u. 05.

š TAKSA PLAĆENA U GOTOVU

 

DUBROVNIK, 2 Rujna 1936

 

go- je. Čekovnog računa našeg lista
HADA" jest 4153 Podružnice Sarajevo.

  

God. XVIII

Narodna Svijest

 

Cijena je listu 5 Din. mjesečno : za inozemstvo 10 Din. mjesečno
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU
Uredništvo i Uprava kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare.

Temelj hrvatske
politike

Jedna od naših najslabijih strana
u političkoj borbi je pomanjkanje sa-
mopouzdanja i vjere u vlastitu snagu
i mogućnost samostalnog opstanka.
Ako ovo ne uvidimo ne ćemo razumjeti
razvoj političkih dogogjaja i političke
misli u zadnjih stotinu godina. Iz osje-
ćaja vlastite slabosti i nekog osjećaja
potrebe, da se opredjelimo za ovoga
ili onoga — izvire sve ono vrludanje
i kolebanje izmegju Beča i Pešte, pri-
stajanje uz jedmoga ili drugoga,

Mi smo maleni, slabi, pa kako da
budemo sami. To je utopija i takovu
politiku vode fantasti i bezsadižajni
idealisti, Ne tako, nego moramo voditi
realnu politiku, koja nam jedina može
donijeti ploda. Ovako su opravdavali
svoj stav i svoju politiku magjaroni,
narodnjaci, maprednjaci, koaliciomaši,
a kasnije iza rata unitaristi i oportu-
nisti svih boja. Iz ovakog držanja
stvarao se onda mentalitet , širih shva-
ćanja“ i ,dalekih horizonata“, Ovo za-
jedno s ideološkim zabludama, koji su
njekale ili oslabljivale indiviđualitet
hrvatskoga naroda — dovelo je na
kraju rata do poznate kapitulacije od-
govornih političkih faktora. Ta je po-
litika doživjela potpuni slom i stvar-
nost je odmah obesnažila sva uaivna
očekivanja.

Megijutim, nažalost, još ima ljudi
s predratnim i ratnim mentalitetom.
ima ih koji još i danas pričaju o na-
šoj nemoći,

A zar su ti
slijepi? Zar me vide strahotuw krvave
stvarnosti? Zar ne vide jučerašnju i
današnju veliku laž?

Ovdje treba jedno razjašnjenje.
Kad govorimo o ovim stvarima i kad
se obaramo ma one, koji nijesu na
pravoj liniji ili koji ne shvaćaju u
potpunosti značaj naše borbe, ne mi-
slimo pri tom ma one prodane duše,
plaćenike i izrode. Oni su vrijedni sa-
mo prezira i gnjeva naroda, koji će ih
posve pregaziti u svom pobjedonosnom
naletu i svetoj borbi. Ne mislimo na
le, već na one naše naivnjake, zane-
tenjake i intelektualno pokvarene lju-
de, kojima se ne može njekati da su
Hrvati, ali koji ne reagiraju kao Hrvati
i koji ne vode beskompromisnu i ra-
likalnu hrvatsku politiku, Dosta nam
e polutanstva i šaranja, pa se traži
od svakoga jasan i odregjen stav, a
zato treba puno samoupozdanja i vjere
u vlastitu snagu. To mora biti pro-
lazna tačka, tim više što to nije nika-
tova iluzija, već istina, Momentalni
politički položaj ne smije nas vratiti s
pravoga puta. Narod to dobro shvaća
i nije nikakvo čudo da je hrvatski na-
tod danas više nego ikada prožet Star-
tevićevom političkom misli, a baš naš
Stari najodlučnije osugjuje nepouzda-
lje u vlastitu snagu i misao,

Izlazi

 

Stari kaže, da
»tu očitu neistinu, tu sablazan trubiti,
što drugo može znamenovati, nego
naš narod osramotiti i posvetiti da-
našuje stanje, u kojemu on nepravedno
pogiba ? Po ljudima, koji ne bi zahtje-
vali, da se narodu vrati ono, što ga
pravom i po njegovoj naravnoj bitnosti
ide; — koji bi otpuštali od prava na-
roda sve što tugjinac poželi na svoju
korist... po takovim ljudima i najprva
država i najveći narod nabrzo bi opali
u ovo stanje, u kojem je naša domo-
vina. Tko i sam sebe smatra za sužnja,
taj se ne mora čuditi, ako ga i drugi
takovim ocijene“.
Završimo zato riječima dalmatin-
skoga Hrvata Dinka Politea, koji ka-
,Ne ubijajmo narod, ne ubijajmo
njegovu svijest, ne ponizujmo ga nje-
govim siromaštvom, ne plašimo ga
njegovom slaboćom. Razvijmo mu po-
nosni pregram hrvatskoga državnoga
prava, tumačimo mu ga, podučavajmo
ga, a on će pod svetom njegovom
sjenom raditi i boriti se, da oživotvori
hrvatsku marodnu i državnu misao“,
Ali moramo nadopuniti Politea i istak-
nuti, da je danas narod udario pravim
putem i da baš inteligencija treba da
uči od naroda, da zastupa ono što na-
rod hoće,
te da u život provodi
ono što hrvatski nared izražava u svo-
joj elementarnoj snazi. Tada inteligen-
cija služi narodu i vodi ga. Narod ima
samopouzdanja i vjeruje u svoju sna-
gu, vjeruje u sebe, pa onda skepticizmu
inteligencije nema mjesta.

Kako je u boljševičkoj

Rusiji.

Oskudica u hljebu i dugi redovi
publike, koji čekaju pred prodavni-
cama hljeba u Sovjetskoj Uniji bi-
vaju sve veči. | sama sovjetska štam-
pa priznaje rgjave prilike pod kojima
se snabdijeva stanovništvo životnim
namirnicama u Sovjetskoj Uniji. Polu-
zvanični list /zvestija od 29-VIi.-1936,
godine (br. 150) piše o moskovskom
radničkom kvartu Dangauervortu i veli:

»U ovom velikom kvartu, u ko-
me stanuje preko 100.000 (slovom sto
hiljada) duša, postoji svega jedna je-
dina prodavnica za životne namirnice,
Da bi čovjek kupio i najmanju sitnicu
u ovoj radnji, primoran je uvijek sa-
tima da čeka na red. Uprava ove pro-
davnice za životne mamirnice, osjeća-
jući da ima monopol, vodi svoju trgo-
vinu na jedan skroz nekulturan način.
Radnja je prljava. Nikada se ne može
dobiti svjež hljeb. Kobasice, sirevi i
druge životne namirnice ne odgova-
raju ni najosnovnijim zahtjevima. Cje-
lokupna roba pokrivena je velikim
slojem prašine“. Ista ta novina
javlja iz zapadne Ukrajine, da su
u Vinici i u drugim varošima ovoga
predjela sada na dnevnom redu pre-
kidi u prodavanju hljeba i duge po-
vorke pred radnjama, koje prodavaju
hljeb ,Mnoge prodavnice hljeba pri-
morane su da potpuno obustave pro-
daju“, Što se tiče snabdijevanja život-

svake
Pojedini broj Din. 1.50

Srijede

 

nim namirnicama industrijske varoši
Harkova, list javlja, kako je kontrola
za trgovinu životnim namiraicam kon-
statovala, da je snabdijevanje potro-
šačkih masa u Harkovu veoma rgja-
vo organizovano, Prodavanje hljeba
vrši se u potpuno nehigijenskim pri-
likama. Hljeb se liferuje preprodavcima
sa prekidima, U mnogim državnim rad-
njama za životne namirnice upotreb-
ljavaju se vage. koje lažno mjere.

List Sovjetskaja Sibir (br. 133)
donosi karakterističan dopis, u kojemu
se žali, da  hljebarnice i potrošačke
zadruge prodavaju radnicima hljeb,
koji je nemoguće jesti. ,Tako je na
primjer radnicima u Bajevu, prema vi-
jestima ovoga lista, prodavan rgjav i
vlažan hljeb, čija je kora puna pepela
i uglja, a često puta se nagje u sa-
momu hljebu kanap ili slama“,

Prema izvještajima sovjetskog lis-
ta ,Večernja Moskva“ (br. 137) stižu
u upravu centralne trgovine svakoga
dana mase žalbi ,da su se kupljene
ženske i muške cipele već drugoga
ili trećega dana poslije kupovine po-
kazale kao nesolidno izragjene“. Kako
novina dalje obavješćuje, ova nesolid-
na roba, prodata kao dobra, ne prima
se natrag u zamjenu. Oni kupci, koji
su se žalili umjesto zamjene dobivaju
sljedeći porugljivi savjet: ,Pri hodu
morate da dižete više nogu, a ne da
se spotičete“, ili ,Industrija nije zato
kriva, što vi ne znate ljudski da ho-
date“. To su odgovori koji se daju
prevarenim kupcima u kancelarijama
za reklamiranje u moskovskoj ,Uni-
verzalnoj trgovini“.

oocijalne ustanove u GAUŽU.

Osnivanjem druge socijalne usta-
nove pod imenom ,Ranički Dom“, ne
samo da se nije snizio ni ulonio ve-
liki broj nezdravih nastamba u Gružu,
već dapače postiglo se obratao, on se,
može se kazati, od osnutka te usta-
nove i udvostručio.

Bez dvojbe da se osnivanjem sa-
dašnjeg Radničkog Doma nije moglo
riješiti pitanje ukonačivanja radnika,
već samo udariti osnovicu za daljni
rad za što bolje riješnje tog pitanja i
prama iome nad tom ustanovom mo-
rao se voditi strogi nadzor i ne pre-
pustiti njegovo vogjenje samo na ču-
vara, već se iz redovs vijećnika mo-
rala imenovati uprava, koja bi bez
dvojbe bila već davno došla do zak-
ljučka da spomenuta ustanova ne mo-
že da posluži za namjenjenu svrhu.

Izgradnja Radničkog Doma stajala
je gragjane Dubrovnika oko Dinara
700.000, od čega nema niti je imala
koristi ni Općina ni oni za koje je po-
dignuta. Radnici i dalje stanuju u ne-
zdravim kućama i dašćaraiia na Kanta-
figu, Nuncijati i Stolačkoj ulici, u ko-
jima se od zagagjenog vazduha ne
može da izdrži. Skoro svi ti stanovi
nemaju vodu, što i prouzrokuja neči-
stoću megju radništvom, dakle, nijesu
oni nečisti jer neće da se kupaju i peru,
već u glavnome što uopće nemaju vo-
de u svojim stanovima.

 

Vlasnik — izdavač — Urednik: Vicko Lisičar — Dubrovnik
Tisak Dubrov. Hrvat Tiskare (zast. Gj. Ružier) Dubrovnik 2,

Rukopisi se ne vraćaju.

Možda mnogi ovome neće povje-
rovati, ali ja zato svakome slobodno
da pogje do Kantafiga tog najnesret-
nijeg i najzapuštenijeg predjela naše
Općine i tu će vidjeti nešto što u istinu
u Dubrovniku postoji, a koje dozvolja-
vamo i stranom svijetu da gleda, bilo
sa puta Meda Pucića, bilo sa velikih
putničkih brodova, kada pristanu uz
obalu pram Kantafigu.

Radnički Dom raspolaže samo sa
120 mjesta za spavanje što zmači da
ne inože primiti sve gruške radnike pa
kada bi oni i htjeli tu da stanuju, ali
premda može tu da stanuje njih 120,
ipak ne stanuje niti jedan od gruških
radnika, već u glavnome samo prolaz-
ni radnici. Ako se u Gružu nalazi kat-
kad i do 700 radnika, nerazumljivo je
iz kojih razloga bar 120 njih ne sta-
nuju u Radničkom Domu.

Ako je dubrovačka općina namel-
nula svojim općinarima jedan teret od
700.000 dinara za podignuće ove usia-
nove, morala se kasnije da pobrine i
ispita uzroke zbog kojih je isti prazan,
odnosno ispita njegove manjkavosti i
ako ih je nemoguće ukloniti, da upotrebi
Radnički Dom u neke druge svrhe.

Premda je Radnički Dom — so-
cijalna ustanova, mogao bi i pored to-
ga — kada ne bi stajao prazan — da
bude jedna od rentabilnih ustanova
Općine. Prepostavljajući da bi u sadaš-
njem Radničkom Domu samo 100 rad-
nika konačilo dnevno, to bi godišnji
inkas iznosio preko dinara 70.000 a
to bi značilo imati godišnje circa 50,000
dinara čiste dobiti. Ovaj račun može
da posluži i kao dokaz, da bi ovakova
jedna novo podignuta ustanova bila
rentabilna za onog, koji bi je i podi-
gao, ali samo onda, kada bi ista ima-
la onakav unutarnji uregjal, kakovog
žele i zahtjevaju radnici, jer inače ako
bi se postupilo protivno tome, zadesio
bi isti slučaj taj novopodignuti kao i
sadašnji Radnički Dom.

Kada bi se postupilo u smislu o-
noga kako se gore kazalo, sigurno je
da bi ta ustanova 1norala biti renta-
bilna, a imajući.n vidu broj radnika
koji se nalazi u Gružu, nije teško ni
izračunati približni troškovnik za podig-
nuće takove ustanove, kao i račun nje-
zinog rentabiliteta. (Slijedi)

PREPORUČAMO VAM dobro
poznatu dubrovačku draguljarsku
radnju Josipa Krilić, koja pruža
danas u Dubrovniku najveći izbor
raznog najmodernijeg zlatnog na-
kita, specijalno za darove prigo-
dom krizme, vjenčanja i krštenja.
Cijene su posve solidne i bez-
konkurentne.

Stručna izradba satova, graviranje
i posebni potički ateljč.

Za robu daje specijalnu garanciju.
Interesentima, kumama i kumovima
za krizmu skrećemo naročitu paž-
nju na ovu i solidnu firmu.

Neučnika. za o ili e
tražite putem Podružnice , Hrvatski Ra-
ii u Dubrovniku.