamo li šetati posred skladnog Dubrovnika, koji se
proglasio takogjer rivijerom. Ne trebamo u svojoj sre-
dini moralnog i kulturnoga smeća! Strani ološ nek
bježi, ostat će solidni stranci, koji ne žele biti svrstani
u isti rang sa moralnim propalicama !

To napokon traži i reputacija Dubrovnika i na-
šega naroda! Ne dozvoljavamo da nam itko daje mo-
ralne pljuske sa lisnicama punim s hiljadarkama | Du-
brovnik još nije tako moralno propao, da mu itko može
doviknuti : O urbem venalem ! — O građe na prodaju !

Jedno pismo Msgr. Don rane Bulića. qee? god
(Priopćio V. T.)

Kad je prilikom poznatih intriga u Splitskoj gim-
naziji koncem prošloga stoljeća pao žrtvom upravitelj
iste gimnazije Msgr. Bulić, uz mnoštvo priznanica i
pisama solidarnosti koje je naš naučenjak tom prigo-
dom primio sa svijek strana, bogoslovska mladež bivše
pokrajine Dalmacije na naukama u Zadru, njih 62 na
broju, uputila je takogjer pismo i čestitku Don Frani
s čijim se je radom i postupkom potpuno solidarisala.

Msgr. Bulić ganut pismom i osjećajima hrvatske
omladine, udostojao se je upraviti istoj slijedeći odgovor:

Mladi moji prijatelji !

Stara je pedagoška istina, da je učitelju najljepša
nagrada u njegovom trudnom učiteljskom radu, u lju-
bavi i harnosti njegovih učenika.

U bezglavlju i rastrovanosti društvenih odnošaja;
u nestašici moralnih načela i plemenitih ideala, koji
kao da sve više iščezavaju; u utilitarizmu, koji je
ljudskom zadrugom zavladao i prema komu se udešava
rad ljudi, od osobite je utjehe vidjeti, kako mlagji na-
raštaj, osobito u stanovitim odlučnim prigodama, zna
se uzvinuti do idealnih visina, te plemenitim idealima
koje goji, plemenitim čuvstvima kojim diše, daje sr-
dačna obilata oduška.

Zlobni dušmani zavoda, u kojemu se jedan dio
Vas odgojio, od više godina, a navlastito zadnjih
uhvatili prigodu, da se na njih svakojakim blatom
nabacuju, da napadaju Vaše učitelje i Vas; da nesta-
šicu ideala u sebi i okolo sebe pripisuju Vašim bivšim
kolegama, sadašnjim učenicima, Vami, svim onim koji,
su se uzgojili ili se goje u hrvatskim srednjim zavo-
dima naše pokrajine, da ovo pripisuju odgoju u mate-
rinskom jeziku, kao da je ovo tomu uzrok, a ne baš
nasuprot uvjet, bez koga niti pravog i zdravog odgoja,
niti ozbiljna i uspješna nauka može da bude.

Vašim ozbiljnim i dostojanstvenim ponašanjem
dok bijaste u ovomu zavodu, a i sada u tomu, Vašim
marom za naukom, Vašim osvjedočenjem štovanjem
zakona i školskih propisa, Vi ste dostojanstveno odbi-
jali sve navale dušmanske, a u stanovitim odlučnim
prigodam, Vi ste i izvanjskim načinom znali ustati na

 

Vlasnik — izdavač Urednik: Antun FI& — Dubrovnik
Tisak Dubrov. Hrvat Tiskare (zast. Gj. Ružier) Dubrovnik 2,
Rukopisi se ne povraćaju.

I
li

E

—
===>

 

Nikoda nepakovan!
Pravi samo u poznatom plavom omotu.

 

obranu Vaših učitelja, Vašeg ravnatelja, te time im svoju
ljubav i svoju harnost javno zasvjedočiti.

Utješljivi ovaj pojav opazio se je navlastito zad-
njih mjeseci.

Na trivijalne i niske klevete nekih zlobnika u sa-
mom hramu Temide proti ovom zavodu, proti Vašiu
učiteljima i Vašem ravnatelju; na podlo jurišanje sta-
novite štampe, pokvarene i pokvariteljice, proti zavodu
i meni, eno kita mnogobrojnih bivših mojih učenika
svakog stališa u našoj pokrajini, digla se je nazad
mjeseci, da mi za moj trud, uložen u odgoju mladeži,
izrazi svoju zahvalnost i odanost. Još ne bio zamukao
ovaj oduševljeni glas niti njihovim pozdravom niti
mojim odzdravom, a već odjeknuo glas svećenika, uz
koje duhom i Vi svi bili, da me na dalji rad obodri
i da me svojim ikrenim povjerenjem obdari. Pa dok
se ti glasovi razlijegali, dok se moji najmlagji bivši
učenici prigodom božićnih blagdana i mladog ljeta
sjećali na novi plemeniti način svoga ravnatelja, eto Vi
bogoslovci naše pokrajine, Vi mladi moji prijatelji svi
posebnim ukupnim pismom, a Vi bivši moji učenici
posebnom ukupnom adresom, u uzajemnosti |sa sve-
ćenstvom u pokrajini, u uzajemnosti sa starijim i sa
mlagjim mojim učenicima prigodom nove godine htjeli
da mi izrazite čuvstva Vaše ljubavi i naklonosti, Taj
slobodni, plemeniti izraz Vašeg osjećaja, kad školske
veze megju nama više nema, kako me živo sjeća na
one riječi klasičnog pisca: ,Timor et tremor sunt in-
firma vincula charitatis, quae ubi removeris, qui timere
desierint, odisse incipient“.

Na ovom plemenitom izrazu Vaše ljubavi ja Vam
od srca zahvaljujem, svima Vama bivšim mojim uče-
nicima i Vašim drugovima, koji u ovom, kao u svakom
drugom plemenitom pitanju vjerskom i narodnom, os-
jećate se solidarni ne samo megju sobom nego i sa
braćom svećenicima starijim i sa osjalim društvenim
stališima naše pokrajine. Utješljiv je i sa ovoga pogleda
pojav ovih potonjih mjeseci i ne od male važnosti za
budućnost našu. Jer dočim rastroj u našim društvenim
odnošajima ide za tim, da zavadi stališe našeg društva,
da ih jedne drugim otugji, da ih odaleči od svećenika,
od crkve, od oltara, te na taj način otvori put dušman-
skoj bezvjerskoj bujici, koja u svojoj očajnosti i pris-
mrtnoj trzavici sanja da narodu našem potopi vjeru
otaca naših, da iščupa jezik pradjedova naših, i Vi,
pristajući uz iskaze ljubavi prama meni, koji su uprav-
ljeni više nego li meni kao osobi, načelima prama
kojim ja ravnam svoj rad, dadoste sjajan primjer, kako
Vi držeći do ,sklada znanosti sa vjerom, crkve sa
školom, oltara sa katedrom, rodoljublja sa naukom“
na ovom plemenitom temelju kanite i Vi dogragjivati
zgradu našeg kulturnog preporoda. Ovaku uzajamnost
od Boga blagoslovljenu i nadahnutu, dobri Bog uskorio
na njegovu slavu a na korist naroda našega!