POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU
"Narodna Svijest
6.
DUBROVNIK, $s Veljača 1935. GE“
Broj Čekovnog računa našeg lista
jest 4153 Podružnice Sarajevo
od, XVII
Cijena je listu 5 Din. mjesečno : za inozemstvo 10 Din. mjesečno
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU
_ Uredništvo i Uprava kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare,
Izlazi
svake Srijede
Pojedini broj Din. 1.50
Vlasnik — izdavač
Tisak Dubrov. Hrvat Tiskare (zast. Gi. Ružier) Dubrovnik 2,
Rukopisi se ne povraćaju.
Urednik: Antun Fla — Dubrovnik
PROSLAVA
Tradicionalna svečanost sv. Vlaha
obavljena je ove godine bez vanjskog
sjaja. Izostalo je kićenje grada zele-
nilom i slavolucima. Nije bilo elek-
trične rasvjete ; nijesu se postavili stan-
dali sa 'barjacima. Izostali su uobiča-
jeni hitci iz topova. ,Lumbardijeri sv.
Vlaha“ nijesu se uopće ni pokazali, a
seoski barjaci nijesu najavljivali svoj
dolazak puškaranjem, niti su pojedini
barjaci bili pozdravljeni na Pilama
salvama iz trombuna, Nije bilo ni ba-
canja serpentina i korijandola. Djeca
nijesu bacala bombice, niti udarala u
svirale i pištalice. Na brzim linijama
parobroda nije bio dan obični veliki
popust na voznim kartama. Posvema
je dakako izostalo još i sviranje mu-
zika na uranak, te prigodom dolaska i
odlaska barjaka kao ni za svečane proce-
sije te se nijesu održavali ni uobiča-
jeni glazbeni koncerti pred Svečevom
= crkvom ni uoči svečanosti niti na sam
blagdan.
i Što se pak tiče crkvenog dijela
svečanosti sve je izvršeno u potpunom
redu po starom običaju. Za svečano
trodnevlje crkva je sv. Vlaha bila sva
ukusno iznutra narešena, a pročelje i
— strane okićene zelenilom i žaruljama.
Pohvalno 'slovo održao je na opće
zadovoljstvo mp. Don Spaso Korunić,
| rodom iz Smokvice na Korčuli, a sada
župnik u Banićima kod Slanoga. Go-
|. vori su bili tako privlačivi, da je svako
veče nadolazilo sve to više publike.
li Osobiti. umjetnički užitak pružila
je Dubrov. Filharmonija svojim biranim
koncertom 1. ov. mj. uveče u Olfi-
cirskom Domu.
Na Kandeloru u 2'/, s. po p. uz
_— slavljenje zvona podignut je bijeli
_— barjak sv. Vlaha na Orlandu i na Lo-
_— vrijencu i tim je započela sama sve-
— čanost, Gradska bratstva izašla su na
— to sa svojim barjacima te prihvatila bar-
= jak sv. Vlaha kod Općine pak barjake
s Pila te se povratila u Grad. Dok su
— festanjuli dijelili kruh siromasima, u
=) sv. Vlaha započelo je grličanje, a na
= 4, svečana pontifikalna večernja u
| katedrali. Crkva je bila dupkom puna,
Crkveni Zbor izveo je majstorski svoj
program. Uveče je bila rasvjetljena
crkva sv. Vlaha električnim žaruljama
i to ne samo pročelje već i kupola i
_ pobočne strane te su se lijepo svje-
_ tlucale konture ove divne gragjevine.
| U jutro na dan svečanosti dočekani
_ su vanjski barjaci i svak se je začudio
kad je. ugledao onoliki broj barjaka
(46 ih na broju) i veliko mnoštvo na-
_ roda, ništa manje ako ne i više nego li
drugih godina. A pogodovalo je i li-
| jepo vrijeme. Prilično tihi sunčani dan
_ bez studeni. Izvijanje barjaka bilo je
i ma Pilama i pred crkvom sv. Vlaha.
U 10 s. započeo je svečani Ponti-
ikal u katedrali, Crkva sva nadušena.
a
3
s
rkveni Zbor izveo je , Misa jubilaris,..
TAR
kupuje najpovolj-
nijei za novu robu
LATO izigiari pie:
SV. VLAHA
od Vitadini te impozantnu himnu sv.
Vlaha ,Salutis aram Blasius“ od M.a
J. Vrutickog uz pratnju dubrovačkog
»Kur- Orkestra“.
Na koncu Pontifikala oko 11 s.
stala se je redati impozantna proce-
sija sa barjacima i sv. Moćima sa
mnoštvom svećenika u svečanim sta-
rinskim crkvenim odorama. Nebnicu
su nad Pelenicom nosili naši Župljani
u baš sjajnim narodnim mošnjama.
Mnogi su izrazili da bi trebalo da sva
gradska društva prisustvuju ovoj pro-
cesiji, a da dubrovački akademičari u
odijelima starih dubrovačkih plemića
prate sv. Moći sa voštanicama. To bi
mrfogo doprinijelo još većem sjaju ove
veličanstvene procesije. Veliko mnoštvo
svijeta pravilo je debeli špalir po
svim ulicama, kud je procesija kretala.
I svečanom pontifikalu i prccesiji
sudjelovao je sreski poglavar, općinski
načelnik i komandant mjesta svi sa
pratnjom, te su pratili sv. Moći, Odio
naše ratne mornarice sudjelovao je ta-
kagjer i Misi i procesiji fe ma koncu
opalio trostruku salvu.
Poslije podne bila je javna igra
tombole. Dobio je trojnu (terno) od
400 Din. g. M. Stanković, petinu (čin-
kvinu) od 700 Din. g. A, Cata, prvu
tombulu od 1000 Din. Miće Soljačić,
drugu tombulu od 900 Din. M. Soforno.
Zgoditci su popraćeni animiranim pljes-
kanjem bez glazbenih koračnica.
Zatim su barjaci pozdravili po
običaju hram Svečev, općinu i biskupa,
pak na vratima Pila izvijanjem grad
sv. Vlaha i vanjski barjaci krenuše
svojim kućama, a gradski se povratiše
pred Svečev hram, gdje je započela u
S s. svečana pontifikalna večernja sa
blagoslovom, a grličanje se nastavilo
do kasne noći.
Još treba napomenuti da je tog
dana došao parobrod iz Stona pun
svijeta iz Slanoga sa barjacima, Ši-
pana, Sugjurgja, Koločepa, Trstenoga,
Orašca i Zatona.
Cijela Gundiflićeva Poljana oku-
pirana je ovih dana stolovima galan-
terijaša te raznih trgovaca.
Proslava van Dubrovnika. Kako
doznajemo iz novina Dubrovčani su
proslavili sv. Vlaha u Splitu sa sv. Mi-
som i grličanjem u crkvi Dominikanaca,
a u Beogradu skupa sa Kotoranima u
crkvi Krista Kralja, mp. je O.
Petar Vlašić služio svečanu Misu te
izrekao prigodnu propovijed i na koncu
grličao prisutne.
Sveti Vlaho na Gorici. Iduće
Nedjelje 10 o. mj. u 7“, s. j. gradski
barjaci idu na Goricu sv. Vlaha, gdje
se u kapelici a istodobno i u svetištu
Gospe od Milosrgja služi sv. Misa, pak
se oko 10%, vraćaju u grad. Poslije
podne svečani blagoslov u sv. Vlaha
na 5'/, s. i svršetak grličanja i ovo-
godišnje svečanosti.
NIKO BOGDAN
DUBROVNIK
Proglas ,,Duba“
o 500-god. Dubrovačke Gimnazije/
»Obliti privatorum, publica curate“
Dubrovačko Malo Vijeće
Dubrovčani od Kleka do Sutorine
Kad je napoleonski vihor oborio
Dubrovačku Republiku, ostao je Du-
brovnik.
Ostao je Dubrovnik, sa divnim
arhitektonskim spomenicima ukrštenog
romanskog i gotskog stila, sa velebnim
historijskim hramovima; ostali su be-
demi okrunjeni Minčetom i Lovrijencem,
kao predstiražom i branikom tisućgo-
dišnjeg slobodnog života, koji je vreo
i buktao da toplinu svoga žara baci
do naših generacija; ostao je Duh
Dubrovnika, vijekovima iskristalisan,
ostale su tekovine starodrevne kulture.
Navršilo se upravo petstotina go-
dina što je osnovano glavno rasadište
te kulture, starodrevna dubrovačka
Gimnazija. Njeni zameci sižu u XII v.
ali god. 1434 Filip de Diversis otvara
u Sponzi učilište tipa današnje gimna-
zije. Kroz duge vijekove dubrovačka
gimnazija, u prvom redu svojim hu-
manističkim disciplinama, razbuktavala
je u dušama svojih gjaka ljubav prema
nauci uopće, ljubav prema vječnim du-
hovnim vrijednostima, ljubav prema
dobroti, istini i ljepoti.
Otuda je izlazio tip skladnog du-
brovačkog gospara, poznata na daleko;
otuda su izašli dubrovački pjesnici,
mudraci i državnici; tu se rodilo du-
brovačko Slovinstvo, svijesno i žilavo,
ali nacionalno neeskluzivno, puštajući
svoje žile prema općečovječanskome.
Kad jače i snažnije da se naglasi
ovaj značajni jubilej, nego na dan du-
brovačkog parca sv. Vlaha, pod čijom
blagom svetačkom rukom i Njegovim
ponosnim bijelim barjakom Slobode,
Dubrovnik plovi kroz vijekove ljud-
skog zbivanja ?
Ulazeći u jubilamu godinu ovog
rijetkog dubrovačkog jubileja Dubrov-
čani od Kleka do Sutorine prinesite
svoju moralnu potporu da ova pro-
slava bude dostojna 500 godišnjeg ju-
bileja naše Gimnazije.
Ponosite se njome te je neoka-
ljenu i sačuvanu predajte novim ge-
neracijama.
U Dubrovniku, o sv. Vlahu 1935
»DUB* društvo za razvitak Dubrov-
nika i okolice.
Bolesne žene imadu upotrebom
naravne FRANZ - JOZEFOVE gorke
vode lako čišćenje crijeva, bez zapreke,
što često neobično blagotvorno dej-
stvuje na bolesne organe.
IT
PASTA ZA ZUBE
JE NAJBOLJA &
Med. Univ. liječnik
Dr. Gekalin Aleksej
preotvorio je ordinaciju u svojoj
ambulanti
PILE, Kneginje Zorke br. 4.
od 9—12 i od 4—6 sati.
EE ELA
Skandal na Prijekome“*,
ima li ga gdje u skladnom Dubrevniku 2
Opet nas je jednom Dubr. Kazal.
Društvo zadužilo jednom večeri u svom
stilu. Kao da mu je malo, što nam je
serviralo razne Krleževštine, Begovi-
ćiade i slično, pak nam je za sv. Vlaha
pružilo poslasticu u formi lokalnog
komada od domaćeg auktora.
Pred punim teatrom davana je na
Svijećnicu premijera komedije ,Ljubav
na Prijekome, ima li je gdje na svi-
jetu ?“_ od Lukše s Orsana (Dra Er-
nesta Katića). Izgleda, da je samo ime
auktora privuklo publiku u kazalište,
ali koliko je ova ostala zadovoljna
s komadom svjedoči činjenica, da
auktor nije uopće aklamiran i da su
mnogi izišli pokunjeni i razočarani.
Komad je ipak zadovoljio omaj dio
gledalaca, koji su redoviti posjetioci
kino-pretstava, jer su naučni na slične
pak i na gore stvari.
Komadu ima mnogo zamjeraka
s čisto umjetničke strane. Čitav je ko-
mad kao meka gomila šaljivih scena,
iz kojih treba na koncu iskoprcati
mladog irančezog konsula i buduću
»Konsolesu“, prepedenu župku, koja
zna intrige ,bolje neg da je bila u
kolegju“, a pred svetim slikama , uzdiše
bolje nego dumne i fratri“. Ma da je
auktor u prvom činu dobro razvijao
zamišljenu radnju, ona se u drugom
činu (ili bolje slici I) jako neprirodno
i prisilno navlači da bi došla kraju.
Nego nas se više tiče moralna
strana komada. Nažalost moramo pri-
znati, da je modernim auktorima moral
deveta briga. Tome često nasjedaju i
oni koji se smatraju dobrim katolicima.
Obično se opravdavaju frazama, da
umjetnost iznosi život kakav jest, da
pred realnošću ne treba zatvarati oči
i slično. Dobro gospodo draga ! Da se
poslužim usporedbom, koju sam čuo
od jednog intelektualca svjetovnjaka
katolika. Kad je lanjske godine gli-
boder čistio našu luku, nije iskopano
blato iznio na stradun, već ga je vo-
zio iza grada, da ga utopi u dubine
morske. Nitko, kome Bog nije smeo
pamet, neće povesti svoje dijete u
lavlji kavez, da ga nauči čuvati se lava.
Zar donošenje sličnih komada ne
znači unositi zarazu nemorala u već
zagušljivu atmosferu naših dana ? Zar
da i kazalište, mjesto umjetnosti, iz-
nosi gnjilež; mjesto da odgaja, da
potkopava temelje morala i da truje
duše ? Ne, toga ne smije biti, bar ne
u katoličkom, skladnom Dubrovniku.
Priznajemo da je mnogo toga istinito,
ali istinu treba iznositi samo kad od
nje nema štete.
Svakom katoliku-svjetovnjaku mora
biti sveta svećenička čast. Svećenik je
onaj zlatni kanal kroz koji nam teku
po sv. sakramentu rijeke Božje mi-
losti. Ništa nas ne smeta ako je taj
kanal uslijed dodira sa zemaljskim
blatom iskvario. svoj izvanjski izgled.
Ako je sv. Asiški sirotan mogao lju-
biti skuta svećeniku, za kojeg je znao
da provodi neuredan život, zar da se
* Kako je ovo prvi put, da je našem
uredništvu uskračena besplatna ulaznica, do-
nosimo ovaj članak primljen iz gragjanstva.
Op. ur.
Neni