i | Br. 41. TAKSA PLAĆENA U GOTOVU DUBROVNIK, 14 Listopada 1936. - «. Čekovnog računa našeg lista E cs 4153 Podružnice Sarajevo. God. XVIII Narodna Svijest Prošle su nedjelje jutrom ulazile u Dubrovnik nebrojene i nepregledne povorke naroda predvogjene hrvatskim barjacima i glazbama sa milozvučnim koračnicama, a uz pucnjavu pušaka, irombuna i topova, te uz urnebesno klicanje Hrvatskoj i njezinom vogji Dru Mačeku, To je bilo nešto neopi- siva. Opće oduševljenje uz uzoran red u nastupu bio je pojav, koji je svako- ga, pa čak i strance, zanašao, a pro- tivnike i neprijatelje posve razoruža- vao. Moć i moralna snaga hrvatske samosvijesti naših vrlih Primoraca (t. j. Konavljana, Župljana, Riječana i osta- lih) neustrašivo su nastupile u žarkoj i iskrenoj sinovskoj ljubavi prama do- movini, prama majci Hrvatskoj; ujedno su pak vijernost i odanost prama pret- sjedniku Dru Vlatku Mačeku slavile pravi triumi, koji je dični Vogja i za- služio, jer nije stupio na votstvo svo- jim nametanjem, nego radeći po volji ima korist naroda, ne štedeći žrtve, borbe i samoprijegor, te ne izbjegava- juć lična stradanja ni ubitačne zatvore pred jedinim uzvišenim ciljem, koji mu je uvijek bio putokazom u napornom i mučnom radu, a kojemu. je sinteza: sloboda i samostalnost neslomljive i nepobjedi- ve Hrvatske u moćnom sklopu zajed- nice, Juž. Slavena. Dubrovčani su, kao i ostali južni Primorci, sve (to dobro shvatili i veličanstvenom manifestacijom prošle nedjelje dali oduška svojemu |žarkomu rodoljublju i dužnoj zahval- nosti prama zaslužnomu hrvat, Vogji. Nije to prvi put, da Dubrovnik sa svojom okolinom manifestira svoj hr- vatski karakter. Još godine 1893., pri- godom otkrića Gundulićeva spomenika, Dubrovčani su pokazali javno i očito pred cijelim svijetom, da su Hrvati i da će kao takovi ostati. Oni su već lada bili udarili pečat svomu narod- nomu čuvstvu — čuvstvu svoga srca i svijesti. Svijesti, da, jer Dubrovnik po- znaje vrlo dobro svoju prošlost, koja s ne može ničim sakriti, a jamačno niti izvrtanjem povijesti, jer je Dub- lovnik od vajkada bio, od svoga po- tlanka, čisto katolički i čisto hrvatski. Prastare mas kapele i crkve sa hrvat- skim ornamentikama i drugim arhitek- lonskim ostacima i tragovima o tom uwjeravaju, a dragocjeni dokumenti, ono mnoštvo pergamena sačuvanih u tiznici neprocijenjivog blaga — u du- brovačkom Arhivu dokazuju svakomu, da su Dubrovčani hrvatskog roda i plemena. Oni su se afirmirali u svakoj prigodi kao katolici i Hrvati, pak će ško Bog da i do godine, kada se bu- de u ovom našem gradu slavio Euha- tistički Kongres. Ali što je prošle uedjelje bilo, kak- o je ono bilo ispovijedanje hrvatskog kiaktera, vrućega i svijesnoga čuv- iva srca i duše, toga se još nije vi- djelo u Dubrovniku; a bojimo se, da |li se je igdje u Dalmaciji onako. veli- |istveno manifestirala hrvatska ideja! [Saki pravi Dubrovčanin prisustvovao |# zboru oduševljeno a češće i zanos- Cijena je listu 5 Din. mjesečno : za inozemstvo 10 Din. mjesečno PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU Uredništvo i Uprava kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare. Izlazi no kličući ili odobravajući govornicima, čim je potvrgjivao sve ono, što su mu hrvatski narodni zastupnici i drugi ro- doljubi vadili iz njegova srca, iz nje- gove duše. To nije bila skupština od koje stotine ili hijade učesnika, tu je bio vas Dubrovnik iz grada i okolice, iz teritorija cijele nekadašnje dubrovač- ke Republike od Konavala do ukjučivo poluotoka Pelješca sa deputacijama iz dubrovačkih otoka; pak nećemo ni naj- manje pretjerati, ako ustvrdimo, da je golema masa naroda dosegla broj od 20.000 (dvadeset hiljada). A da prošla sedmica nije bila kišovita, da nije u subotu cijeli dan kišilo i takovo ne- vrijeme mnoge iz srednje i sjeverne Dalmacije zadržalo kod kuće, te da nije bilo naoblačeno i na samom os- vitku dana slavlja, ne bi jamačno niko bio zaostao niti iz okolice dubrovačke bio bi svak dohrlio, da dade izlijeva svojim čuvstvima i svojom nazočnošću uveliča slavlje. Svi su došli okićeni hrvatskom vrpcom, a predvogjeni svo- jim hrvatkim barjakom; svi su bili veseli i presretni, da mogu i sebe u- brojiti megju članove ili bolje megju sudionike. veličanstvene hrvatske misli, hrvatske ideje, hrvatskog srca i duše. Sa nedjeljnim velikim zborom biv- še Hrvatske Seljačke Stranke Dubrov- nik je dokazao, da je ostao svijetla i dostojna imena u hrvatskoj povijesti, da je i da je ostao ,Kruna hrvatskih gradova“. Dan 11 oktobra 1936 bit će zabilježen zlatnim slovima u historiji hrvatskoga marođa. Tog će datuma na- še pokoljenje s ponosom spominjati ono veličanstveno slavlje, onu sjajnu manifestaciju hrvatske misli i osjećaja. Doček vanjskih grupa Prije svega moramo spomenuti svečani doček g. Dr. Bariše Smoljana, delegata vogje Dra Mačeka i hrvatskih narodnih zastupnika: Dr. Josipa Ber- kovića, g. Paška Kaliterna, Dr Iva Še- parovića, g. Stipa Matijevića, g. Pava Krce i Dr. Eda Bulata, koji su stigli u subotu večer iz Splita u Gruž. Tu ih je dočekala velika deputacija, koja je došla iz grada sa djevojčicama, obu- ćenim u krasnim narodnim nošnjama i Gundulićevom glazbom. Nakon poz- drava došli su u grad dočekani od veli- kog broja gragjanstvu. U 8 sati koncer- tirala je muzika na Tomislavovom trgu. Sutradan u nedjelju Gundulićeva je glazba u 6 i po sati jutrom obišla grad svirajući rodoljubne koračnice, a nakon toga je otišla praćena od velike povorke gragjanstva na Ploče, da tu dočeka seljake iz istočnih sela Dub- rovnika. Eto Konavljana i Župljana u svečanoj njihovoj narodnoj nošnji. Me- gju njima ima i lijepi broj konjanika. Svako selo ponapose sa svojim hrvat- skim barjakom. To je bilo veliko mno- štvo konavoskog i župskog svijeta; svak, muško i žensko, okićen je na prsima sa hrvatskom vrpcom. I tako svrstana u redove ta duga povorka prošla je preko Place i došla na Pile, kamo je već dolazila preko Gruža dru- ga mepregledna povorka iz istočnih svake Srijede Pojedini broj Din. 1.50 sela Dubrovnika, kao i iz poluotcka Pelješca, Stonskog primorja i dubro- vačkih otoka: Šipana, Lopuda i Kolo- čepa. Bez pretjerivanja kažemo, da je cijeli gruški put do Pila vas bio pre- pun nadošlih učesnika urečenog zbo- ra. Promet se je tramvaja morao kroz to vrijeme prekidati na Boninovu, jer uza sav uzorni red, nije mu bilo mo- guće dovoziti putnike do stanice Pila. Velika povorka I ta masa svijeta predvogjena sa Gundulićevom i onom glazbom iz Stona, sa bezbrojnim hrvatskim barja- cima uvrštena četiri po četiri prešla je mimo podignute tribine na Pilama, na kojoj je bio delegat Dra Mačeka g Dr. Bariša Smoljan. A ko da opiše ono veselje, onaj entuzijazam, pravi delerij u pozdravljanju i klicanju Vogji Dr Mačeku, Hrvatskoj, Dr Smoljanu, prof. Mišetiću i ostalim narodnim zastupni- cima ?! Više od pola sata taj mimohod je neprekidno trajao. Povorka je prošla iza grada na Ploče, pak u grad, .kada je opet sva silesija učesnika prispjela sa parobrodima ,Kupari“ i ,Cavtat“ u gradsku luku. I sva je ta masa mani- festanata napunila dugu Placu prostranu poljanu, ,Lužu“ i trg Tomislava sve do katedrale i Biskupske palače. Stalno je bilo 20 hiljada duša. A da nije bilo kišovito vrijeme, ie naoblačeno nebo prijetilo kišom, a k tomu more uzbur- kano, broj bi učesnika bio znatno veći. Zhorovanje Izmegju Zvonika i općinske zgrade bila je podignuta prostrana lovorom i zastavama iskićena govornica, na kojoj su bili uz delegata Dra Mačeka i proi. Mišetića svi već gori spomenuti narodni zastupnici, a državnu je vlast zastupao g. Vuković, sreski načelnik. Oko go- vornice su postavljeni zvučnici sve do fontane (Male Braće) i Katedrale. Gospe. Skupština je započela u 10 sati. U najvećoj tišini g. lija Vrličak pretsjed- nik kotarske Organizacije b. H. S.S. pozdravlja mnoštvo sa: ,Hvaljen Isus i Marija!“ i ističe da je ponosan, što u ime H.S.S. otvara ovu veliku na- rodnu Skupštinu u našem Dubrovniku, toj Ateni hrvatstva. Pozdravlja delegata Dra Mačeka Dra Smoljana i sve narodne zastupnike. Zatim daje riječ Dru Smo- ljanu, koji burno pozdravljen započne svoj govor sa pozdravom u ime dičnog Vogje hrvatskog naroda Dra Mačeka. Našto se izvine iz grla onih hiljada učesnika urnebesni: Živio! Govornik ističe u svom govoru, da naša megja nije samo Dubrovnik, nego i dalje preko njega. Hrvatsko pitanje nije još ni izdaleka riješeno, jer ga ne mogu i neće riješavati ni banovi ni ministri, nego samo hrvatski narod. ,Hočemo slobodu — kaže Dr Smoljan — jer je nemamo. Hočemo da budemo gospo- dari u svojoj vlastitoj kući, hočemo blagostanje našem seljaku, radniku i gragjaninu.“ ,Gowvori se, vode se pre- govori, to jest razgovori oko spora- zuma. Da budemo odmah na čistu. Nijesmo za nikakve privremene poli- tičke koncepcije. Današnje stanje ne Vlasnik — izdavač — Urednik: Vicko Lisičar — Dubrovnik Tisak Dubrov. Hrvat Tiskare (zast. Gj. Ružier) Dubrovnik 2, Rukopisi se ne vraćaju. Veličanstvena hrvatska manifestacija može konsolidirati ovu državu. Da do ovog sporazuma dogie ima jedan preduslov. Dr Maček je kazao: Iz- brišite sve što ste učinili, provedite slobodne izbore, pa ćemo se onda razgovarati. — Tri će se naroda spo- razumjeti, jer hrvatsko pitanje ne može biti predmet političkog natezanja ni cjenkanja. Svak zna što je sadržaj hrvatskog pitanja... Vjerujemo da čemo ovu borbu okončati na čast i slavu hrvatskog naroda. Na toj liniji ostajemo i živi natrag ne možemo. Kad pogjete svojim domovima, kad se na povratku susretnete sa onima, koji danas nijesu mogli ovamo doći, recite im da se naš program sastoji u dvije riječi: Hrvatska mora biti slobodna“, Drugi govornik je bio Kaliterna, zatim Dr. Josip Berković, Dr Šeparović, Dr Edo Bulat, Stipe Matijević, Pavao Krce i prof. Mišetić, koji pozdravlja seljake i narodno zastupstvo, te pri svršetku govora predlaže, dase vogii hrvatskog naroda pošalje ovaj brzojavni pozdrav : »Hiljade i hiljade svjesnih boraca u Hrv. seljačkom pokretu pozdravljaju s veličanstvene do sada nevigjene skupštine u Dubrovniku — kruni hrvat, gradova — svog neustrašivog Vogiu izrazujući mu neograničeno povierenje, u očekivanju što skorijeg uskrsnuča hrvat. slohode, spremni na sve žrtve koje uskrsnuće hrvatske slobode traži“. Narod je neopisivim oduševljenjem prihvatio taj brzojav. Svršetak ove upravo veličanstvene skupštine bila je naša hrvatska himna, koju je otsvirala Gundulićeva glazba, a svi prisutnici slušali otkrivene glave, dok su barjaci bili spuštani na pozdrav. I tako se ta golema masa svijeta razigje mirno i dostojanstveno noseći u svom srcu neizbrisive utiske velebnog hrvatskog još ne doživljelog slavlja. Proslava stogodišnjice ,Lijepe naše...“ U Bondinom Teatru održana je uvečer u 9 sati svečana proslava 100- godišnjice narodne himne ,Lijepa naša domovino“. Mješoviti zbor zapjevao je najprije skladno i impozanino prvu kiticu himne, Zatim je g. dr. Vicko Svilokos u kratkom ali svestrano do- tjeranom predavanju zgodno analizo- vao sadržaj himne i omogućio da svaki Hrvat osjeti puninu ljepote svoje na- rodne himne, Dupkom puno kazalište burno je i opetovano aplaudiralo go- vornika. Dubrovačka Filharmonija ot- svirala je Zajčevu uvertiru: ,Bosiljska vještica,“ a mješoviti zbor otpjevao zanosno ,Bog i Hrvati,“ koju je na zahtjev publike trebalo ponoviti. Nakon govora narodnog poslanika g. Mišetića o braći i Antunu i Stjepanu Radiću, Filharmonija je po drugi put otsvirala Zajčev : ,U boj u boj“ i konačno Go- tovčevo "Simfonijsko kolo.“ Treba is- taknuti, da je mješoviti zbor bio na visini, dobro spreman a još bolje je nastupio. 1 naša se je Filharmonija dostojno raprezentovala, što ide na čast pojedinim članovima kao i diri- gentu zauzetnom i vrijednom Mo Vlach Wrutickomu.