Br. 43. »NARODNA SVIJEST. Sir. 3. Posljednja počast Viteškom Kralju Narodna žalost prouzročena tragičnom smrti ju- goslavenskog suverena dosegla je svoj vrhunac u četvrtak, 18 o. mj., kada su spušteni u kraljevsku grob- nicu na Oplencu u 3 sata poslije podne mrtvi ostaci Viteškog Kralja Aleksandra I Ujedinitelja. Poput ostalih gradova u državi sudjelovao je i Dubrovnik sa. prije- stolnicom, koja je onog dana iskazala posljednje po- časti svome Kralju tako da je sva svjetska štampa to istakla sa naročitim naglaskom u opširnim izvještajima i člancima. Stotinama hiljada učesnika iz svih krajeva naše domovine pridružila se je i oveća grupa Dubrov- čana, koji su u zastupstvu raznih organizacija i mjesnih ustanova prisustvovali sprovodu na čelu sa načelnikom grada senatorom, g. dr. Mićom Mičićem. No pored toga Dubrovnik je i kod kuće iskazao posljednje počasti svome Viteškom Kralju. Već rano ujutro opažala se je u gradu i okolici neka žalosna užurbanost, jer se je svak spremao da pogje na po- men, što je imao da se održi u Katedrali, U katedrali su priprave za ovaj pomen počele nekoliko dana ra- nije i to s razloga, što je trebalo udesiti crkvu što žalobnije. U predvečerje dana pogrebnih funkcija opa- žala se je posebna užurbanost: u crkvi su se posvrša- vali poslovi oko katafalka, a vani su se namještali zvučnici za prenos obreda izvan crkve. U četvrtak u 9:15 s, katedrala je potpuno ispraž- njena, a vrata su se zatvorila sve dok nijesu počeli stizati predstavnici vlasti, korporacija, raznih ustanova i društava. Malo pred 10 sati stigao je komandant Mjesta, g. Čolak Antić sa gg. oficirima, a zatim pre- uzvišeni biskup. Čim je preuzv. biskup obukao litur- gično odijelo zasvirala je Dubrovačka Fitharmonija žalobni marš iz Beethovenove simfonije ,Eroica“, Ne- umrli kompozitor posvetio je ovu simfoniju herojskom kralju Napoleonu ; sasvim je stoga bilo zgodno, da se ovaj pogrebni marš otsvira u počast mrtvog Kralja Aleksandra, Viteza i heroja Jugoslavije, Preuzvišeni biskup, Mons. Dr Josip M. Carević uzlazi na propovijedonicu, u pratnji dvaju kanonika preč. gg. don Dušana Mičić-a i don Frama Vučetić-a. Pred njim je mikrofon. U crkvi vlada najveća tišina i žalobna ozbiljnost. Riječ biskupova odzvanja ispod kupole, širi se po crkvi a preko zvučnika ispred ka- tedrale do dogane i dalje na strađun: ,Zanijemile posestrime vile, zamuknuše gusle javorove !.., Narod kuka : jao, jao Kralju naš, jao što smo dočekali, Zlo- činac se dignu, Tvoje srce stade, što je za svoj narod kucalo i bilo, Napusti nas, Oče, Tvoje moćno krilo...“ I dalje. Biskup je u sažetim potezima obrazložio tešku bol i tugu, što para srce svakog gragjanina. Tragična smit viteškog Kralja izazvala je u srcu svakog kato- lika revoltu kršćanske i patriotske svijesti. Svaki je atentat, bez iznimke zločin, Crkva je u periodama progonstva poznavala i slavila mučenike, ali nikada krvnike, Osveta mne znači pravdu, a prezir tugjeg i svojeg života nije heroizam. Atentat bilo politički bilo socijalni jedan je od najstrašnijih grijeha pred Bogom i čovječanstvom jer uništava ideju reda, autoriteta, bratstva i mira. Viteški Kralj Aleksandar I bio je do- bar kršćanin te tvorac i mudri vladar Jugoslavije. Go- vor preuzv. Natpastira napravio je duboki dojam na sve koji su ga slušali u crkvi i vani. Zatim je muški kor Crkvenog Pjevačkog Zbora posebnom . preciznošću i dubokim osjećajem otpjevao pokornički psalam «Smiluj se megi Bože». Maroltova harmonizacija ovoga korala uzbudila je u publici osje- ćaje žalosti i pokore. Dirigirao je zauzetni i marljivi g. Antun Gijivanović. Slijedila je Dubrovačka Filhar- monija sviranjem divne kompozicije Rimskog Korsa- kova: Na grobu. Počinjući sa osjećajima boli koja je skoro očajna, nastavlja se izlijevanjem čuvstava neiz- mjerne tuge ali na koncu ipak dolazi do resignacije i duševne. ravnoteže što se najljepše izrazuje u veli- čanstvenom svršeiku. Vrsni dirigent M.o dr. Vruticky izvukao je iz orhestra sve što je mogao. Smetanina vokalna kompozicija «Slava Ti, slavni Sine» takogjer je bila od jakog efekta, jer jer ju je skladno, dotjerano i sa osjećajem otpjevao mješoviti zbor «Dubrave» pod majstorskim dirigovanjem M.o dr. Vrutickog. Žalobni ovaj pomen završio je molitvom za novoga Kralja Ni. Vej. Petra II, koju je preuzv. blskup obavio u sveča- nom bijelom ruhu, a vojska je ispalila počasni plotun. Unutrašnji izgled katedrale bio je ozbiljan i sasvim turoban, Na pilastrima visila je crna draperija ; električne žarulje ovijene su crnim #fHorom; svetište je davalo utisak osobite ozbiljnosti: na velikom oltaru samo 6 svijećnjaka, u sredini veliki crni križ sa srebrnim ras- pelom a sprijeda crni antipendij sa bijelim obrubima. Sa svih oltara uklonjeno je cvijeće i nakit. U sredini crkve bio je podignut veliki katafalak na 5 spratova, a završavao je sa krunom ispod crnog baldakina, Na drugom i trećem spratu bile su po sredini po dvije zlatne paome unakrst, simbol mučeničke smrti Viteškog Kralja. Na tlima sa strane katafalka isticala su se 4 velika crna svijećnjaka, za ovu prigodu posebno na- pravljena. Katafalak je bio pun lovorike, Za vrijeme pomena gorile su samo svijeće na katafalku, koji je zapravo bio jedna velika crna piramida iz koje su se dizali prema mebu plameni pomiješani sa voštanim dimom; simbol molitava iz srdaca prisutne mase. Izvan katedrale nalazile su se sve škole i mepregledna masa ljudi, koja je sa najvećom pozornošću i ozbiljnosti pratila žalobne funkcije. U crkvi su pored predstavnika vojnih, državnih i samoupravnih vlasti, te korporacija, društava i ustanova bili takogjer oficiri sa ratnih lagja engleske ratne mornarice. Poslije podue razvila se je žalobna povorka. Od Brsalja_pa oko grada, ušla je povorka u grad, sa strane Ploča, obišla ulicu Kraljice Marije i Placu Kralja Petra te svršila pred Dvorom, gdje je bio podignut katafalak sa slikom blagopokojnoga Kralja. Prisutna masa naroda, koja je ispunila sav prostor od katedrale do dogane i dalje, provela je 5 minuta u tihoj molitvi. Slava Viteškom Kralju Aleksandru I Ujedinitelju ! Živilo Nj. Veličanstvo Kralj Petar II! Žalobna služba Božja za blagopk. Kralja Alek- sandra I, održana je prošli četvrtak 18 o, mj. na dan sahrane po svim župama u našoj biskupiji pak i u nekim manjim crkvama, tako da su neki župnici oba- vili službu Božju i na dva i tri mjesta uz prigodni govor. Svuda je bio podignut na sred crkve katafalk narešen cvijećem i voštanicama, a na koncu održane su molitve i za novog Kralja Nj. Vel. Petra II, Sažalnice iz Dubrovnika prigodom tragične smrti Ni. Vel. Viteškog Kralja Aleksandra I Ujedinitelja uputili su Maršalatu Dvora osim spomenutih u prošlom broiu još i ova društva i ustanove: Uprava Biskupskog Sjemeništa, Crkveni Pjevački Zbor, Dobrotvorni Odbor «Milosrgie», Nastavnički savjet realne Gimnazije, Ži- dovsko Kulturno Društvo, Dubrovačko Kazališno Druš- tvo, Društvo ,Dub“, Dubrovačka Filharmonija, Pjev. Društvo ,Dubrava“, Česko - jugoslovenska Liga, Rav- nateljstvo, i Nadzorni Odbor Okružnog Ureda za osiguranje radnika, koje je održalo 11 ov. mj. i komemorativnu sjednicu na kojoj je predsjednik g. Antun Triva održao prigodni govor. I sva ostala društva i ustanove izvršile su svoju patriotsku dužnost. Jedan glas iz Engleške. Jedan naš prijatelj pri- mio je pismo od svoje rodbine rogjenih Eagleza te mu pišu: ,Ovdje u Engleskoj sada se svuda govori sa velikom žalosti samo o tragičnoj smrti Vašeg Kralja Aleksandra. To je strašni udarac za cijeli svijet i simpatije cijelog svijeta okrenute su vašoj zemlji i Vašem mladom Kralju Petru ll. Otrag malo vremena neki su samo malo čuli i znalio Jugoslaviji, a sada se svuda sa simpatijama govori i o blagopok. Kralju Aleksandru, i o mladom dječaku Kralju Petru i o Ni. Vel. Kraljici Mariji udovi kao i o cijeloj vašoj zemlji“. Zavjetni dan svih mogometnih funkcionera klubova, sudija i igrača biti će po naregjenju J. N. S. u nedjelju 28 ov. mj. Tom prigodom održaće se na svim igralištima govor o blagopok. Viteškom Kralju, a zatim će se svi prisutni zavjetovati. Prama odredbi J. N, S. mora se i u našem gradu tog dana odigrati utakmica izmegju Goška-i Gragjanskog. Što je dan kraći to sve dulje radite uz pomoć umjetnog svijetla koje je za Vaše oči štetno. Nabavite zato Zeiss Ura-Punktal leće koje absorbiraju ultravioletne i ultra - crvene (vruće) zrake, kojih ima najviše baš kod električnog osvjetlenja, te Vas zato poslije rada peku i bole oči. Sve vrste ZEISS-ovih LEĆA dobijete jedino kod stručnog optičara NIKO BOGDAN, Dubrovnik Pazite ma zaštitni znak CZ koje svako Zeiss-ovo staklo ima u staklu urezano. Kad se mogu pregledati znamenitosti našeg grada. Kraljev Dvor svaki dan od 10—l11 sati — Močnik (relikvijar). Srijedu i Subota od 11—12 uz ulazninu 10 D. — Dubrovački muzej otvoren je svaki dan. Ulaznica 3 Dinara, — Pohod gradskih zidina u svako. doba dana, osim od 12 —2 sata po podne. Ulaznica za odrasle Din. 4.—-, a za djecu i učenike Dinara 2.— Biblioteka O. O. Franjevaca i Domeni- kanaca sa dozvolom starješine samostana. — Bis- kupska Pinakoteka svakog dana osim Negjelje i blag- dana od 11—12, pr, p. i od 5—6 po podne. — Vožnja lagjom do Lokruma od 10 Din. unaprijed po pogodbi Špilja Karle Kordić u Gružu svaki dan prije i po- slije podne. Jedan susret sa blagopok. Kraljem Aleksandrom I. Bilo je to jednog ranog jutra marta mjeseca nešto više od četvrt vjeka. Na telefonski poziv ruskog pokli- sara kod Crnogorskog Dvora g. Maksimova došao sam u Zimski Dvorac u Petrogradu, da budem pred- stavljen Crnogorskom Knezu Nikoli I. kao prevodioc njegovih pjesama. Knez je bio došao u sjevernu rusku prijestolnicu Petrograd, kao gost cara Nikolaja II, te je zauzimav sobe prvog sprata Zimskog Dvora, čiji pro- zori gledaju na rijeku Nevu. Udarilo je osam sati a knez je već odavna bio zaposlen i ja sam bio primoran da počekam nekoliko vremena na audijenciju. Sjedio sam u prostranoj če- kaonici sa bogatim namještajem. Adjutant kneza Ni- kole razgovarao je samnom o svojim impresijama Petrograda. Zatim se približi vratima kneževa kabineta i reče mi: .,Sad je kod kneza srpski kraljević Alek- sandar, ali mislim da će Vas. Nj. Visočanstvo odmah primiti“, — U to. iz kabineta zazvoni zvonce, a adju- tant potrči unutra i čas kasnije rastvara vrata te mi kaže: ,Nj. Vis. moli Vas da ugjete“ i ja ugjem u ogromni ali nekoliko :tamni kabinet, Za velikim pisa- ćim stolom sjedi visok masivam čovjek u crnogorskom nacionalnom odijelu sa ruskim ratnim ordenom sv. Gjorgja oko vrata. To je kuez Nikola I. Ljubezno mi pruži ruku, koju ja stisnem. Ali čudnovata stvar... Moja pažnja nehotice leti od crnogorskog kneza na njegova mlada subesjednika. Oko istog pisaćeg stola sjedi stasit tanak mladić sa očima koje mirno sjaju. Ljupko mi se osmjehuje. Pri njegovom osmjehu pojavljuju se dvije mile: jamice na njegovim obrazima. Knez. Nikola prati moj pogled i jednim brzim gestom prema tom mladiću reče: ,Evo, dozvoli da ti prestavim prevodioca mojih pjesama g. Sergija Štejna“. Odmah se približim tom stasitom mladiću, srp- skom kraljeviću Aleksandru, koji je tada učio u Ru- siji, On mi ljubezno pruži desnicu i reče: ,Čitao sam Vaš prevod pjesme moga djeda «Oaamo, onamo...» što je štampana u -««Slavenskih Izvještaja». Vi ste je vrlo dobro preveli i shvatili duh originala». Šuteći ja mu se naklonim, a on nadoda : «A koje ste još pjesme preveli Nj. Vis. ma ruski jezik ?» Ja mu. nabrojim sve druge pjesme kneza Nikole, koje sam preveo, a koje će biti štampane u mojoj novoj knjizi «Slavenski pjesnici». «Mene će puno zanimati da ih pročitam», ljupko mi reče i stisne mi ruku. Zalim se oprosti s knezom i kao svijetlo vigjenje ne- stane ga iz kablneta. Ostadoh sam sa knezom Ni- kolom, ali kao da još osjećam-«prisutnost onog otme- nog, čarobnog mladića, njegov ljupki glas zvuči još u mojim ušima, i kao da- gledam onaj mili osmijeh u njegovim sjajnim mladenačkim očima. * #* # Velikim bolom u duši i u neutaživoj tuzi živo se sjećam danas ovog mog susreta sa budućim vi- teškim Kraljem Aleksandrom [, Ujediniteljem Jugosla- vije, kad će Njegovo mrtvo tijelo da polože u pre- vremeni hladni grob. Jesam li mogao i pomisliti tada, kad sam u ka- binetu Zimskog Dvorca u Petrogradu u dalekoj mojoj Rusiji stajalo pred njim, da gledam pred sobom bu- dućeg Ujedinitelja Srba, Hrvata i Slovenaca — Vla- dara slobodne Jugoslavije ? ! Jesam li mogao i pomi- sliti u onaj trenutak koliku imam sreću i čast da sto- jim pred Junakom, Vojskovogjom, čije će pobjede biti okrunjene lovorima tolike slave?! Jesam li mogao tada očekivati, da ću pratiti u rani grob riajdostojnijeg slavenskog Monarha baš u času kad je njegova slava bila: u zenita ? ! Neizreciva, duboka tuga stiska mi srce a usta mi šapću molitvu: ,Umiri Gospode Bože ple- menitu dušu njegovu u nebeskom naselju praved- nika. Amen“. A mi koji smo primorani da još živemo ovdje na ovoj grešnoj zemlji uvijek ćemo čuvati ovu svijetlu milu uspomenu . . .. Dubrovnik na dan sahrane Nj. Vel. 18. X 1934, i Sergije VI. Stejn, profesor, bivši kustos Pušćinskog Doma Ruske Akademije Nauka.