POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU

Naro

 

DUBROVNIK 12 Rujna 1934.

Broj Čekovnog računa našeg lista
jest 4153 Podružnice Sarajevo.

God. XVI.

dna Svijest

 

Cijena je listu 5 Din. mjesečno : za inozemstvo 10 Din. mjesečno
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU
Uredništvo i i SIE Od Dubrovačke MINKE MRS S

Jedna lažna i pro-
vokantna tvrdnja

Stari poznati borac protiv Papinstva i katoličke
nauke, sljedbenik protestantskih načela, prota Ljubo
N. Vlačić, koji je još pred trideset i sedam godina bio
preveo s talijanskoga knjigu raspopice Desanctis-a pod
naslovom : ,Papa nije nasljednik S. Petra“*, napisao
je ovih dana i izdao (latinicom) u nakladi Bratstva
Sv. Save brošuru: »Apostol Petar nije nikad bio u
Rimu«. Njegove su krive tvrdnje pobijali u svoje doba
Dr. Bonaventura u ,Balkanu“ i vrsni pisci u zadarskoj
»Katoličkoj Dalmaciji“; — ali pop Ljubo hoće da i
pod stare dane još barata kopljem proti Rima i kato-
ličke nauke. Ali su protivnici katoličke Crkve uvijek
takovi da, iako stoput oprovrgovani, ponovno dižu
glavu. Kod njih strast i fanatizam ugušuju svaki kri-
terij, te zato odbacuju i najbolje dokazane dogmatske
i historijske istine i činjenice.

Pisac brošire iznosi pred našu neupućenu širu

. javnost lažnu tvrdnju, da Sv. Petar nije nikad bio u

Rimu, kao neku novost i senzaciju, koja megjutim nosi
na svojim legjima više od tri vijeka, jer su je izmislili
protestanti još u 16 vijeku. Ta je tvrdnja bila mnogo
puta oprovrgnuta od sirane ne samo katoličkih, nego
i nekojih nepristranih protestantskih historičara i pisa-
ca, jer je u protimbi sa cijelom kršćanskom tradicijom
i historijom. A naš je prota ipak servira kao čistu is-
tinu, i pravoslavcima i katolicima, i Srbima i Hrvatima
u kraljevini !

Nije ovdje mjesto da se naučno i u dulje ras-
pravlja ob ovome pitanju. To iziskuje posebnu crkve-
no-historijsku studiju, koja sigurni smo, ne će od kom-
petenine strane izostati, (Baš ovih dama počeo je da
pobija pojedine tvrdnje ove brošure maš uvaženi pisac
mp. O. U. Talija u ,Franjevačkom Vjesniku“ što ga
izdavaju bosanski franjevci u Visokom, a štampa se u
Beogradu. U broju 9 od rujna izišao je prvi dio radnje
mp. O. Talije pod naslovom: ,Neka knjiga što se širi
kroz naš narod“, Kako je »Franj., Vjesnik“ kod nas
slabo raširen, to bi bilo potrebito, da mp. O. Talija
dade posebno otisnuti svoju radnju e da tako prodre
i u šire slojeve naroda. Op. Ur.)

Ali poradi naše šire katoličke javnosti, koja je u
većem djelu nedovoljno upućena u crkveno - vjerska
pitanja, treba da u kratkim potezima suzbijemo onu
historijsku bludnju gosp. Vlačića, koja glasi kao neka
provokacija nama katolicima i poziv na polemiku. Zna-
čajno je da jedan prečasni prota kafegorično niječe
dolazak Sv. Petra u Rim, dok zagriženi racijomalist i
bezvjerac historični kritičar Adolf Harnack ovako piše
u stvari: ,Mučeništvo Sv. Petra u Rimu bilo je drvgda
pobijano od tendecioznih predrasuda protestanata, pak
i od onih isto tako tendecioznih od strane kritične
škole ! No da je to bila bludnja za svakoga naučnika,
koji sama sebe ne opsjenjuje, danas je jasno kao dan
(Dass aber ein Irrthum war, liegt hente fiir jeden For-
scher, der sich nicht werblendet, am Tage). Ovako
Harnack u knjizi: Die Chronologie der altchristichen
Litteratur bis Eusebius, I. 244, bil. 2., 1897.

Gosp. Vlačić bi imao znati za svjedočanstvo Sv.
Klimenta, savremenika sv. Petra, koji u pismu Korin-
ćanima (V, 4), poslije 30 godina od smrti Apostolove,
spominje njegov boravak i mučeništvo u Rimu. Isto
tako Tertulijan (2 i 3 v.) kaže, da je Sv. Petar podnio
u Rimu smit sličnu Gospodnjoj (De Praescript, cap.
36). To potvrgjuje cijela kršćanska starina, Oci i pisci
istočne i zapadne Crkve, izmegju kojih Papias, Cajus,
Epifanij, lrenej, Ciprian, Origen, Euzebije. Atanazije:
Bazilij, Hrizostom, Jeronim, Augustim, da ostalih ne
navodimo. Ali najbolje svjedočanstvo imamo od strane

| samoga apostola Petra, koji u svojoj prvoj poslanici

Petra“. S talijanskog preveo Ljubomir Ner. Vlačić, svešteni
Drugo izdanje ,Bratstva Sv. Save“. Sarajevo 1932. Str, 6
Prvo je izdanje "izišlo 1895 ćirilicom, a ovo drugo latinicom.
Dva je brošura kroz ove dvije zadnje godine dolazila poštom

* Brošura nosi naslov: ,Papa nije nasljednik i

— Besplatno iz Sarajeva mnogim osobama u Stonu, na Mljetu i

 

po cijelom Pelješcu, a razdavala se je besplatno i po okolini
'Đubrovnika. — Op. Ur.

\

Izlazi svake Srijede
Pojedini broj Din. 1.50

(V, 13) ovako piše vjernicima na Biku: »Pozdravlja
vas crkva sabrata u Babilonu«. Da je pak pod sim-
boličnim imenom Babilona hotio da označi Rim, stvar
je, o kojoj nije niko posumnjao prije 16 vijeka. Zna
se, da Babilon za života Sv. Petra nije postojao ni kao
grad, niti je ikada bio spomenut u ikojemu dokumentu
do trećega vijeka, niti se išta zna o kojemu biskupu
babilonske crkve do 6. vijeka. Sami Harnack i Renan
priznaju, da Petar na spomenutom mjestu uzimlje Ba-
bilon simbolično za Rim. Renan ovako veli: ,Petar
da bi izbjegao progonu policije, odabire ime staroga
glavnoga grada azijatskog bezboštva, da njim označi
Rim. To je simbolično značenje svakome poznato.
(L' Antichrist, str. 122). Pa i sama istočno-pravoslavna
Crkva ispovijeda na više mjesta u svojoj liturgiji, oso-
bito u Minejima, na praznike Sv. Petra, Klimenta,
Silvestra, Leona Velikoga, Grgura Velikoga, katoličku
nauku o Petrovu biskupovanju i smrti u Rimu, gdje
se izmegju ostaloga ispovijeda, ,da je sveti Petar te-
melj Crkve, kamen vjere, prvoprestolnik apostola ; da
je, on bio prvi Episkop Rima; da je ne ostavivši
Rima, prišao k istočnim crkvama s blaženim verigama
(služba na spomne ,Veriga apostola Petra“ 16 januara),
Isp. članak vladike Dionizije Njaradi ,Hristova vjera
i Hristova Crkva“u Vrbosni br, 23—24, god. 1921;
Marković, Papino Poglavarstvo, str. 44; Tondini,
La primaute de Saint Pierre, p. 10—11; Gualco,
Primato del Papa'55—56. Izmegju učenih i nepristra-
nih protestanata, koji priznaju kao utvrgjenu historijsku
istinu dolazak i boravak Petrov u Rimu, ističu se:
Cave, Pearson, Hammond, Baratier, Hugo Grotius,
Usserius, Junius, Blondel, Newton, Scaliger, Basnage;
a iz movijih vremena: historičari Mutter, Bertholdt,
Collu, Schrčck, Cobett i Gieseler, Ovaj_je . posljednji
kazao u svojoj crkvenoj Povijesti ,da je samo pole-
mika, nadahnuta strančarskim duhom, mogla zanijekati
Petrovo pribivanje u Rimu“. Svi ovi kritični autori
priznaju za historijsku činjenicu dolazak i boravak Sv.
Petra u Rimu, koja ima za se i erkvenu tradiciju i
historiju. Utaman dakle proti Vlačiću trud i muka da
utvrdi protivno. Činjenice se ne dadu nijekati, ni his-
torija falsifikovati! — Š

 

Zaštita seljaka.
Piše Dr. B. Poković

II. To se sve odnosi na dugove seljaka preko iznosa
od Dinara 2000: Ako naime seljak ima samo jedan
dug do Din. 2000.— ili više dugova, ali svi zajedno
ne prelaze Din. 2000.—, tad on takove dugove ima
platiti u roku cd četiri godine. Ispata ima da uslijedi
u četiri jednaka godišnja obroka, te se prvi godišnji
obrok ima platiti do 15 studenog 1935., a ostala tri
obroka do 15 studenog svake godine. Za dugove do
tolike visine (Din. 2000.—), dužnik ima platiti kamatu
od 6% do isplate. Već ove godine (1934) ima seljak
na takove dugove da plati 6% kamata i to za vrijeme
od 23 studenog 1933 do 15 studenog 1934. Taj ovo-
godišnji iznos kamata treba da plati najkašnje do 15
studenog 1934. Ako seljak kod ovakovih svojih dugova
ne plati uzastopce dva godišja obroka i za to proti
njemu budu za naplatu tih obroka povedene ovrhe,
tada takav seljak gubi zaštitu.

Seljak, koji ima dugova preko Din. 2.000 — ima
pravo da svoje dugove otplaćuje u 12 godina. On
mora da dokaže, da ima dugova preko Din. 2000. —
U iu svihu, seljak će se obratiti općini, da mu izda
posvjedočenje, da njegovi dugovi iznose ukupno preko
Din. 2000. — Općina će pak prije nego izda posvje-
dočenje saslušati vjerovnike koje seljak navede, e da
utvrdi, je li navod dotičnog seljaka istinit, a može da
takovo posvjedočenje izda i na temelju pismenih'izjava
vjerovnika, da im dotični seljak toliko i toliko duguje.

Posvjedočenje da li je netko seljak, izdavat će i
unaprijed općine,.samo sa razlikom, da općina u po-
svjedočenju mora da navede stvarne činjenice iz kojih
se može nedvojbeno, da utvrdi, da odnosni dužnik
ispunjava uslove uredbe, da ga se mora smatrati se-
ljakom. Obrazac takovog posvjedočenja propisat će

Vlasnik — izdavač Urednik: Antun FIč — Dubrovnik
Tisak Dubrov, Hrvat Tiskare (zast. Gj. Ružier)(Dubrovnik 2.
Rukopisi se ne povraćaju.

 

IPA =
PLI 750)

Nikado nepakovan!
Pravi samo u poznatom plavom omotu

 

pravilnik, koji će se izdati. Svaka zainteresirana stranka
može tražiti, da sreski načelnik ispita posvjedočenje
općine. Protiv odluke sreskog načelstva nezadovoljna
stranka ima pravo žalbe na bana, a protiv odluke bana
ima opet pravo tužbe Upravnom Sudu.

Daljnja novost uredbe je ta, što priznava vje-
rovniku seljaka pravo, da može od ovog tražiti da mu
dade hipoteku na svoje nekretnine za osiguranje vje-
rovnikova potraživanja. Po novoj uredbi naime svaki
vjerovnik može tražiti od svog dužnika — seljaka —
da mu dade ispravu sposobnu za uknjiženje založnog
prava na nekretninama dužnika. Kad dužnik — seljak
— to ne bi na mirne htio dati, tada vjerovnik ima
pravo, da se obrati nadležnom sudu u svrhu, da sud
prisili odnosnog dužnika — seljaka da dade svom
vjerovniku takovo osiguranje na nekretninama. Taj
predlog vjerovnikov raspravljat će se u nespornom
postupku. Jedino u slučaju, ako seljak — dužnik —
dokaže, da je njegov vjerovnik već dovoljno osiguran
na njegovim nekretninama, tad će sud odbiti predlog
vjerovnika za osiguranje, a izvan tog slučaja, sud će
udovoljiti predlogu vjerovnika.

Što se tiče parničkih troškova nova uredba. sa-
država takogjer propise, koje nije poznavala pregjašnja
sad ukinuta uredba. Dužnik, koji bude utužen, pa odmah
prizna svoj dug i uz to dokaže, da je prije, nego što
je proti njega bila podnesena tužba, udovoljavao svo-
jim obvezama u smislu uredbe, takav dužnik — tu-
ženik — mne će bit osugjen ma maknadu parničkog
troška, već će parnički trošak snosit vjerovnik — tužitelj.

U parnicama proti seljaka, u kojim je obavezno
zastupanje po odvjetnicima (t. j. kad se radi o iznosu
preko Din. 12.000.—), u takovim parnicama vjerovniku
pripada pravo naknade odvjetničkih pristojba od du-
žnika — seljaka — ali po posebnoj tarifi, koju će iz-
dati ministar pravde.

Dugovi seljaka, koji nijesu bili zaštićeni po staroj
uredbi nijesu zaštićeni ni po novoj t. j. moraju se na
zahtjev platiti: javne daće i pristojbe; dugovi iz ku-
povine robe do 500 din. ako su nastali poslije 20 li-
stopada 1931; svi ostali dugovi seljaka bez obzira na
visinu iznosa nastali poslije 20 travnja 1932; tražbine
za izdržavanje; tražbine nastale iz krivičnog djela se-
ljaka; tražbine za plate i nadnice; tražbine obrtnika
za izvršene obriničke radnje, ako su nastale poslije
20 listopada 1931. bez obzira na iznos duga; te traž-
bine, koje potiču iz nasljedstva. Isto tako izuzete su
od uredbe tražbine Narodne Banke, Državne Hipote-
karne Banke i Privilegovane Agrarne Banke, pa ako
seljaci duguju spomenutim bankama, to te dugove
moraju platiti kako ugovoreno, a ne po uredbi kroz
12 godina.

Daleko bi nas odvelo, kad bi još detaljnije iz-
nijeli propise uredbe o zaštiti seljaka, pak se stoga
ograničnjemo na gornje, koje smatramo najvažnijim i
najpotrebnijim za seljaka i vjerovnika, da ih pozna i
po njima se ravna.