POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU Br. 42. Narodna DUBROVNIK 17 Listopada 1934 u vijest Broj Čekovnog računa našeg lista jest 4153 Podružnice Sarajevo. God XVI. Cijena je listu 5 Din. mjesečno : za inozemstvo 10 Din. mjesečno PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU Uredništvo i Uprava kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare. i Svečana sahrana | VITEŠKOG Kralja Njeg. Veličanstva ALEKSANDRA 1. UJEDINITELJA Kralj Aleksandar, kralj svih Jugoslovena, naš kralj je na mrtvačkom odru. Kako žalosno je to još u sađašnjim vremenima. Kako čudno je vidjeti mrtvačke svjetiljke oko niasmijanog lica našega vladara. Kakav kontrast! Omo tijelo, što ga ni majteži napori tvrdog vojničkog života u balkanskim ratovima i svjetskome | klanju nijesu srušili, koje nije klonulo u oluji najžeš- ćih političkih strasti te su ga još uvijek držali na vi- šini necbična odlučnost i volja, da se narodu sačuva i živi za njega, danas je mrtvo. Ubojica, odnosno. oni, koji stoje za njim, su ga ubili! S njim su htjeli uniš- liti u prvom redu ideal, djelo našega kralja Aleksan- | dra - Jugoslaviju. ' b Mi sa odvratnošću osugjujemo svako nasilje nad |životom, koje je samo Stvoriteljevo, a za ovako grozno, |zločinačko ubojstvo pak uopće nije moguće naći rijeći, koje bi ga dovoljno jako osudile. Nikada se vrijednost ivažnost Božje zapovjedi: ,Ne ubij“, ne pokazuje kao U ovim časovima, kad jedan metak može da prekine život ne samo jedne osobe, nego i historije, kad može [da ovije u crnihu dobar dio Evrope. O kad bi se jed- nom razumjelo značenje Božjih zapovijedi ne samo za [dobro vremenito i vječno pojedinaca, nego i za dobro |ihrođa i svijeta ! Kralj Aleksandar I pao je žitvom onih, koji ne |Priznaju auktoriteta Boga, kojemu je svak odgovoran ža svoja djela. Ubili su ga oni, čija ideologija zaba- tuje i svaki državni auktoritet. To su oni koji, ako već oraju priznavati religiju, a ono je proglašuju sasvim tivatnom stvari pojedinih ljudi. Za njih se neprom- |jenljiva moralna načela nemaju primjenjivati u javnom [životu niti dozvoljavaju, da načela kršćanskog ćudo- gja regulišu socijalne odnose megju ljudima. A ipak pravno je uvjerenje znamenitog državnika Washing- [ona koji veli: Religija i ćidorednost femeljni su stu- povi javnoga blagostanja ... Razum i iskustvo doka- (ziju, da ffe riože bili u narodu iuorala bez religije“. Kralj Aleksandar I pao je smrino ranjen od zlo- |činačke ruke u svečanom času, kad je kao poslanik (bratstva i mira stupio na ilo najvjernije svoje savez- lice Franciske. Ta se je velika tragedija dogodila, Izlazi svake Srijede Pojedini broj Din. 1.50 kad smo Jugoslaveni i Francuzi htjeli pred cijelim svijetom mamfestirati vjernost velikoj ideji miragi“us- trajnoga napora za konsolidaciju nemirne Evrope. Triumf se je promijenio u žalobnu povorku. Umjesto, da rukom o ruku stvore nova djela miroljubivosti, uzajamnog razumijevanja i megjusobne nesebične pot- pore, morali su Viteški kralj Aleksandar I i predstav- nik Francuske doslovce rame uz rame, tijelo uz tijelo da pogju u smrt. _Sigiirno je, da će smrt tako velikog vladara i državnika ostaviti svoj veliki trag za sobom, da će ostati neispunjena praznina. Ali potrebno je, daZsvi bez oklijevanja poradimo odlučno za korist i procvat Jugoslavije i njezina naroda. Naš kralj je mrtav, ali on živi u duši svo- jega naroda. Kako je bilo veliko pokojnikovo djelo, tako je sigurno, da je kralj Aleksandar svojim prim- jerom visoko postavio ideale svojem nasljedniku. Ju- goslavija žali za svojim velikim kraljem ; njezina je bol velika, ali nije klonula. Jugoslavija živi i živjet će! Nepregledna vojska 14 milijona izgubila je za čas svojega zapovjednika, a na njegovo je mjesto odmah stupio drugi, njegov sin Kralj Petar II. Uz ovaj strašni udarac nijesmo se raspršili. Sa- čuvali smo hladnu krv. Iz gnjušanja nad strašnim zloči- nom i teškom uvredom sve Jugoslavije i kulturne Evrope dižu se kod groba kralja Aleksandra nove sile, Združenim silama a okupljeni oko novoga vladara Petra lI treba ostvariti veliku poruku mrtvog vladara : Čuvajte Jugoslaviju ! To će biti najplemenitija osveta za strašan zločin. Od Marseille-a do Domovine. Nakon što je kralj Aleksandar I utorak 10. ov. mj. ispustio svoj veliki duh u 16:30 sati, poduzeto je sve potrebno, da se smrtni ostaci prevezu u domo- vinu. Razarač ,Dubrovnik“ uputio se je žalosnim kli- zanjem po moru iz marsejske luke u srijedu 11 o. m, 24 sata iza tragične smrti. U tom času ožalošćena do- movina iskazala je počast svome Kralju- Vitezu topovskom paljbom u prestolnici i sijelima banovina. Francuska Vlasnik — izdavač Urednik: Antun FIč — Dubrovnik Tisak Dubrov. Hrvat Tiskare (zast. Gj. Ružier) Dubrovnik 2, Rukopisi se ne povraćaju. Još nikada nijednom vladaru ovoga svijeta nije iskazana tolika počast prigodom Njegove smrti kao blagopk. kralju Alek- sandru I. Njegov pos- mrtni put Marselj-Split Zagreb-Beograd pravi je triumf ljubavi nje- gova naroda i sim- patija čitavog svijeta. mornarica pratila je do Splita mrtvog Kralja. Kod Messine izišle su ususret jedinice talijanske flote, koje su istaknuvši jugoslavenske trobojnice na polovinu prvoga jarbola, sudjelovale u žalobnoj pomorskoj po- vorci do vodene teritorijalne granice. Po Sredozemnome Moru bilo je jakog vjetra, no dobro konstruisani ra- zarač , Dubrovnik“ smjelo je prkosio morskim valovima. Kad je ,Dubrovnik“ uljezao u naše vode, u petak poslije podne izišla je ususret svome mrtvome vrhovnom Komandantu cijela naša ratna mornarica. Isto su učinile i jedinice engleske flote, koja je posebnim nalogom zaustavljena, da pričeka dolazak smrtnih ostataka mrtvog nam Kralja. Viteški Kralj prolazi mimo Dubrovnik Prema utvrgjenom programu posmrtni ostaci imali su stići u Split, da odatle preko Zagreba nastave put za Beograd. Razarač ,Dubrovnik“ praćen od francuske, engleske i maše flote trebao je da progje i mimo Dubrovnik. To se je i dogodilo u subotu, 13 o. mj. Nešto iza 8 sati večer čuo se je glas gradske sirene, znak, da se ,Dubrovnik“ približuje gradu sv. Vlaha. Zvona na svim gradskim crkvama žalobno su počela klecati i u tamnoj noći zapravo jecati. Rasvijetljene jedinice flota pratilica sačekale su u morskoj pučini, dok ,Dubrovnik“ sam progje uz naš grad da zadovolji Mrtvog Mučenika koji je volio Dubrovnik i par ga puta posjetio i gragjanstvo, koje ljubi svojeg Kralja-Viteza, Polagano kretanje ,Dubrovnika“ pratilo je gra- gjanstvo svojim okom sa užganim svijećicama u ruci, sa raznih tačaka (od sv. Jakoba duž Ploča Porporele, zidina, taraca, Brsalja, Lovrijenca, Gradca, Danača i Boninova) od Lokruma pa sve dok je zamaknuo iza Gospe od Milosrgja. Iz crkvice sv. Gjurgja i Gospe od Danača iznešeni su na obalu upaljeni duplijeri. Tužan je bio pogled a još tužniji osjećaji. Na brodu se nije opažalo nikoga, potpuna pustoš i polutama, osim ma krmi, koja je rasvijetljena nosila dragocjene posmrtne ostatke obljubljenoga Kralja. Krasno svježe cvijeće ma lijesu, isticalo se je, a straže su nepomično iskazivale počast Visokom Pokojniku.