i
| Br. 41.

TAKSA PLAĆENA U GOTOVU
DUBROVNIK, 14 Listopada 1936.

- «. Čekovnog računa našeg lista

E cs 4153 Podružnice Sarajevo.

God. XVIII

 

Narodna Svijest

 

  
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
   
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
   
 
   
 
 
 
 
 
 
  
   
 
 
  

Prošle su nedjelje jutrom ulazile
u Dubrovnik nebrojene i nepregledne
povorke naroda predvogjene hrvatskim
barjacima i glazbama sa milozvučnim
koračnicama, a uz pucnjavu pušaka,
irombuna i topova, te uz urnebesno
klicanje Hrvatskoj i njezinom vogji
Dru Mačeku, To je bilo nešto neopi-
siva. Opće oduševljenje uz uzoran red
u nastupu bio je pojav, koji je svako-
ga, pa čak i strance, zanašao, a pro-
tivnike i neprijatelje posve razoruža-
vao. Moć i moralna snaga hrvatske
samosvijesti naših vrlih Primoraca (t. j.
Konavljana, Župljana, Riječana i osta-
lih) neustrašivo su nastupile u žarkoj
i iskrenoj sinovskoj ljubavi prama do-
movini, prama majci Hrvatskoj; ujedno
su pak vijernost i odanost prama pret-
sjedniku Dru Vlatku Mačeku slavile
pravi triumi, koji je dični Vogja i za-
služio, jer nije stupio na votstvo svo-
jim nametanjem, nego radeći po volji
ima korist naroda, ne štedeći žrtve,
borbe i samoprijegor, te ne izbjegava-
juć lična stradanja ni ubitačne zatvore
pred jedinim uzvišenim ciljem, koji mu
je uvijek bio putokazom u napornom
i mučnom radu, a kojemu. je sinteza:
sloboda i samostalnost
neslomljive i nepobjedi-
ve Hrvatske u moćnom sklopu zajed-
nice, Juž. Slavena. Dubrovčani su, kao
i ostali južni Primorci, sve (to dobro
shvatili i veličanstvenom manifestacijom
prošle nedjelje dali oduška svojemu
|žarkomu rodoljublju i dužnoj zahval-
nosti prama zaslužnomu hrvat, Vogji.
Nije to prvi put, da Dubrovnik sa
svojom okolinom manifestira svoj hr-
vatski karakter. Još godine 1893., pri-
godom otkrića Gundulićeva spomenika,
Dubrovčani su pokazali javno i očito
pred cijelim svijetom, da su Hrvati i
da će kao takovi ostati. Oni su već
lada bili udarili pečat svomu  narod-
nomu čuvstvu — čuvstvu svoga srca i
svijesti. Svijesti, da, jer Dubrovnik po-
znaje vrlo dobro svoju prošlost, koja
s ne može ničim sakriti, a jamačno
niti izvrtanjem povijesti, jer je Dub-
lovnik od vajkada bio, od svoga po-
tlanka, čisto katolički i čisto hrvatski.
Prastare mas kapele i crkve sa hrvat-
skim ornamentikama i drugim arhitek-
lonskim ostacima i tragovima o tom
uwjeravaju, a dragocjeni dokumenti,
ono mnoštvo pergamena sačuvanih u
tiznici neprocijenjivog blaga — u du-
brovačkom Arhivu dokazuju svakomu,
da su Dubrovčani hrvatskog roda i
plemena. Oni su se afirmirali u svakoj
prigodi kao katolici i Hrvati, pak će
ško Bog da i do godine, kada se bu-
de u ovom našem gradu slavio Euha-
tistički Kongres.

Ali što je prošle uedjelje bilo, kak-
o je ono bilo ispovijedanje hrvatskog
kiaktera, vrućega i svijesnoga čuv-
iva srca i duše, toga se još nije vi-
djelo u Dubrovniku; a bojimo se, da
|li se je igdje u Dalmaciji onako. veli-
|istveno manifestirala hrvatska ideja!
[Saki pravi Dubrovčanin prisustvovao
|# zboru oduševljeno a češće i zanos-

Cijena je listu 5 Din. mjesečno : za inozemstvo 10 Din. mjesečno
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU
Uredništvo i Uprava kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare.

Izlazi

 

no kličući ili odobravajući govornicima,
čim je potvrgjivao sve ono, što su mu
hrvatski narodni zastupnici i drugi ro-
doljubi vadili iz njegova srca, iz nje-
gove duše. To nije bila skupština od
koje stotine ili hijade učesnika, tu je
bio vas Dubrovnik iz grada i okolice,
iz teritorija cijele nekadašnje dubrovač-
ke Republike od Konavala do ukjučivo
poluotoka Pelješca sa deputacijama iz
dubrovačkih otoka; pak nećemo ni naj-
manje pretjerati, ako ustvrdimo, da je
golema masa naroda dosegla broj od
20.000 (dvadeset hiljada). A da prošla
sedmica nije bila kišovita, da nije u
subotu cijeli dan kišilo i takovo ne-
vrijeme mnoge iz srednje i sjeverne
Dalmacije zadržalo kod kuće, te da
nije bilo naoblačeno i na samom  os-
vitku dana slavlja, ne bi jamačno niko
bio zaostao niti iz okolice dubrovačke
bio bi svak dohrlio, da dade izlijeva
svojim čuvstvima i svojom nazočnošću
uveliča slavlje. Svi su došli okićeni
hrvatskom vrpcom, a predvogjeni svo-
jim hrvatkim barjakom; svi su bili
veseli i presretni, da mogu i sebe u-
brojiti megju članove ili bolje megju
sudionike. veličanstvene hrvatske misli,
hrvatske ideje, hrvatskog srca i duše.
Sa nedjeljnim velikim zborom biv-
še Hrvatske Seljačke Stranke Dubrov-
nik je dokazao, da je ostao svijetla i
dostojna imena u hrvatskoj povijesti,
da je i da je ostao ,Kruna hrvatskih
gradova“. Dan 11 oktobra 1936 bit će
zabilježen zlatnim slovima u historiji
hrvatskoga marođa. Tog će datuma na-
še pokoljenje s ponosom spominjati
ono veličanstveno slavlje, onu sjajnu
manifestaciju hrvatske misli i osjećaja.
Doček vanjskih grupa
Prije svega moramo spomenuti
svečani doček g. Dr. Bariše Smoljana,
delegata vogje Dra Mačeka i hrvatskih
narodnih zastupnika: Dr. Josipa Ber-
kovića, g. Paška Kaliterna, Dr Iva Še-
parovića, g. Stipa Matijevića, g. Pava
Krce i Dr. Eda Bulata, koji su stigli
u subotu večer iz Splita u Gruž. Tu
ih je dočekala velika deputacija, koja
je došla iz grada sa djevojčicama, obu-
ćenim u krasnim narodnim nošnjama
i Gundulićevom glazbom. Nakon poz-
drava došli su u grad dočekani od veli-
kog broja gragjanstvu. U 8 sati koncer-
tirala je muzika na Tomislavovom trgu.
Sutradan u nedjelju Gundulićeva
je glazba u 6 i po sati jutrom obišla
grad svirajući rodoljubne koračnice, a
nakon toga je otišla praćena od velike
povorke gragjanstva na Ploče, da tu
dočeka seljake iz istočnih sela Dub-
rovnika. Eto Konavljana i Župljana u
svečanoj njihovoj narodnoj nošnji. Me-
gju njima ima i lijepi broj konjanika.
Svako selo ponapose sa svojim hrvat-
skim barjakom. To je bilo veliko mno-
štvo konavoskog i župskog svijeta;
svak, muško i žensko, okićen je na
prsima sa hrvatskom vrpcom. I tako
svrstana u redove ta duga povorka
prošla je preko Place i došla na Pile,
kamo je već dolazila preko Gruža dru-
ga mepregledna povorka iz istočnih

svake Srijede
Pojedini broj Din. 1.50

 

sela Dubrovnika, kao i iz poluotcka
Pelješca, Stonskog primorja i dubro-
vačkih otoka: Šipana, Lopuda i Kolo-
čepa. Bez pretjerivanja kažemo, da je
cijeli gruški put do Pila vas bio pre-
pun nadošlih učesnika urečenog zbo-
ra. Promet se je tramvaja morao kroz
to vrijeme prekidati na Boninovu, jer
uza sav uzorni red, nije mu bilo mo-
guće dovoziti putnike do stanice Pila.

Velika povorka

I ta masa svijeta predvogjena sa
Gundulićevom i onom glazbom iz
Stona, sa bezbrojnim hrvatskim barja-
cima uvrštena četiri po četiri prešla je
mimo podignute tribine na Pilama, na
kojoj je bio delegat Dra Mačeka g Dr.
Bariša Smoljan. A ko da opiše ono
veselje, onaj entuzijazam, pravi delerij
u pozdravljanju i klicanju Vogji Dr
Mačeku, Hrvatskoj, Dr Smoljanu, prof.
Mišetiću i ostalim narodnim zastupni-
cima ?! Više od pola sata taj mimohod
je neprekidno trajao. Povorka je prošla
iza grada na Ploče, pak u grad, .kada
je opet sva silesija učesnika prispjela
sa parobrodima ,Kupari“ i ,Cavtat“ u
gradsku luku. I sva je ta masa mani-

festanata napunila dugu Placu prostranu
poljanu, ,Lužu“ i trg Tomislava sve
do katedrale i Biskupske palače. Stalno

je bilo 20 hiljada duša. A da nije bilo
kišovito vrijeme, ie naoblačeno nebo
prijetilo kišom, a k tomu more uzbur-
kano, broj bi učesnika bio znatno veći.

Zhorovanje

Izmegju Zvonika i općinske zgrade
bila je podignuta prostrana lovorom i
zastavama iskićena govornica, na kojoj
su bili uz delegata Dra Mačeka i proi.
Mišetića svi već gori spomenuti narodni
zastupnici, a državnu je vlast zastupao
g. Vuković, sreski načelnik. Oko go-
vornice su postavljeni zvučnici sve do
fontane (Male Braće) i Katedrale. Gospe.
Skupština je započela u 10 sati. U
najvećoj tišini g. lija Vrličak pretsjed-
nik kotarske Organizacije b. H. S.S.
pozdravlja mnoštvo sa: ,Hvaljen Isus
i Marija!“ i ističe da je ponosan, što
u ime H.S.S. otvara ovu veliku na-
rodnu Skupštinu u našem Dubrovniku,
toj Ateni hrvatstva. Pozdravlja delegata
Dra Mačeka Dra Smoljana i sve narodne
zastupnike. Zatim daje riječ Dru Smo-
ljanu, koji burno pozdravljen započne
svoj govor sa pozdravom u ime dičnog
Vogje hrvatskog naroda Dra Mačeka.
Našto se izvine iz grla onih hiljada
učesnika urnebesni: Živio! Govornik
ističe u svom govoru, da naša megja
nije samo Dubrovnik, nego i dalje
preko njega. Hrvatsko pitanje nije još
ni izdaleka riješeno, jer ga ne mogu
i neće riješavati ni banovi ni ministri,
nego samo hrvatski narod. ,Hočemo
slobodu — kaže Dr Smoljan — jer je
nemamo. Hočemo da budemo gospo-
dari u svojoj vlastitoj kući, hočemo
blagostanje našem seljaku, radniku i
gragjaninu.“ ,Gowvori se, vode se pre-
govori, to jest razgovori oko spora-
zuma. Da budemo odmah na čistu.
Nijesmo za nikakve privremene poli-
tičke koncepcije. Današnje stanje ne

Vlasnik — izdavač — Urednik: Vicko Lisičar — Dubrovnik
Tisak Dubrov. Hrvat Tiskare (zast. Gj. Ružier) Dubrovnik 2,

Rukopisi se ne vraćaju.

Veličanstvena hrvatska manifestacija

može konsolidirati ovu državu. Da
do ovog sporazuma dogie ima jedan
preduslov. Dr Maček je kazao: Iz-
brišite sve što ste učinili, provedite
slobodne izbore, pa ćemo se onda
razgovarati. — Tri će se naroda spo-
razumjeti, jer hrvatsko pitanje ne
može biti predmet političkog natezanja
ni cjenkanja. Svak zna što je sadržaj
hrvatskog pitanja... Vjerujemo da
čemo ovu borbu okončati na čast i
slavu hrvatskog naroda. Na toj liniji
ostajemo i živi natrag ne možemo.
Kad pogjete svojim domovima, kad se
na povratku susretnete sa onima, koji
danas nijesu mogli ovamo doći, recite
im da se naš program sastoji u dvije
riječi: Hrvatska mora biti slobodna“,
Drugi govornik je bio Kaliterna, zatim
Dr. Josip Berković, Dr Šeparović, Dr
Edo Bulat, Stipe Matijević, Pavao Krce
i prof. Mišetić, koji pozdravlja seljake
i narodno zastupstvo, te pri svršetku
govora predlaže, dase vogii hrvatskog
naroda pošalje ovaj brzojavni pozdrav :

»Hiljade i hiljade svjesnih boraca
u Hrv. seljačkom pokretu pozdravljaju
s veličanstvene do sada nevigjene
skupštine u Dubrovniku — kruni hrvat,
gradova — svog neustrašivog Vogiu
izrazujući mu neograničeno povierenje,
u očekivanju što skorijeg uskrsnuča
hrvat. slohode, spremni na sve žrtve
koje uskrsnuće hrvatske slobode traži“.
Narod je neopisivim oduševljenjem
prihvatio taj brzojav. Svršetak ove
upravo veličanstvene skupštine bila je
naša hrvatska himna, koju je otsvirala
Gundulićeva glazba, a svi prisutnici
slušali otkrivene glave, dok su barjaci
bili spuštani na pozdrav. I tako se ta
golema masa svijeta razigje mirno i
dostojanstveno noseći u svom srcu
neizbrisive utiske velebnog hrvatskog
još ne doživljelog slavlja.

Proslava stogodišnjice
,Lijepe naše...“

U Bondinom Teatru održana je
uvečer u 9 sati svečana proslava 100-
godišnjice narodne himne ,Lijepa naša
domovino“. Mješoviti zbor zapjevao je
najprije skladno i impozanino prvu
kiticu himne, Zatim je g. dr. Vicko
Svilokos u kratkom ali svestrano do-
tjeranom predavanju zgodno analizo-
vao sadržaj himne i omogućio da svaki
Hrvat osjeti puninu ljepote svoje na-
rodne himne, Dupkom puno kazalište
burno je i opetovano aplaudiralo go-
vornika. Dubrovačka Filharmonija ot-
svirala je Zajčevu uvertiru: ,Bosiljska
vještica,“ a mješoviti zbor otpjevao
zanosno ,Bog i Hrvati,“ koju je na
zahtjev publike trebalo ponoviti. Nakon
govora narodnog poslanika g. Mišetića
o braći i Antunu i Stjepanu Radiću,
Filharmonija je po drugi put otsvirala
Zajčev : ,U boj u boj“ i konačno Go-
tovčevo "Simfonijsko kolo.“ Treba is-
taknuti, da je mješoviti zbor bio na
visini, dobro spreman a još bolje je
nastupio. 1 naša se je Filharmonija
dostojno  raprezentovala, što ide na
čast pojedinim članovima kao i diri-
gentu zauzetnom i vrijednom Mo Vlach
Wrutickomu.